REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U METKOVIĆU

Ulica Andrije Hebranga 9, Metković

Poslovni broj K-205/2024-22

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Metkoviću, po sutkinji Jeleni Ćelić kao predsjednici vijeća, uz sudjelovanje Blagotvora Grgurinovića i Marinka Vukojevića, kao članova vijeća te Marije Obradović, kao zapisničarke, u kaznenom predmetu protiv optuženika JG sina J iz [adresa], zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24) po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Metkoviću broj KO-DO-187/2024-1 od 10. prosinca 2024. s izmjenom od 17. veljače 2025., nakon javne rasprave održane 24. siječnja 2025. i 17. veljače 2025. godine u nazočnosti optuženika JG, branitelja optuženika Zvonka Kristovića, odvjetnika iz [adresa] i zamjenika općinskog državnog odvjetnika Antona Hefera, dana 17. veljače 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. OPTUŽENIK: EG sin E i NG rođene N, rođen **.**.1985. u [adresa], s prebivalištem [adresa] - A, [adresa], državljanin [adresa], sa završena 4 razreda osnovne škole, po zanimanju građevinar, nezaposlen, bez primanja, oženjen, otac šestero djece, neosuđivan,

k r i v  j e

što je dana 13. studenog 2024. oko 18,25 sati u Metkoviću, u nakani pribavljanja imovinske koristi u neutvrđenom iznosu i sukladno prethodno postignutom dogovoru s nepoznatom osobom, da će područjem Republike Hrvatske izvršiti prijevoz ilegalnih migranata koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak na njen teritorij ni u države članice Europske Unije, kombi vozilom marke "Renault Master'', poljskih reg. oznaka [registarska oznaka], došao u ulicu Marka Marulića te radi prijevoza do nepoznate lokacije, narušavajući njihovo dostojanstvo u zatvoreni tovarni prostor vozila dužine 365 cm, širine 175 cm i visine 191 cm, koji nije namijenjen prijevozu osoba jer nema sjedala, sigurnosnih pojaseva, prozora ni ventilacije, ukrcao 17 (sedamnaest) stranih državljana od kojih 4 maloljetnika i djece znajući da su isti izbjegavajući graničnu kontrolu iz Bosne i Hercegovine ušli u Republiku Hrvatsku te otpočeo s njihovim prijevozom u dubinu teritorija Republike Hrvatske, u čemu je po policijskim službenicima u 18,40 sati zaustavljen u ulici Neretvanskih gusara, dakle, iz koristoljublja omogućio drugim osobama nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju djela je s osobama koje se nedozvoljeno kreću u

Republici Hrvatskoj postupao na ponižavajući način,

čime je počinio kazneno djelo protiv javnog reda – protuzakonitim ulaženjem, kretanjem i boravkom u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, djelo opisano po čl. 326. st. 2. u svezi sa st. 1. (''Narodne novine'' br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24 – dalje KZ/11) i kažnjivo po čl. 326. st. 2. KZ/11

pa ga sud za kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. u svezi st. 1. KZ/11 na temelju čl. 326. st. 2. KZ/11

o s u đ u j e

na kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine.

II. Na temelju čl. 54. KZ/11, optuženiku se izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. studenog 2024. pa nadalje dok se bude nalazio u istražnom zatvoru.

III. Na temelju članka 79. stavka 2. KZ/11., od 1.optuženika se oduzima mobilni uređaj marke Poco, crne boje, IMEI1:861593077871525, IMEI2: 861593077871533 s pripadajućom SIM karticom, koji je do sada bio privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimaju predmeta broj PGP Metković broj 00099014 od 13. studenog 2024. koji se po pravomoćnosti presude ostavljaju MUP RH na daljnje raspolaganje.

IV. Na temelju čl. 189. st. 1. ZKP/08 vlasniku JGC, [adresa], 26-065 Piekoszow, Poljska vratit će se po pravomoćnosti presude 1 (jedno) kombi vozilo marke "Renault Master", bijele boje, poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka] broja šasije [broj šasije] sa pripadajućim registarskim pločicama, 1 (jedna) prometna dozvola Poljske ser. broja [serijski broj] i 1 (jedan) ključ, crne boje, od navedenog vozila, koji su do sada bili privremeno oduzeti od optuženika JG potvrdom PGP Metković broj: 00099016 od 13. studenog 2024.

