REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: P-207/2020-124

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sutkinji toga suda Mariji Orošić Kranjčec, kao sutkinji pojedinki, u pravnoj stvari I-tužitelja HE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i II-tužiteljice GE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje oboje zastupa punomoćnica Gordana Grubeša, odvjetnica u Zagrebu protiv I-tuženika FANUKO 4M j.d.o.o., Brezovica, Donji Dragonožec, Vodovodna I. odvojak 1, OIB: 32776761207 i II-tuženika LE iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupaju punomoćnici Davorin Ivančić i Tomislav Barišić, odvjetnici u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon zaključene glavne i javne rasprave 12. prosinca 2024. u prisutnosti punomoćnice tužitelja, odvjetnice Gordane Grubeša i zamjenika punomoćnice tužitelja, odvjetnika Matije Kolaka te punomoćnika II-tuženika, odvjetnika Davorina Ivančića, 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se u odnosu na II-tuženika LE tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Utvrđuje se ništetnim Ugovor kupoprodaji nekretnine od dana 27.lipnja 2019. godine sklopljen između EE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao prodavatelja i kupca FANUKO 4M j.d.o.o.,OIB: 32776761207, Vodovodna I. odvojak 1, 10257 Brezovica, Donji Dragonožec, na kojem je potpis prodavatelja EE ovjeren putem punomoćnice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod javnog bilježnika HET, [adresa] pod brojem ovjere OV-6584/2019 dana 27.lipnja 2019.

II. Utvrđuje se ništetnim Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 22. listopada 2019., sklopljen između I.tuženika Fanuko 4M j j.d.o.o., OIB: 32776761207, Vodovodna I. odvojak 1.,10257 Brezovica, Donji Dragonožec kao prodavatelj i II. tuženika JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], GRAD ZAGREB, HUDI BITEK, HUDOBIČKA ULICA II. ODVOJAK 7. kao kupca, na kojem je potpis prodvatelja ovjeren dana 9. prosinca 2019., kod javnog bilježnika HET, [adresa], pod brojem ovjere OV- 12359/2019.

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, Općinskog suda u Zagrebu uspostavi zemljišnoknjižno stanje u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27.06.2019.,rješenjem zemljišnoknjižnog odjela posl.br. Z- 19854/2019, odnosno nalaže se uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja EE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao prodavatelja u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a sve u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se I. tuženiku FANUKO 4M j.d.o.o., OIB: 32776761205, Vodovodna I. odvojak 1, 10257 Brezovica, Donji Dragonožec i II. tuženiku JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], GRAD ZAGREB, HUDI BITEK, HUDOBIČKA ULICA II. ODVOJAK 7 da tužiteljima solidarno naknade trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."

II. Odbija se u odnosu na II-tuženika LE tužbeni zahtjev koji glasi:

" I. Poništava se Ugovor kupoprodaji nekretnine od dana 27.lipnja 2019. godine sklopljen između EE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao prodavatelja i kupca FANUKO 4M j.d.o.o., OIB: 32776761207, Vodovodna I. odvojak 1, 10257 Brezovica, Donji Dragonožec, na kojem je potpis prodavatelja EE ovjeren putem punomoćnice GE, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kod javnog bilježnika HET, [adresa] pod brojem ovjere OV-6584/2019 dana 27.lipnja 2019.

II. Poništava se Ugovor o kupoprodaji nekretnine od dana 22. listopada 2019., sklopljen između I. tuženika Fanuko 4M j j.d.o.o., OIB: 32776761207, Vodovodna I. odvojak 1.,10257 Brezovica, Donji Dragnožec kao prodavatelj i II. tuženika JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], GRAD ZAGREB, HUDI BITEK, HUDOBIČKA ULICA II. ODVOJAK 7. kao kupca, na kojem je potpis prodavatelja ovjeren dana 9. prosinca 2019., kod javnog bilježnika HET, [adresa], pod brojem ovjere OV- 12359/2019

III. Nalaže se zemljišnoknjižnom odjelu Samobor, Općinskog suda u Zagrebu uspostavi zemljišnoknjižno stanje u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina] koje je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji nekretnine od 27.06.2019.,rješenjem zemljišnoknjižnog odjela posl.br. Z- 19854/2019, odnosno nalaže se uknjižba prava vlasništva u korist tužitelja EE OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] kao prodavatelja u pogledu nekretnine upisane u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina], a sve to u roku od 15 dana.

IV. Nalaže se I. tuženiku FANUKO 4M j.d.o.o., OIB: 32776761207, Vodovodna I. odvojak 1, 10257 Brezovica, Donji Dragonožec i II. tuženiku JE, OIB: [osobni identifikacijski broj], GRAD ZAGREB, HUDI BITEK, HUDOBIČKA ULICA II. ODVOJAK 7 da tužiteljima solidarno naknadi trošak parničnog postupka zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a sve to u roku od 15 dana."

III. Nalaže se I-tužitelju HE i II-tužiteljici GE solidarno naknaditi II-tuženiku LE trošak parničnog postupka u iznosu od 36.112,50 EUR (tridesetšesttisućastodvanaest eura i pedeset eurocenti), sve u roku od 15 (petnaest) dana.