V. Na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 optuženik je dužan podmiriti troškove kaznenog postupka u paušalnoj svoti od 50,00 €, pa sud na temelju čl. 181. st. 6. ZKP/08 nalaže da se iznos od 5,00 € i 2 USD koji je od optuženika privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PGP Metković broj 00099015 od 13. studenog 2024. i položen i položen na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske kod Privredne banke Zagreb na ime privremeno oduzetih novčanih sredstava, prenese u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, SWIFT: NBHRHR2X model: HR64 IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj: 6084-50555-5072052024 u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude na ime troškova postupka, dok je preostali iznos optuženik dužan uplatiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske. Optuženik se na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 oslobađa troškova kaznenog postupka iz članka 145. stavak 2. točka 1. i 7. ZKP/08 te ti troškovi padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Metkoviću podnijelo je protiv optuženika JG sina J optužnicu broj KO-DO-187/2024-1 od 10. prosinca 2024. zbog kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u svezi sa st. 1. Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24).

1.1. Na raspravi održanoj 17. veljače 2025. zastupnik optužbe je izmijenio činjenični opis optužbe kao u izreci ove presude.

2. Kako se radi o državljaninu [adresa] koji ne razumije hrvatski jezik, rasprava je vođena uz prisutstvo stalnog sudskog tumača za ruski jezik, koji jezik optuženik razumije i govori.

3. Pozvan da se očituje o osnovanosti optužnice, optuženik se očitovao na način da se ne smatra krivim za predmetnu optužbu.

4. Tijekom dokaznog postupka izvedeni su dokazi optužbe čitanjem i pregledavanjem izvješća o uhićenju i dovođenju od 13. studenog 2024. (list 10-16 spisa), službene zabilješke o postupanju policijskih službenika PGP Metković od 13. studenog 2024. (list 19-21 spisa), zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (list 22 spisa), potvrde o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00099014, 00099015 i 00099016 PGP Metković od 13. studenog 2024. (list 24-26 spisa), preslike prometne dozvole vozila ''Renault Master'' (list 34 spisa), ugovora o najmu vozila (list 35-38 spisa), zapisnika o očevidu (list 39-41 spisa), rješenja Županijskog suda u Dubrovniku posl. br. L683/2024 od 15. studenog 2024. (list 58-61 spisa), fotodokumentacije očevida vozila na CD mediju (list 74 spisa), rješenja Općinskog suda u Metkoviću posl. br. Kov-112/2024-11 od 12. prosinca 2024. (list 100-103 spisa), zahtjeva za povrat vozila s prilozima (list 144-155 spisa) te su saslušani svjedoci AG, LG i OG.

4.1. Na kraju dokaznog postupka izvršen je uvid u izvod iz kaznene evidencije za optuženika (list 195-196 spisa) iz koje proizlazi da isti nije osuđivan.

5. Iznoseći svoju obranu na kraju dokaznog postupka, optuženik je izjavio kako je dan prije nego što su ga zadržali on u Metković došao iz Zagreba. Prenoćio je u hotelu koji se nalazi blizu trgovine "Lidl". Hotel je napustio oko 10 sati ujutro sljedećeg dana. Njegov poslodavac O, čije prezime ne zna, mu je poslao lokaciju skladišta u kojem je trebao utovariti mandarine koje je trebao prevesti iz Metkovića u Zagreb, što nikad prije nije učinio. To skladište se nalazi preko puta hotela, on ne zna naziv skladišta, zna samo da je veliko. Nakon odjave iz hotela sjedio je u kombiju na parkiralištu ispred hotela čekajući na utovar. Prošlo je dosta vremena, približila se večer, nakon što je gotovinom platio hotel više nije imao novca, ostalo mu je 5 eura i 2 dolara. Sa O je komunicirao pozivom putem aplikacije "Telegram", rekao mu je da nema novca za hranu i gorivo. O mu je rekao da postoji opcija da se ubrza utovar, da treba prevesti četiri berača mandarina i četiri prazne palete do skladišta. Imao je osobni kufer na svom osobnom sjedalu pa je ponudio O da može te četiri osobe prevesti u dva navrata kako ne bi dobio kaznu, na što je O rekao da ne treba, da ih samo preveze da će ga zatim za sat vremena utovariti mandarinama. Lokaciju mu je poslao putem Telegrama, on je došao na lokaciju i okrenuo se, tamo je bio crni auto. Zaustavio se blizu tog auta, osoba koja je izašla iz tog auta je govorila ruskim jezikom. Rekao mu je da on ne izlazi iz svog auta. Zatim je jedna od ovih 17 osoba, čiju je brojku saznao kasnije od policajaca, jer on nije vidio te ljude, s ruksakom stajao s desne strane njegovog auta, na način da je svojim tijelom zaklonio retrovizor. Kasnije je shvatio da je to učinio namjerno kako on ne bi vidio te ljude, nešto je vikao na jeziku koji ne razumije, brzo su se zatvorila bočna vrata, ta osoba je govorila "Go, go, go!" i on je započeo s vožnjom. U vožnji je nazvao O i rekao mu " O ovdje se događa nešto sumnjivo, neću voziti, zaustavit ću se na prvom mjestu gdje bude ljudi!" O je psovao na njega, rekao je" To su domaći ljudi, sve je u redu, samo vozi", njegove zadnje riječi kojima ga je preplašio bile su "Ako slučajno zaustaviš vozilo nećeš dugo poživjeti!". Kad je u tijeku vožnje uočio službene osobe s desne strane ceste zaustavio se i rekao "Problem, problem". Ne govori engleski, zna samo tri riječi, rekao je policajcu na svom jeziku "Problem, problem". Jedan je policajac uzeo njegove osobne dokumente, kad je izašao iz auta upalili su svjetlosnu signalizaciju. Izašao je da otvori vrata, nije mogao otvoriti zadnja vrata kombija pa je otvorio desna bočna vrata. Kako je otvorio vrata policajci su sa baterijskim svjetiljkama pregledali tovarni prostor i njemu stavili lisice. Pokušavao im je na ruskom reći "crni BMW", smijali su se ali nisu reagirali, možda nisu razumjeli. U međuvremenu je došlo još jedno policijsko vozilo i oni su jednu od tih 17 osoba s ruksakom odveli, njega su odveli na postupanje.