Obrazloženje

1. Tužitelji HE i GE podnijeli su ovom sudu 2. ožujka 2020. tužbu u kojoj su naveli da su II-tužiteljica GE kao punomoćnica I- tužitelja HE i tuženik FANUKO 4M j.d.o.o. 27. lipnja 2019. pred javnim bilježnikom sklopili Ugovor o kupoprodaji nekretnine, da je javni bilježnik ovjerio potpis II-tužiteljice na tom ugovoru, a da je tim ugovorom I-tužitelj HE prodao tuženiku FANUKO 4M j.d.o.o. nekretninu, u naravi kuću i dvorište na adresi u [adresa] te da je u ugovoru određena kupoprodajna cijena od 105.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti na dan isplate. Još su naveli da su bili suvlasnici ove nekretnine, da je ona njihova bračna stečevina, a da nije bila prava volja stranaka ovog ugovora kupoprodaja ove nekretnine već da sklope ugovor o ortaštvu. Još su naveli da su sve detalje tog ugovora dogovarali II-tužiteljica GE i TE i to kao poslovni plan, da su tužitelji htjeli ovu nekretninu dati u najam kao kuću za odmor, da im je sugerirano da bi ovaj najam bio atraktivniji da kuća ima bazen pa da su odlučili pronaći partnera za tu investiciju, da je II-tužiteljica bila u dugogodišnjem poznanstvu i prijateljstvu sa TE, da joj je on ponudio da će joj preko tuženika FANUKO 4M j.d.o.o. pozajmiti iznos potreban za gradnju bazena pri čemu je taj trošak procijenjen na ukupno 30.000,00 EUR, da se TE ponašao kao stvarni vlasnik tuženika FANUKO 4M j.d.o.o. te da su se dogovorili zajednički pristupiti realizaciji poslovnog plana sa ciljem ostvarenja zajedničke dobiti. Dalje su naveli da su dogovorili da će tužitelji uložiti navedenu nekretninu, a tuženik FANUKO 4M j.d.o.o. novčani iznos od 30.000,00 EUR i da će tuženik imati pravo na dio ostvarene dobiti od najma kuće za odmor u razdoblju od 5 godina u omjeru od 30 %. Dalje su naveli da su dogovorili potpis ugovora o ortaštvu kod javnog bilježnika, no da je na dogovoreni dan **.**.2019. RE kao zakonski zastupnik tuženika RE 4M j.d.o.o. predao II- tužiteljici na potpis ugovor o kupoprodaji nekretnine, da joj je rekao da je jedino potpisom takvog ugovora moguće napraviti ortaštvo, a da u ugovoru napisana kupoprodajna cijena predstavlja kamatu na iznos od 30.000,00 EUR za razdoblje od 5 godina kao osiguranje za isplatu 30 % dobiti od najma. Dalje su naveli da je tuženik na ovaj način doveo II-tužiteljicu u zabludu jer je ona smatrala da će sklopiti ugovor o ortaštvu. Još su naveli da je tuženik pri potpisu ovog ugovora II-tužiteljici predao iznos od 3.000,00 EUR te da joj nikada nikakav daljnji novčani iznos nije predao, da opisane zablude nisu po ovom događaju bili svjesni pa da su nastavili sa dogovorenim planom, da im je tuženik obećavao da će im isplatiti preostali novčani iznos, da je II-tužiteljica pristala da joj tuženik ovaj iznos isplati nakon ljetne sezone 2019., no da su potom zaprimili odluku suda kojom se tuženiku dozvoljava uknjižba prava vlasništva na njihovoj nekretnini i da tada počinju uviđati zabludu i prijevaru. Još su naveli da su na ovu odluku suda podnijeli prigovor te da su od rujna 2019. do podnošenja ove tužbe pokušali sa tuženikom mirnim putem dogovoriti sporazumni raskid ugovora o kupoprodaji, da je tuženik na to bio pristao, da je tražio povrat danih 3.000,00 EUR i da mu je II-tužiteljica taj iznos vratila, no da ju je potom počeo tražiti da mu naknadi navodno plaćen porez na promet nekretnine i trošak odvjetnika pri čemu joj nije htio dostaviti dokaz o plaćanju poreza, iako je ona bila spremna dokazano platiti. Tužitelji su još naveli da tržišna vrijednost nekretnine koja je predmet ovog ugovora uvelike nadmašuje iznos koji je kao njena cijena naveden u ugovoru te da smatra da je jasno da je ovaj ugovor zelenaški kao i da je tuženik, u razdoblju kada je II-tužiteljicu uvjeravao da će ovaj ugovor raskinuti, ovom nekretninom dalje raspolagao. Slijedom svega navedenog tužitelji su predložili da sud presudom utvrdi da je predmetni Ugovor o kupoprodaji ništetan, da naloži uspostavu zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe istog te da naloži tuženiku da im naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Još su naveli da alternativno pobijaju predmetni ugovor te opet predlažu da sud presudom naloži uspostavu zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe istog te naloži tuženiku da im naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

2. Tužitelji su potom podneskom od 18. lipnja 2020. te prije no što je tuženik FANUKO 4M j.d.o.o. odgovorio na tužbu naveli da tužbu preinačuju na način da kao II-tuženika označuju LE te da predlažu da sud presudom utvrdi ništetnim i Ugovor o kupoprodaji koji su 22. listopada 2019. sklopili sada I-tuženik RE 4M j.d.o.o. i sada II-tuženik JE, a ponovno alternativno da pobijaju i ovaj ugovor te da predlažu da sud obojici tuženika naloži da im naknade trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate. Još su naveli da je I-tuženik navedenim ugovorom raspolagao predmetnom nekretninom, da u trenutku podnošenja tužbe II-tuženik još nije bio u zemljišnim knjigama upisan kao vlasnik iste, a da sada to jest te da stoga u trenutku podnošenja tužbe istu nisu mogli podnijeti protiv II-tuženika, da smatraju da ovo raspolaganje potvrđuje da je namjera I-tuženika bila iskoristiti lakomislenost tužitelja te ih onemogućiti u povrati svoje imovine kao i da je ovaj ugovor protivan moralu društva i sklopljen sa isključivim ciljem daljnjeg oštećenja istih. Još su naveli da je sada II-tuženik JE otac TE, da smatraju da je bio upoznat sa stvarnim stanjem stvari pa tako i činjenicom da je I-tuženik stekao vlasništvo predmetne nekretnine na temelju ništetnog pravnog posla i da kupoprodajnu cijenu za predmetnu nekretninu nije platio, a i da nikada nije isplaćena niti kupoprodajna cijena navedena u ugovoru sklopljenom između tuženika 22. listopada 2019. već da je riječ o fiktivnom pravnom poslu kojem je cilj bio onemogućiti tužitelje u ostvarenju njihovih prava. Opisana preinaka tužbe tužitelja je sukladno odredbama čl. 190. st. 1. i 3. Zakona o parničnom postupku (NN Zakona o parničnom postupku (NN 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23; u daljnjem tekstu: ZPP) pravovremena te se tuženici FANUKO 4M j.d.o.o. i JE njoj nisu mogli protiviti.

3. I-tuženik FANUKO 4M j.d.o.o. je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo kako smatra da tužba i tužbeni zahtjev nisu osnovani, da im se u cijelosti protivi, da je točno da je RE kao njegov zakonski zastupnik sklopio sa II-tužiteljicom GE kao punomoćnicom I-tužitelja HE Ugovor o kupoprodaji predmetne nekretnine te da je potpis II-tužiteljice na tom ugovoru ovjerio javni bilježnik, a da je netočno da je volja stranaka bila sklopiti ugovor o ortaštvu, da je netočno da II-tužiteljica nije primila 90.000,00 EUR na ime kupoprodajne cijene, da je netočno da je II-tužiteljicu prijevarom doveo u zabludu i da je netočno da je ovaj ugovor prividan, zelenaški i ništetan. Još je naveo da je točno sljedeće: da je II- tužiteljica iskazala volju za prodajom predmetne nekretnine, da je predmetna nekretnina bila vlasništvo I-tužitelja i da je to bilo upisano u zemljišnim knjigama, da je I-tužitelj opunomoćio II-tužiteljicu za sklapanje ovog ugovora, da je javni bilježnik ovjerio potpis I-tužitelja na ovoj punomoći, da je II-tužiteljica osobno pregovarala sa tuženikom o svim bitnim sastojcima ovog ugovora, da se sa njima suglasila te da je jasno iskazala volju i dala suglasnost za prodaju ove nekretnine. Još je iskazao da je postupao u dobroj vjeri te sa povjerenjem u zemljišne knjige i sadržaj navedene punomoći, da je njegov zakonski zastupnik RE **.**.2019. II-tužiteljici isplatio ugovorenu kupoprodajnu cijenu od 90.000,00 EUR u gotovini, na njene ruke, da je ona primitak tog iznosa potvrdila potpisom potvrde koji je ovjerio javni bilježnik te da je ovaj sud ocijenio da je ovaj pravni posao zakonit kada je dopustio uknjižbu njegovog prava vlasništva na predmetnoj nekretnini u zemljišnim knjigama, a i kada je odbio prigovor I-tužitelja na istu ocijenivši ga neosnovanim. I-tuženik je još naveo da sa II-tužiteljicom nije nikada razgovarao o ortaštvu, a kamoli da su se suglasili o bitnim sastojcima tog ugovora te da su neistiniti navodi tužitelja da je II-tužiteljici trebao dati 30.000,00 EUR za izgradnju bazena i da bi ostvarivao dobit od najma predmetne nekretnine, a slijedom svega navedenog predložio je da sud tužbeni zahtjev odbije i tužiteljima naloži da mu naknade trošak ovog postupka.

4. I II-tuženik JE je podnio odgovor na tužbu u kojem je naveo kako smatra da tužba i tuženi zahtjev nisu osnovani te da se u cijelosti pridružuje odgovoru na tužbu I-tuženika FANUKO 4M j.d.o.o.. Još je naveo kako smatra da je cjelokupan pravni posao vezan uz kupoprodaju predmetne nekretnine zakonit kao i da nije sudjelovao u pravnom poslu između tužitelja i I-tuženika FANUKO 4M j.d.o.o. i da o njemu nema neposrednih saznanja. Još je naveo da II-tužiteljica u sudskom postupku uknjižbe prava vlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini nije osporila da je primila kupoprodajnu cijenu iste niti je isticala da je između stranaka sklopljen ugovor o ortaštvu, a i da smatra da sam sadržaj tužbenog zahtjeva ukazuje na nesigurnost i neodlučnost tužitelja. Slijedom svega navedenog predložio je da sud tužbeni zahtjev odbije, a tužiteljima naloži da mu naknade trošak ovog postupka.

5. Tužitelji su podneskom od 19. travnja 2021. još naveli kako smatraju da je sasvim logičan sljedeći slijed događaja: tužitelji žele sagraditi bazen na svojoj nekretnini da bi na taj način njihova nekretnina u najmu donosila veći prihod, izgradnja bazena iziskuje ulaganje u iznosu od 30.000,00 EUR, a koje ulaganje se obvezuje izvršiti TE koji je dugogodišnji poznanik i prijatelj tužitelja, na ime svog ulaganja TE očekuje u sljedećih pet godina, nakon izgradnje bazena, prihod u iznosu od 60.000,00 EUR uvećan za iznos od 30.000,00 EUR na ime ulaganja, dakle, ukupno prihod u iznosu od 90.000,00 EUR te da sljedeći matematički izračun dokazuje stvarni dogovor između stranaka: sporna nekretnina, kada bi se davala u najam sa bazenom uprihodovala bi iznos od 300,00 EUR na noć što bi za vikend najam bilo u visini od 900,00 EUR, a mjesečno je to iznos od 3.600,00 EUR, dok je godišnje riječ o iznosu u visini od 43.200,00 EUR, stranke su ugovorile podjelu dobiti u omjeru 70-30 u korist tužitelja pa je tako 30 % od iznosa u visini od 43.200,00 EUR iznos od 12.960,00 EUR koliko bi TE trebao uprihodovati godišnje, da je rok dogovoren na pet godina pa da računskom operacijom gledano kako slijedi 12.960,00 x 5 = 64.800,00 EUR i konačno je dobiven profit je iznos od 64.800,00 EUR, a da kada iznosu profita TE, dakle, iznosu od 64.800,00 EUR dodamo trošak ulaganja u izgradnju bazena, odnosno, iznos od 30.000,00 EUR dolazimo do iznosa od 94.800,00 EUR. Za taj iznos TE traži svojevrsno osiguranje, zbog kojeg zahtijeva od tužitelja da mu potpišu ugovor o kupoprodaji sporne nekretnine za kupoprodajnu cijenu u iznosu od 90.000,00 EUR, a koji će ugovor njemu služiti isključivo u svrhu osiguranja povrata njegove investicije uvećane za profit, tužitelji u tom zahtjevu a, s obzirom na dugogodišnje poznanstvo sa TE, ne vide ništa sporno i smatraju da će bez ikakvih problema namiriti dogovorene iznose, jer je njihova nekretnina i bez bazena ostvarivala solidan prihod od vikend najma, zbog atraktivnosti lokacije i vrhunskog uređenja kako interijera tako i eksterijera obzirom je to kuća površine 350m2, okućnica površine 600m2, sadrži 6 luksuzno uređenih spavaćih soba, saunu za više osoba, terase i balkone, luksuzno uređenu kuhinju, centralno grijanje, 4 kupaonice i 4 zasebna toaleta pa da se nameće životno logično pitanje zašto bi vlasnik nekretnine vrijedne 400.000,00 EUR prodao istu za 90.000,00 EUR te da je jedini logičan zaključak taj da se ovdje nije radilo o ugovoru o kupoprodaji, već o ugovoru o ortaštvu, koji nije ispoštovan te je tužiteljima oduzeta izuzetno vrijedna nekretnina. Tužitelji su još naveli da nisu bili opterećeni zajmom, kreditom ili nekim drugim teretom koji bi opravdavao ugovaranje kupoprodajne cijene predmetne nekretnine od 90.000,00 EUR, da je TE inzistirao da se ugovor sklopi s društvom FANUKO 4M j.d.o.o., a iz njegovog držanja proizlazilo da je on zakonski zastupnik navedenog društva, da se stvarni direktor RE nikada nije pojavljivao bez njega i nikada nije ništa govorio bez njegovog odobrenja pa da su iz takvih događaja bez sumnje zaključili da je TE stvarni direktor društva FANUKO 4M j.d.o.o.. Još su naveli da je specijalnom punomoći I-tužitelj ovlastio II- tužiteljicu na poduzimanje i obavljanje svih pravnih radnji u dogovoru sa investitorom za izgradnju bazena pa da nije logično da bi to radio da se radilo samo i isključivo o kupoprodaji nekretnine. Još su naveli da nikada nije došlo do isplate iznosa od 90.000,00 EUR jer bi prema odredbama Zakona o sprječavanju pranja novca i financiranja terorizma to bilo zabranjeno i javni bi bilježnik imao obvezu prijaviti i spriječiti takvu transakciju, da su izvršili prijave nadležnim tijelima u svrhu provjeravanja postupanja javnog bilježnika kao i pokretanje svrsishodnih postupaka zbog takvog postupanja, a da se II-tužiteljica ne sjeća da je potpisala potvrdu o primitku ovog iznosa te da ako i je, da pretpostavlja da joj je ova potvrda podmetnuta prilikom potpisivanja spornog ugovora o kupoprodaji.