5.1. Odgovarajući na pitanje je li bio svjestan da je ukrcao ljude u tovarni prostor automobila, izjavio je da nije znao da je riječ o ljudima, mislio je da su mu u kombi utovarili nešto nezakonito, ne zna tko je to utovario, zna da je osoba koja mu je zaklonila pogled vikala nekome nešto na nepoznatom jeziku, ali on ne zna što. U tom trenutku shvatio je da se radi o nečemu nezakonitom. Sve se brzo dogodilo, započeo je s vožnjom, nazvao O koji mu je rekao da neće poživjeti ako zaustavi vozilo. Nije u nijednom trenutku vidio ljude koji su ušli u automobil kojim je upravljao. Za prijevoz paleta i berača mandarina nije trebao dobiti naknadu. O mu je rekao da će mu 300 dolara za gorivo, hranu i noćenje vlasnik mandarina dati u kešu nakon što utovari mandarine, taj iznos je vlasniku mandarina trebao poslati O. Prije puta mu je O na karticu uplatio iznos od 400 eura na ime najma automobila, za što je platio 200 eura i 200 eura za trošak puta,tj. cestarine i hotela. O mu je ponudio posao autoprijevoznika voća i povrća, da odradi dvije probne ture nakon čega su trebali potpisati ugovor o radu za plaću od 1.400,00 dolara. Plaća mu je trebala biti isplaćena u dva navrata, svakih petnaest dana po 600 dolara, a ostatak kao avansno plaćanje. Na pitanje gdje je upoznao O, izjavio je da je preko ukrajinskih poznanika došao u Slovačku gdje je bio pet dana u nekom mjestu blizu aerodroma, ne zna kako se to mjesto zove. Trebao je početi raditi u tvornici Volkswagen, predstavnice tvornice su mu rekli da može s poslom početi tek od siječnja, na što je on rekao da ima vizu do svibnja, one su rekle da im je žao, da se snađe, ali da posao kreće tek od siječnja. Počeo se snalaziti, živio na kolodvoru dva dana, radio različite poslove, u jednom momentu je radio na gradilištu postavljajući pločice. Upoznao je ljude koji su mu rekli da je dobar vozač i da ako želi raditi da ima priliku. Tako je upoznao O. Na pitanje zašto se nije vratio obitelji u trenutku kada je bio prisiljen spavati na kolodvoru, izjavio je da nije to mogao sebi dopustiti jer je prethodno cijelu godinu živio u [adresa] i zarađivao da bi mogao doći u Europu raditi. On ima iza sebe osam ljudi, svoju djecu i roditelje, supruga mu je preminula, o djeci se brinu njegovi roditelji i sestra, svoju obitelj nije vidio od 1. studenog 2024. Na pitanje zašto je automobil unajmio u Poljskoj, izjavio je da je O tamo našao automobil. To mu nije bilo čudno jer mu je O rekao da on sa svojom kirgistanskom putovnicom i vozačkom dozvolom automobil može iznajmiti samo u Krakowu. On je iz Slovačke do Krakowa putovao daleko, prvo je išao do Budimpešte autobusom, a zatim isto autobusom do Varšave i onda je prenoćio u zračnoj luci jer auto nije mogao iznajmiti jer su mu rekli da mora imati europsku bankovnu karticu. Zatim je išao u Radom pa u Krakow gdje je O pronašao vozilo, angažirao je osobu koja priča poljski i ruski kako bi prevodila, jer on ne govori poljski, ta ga je osoba odvela u kuću osobe od koje je iznajmio vozilo. O ga je uputio u neko skladište u Zagrebu, tamo je čekao tri sata, O mu je rekao da tu ne može ništa dobiti za utovar da treba ići u Metković. Bilo mu je to čudno i obratio se O na što mu je O odgovorio "Brate, ti imaš plaću radio- ne radio, što te briga. "