6. Tuženici su podneskom od 24. svibnja 2021. još naveli da je I-tuženik FANUKO 4M j.d..o.o. preuzeo obvezu plaćanja kredita Istarskoj kreditnoj banci d.d. Umag u iznosu od 25.000,00 EUR sa pripadajućim kamatama i troškovima prije čega su II-tužiteljica i TE u toj banci zajedno utvrdili visinu duga, a za koji kredit je na predmetnoj nekretnini bilo upisano založno pravo, da I-tuženik nije imao namjeru niti je ikada izrekao namjeru o sklapanju ortaštva sa tužiteljima, da I-tužitelja uopće ne poznaju niti su sa njime ikada kontaktirali, da je TE upoznao II-tužiteljicu tek 2019. u prostorijama hotela u kojem je ona bila zaposlena, da imaju saznanja da je između tužitelja u siječnju 2020. došlo do sukoba oko isplaćene kupoprodajne cijene za predmetnu nekretninu i da je zbog tog sukoba I-tužitelj završio u zatvoru, da očito postoje neriješeni obiteljski odnosi između tužitelja kao bračnih drugova koji se od obavijesti tužitelja da je I-tuženik upisan kao vlasnik predmetne nekretnine u zemljišnim knjigama pokušavaju svaliti na tuženike, a da imaju saznanja i da je II-tužiteljica neposredno nakon sklapanja predmetnog ugovora i primitka kupoprodajne cijene prekinula radni odnos što smatraju da ukazuje na to da je to bio cilj ove kupoprodaje. Još su naveli da nije točno da se TE obavezao tužiteljima izgraditi bazen već da je I-tuženik FANUKO 4M j.d.o.o. zajedno sa TE sudjelovao u svim pregovorima sa tužiteljicom pa da tako zna da nije postojala namjera TE ulaženja u pravni posao ortaštva i ulaganja u nekretninu tužitelja gradnjom bazena, a da oni ovo inače nikada niti ne rade. Naveli su i kako smatraju da je matematički izračun očekivane dobiti od najma predmetne nekretnine proizvod mašte tužitelja i da ukazuje na nepoznavanje tržišta te je nelogičan, da smatraju da ugradnja bazena neznatno povećava vrijednost nekretnine, da iz navoda tužitelja proizlazi da su iznos od 30.000,00 EUR mogli ostvariti već vršenim najmom predmetne nekretnine u roku manjem od godine dana. Još su naveli da imaju saznanja da je II-tužiteljica već prije nastojala prodati predmetnu nekretninu i da je uzela i kapare za to. Još su naveli da su II-tužiteljici u više navrata izjavili da su spremni vratiti joj vlasništvo predmetne nekretnine uz povrat ugovorene i isplaćene kupoprodajne cijene te plaćenog poreza na promet nekretnina i troškova vezanih uz kupoprodaju i na ime režija, jer im ista nije potrebna, no da tužitelji ovaj povrat novca nisu učinili.

7. Tužitelji su na pripremnom ročištu još naveli da je u ovom postupku opisana situacija dovela do njihovih bračnih problema i sporova koji su vezani za okolnosti predmetne kupoprodaje dok su podneskom od 17. lipnja 2021. te prije zaključenja prethodnog postupka još naveli da se nisu međusobno fizički sukobili već da je do takvog sukoba došlo između I-tužitelja i njegovog sina, da su poslovni prihodi I- tuženika u 2017. iznosili 34.324,00 HRK, a da je II-tuženik u mirovini pa da nisu imali novac koji tvrde da su im isplatili, da je II-tužiteljica RE vidjela samo jednom u životu, da je TE istoga nazivao "mali zeko", da im je TE oduzeo posjed predmetne nekretnine, da II-tužiteljica nikada nije prekinula svoj radni odnos te da je izmišljotina da je od trećih osoba uzimala kaparu za prodaju predmetne nekretnine. Još su naveli da nije istina da su tuženici podmirili režije za predmetnu nekretninu, a da tuženici prodaju njihove osobne stvari koje su ostale u predmetnoj nekretnini kada im je posjed iste oduzet.

8. Tuženici su podneskom od 17. lipnja 2021. i prije zaključenja prethodnog postupka još naveli da je od 2020. u najmu predmetne nekretnine KE, da isti nikada nije prijetio tužiteljima te da su tužitelji predmetnu nekretninu oglašavali za najam i to bez bazena dok su na pripremnom ročištu još naveli da je ĐE dao RE novac za isplatu kupoprodajne cijene predmetne nekretnine.

9. Pravomoćnim rješenjem ovog suda od 15. lipnja 2022. utvrđeno je da je u odnosu na I-tuženika FANUKO 4M j.d.o.o. nastupio prekid postupka jer je isti brisan iz sudskog registra pa je postupak nastavljen samo u odnosu na II-tuženika LE.

10. Tužitelji su podneskom od 11. lipnja 2024., a prema pozivu suda, sadržaj eventualno kumuliranog tužbenog zahtjeva sintaktički i gramatički uskladili sa zakonskim odredbama pa su naveli da predlažu da sud presudom prethodno navedene Ugovore o kupoprodaji predmetne nekretnine od 27. lipnja 2019. i 22. listopada 2019. poništi i ponovno da naloži uspostavu zemljišnoknjižnog stanja prije provedbe istih te da naloži tuženicima da im naknadi trošak ovog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja do isplate.