5.2. Reproducirane su snimke i pročitani zapisnici prvog ispitivanja osumnjičenika pred PGP Metković od 14. studenog 2024. godine (list 28-33 spisa) i pred ODO Metković od 15. studenog 2024. godine (list 49-52 spisa) kada je optuženik EG u bitnom izjavio da je došao u Slovačku radi zaposlenja u tvornici, no da je sreo osobu '' O' koja mu je ponudila da radi za njega i mjesečnu plaću od 1.600,00 dolara te mu dala 400,00 dolara predujma za plaću. Da je po dogovoru u Poljskoj unajmio kombi vozilo kojim je trebao prevesti mandarine te je upućen za Zagreb, a zatim da mu je aplikacijom ''Telegram'' javljena lokacija u Metkoviću, gdje da je otišao i odsjeo u hotelu. Potom da mu je javljeno da treba ''pokupiti'' radnike koji beru mandarine te ih prevesti na udaljenost oko 6 km do skladišta gdje će biti utovar mandarina, a za taj prijevoz da će mu vlasnik plantaže dati 300,00 dolara u gotovini. Da je došao na dogovorenu lokaciju gdje ga je sačekala osoba koja govori ruski te mu kazala da produži još nekoliko stotina metara i zaustavi se i da je na tom mjestu vidio više osoba među kojima i najmanje dvoje djece i bilo mu je jasno da nešto nije u redu, no osobe je ukrcao i počeo s vožnjom i njihovim prijevozom, da bi potom bio zaustavljen po policiji.

5.3. Nakon što mu je u smislu čl. 435. ZKP/08 predočen njegov iskaz u dijelu gdje je izjavio da" je trebao raditi za plaću od 1.600,00 dolara" te upozoren na odstupanja u iskazu na raspravi kad je izjavio da " je trebao raditi za plaću od 1.400,00 dolara" optuženik je izjavio da mu je O rekao da će mu zbog troškova puta plaća biti 1400,00 dolara, a ako se pokaže kao dobar radnik da će mu plaća biti 1600 dolara. Upozoren na daljnju razliku kada je prvotno iskazao "da je došao na dogovorenu lokaciju gdje ga je sačekala osoba koja govori ruski te mu kazala da produži još nekoliko stotina metara i zaustavi se i da je na tom mjestu vidio više osoba među kojima i najmanje dvoje djece i bilo mu je jasno da nešto nije u redu, no osobe je ukrcao i počeo s vožnjom i njihovim prijevozom, u odnosu na iskaz na raspravi kada je izjavio da je "došao na lokaciju i okrenuo se, tamo je bio crni auto, zaustavio se blizu tog auta, osoba koja je izašla iz tog auta je govorila ruskim jezikom. Rekao mu je da ne izlazi iz svog auta. Zatim je jedna od ovih 17 osoba, čiju je brojku saznao kasnije od policajaca, jer nije vidio te ljude, s ruksakom stajao s desne strane njegovog auta, na način da je svojim tijelom zaklonio retrovizor, kasnije je shvatio da je to učinio namjerno kako on ne bi vidio te ljude, nešto je vikao na jeziku koji ne razumijem, brzo su se zatvorila bočna vrata, ta osoba je govorila "Go, go, go!" i on je započeo s vožnjom" optuženik je izjavio da je točno ovo što je izjavio na raspravi, da nikada nije rekao da je vidio najmanje dvoje djece, ne zna zašto je to tako navedeno u ranijem iskazu, djecu i ostale ljude je vidio tek kad je s policajcima otvorio vrata kombija.

6. Na temelju provedenog dokaznog postupka, ocjenjujući svaki dokaz posebno i sve dokaze u njihovoj ukupnosti te dovođenjem istih u vezu s obranom optuženika JG, vijeće je utvrdilo da je optuženik EG počinio kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. u vezi st.1. KZ/11 na način kako je to činjenično opisano i pravno kvalificirano u izreci presude.