11. Tijekom dokaznog postupka sud je izvršio uvid u preslike ugovora (list 9 do 11, 15 i 16, 44 do 48 spisa), presliku punomoći (list 12 i 13 spisa), presliku fotografije (list 14 spisa), preslike obrasca (list 17 do 19 spisa), presliku izvatka (list 20 i 21 spisa), preslike poruka (list 22 do 25 spisa), presliku izjave (list 26 spisa), presliku pregleda statusa (list 27 spisa), presliku podataka (list 54 i 55 spisa), presliku rješenja (list 56 i 57 spisa), presliku potvrde (list 67 spisa), presliku obračuna (list 94 spisa), presliku službene zabilješke (list 95 i 96 spisa), presliku računa (list 97 spisa), presliku obavijesti (list 98 spisa), preslike nacrta (list 99 i 100 spisa), preslike fotografija (list 101 do 104 spisa), presliku naloga (list 109, 124 spisa), preslike računa (list 110, 111, 125, 126 spisa), preslike nalaza i mišljenja (list 112, 115, 123 spisa), presliku obavijesti (list 113 spisa), preslike dijelova spisa ovog suda poslovni broj Psp-43/2020 (list 218 do 275 spisa), očitovanje MUP RH od 17. srpnja 2024. (list 604 do 606 spisa), podatke ovog suda o sudskim postupcima (list 593, 597 i 598 spisa), preslike sudskih odluka (list 612 do 662, 671 do 696 spisa) i spis ovog suda poslovni broj Ovr-1666/2018, pregledao je snimku (list 130 te 285 i 286 spisa), pregledao je predmetnu nekretninu (list 334 spisa), saslušao je II-tužiteljicu GE (list 206 do 210 spisa) i tuženika LE (list 175 i 176 spisa), saslušao je svjedoke RE (list 177 do 179 spisa), ŠE (list 179 i 180 spisa), TE (list 180 do 182 spisa), ĆE (list 182 i 183 spisa), PE (list 202 spisa), HET (list 203 spisa), SE (list 204 i 205 spisa), OE (list 205 i 206 spisa), BE (list 279 i 280 spisa), KE (list 281 do 283 spisa), NE (list 283 do 285 spisa) i DE (list 324 i 325 spisa) te je proveo vještačenje po stalnom sudskom vještaku Dariu Šereru (list 377 do 564 te 577 do 579 spisa). Sud je u dokaznom postupku izvršio i uvid u isprave koje su mu tužitelji dostavili nakon zaključenja prethodnog postupka (list 339 do 375 spisa) obzirom je na temelju izjave sudskog vještaka da su mu iste potrebne za izradu nalaza i mišljenja ocijenio da ih tužitelji bez svoje krivnje nisu mogli dostaviti i predložiti čitati prije zaključenja prethodnog postupka, a sve sukladno odredbama čl. 299. ZPP-a. Primjenom istih zakonskih odredaba sud je u dokaznom postupku saslušao i svjedoka ME (list 325 i 326 spisa), iako su ga tužitelji predložili saslušati nakon zaključenja prethodnog postupka, a ocijenivši da to nisu mogli učiniti bez svoje krivnje prije zaključenja prethodnog postupka jer tada još nisu znali da će svjedok ZE, kojeg su predložili saslušati radi utvrđenja istih činjenica kao i ovog svjedoka, odbijati primitak sudskih poziva, do čega je nakon zaključenja prethodnog postupka došlo. Sud, međutim, primjenom navedenih zakonskih odredaba, nije u dokaznom postupku uzeo u obzir sljedeće isprave koje su mu tužitelji dostavili nakon zaključenja prethodnog postupka - list 159 do 167 spisa, obzirom je ocijenio da navod tužitelja da su do ovih isprava došli istraživanjem i tako tek nakon zaključenja prethodnog postupka nije prihvatio kao dokaz nepostojanja njihove krivnje za ovo postupanje nakon isteka zakonom propisanog roka. Primjenom odredbe čl. 265. st. 2. ZPP-a, a uvažavajući navod tužitelja da I-tužitelj zbog psihičke bolesti nije u mogućnosti iskazivati sudu, sud u dokaznom postupku nije saslušao I-tužitelja HE kao stranku.

12. Temeljem tako provedenog dokaznog postupka, a cijeneći dokaze svaki za sebe i u njihovoj ukupnosti sukladno odredbi čl. 8. ZPP-a ovaj sud je utvrdio da su oba tužbena zahtjeva tužitelja u odnosu na II-tuženika LE neosnovani.

13. Tužitelji HE i GE traže od suda utvrđenje da su Ugovor o kupoprodaji nekretnine na adresi u [adresa] koji su 27. lipnja 2019. sklopili I-tužitelj HE i FANUKO 4M j.d.o.o. (pri čemu je II- tužiteljica zastupala I-tužitelja kao punomoćnica) te Ugovor o kupoprodaji koji su 22. listopada 2019. sklopili FANUKO 4M j.d.o.o. i ovdje tuženik JE ništetni, a u slučaju da sud ove zahtjeve ocijeni neosnovanima (kako je to propisano odredbom čl. 188. st. 2. ZPP-a), da ove ugovore presudom poništi.

14. Primjenom odredaba čl. 322., čl. 329. čl. 330., čl. 331. i čl. 335. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23, 155/23; u daljnjem tekstu: ZOO) sud je stava da je na tužiteljima u ovom postupku bio teret dokazati da su prethodno navedeni ugovori protivni odredbama Ustava RH, prisilnim propisima ili moralu društva, da su zelenaški odnosno da su ugovor od 27. lipnja 2019. sklopili sa manom svoje volje i to pod utjecajem prijetnje, (čl. 279. st. 1. i 2. ZOO-a), bitne zablude (čl. 280. i 283. ZOO-a) ili prijevare (čl. 284. ZOO-a). Tužitelji navedeno u ovom postupku, međutim, prema ocjeni suda nisu dokazali.

15. Tužitelji kao razloge utuženog utvrđenja u odnosu na ugovor od 27. lipnja 2019. navode sljedeće činjenice:

- da je volja stranaka ugovora od 27. lipnja 2019. bila sklopiti ugovor o ortaštvu, a ne ugovor o kupoprodaji,

- da je zakonski zastupnik FANUKO 4M j.d.o.o. tužiteljici prije sklapanja ugovora od 27. lipnja 2019. obrazložio da je sklapanje istog jedini mogući put do ortaštva i tako ju prevario i doveo u zabludu,

- da tužitelji nisu primili iznos koji se u ugovoru od 27. lipnja 2019. navodi kao kupoprodajna cijena,

- da je tržišna vrijednost nekretnine koja je predmet ugovora od 27. lipnja 2019. znatno veća od njime ugovorene kupoprodajne cijene i

- da je istim nezakonito ugovoreno plaćanje kupoprodajne cijene u gotovini.

16. Saslušani kao stranka ovog postupka GE i kao svjedok RE, zakonski zastupnik FANUKO 4M j.d.o.o. (nakon što je postupak u odnosu na tuženika FANUKO 4M j.d.o.o. prekinut) su, međutim, sasvim različito iskazali o njihovoj volji vezanoj uz navedeni ugovor. Naime, tužiteljica GE je iskazala da je njena volja bila sklopiti ugovor sa TE kojim se ona obavezuje uložiti predmetnu kuću, a TE uložiti novčani iznos od 30.000,00 EUR za izgradnju bazena uz istu, turistički iznajmljivati ovu kuću te potom podijeliti dobitak od najma dok je RE iskazao da je odlučio preko svoje firme kupiti predmetnu kuću nakon što mu je GE rekla da ju prodaje jer je se želi riješiti obzirom ima nekih problema te da je on ovu kuću odlučio kupiti jer je od toga namjeravao ostvariti dobit na način da ju dalje potom proda ili pretvori u apartmane za najam.

17. Opisani je iskaz tužiteljice, međutim, različit i od činjeničnih navoda tužitelja u tužbi. Naime, iz njenog iskaza jasno proizlazi da ona nije uopće imala volju ugovarati sa FANUKO 4M j.d.o.o. pri čemu valja dodati i da je saslušana kao stranka iskazala da RE nije niti poznavala te da je naziv njegove tvrtke vidjela prvi puta na predmetnom ugovoru pa ovaj iskaz prema ocjeni ovog suda ne predstavlja dokaz istinitosti činjeničnog navoda iz tužbe o postojanju volje FANUKO 4M j.d.o.o. različitoj od sadržaja predmetnog ugovora od 27. lipnja 2019. obzirom o volji te ugovorne strane niti ne govori, a ne govori niti o bilo kakvim postupcima RE pa prema ocjeni suda ne predstavlja niti dokaz istinitosti daljnjeg činjeničnog navoda iz tužbe o postupanju RE kao zakonskog zastupnika FANUKO 4M j.d.o.o. - obrazlaganju tužiteljici prije sklapanja ugovora da je sklapanje istog jedini mogući put do ortaštva te time dovođenju iste prijevarom u zabludu.

18. Tužiteljica je saslušana kao stranka iskazala i da ju je TE nazvao 27. lipnja 2019. i rekao joj je da njihov ugovor o ortaštvu spreman za potpis te ju pozvao da ga dođe potpisati kod javnog bilježnika, da ju je odveo do ureda javnog bilježnika i rekao im da mu daju papire koje je ostavio prije pola sata, da su mu ih dali, da su uzeli njihove osobne iskaznice te da je on okrenuo drugu stranicu ugovora i rekao joj da potpiše i da je sve napisano kako su dogovorili. Iz ovakvog iskaza tužiteljice prema ocjeni suda proizlazi da je tužiteljicu u zabludu o tome sa kim ugovara i što ugovara doveo TE pa da je ona pod utjecajem te zablude smatrala da potpisom ovdje predmetnog ugovora od 27. lipnja 2019. sa njim ugovara ortaštvo. Ovakav je iskaz tužiteljice, međutim, kontradiktoran sa činjeničnim navodom tužitelja u tužbi da se TE u ophođenju sa njima ponašao kao vlasnik tvrtke FANUKO 4M j.d.o.o. jer da je tome tako, zablude tužitelja o tome sa kime ugovaraju odnosno da ugovaraju sa FANUKO 4M j.d.o.o. ne bi ni bilo (a oni tvrde da jest) već jedino zablude da je TE ovlašten na ugovaranje u ime i za račun FANUKO 4M j.d.o.o., što tužitelji, međutim, niti ne tvrde, a tužiteljica k tome, kako je već rečeno, iskazuje da za tvrtku FANUKO 4M j.d.o.o. prije potpisivanja predmetnog ugovora nije niti čula.

19. Tužiteljica je saslušana kao stranka također iskazala da predmetni ugovor prilikom njegovog potpisivanja nije pročitala već da ga je pročitala tek kasnije kod kuće istog dana i tada shvatila da je potpisala ugovor o kupoprodaji, a ne ugovor o ortaštvu. Ovakav je iskaz tužiteljice ponovno različit od činjeničnih navoda tužitelja u tužbi pa ga stoga niti ne dokazuje obzirom tužitelji u tužbi uopće ne navode činjenicu da tužiteljica predmetni ugovor prije potpisivanja istog nije pročitala već sasvim suprotno navode da joj je prije potpisa istog bilo dano do znanja (od strane tuženika!) da je predmetni ugovor prividan ugovor te da iznos kupoprodajne cijene na predmetnom ugovoru ima vezu sa ugovorenim ortaštvom, a koji navod sugerira zaključak da je tužiteljica prije potpisa istog znala za njegov sadržaj. Činjenica, pak, da tužiteljica predmetni ugovor prije potpisivanja istog nije pročitala (o kojoj ista iskazuje), prema stavu ovog suda nedvojbeno upućuje na izostanak postojanja zablude tužiteljice o sastojcima istog te dapače i nemogućnost postojanja ikakve zablude o sastojcima istog obzirom tužiteljica za stvarne sastojke istog u trenutku potpisivanja nije niti znala (jer ih nije niti vidjela), a time i neosnovanost zaključka (koji izvode tužitelji) da je predmetni ugovor sklopljen kao prividan (čl. 285. ZOO-a) jer i takav pretpostavlja znanje obje stranke o sadržaju ugovora kojeg sklapaju pa čak i namjeru da upravo takav sadržaj ugovore radi ostavljanja lažnog dojma što u situaciji o kojoj iskazuje tužiteljica - da ona niti ne zna što potpisuje, sasvim očito nije slučaj.

20. Kako iz opisanog iskaza tužiteljice proizlazi da ju je TE prevario navevši ju da potpiše predmetni ugovor misleći da ugovara ortaštvo sa njim valja reći i da obzirom je među strankama nesporno da TE nije ugovorna strana predmetnog ugovora niti je ikada bio zakonski zastupnik FANUKO 4M j.d.o.o., sud ovaj iskaz nije prihvatio kao dokaz navoda iz tužbe da je tužiteljicu tuženik FANUKO 4M j.d.o.o. navedeno prevario, a tužitelji ovo niti kakvim drugim dokazom nisu dokazali. Obzirom na ovakav iskaz tužiteljice, iako je isti suprotan navodima iz tužbe, valja reći i da tužitelji u situaciji o kojoj iskazuje tužiteljica ne bi niti mogli s uspjehom zahtijevati poništaj tog ugovora iz razloga propisanih odredbama čl. 284. ZOO-a (prijevara) jer zabludu u toj situaciji nije izazvala niti ju održavala ugovorna strana, osim u slučaju propisanom odredbom čl. 284. st. 3. ZOO-a - da je druga ugovorna strana, ovdje FANUKO 4M j.d.o.o. odnosno njegov zakonski zastupnik RE, u vrijeme sklapanja ugovora znala ili morala znati za prijevaru. Tužitelji, pak, da je RE u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora znao ili morao znati da TE sa tužiteljima ugovara ortaštvo vezano uz predmetnu nekretninu i da vara tužiteljicu kada ju dovodi na sklapanje predmetnog ugovora, niti ne navode, a niti to proizlazi iz izvedenih dokaza obzirom o takvom znanju i postupanju RE prilikom sklapanja predmetnog ugovora tužiteljica nije iskazivala, a nije iskazivao niti na njen prijedlog saslušan kao svjedok RE kao niti ostali saslušani svjedoci niti to proizlazi iz sadržaja isprava koje su stranke predložile čitati.