7. Nije sporno da je optuženik EG dana 13. studenog 2024. oko 18,25 sati u Metkoviću, kombi vozilom marke "Renault Master'' poljskih reg. oznaka [registarska oznaka] došao u [adresa] TG te da je po policijskim službenicima u 18,40 sati zaustavljen u ulici Neretvanskih gusara gdje je utvrđeno da se u zatvorenom tovarnom prostoru navedenog vozila dimenzija: dužine 365 cm, širine 175 cm i visine 191 cm, koji nije namijenjen prijevozu osoba jer nema sjedala, sigurnosnih pojaseva, prozora ni ventilacije, nalazi 17 turskih državljana među kojima četvero maloljetnika i djece. Navedeno proizlazi iz optuženikove obrane, službene zabilješke o postupanju policijskih službenika PGP Metković od 13. studenog 2024. (list 19-21 spisa), zapisnika o očevidu i fotodokumentacije očevida vozila na CD mediju (list 39-41 i 74 spisa) i iskaza svjedoka AG, LG i OG.

8. Sporno je je li optuženik EG došao u navedenu ulicu upravo iz razloga kako bi radi prijevoza do nepoznate lokacije u taj zatvoreni tovarni prostor vozila ukrcao 17 (sedamnaest) stranih državljana od kojih 4 maloljetnika i djece, što optuženik osporava, odnosno je li postupao znajući da će područjem Republike Hrvatske izvršiti prijevoz ilegalnih migranata koji ne ispunjavaju uvjete za ulazak na njen teritorij ni u države članice Europske Unije i to u nakani pribavljanja imovinske koristi u neutvrđenom iznosu i sukladno prethodno postignutom dogovoru s nepoznatom osobom, kao i je li tim osobama opisanim prijevozom narušio dostojanstvo, postupajući time na ponižavajući način i ostvarujući obilježja kvalificiranog oblik kaznenog djela iz članka 326. stavak 2. KZ/11.

9. Saslušan na raspravi 17. veljače 2025. svjedok AG je iskazao da je on djelatnik PGP Metković i da radi na poslovima zaštite državne granice u operativnom centru na video nadzoru koji nadzire pogranično područje s BiH. Od operativnog dežurstva PGP Metković su u studenom 2024. godine u večernjim satima dobili obavijest kako se ulicom Marka Marulića, koja je pogranično područje uz samu granicu s BiH, kreće vozilo - kombi Renault Master bijele boje poljskih registarskih oznaka te su kolegica EGC i on upućeni da navedeno vozilo drže pod nadzorom putem video sustava, što su i učinili. Navedeno vozilo se sporo kretalo iz smjera ulice put Vida ulicom TG gdje se okrenulo i zaustavilo. Na tom mjestu su pomoću kamere vidjeli kako više nepoznatih osoba prelazi granicu BiH i RH i ulazi u stražnji dio automobila, to je trajalo 40-tak sekunda, a vozač pri tom nije izlazio iz automobila, nakon čega se vozilo nastavilo kretati ulicom Marka Marulića prema ulici Put Vida, zatim je zaustavljeno od strane ophodnje.

9.1. Odgovarajući na pitanje branitelja optuženika koliko je granična crta udaljena od mjesta gdje su nepoznate osobe ušle u kombi izjavio je da je cijela ulica granična crta.

10. Saslušan na raspravi 17. veljače 2025. svjedok LG je iskazao da je on vođa grupe ophodnje PGP Metković koja radi na zaštiti državne granice. Kolega OG i on su u večernjim satima u studenom 2024., ne sjeća se točnog datuma ali sve se može provjeriti u službenoj bilješci koja je sastavljena povodom ovog događaja, zaprimili dojavu od strane operativnog dežurstva PGP Metković koje je putem video sustava kojim se nadzire pogranično područje s BiH pratilo vozilo Renault Master bijele boje poljskih registarskih oznaka kako se kreće ulicom Marka Marulića u smjeru ulice Put Vida. Postupajući po navedenim informacijama uputili su se prema ulici Put Vida te su u ulici Neretvanskih gusara uočili navedeno vozilo. Isto su zaustavili pomoću zvučne i svjetlosne signalizacije. Pregledom navedenog vozila utvrdili su identitet vozača. Daljnjim pregledom utvrđeno je da se u tovarnom prostoru vozila nalazi 17 turskih državljana od kojih je četvero djece što su utvrdili uvidom u njihove putne isprave.

10.1. Odgovarajući na pitanje zastupnika optužbe na koji način su osobe bile smještene u tovarnom prostoru, izjavio je da su osobe ležale i sjedile na podu, svi su imali mjesta za sjesti, bili su nagurani, tu je bilo 17 osoba.

Odgovarajući na pitanja branitelja optuženika kako je optuženik reagirao kada su ga zaustavili, izjavio je da im je na upit dao isprave i dobrovoljno otvorio tovarni prostor vozila. Na pitanje na koji način su zaustavili vozilo kojim je upravljao optuženik, svjedok je odgovorio da je kolega OG kao suvozač upalio rotacijske i zvučne signale na policijskom automobilu i da je zatim vozač kombija zaustavio vozilo.

Odgovarajući na pitanja sutkinje sjeća li se kako su u tovarnom prostoru bila smještena djeca, izjavio je da se ne sjeća. Tovarni prostor je u potpunosti odvojen od prostora gdje se nalazio vozač i nije imao predviđena mjesta za sjedenje, prozore i ventilaciju. Na pitanje sutkinje da opiše što je zatekao kada je otvorio tovarni prostor vozila, izjavio je da zatečeni ljudi nisu dugo bili u tom prostoru jer je od trenutka kada su se ukrcali do trenutka kada su vozilo zaustavili prošlo kratko vrijeme, možda 7-8 minuta. Ljudi su mu izgledali u redu, čuo se neugodan miris što je logično jer se 17 osoba nalazilo u malom zatvorenom prostoru u kojem je bilo zagušljivo. Koliko se može sjetiti neki od njih su imali ruksake, a ne može se sjetiti jesu li imali vodu i hranu.

Na pitanje zastupnika optužbe je li tovarni prostor imao unutrašnje osvjetljenje, izjavio je da nije, da su oni baterijom svijetlili unutar tovarnog prostora. Ne zna mogu li se iz unutrašnjosti tovarnog prostora otvoriti vrata vozila. Taj prostor u kojem su zatekli osobe nije prikladan za prevoženje osoba jer se radi o tovarnom prostoru.

11. Saslušan na raspravi 17. veljače 2025. svjedok OG je iskazao da je on kao djelatnik PGP Metković zaposlen u ophodnji zaštite državne granice. U studenom 2024. je došao na smjenu, zadužio opremu te je s kolegom LG, vođom grupe, oko 18.20 sati upućen po dojavi operativnog dežurstva PGP Metković jer je uočeno da je u ulici Marka Marulića bijeli Renault poljskih tablica ukrcao migrante. Navedeno vozilo su uočili u ulici Neretvanskih gusara kod trgovine DG, on je upalio rotaljku, prepriječili su mu put. Vozač je dao putne isprave iz kojih su utvrdili njegov identitet. Na pitanje prevozi li nešto, prvo je rekao da ne prevozi, a zatim je dragovoljno otvorio bočna vrata kombija u kojem se nalazilo 17 osoba, državljanina Turske, što su utvrdili uvidom u njihove putne isprave. Tu je bilo muškaraca, žena i djece. U kombiju je bio mrak. Smrdilo je, djeca su sjedila roditeljima u krilu, koliko se sjeća jedna ili dvije osobe su bile na nogama, a ostali su sjedili na podu, njihovi ruksaci su bili na jednom mjestu, na podu nije bilo praznog prostora.

11.1. Odgovarajući na pitanja branitelja optuženika kojim jezikom priča optuženik, izjavio je da se njima obraćao na engleskom jeziku. Na pitanje branitelja optuženika što im je točno rekao, izjavio je da im je rekao da nema ništa "pozadi". Na pitanje branitelja optuženika kojim se točno riječima poslužio, izjavio je da je rekao "There is nothing in the car".

Odgovarajući na pitanja sutkinje je su li osobe koje su se nalazile u tovarnom prostoru imale hrane i vode, izjavio je da su imali jednu plastičnu bocu vode 1,5 l koja nije bila puna. Nastavlja da su im oni u postaji granične policije Metković dali vode jer su bili žedni. Koliko on zna hrane nisu imali. U postaji su dobili i večeru. Na pitanje branitelja optuženika što je bilo u ruksacima zatečenih osoba, izjavio je da je bila odjeća, punjači i osobne stvari. Pregledali su sve ruksake jer su to bili dužni.

Odgovarajući na pitanja sutkinje izjavio je da je tovarni prostor u potpunosti odvojen od prostora gdje se nalazio vozač. Ne zna mogu li se iz unutrašnjosti tovarnog prostora otvoriti vrata vozila jer nije probao. Zna samo da se zadnja vrata kombija nisu mogla otvoriti s vanjske strane, ne zna je li to iz razloga što su bila zaključana, a vozač im je otvorio bočna vrata. U trenutku kada je otvorio bočna vrata vozač je bio "mrtav-hladan", bez ikakvih emocija, stajao je mirno. Po njegovom mišljenju taj prostor u kojem su zatekli osobe nije prikladan za prevoženje osoba jer se radi o tovarnom prostoru bez sjedala, ventilacije, zraka, prozora, svjetla, u tom prostoru se prevoze stvari, a ne ljudi. Ljudi koje je zatekao u tovarnom prostoru su mu izgledali umorno, iscrpljeno, tužno i preplašeno. Djeca bila mirna, roditelji su ih držali. Na pitanje sutkinje zna li koliko je trajala vožnja od trenutka kada su ljudi koje su zatekli ušli u kombi do trenutka kada su ih oni zaustavili, izjavio je da je prošlo maksimalno 15-20 minuta, jer je navodno vozač prvi put pogriješio put, pa se okretao.