21. Obzirom na tako opsežno i bitno različit iskaz tužiteljice od činjeničnih navoda tužitelja u tužbi sud njen iskaz nije prihvatio kao dokaz istinitosti navoda iz tužbe, a slijedom toga nije niti kao dokaz istinitosti navoda iz tužbe prihvatio niti iskaze svjedoka saslušanih na prijedlog tužitelja, njihove djece NE i BE te ŠE, ĆE i ME koji su u bitnom iskazivali suglasno opisanom iskazu tužiteljice o postojanju njene volje da turistički iznajmljuje predmetnu nekretninu te da u vezi toga ugovara sa TE (samo djeca tužitelja), no, valja naglasiti, ne i da su svjedočili samom očitovanju takve volje tužiteljice u trenutku potpisa predmetnog ugovora, a valja reći da o tom trenutku ne govori niti sadržaj isprava koje su tužitelji predložili čitati kao dokaz. Saslušani, pak, na prijedlog tužitelja kao svjedoci HET, javna bilježnica u čijem je uredu predmetni ugovor ovjeren te PE i KE, nisu iskazali ništa o volji i očitovanju volje stranaka predmetnog ugovora dok su ostali na prijedlog tužitelja saslušani svjedoci RE i TE, iskazivali sasvim suprotno i opisanom iskazu tužiteljice i činjeničnim navodima tužitelja iz tužbe pa tako da je prava i jedina volja stranaka predmetnog ugovora bila kupoprodaja predmetne nekretnine i da su stranke tu volju potpisom predmetnog ugovora i očitovale.

22. Tužitelji uopće ne navode razloge pobojnosti ugovora propisane odredbama čl. 279. ZOO-a (izazivanje straha) pa stoga ne mogu s uspjehom zahtijevati poništaj predmetnog ugovora iz ovih razloga (prijetnja i sila).

23. Činjenica, pak, da tužitelji (kao prodavatelj i njegova punomoćnica) od FANUKO 4M j.d.o.o. odnosno RE kao zakonskog zastupnika istog nisu primili kupoprodajnu cijenu koja se u predmetnom ugovoru navodi, a koju tužitelji u tužbi navode, upućuje na neispunjenje ugovorne obveze koje prema odredbama ZOO-a ne dovodi do ništetnosti ugovora niti je razlog njegove pobojnosti (čl. 304. i 305. ZOO-a).

24. Činjenica da je predmetnim ugovorom ugovorena kupoprodajna cijena predmetne nekretnine znatno niža od njene tržišne cijene sama po sebi također prema odredbama ZOO-a ne dovodi do ništetnosti ugovora niti je razlog njegove pobojnosti (čl. 329. ZOO-a), a tužitelji druge, uz ovaj razlog zakonom propisane pretpostavke utvrđenja ugovora kao zelenaškog (stanje nužde, teško materijalno stanje, nedovoljno iskustvo, zavisnost stranke) niti ne navode.

25. Činjenica da je predmetnim ugovorom ugovoreno plaćanje dijela kupoprodajne cijene u gotovini (na ruke), koja jasno proizlazi iz sadržaja istog (list 9 spisa) sama po sebi prema zakonskim odredbama ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora (čl. 324. ZOO) niti je razlog njegove pobojnosti, a valja reći i da niti Zakonom o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma (NN 108/17, 39/19 i 151/22) nije propisana zabrana takvog ugovaranja već samo zabrana pravnim osobama poput ovdje tuženika FANUKO 4M j.d.o.o. da obavi i primi naplate novčanog iznosa preko 10.000,00 EUR u gotovini (čl. 55.) pa takvo nezakonito postupanje nije od utjecaja na valjanost takvog ugovaranja već temelj prekršajne odgovornosti.

26. Tužitelji tako prema stavu ovog suda u ovom postupku nisu dokazali da bi ugovor od 27. lipnja 2019. uslijed činjenica koje su sudu naveli bio ništetan odnosno pobojan u smislu odredaba ZOO-a, a obzirom na odredbu čl. 327. st. 1. ZOO-a valja reći i da sud ništetnost istog, a na temelju činjenica koje su mu tužitelji iznijeli te preko kojih sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i 2. ZPP-a nije bio ovlašten utvrđivati, nije utvrdio niti po službenoj dužnosti. Pri tome valja još reći i da činjenica koju su tužitelji iznijeli, a koja jasno proizlazi i iz prethodno opisanog dokaza građevinskim vještačenjem - da je predmetnim ugovorom ugovorena kupoprodajna cijena nekretnine niža od njene tržišne cijene, sama po sebi ne dokazuje nemoralnost ovog ugovora. Naime, razne životne i poslovne okolnosti mogu biti razlogom upravo takvog ugovaranja pa je na tužiteljima u ovom postupku bio teret dokazati da su okolnosti ovog ugovaranja bile takve da upućuju na nemoralnost istog. Okolnosti, međutim, koje tužitelji navode - da su u vezi nekretnine koja je predmet ugovora imali poslovne planove, prema stavu ovog suda već same po sebi, pa makar i nisu dokazane, upravo upućuju na mogućnost da ovako ugovorena cijena zaista ne predstavlja njenu tržišnu vrijednost, a tužitelji zapravo da je tome tako i sami navode kada objašnjavaju navodno dogovoren izračun ugovorene cijene koji odgovara očekivanoj poslovnoj dobiti.

27. Tužitelji kao razloge utuženog utvrđenja u odnosu na ugovor od 22. listopada 2019. navode sljedeće činjenice:

- da je namjera tuženika FANUKO 4M j.d.o.o. pri sklapanju ovog ugovora bila onemogućiti tužiteljima povrat vlasništva predmetne nekretnine,

- da je tuženik JE kao otac TE morao biti upoznat sa ništetnošću ugovora od 27. lipnja 2019. i činjenicom da kupoprodajna cijena iz istog nije plaćena,

- da je ugovor od 27. lipnja 2019. prividan, zelenaški i sklopljen sa ciljem onemogućavanja tužitelja u ostvarenju njihovih prava

- da FANUKO 4M j.d.o.o. nije vlasnik predmetne nekretnine i

- da je istim nezakonito ugovoreno plaćanje kupoprodajne cijene u gotovini.

28. Odredbama čl. 273. st. 1. i 2. ZOO-a je, međutim, propisano da pobude iz kojih je ugovor sklopljen ne utječu na njegovu valjanost osim ako je nedopuštena pobuda bitno utjecala na odluku jednog ugovaratelja da sklopi ugovor i ako je to drugi ugovaratelj znao ili morao znati. Tužitelji, pak, uopće ne navode da bi eventualna namjera FANUKO 4M j.d.o.o. da ovim ugovorom njima onemogući povrat vlasništva njegove nekretnine i ostvarenje njihovih prava bitno utjecala na odluku LE da sklopi ovaj ugovor te da je isti za ovu namjeru znao ili morao znati, a da je to tako ne proizlazi niti iz iskaza RE kao zakonskog zastupnika FANUKO 4M j.d.o.o. i tuženika LE. Naime, RE je prema ocjeni suda jasno, logično i uvjerljivo iskazao da je ovu nekretninu prodao jer mu nisu trebali problemi koje mu je počela raditi tužiteljica tražeći da joj predmetnu kuću vrati, a obećavajući da će mu novac za istu vratiti kada ga bude imala te da je kuću odlučio prodati LE jer mu je bio dužan pa mu je i kupoprodajnu cijenu umanjio za taj dug. Tuženik LE je, pak, u bitnom suglasno ovom iskazu iskazao da je ovu kuću kupio od firme RE, a i da mu je prethodno bio posudio novac pa ovi iskazi prema ocjeni ovog suda ne predstavljaju dokaz postojanja kakve nedopuštene pobude za sklapanje ovog ugovora već sa svim životnog i logičnog ugovaranja kupoprodaje nekretnine i povrata duga, a valja reći i da je tuženik LE iskazao i da su tužiteljici i on i RE na njeno traženje nudili vraćanje vlasništva predmetne kuće uz povrat novca koji iskaz, pak, prema stavu ovog suda dokazuje suprotno navodu tužitelja o postojanju namjere RE i LE da im onemoguće povrat vlasništva predmetne nekretnine i ostvarenje njihovih prava.

29. Slijedom navedenog kao i prethodno utvrđenog propusta tužitelja da u ovom postupku dokažu da je ugovor od 27. lipnja 2019. ništetan odnosno pobojan pa time i da FANUKO 4M j.d.o.o. nije na temelju istog stekao pravo vlasništva predmetne nekretnine, sud je ocijenio da tužitelji u ovom postupku nisu dokazali niti da bi ugovor od 22. listopada 2019. uslijed činjenica koje su sudu naveli bio ništetan odnosno pobojan u smislu odredaba ZOO-a pri čemu i ovdje obzirom na odredbu čl. 327. st. 1. ZOO-a valja reći i da sud ništetnost istog, a na temelju činjenica koje su mu tužitelji iznijeli te preko kojih sukladno odredbi čl. 7. st. 1. i 2. ZPP-a nije bio ovlašten utvrđivati, nije utvrdio niti po službenoj dužnosti. I ovdje valja reći da činjenica da je ugovoreno plaćanje kupoprodajne cijene u gotovini, koja, međutim, u odnosu na ovaj ugovor niti ne proizlazi iz sadržaja istog (list 45 spisa) sama po sebi prema zakonskim odredbama ne dovodi do ništetnosti cijelog ugovora (čl. 324. ZOO) niti je razlog njegove pobojnosti, a niti Zakonom o sprečavanju pranja novca i financiranja terorizma (NN 108/17, 39/19 i 151/22) nije propisana zabrana takvog ugovaranja već samo zabrana pravnim osobama da obave i prime naplate novčanog iznosa preko 10.000,00 EUR u gotovini (čl. 55.) pa takvo nezakonito postupanje nije od utjecaja na valjanost takvog ugovaranja već temelj prekršajne odgovornosti.

30. Konačno još valja reći da prema stavu ovog suda II-tužiteljica GE nije aktivno legitimirana za tužbeni zahtjev za poništenje utuženih ugovora jer nije njihova ugovorna strana dok aktivna legitimacija I-tužitelja HE za tužbeni zahtjev za poništenje ugovora od 27. lipnja 2019. proizlazi iz činjenice da je II-tužiteljica pri sklapanju istog postupala u njegovo ime i za njegov račun kao njegova punomoćnica odnosno da ga je on i sklopio, no u odnosu na ugovor od 22. listopada 2019. ova legitimacija također ne postoji obzirom on nije ugovorna strana tog ugovora. II-tužiteljica također, valja i to reći, u ovom postupku ničim nije dokazala da je suvlasnica nekretnine koja je predmet ovih ugovora na ime njene bračne stečevine.

31. Slijedom svega navedenog oba su tužbena zahtjeva tužitelja ocijenjena neosnovanima te je odlučeno kao u toč. I. i II. izreke ove presude.

32. Odluka o troškovima ovog parničnog postupka temelji se na odredbama čl. 154. st. 1. i čl. 155. ZPP-a. Zahtjev tužitelja za naknadu ovog troška ocijenjen je neosnovanim jer isti u ovom sporu nisu uspjeli. Tuženiku LE je, obzirom je u ovom sporu uspio, dosuđen trošak ovog postupka pri čemu je kao potreban ocijenjen trošak zastupanja istog po punomoćniku odvjetniku, odmjeren u skladu s dostavljenim troškovnikom, prema vrijednosti predmeta spora naznačenoj u tužbi te odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) pa tako za sastav odgovora na tužbu 790 bodova (tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 24.5.2021., 17.6.2021., 3.9.2021. i 31.1.2024. 790 bodova za svaki (tbr. 8/1), za sastav podnesaka od 1.7.2024. i 19.7.2024. 100 bodova za svaki (tbr. 8/3), za sastav podneska od 5.6.2024. 25 bodova (tbr. 8/4) i za zastupanja na ročištima 2.6.2021., 7.7.2021., 14.9.2021., 15.6.2022., 11.10.2022., 1.12.2022., 10.2.2023., 20.9.2023., 17.11.2023., 19.4.2024., 4.7.2024., 10.10.2024. i 12.12.2024. od po 790 bodova za svako (tbr. 9/1) odnosno ukupno 14445 bodova što pomnoženo s vrijednošću 1 boda od 2,00 EUR te uvećano za PDV iznosi 36.112,50 EUR. Tuženiku LE nije priznat kao potreban za ovu parnicu trošak sastava podneska od 3.11.2022. niti trošak sastava podneska od 7.7.2021. jer isti sud nije zaprimio. Stoga je odlučeno kao u toč. I. i III. izreke ove presude.

U Zagrebu, 17. veljače 2025.

Sutkinja:

Marija Orošić Kranjčec

Pouka o pravnom lijeku:

Protiv ove presude je dopuštena žalba. Žalba se podnosi ovom sudu pismeno u 4 (četiri) istovjetna primjerka u roku od 15 (petnaest) dana od dana primitka pisanog otpravka ove presude, a o njoj odlučuje županijski sud. Ako stranka nije pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje, a uredno je obaviještena o ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje (čl. 335. st. 9. ZPP-a).

DNA:

1. I-tužitelju HE po punomoćnici

2. II-tužiteljici GE po punomoćnici

3. II-tuženiku LE po punomoćnicima