Na pitanje branitelja optuženika je li optuženik pogriješio put prije ili nakon što je pokupio ljude svjedok je izjavio da je prvo krenuo u ulicu Put Vida, a zatim se vratio u ulicu Neretvanskih gusara, misli da je tako bilo, oni su ga zaustavili u ulici Neretvanskih gusara.

12. Iz službenih zabilješki o postupanju policijskih službenika PGP Metković od 13. studenog 2024. (list 19-21 spisa) proizlazi da su 13. studenog 2024. oko 18,20 sati kamere za nadzor državne granice zabilježile kretanje vozila u ulici Marka Marulića te da se isto zaustavlja pored kućnog broja 20 i da u tovarni prostor ulazi veći broj osoba, nakon čega vozilo nastavlja kretanje. Naknadno su policijski službenici uočili navedeno vozilo te ga zaustavili, a izvršenom kontrolom utvrđeno je kako vozilom upravlja okrivljenik EG, koji je u zatvorenom tovarnom dijelu vozila prevozio 17 osoba – turskih državljana, koji su se ilegalno nalazili na teritoriju Republike Hrvatske.

13. Iz zapisnika o očevidu (list 39-41 spisa) s fotodokumentacijom na CD mediju (list 74 spisa) proizlazi da je provedenim očevidom na vozilu korištenom za prijevoz te sačinjenom fotodokumentacijom utvrđeno kako se radi o kombi vozilu sa zatvorenim tovarnim prostorom dimenzija dužine 365 cm, širine 175 cm i visine 191 cm u kojem nema prozora, ventilacije, sjedala ni sigurnosnih pojaseva, koji nije namijenjen za prijevoz osoba.

14. Iz zapisnika o privremenom oduzimanju predmeta (list 22 spisa) i potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj: 00099014, 00099015 i 00099016 PGP Metković od 13. studenog 2024. (list 24-26 spisa) vidljivo je da su od optuženika sporne prilike oduzeto vozilo s pripadajućim predmetima i mobilni telefon te novčani iznos od 5 eura i 2 američka dolara.

15. Iz osobnih podataka stranaca (list 20-21 spisa) proizlazi da je sedamnaest osoba koje su se nalazile u tovarnom prostoru vozila državljani Turske te da je među njima bilo muškaraca, žena te četvero maloljetnika i djece (2007., 2011., 2019., 2021. godište).

16. Vijeće je prihvatilo materijalnu dokumentaciju u koju je izvršio uvid jer je ista nakon poduzetih radnji sačinjena i dostavljena od strane ovlaštenih tijela, a vjerodostojnost te dokumentacije tijekom postupka ničim nije dovedena u pitanje.

17. Vijeće je prihvatilo iskaze svjedoka AG, LG i OG, na koje iskaze ni stranke nisu imale primjedbi. Riječ je o djelatnicima policije koji su nadzirali i zaustavili vozilo kojim je sporne prilike upravljao optuženik. Oni jasno i detaljno opisuju sam tijek zbivanja i zatečeno stanje i to od trenutka kada je svjedok AG putem video nadzora uočio kako više nepoznatih osoba prelazi granicu između Bosne i Hercegovine i Republike Hrvatske i ulazi u stražnji dio automobila Renault Master poljskih registarskih oznaka, što je trajalo 40-tak sekunda, nakon čega se vozilo nastavilo kretati ulicom Marka Marulića prema ulici Put Vida, zatim je zaustavljeno od strane ophodnje u kojoj su bili svjedoci LG i OG koji su suglasno iskazali kako su navedeno vozilo zaustavili pomoću zvučne i svjetlosne signalizacije na policijskom automobilu, čime se kao neosnovana ukazuje dio obrane optuženika u kojem je izjavio da se on sam zaustavio kada je u tijeku vožnje uočio službene osobe s desne strane ceste i rekao im "Problem, problem". Svjedoci su detaljno opisali sve što su sporne prilike uočili tijekom zaustavljanja optuženika i otvaranja tovarnog prostora automobila kojim je optuženik upravljao. Njihovi iskazi su jasni, detaljni i međusobno se nadopunjuju, stoga ih je vijeće prihvatio u cijelosti kao vjerodostojne.

18. Optuženik je u svojoj obrani koju je dao prije rasprave iskazao da je došao na dogovorenu lokaciju gdje ga je sačekala osoba koja govori ruski te mu kazala da produži još nekoliko stotina metara i zaustavi se i da je na tom mjestu vidio više osoba među kojima i najmanje dvoje djece i bilo mu je jasno da nešto nije u redu, no osobe je ukrcao i počeo s vožnjom i njihovim prijevozom, da bi na raspravi pred vijećem izjavio da je došao na lokaciju i okrenuo se, tamo je bio crni auto, zaustavio se blizu tog auta, osoba koja je izašla iz tog auta je govorila ruskim jezikom. Rekao mu je da ne izlazi iz svog auta. Zatim je jedna od ovih 17 osoba, čiju je brojku saznao kasnije od policajaca, jer nije vidio te ljude, s ruksakom stajao s desne strane njegovog auta, na način da je svojim tijelom zaklonio retrovizor, kasnije je shvatio da je to učinio namjerno kako on ne bi vidio te ljude, nešto je vikao na jeziku koji ne razumijem, brzo su se zatvorila bočna vrata, ta osoba je govorila "Go, go, go!" i on je započeo s vožnjom.

Optuženik tvrdi da nikada nije rekao da je vidio najmanje dvoje djece, ne zna zašto je to tako navedeno u ranijem iskazu, da je djecu i ostale ljude je vidio tek kad je s policajcima otvorio vrata kombija.

Vijeće nije prihvatilo kao vjerodostojnu obranu optuženika koju je iznio na raspravi, smatrajući da je ista očito usmjerena k izbjegavanju kaznene odgovornosti zbog počinjenog djela, uzimajući u obzir i činjenicu da je svoj iskaz pred ODO i PGP dao 14. i 15. studenog 2024., dakle neposredno nakon počinjenja kaznenog djela kada nije imao toliko vremena da svoju obranu prilagodi svojim potrebama. Iz njegove obrane koju je ranije dao proizlazi da je došao na dogovorenu lokaciju gdje ga je sačekala osoba koja govori ruski te mu kazala da produži još nekoliko stotina metara i zaustavi se i da je na tom mjestu vidio više osoba među kojima i najmanje dvoje djece i bilo mu je jasno da nešto nije u redu, no osobe je ukrcao i počeo s vožnjom i njihovim prijevozom, da bi potom bio zaustavljen po policiji. Iz navedenog proizlazi zaključak da je optuženik EG bio svjestan da su se u tovarni prostor teretnog vozila kojim je upravljao ukrcali ljudi, među kojima i djeca, a ne teret koji je trebao prevesti, da je prije početka vožnje - kako sam tvrdi - shvatio da nešto nije u redu, no unatoč tome krenuo ih je prevoziti prema unutrašnjosti teritorija RH.

Kada bi se i uzela u obzir obrana optuženika da nije znao da u kombiju vozi ilegalne migrante, što vijeće smatra neuvjerljivim, treba imati na umu da iz same činjenice da je lokaciju na koju je došao primio od " O" putem mobitela, a općepoznato je da se na mobitelu lokacija prikazuje na karti, proizlazi zaključak da mu nikako nije moglo ostati nepoznato da se nalazi u pograničnom području RH i BiH, jer je upućen u ulicu Marka Marulića koja je u cijeloj svojoj dužini granična crta – kako to proizlazi iz iskaza svjedoka AG. Naime, da je znao da je riječ o ilegalnim migrantima pored svega navedenog govori činjenica da je po njih došao na dogovoreno mjesto nakon što su oni ušli ilegalno mimo granične kontrole u RH i unatoč sumnji u nezakonite radnje otpočeo je s njihovim priejvozom. Prema tome optuženik je bio vozač na njihovom ilegalnom putu prema nepoznatoj destinaciji kroz RH, a općepoznato je da svaka osoba na tom putu koja obavlja neke radnje za ilegalne migrante dobiva određeni iznos. U ovom slučaju, nije točno utvrđeno jedino o kojem novčanom iznosu je riječ, odnosno koliko novca je optuženik trebao dobili za tu vožnju.

Optuženik tvrdi da je na "posao prijevoznika voća i povrća" upućen od strane svog poslodavca " O" čije prezime ne zna, a po čijem nalogu on iz Slovačke, i to iz mjesta kojem ne zna ime, autobusom putuje kroz EU, prvo u Budimpeštu (Mađarska) zatim u Varšavu (Poljska) pa konačno u Krakow kako bi unajmio automobil i to u kući neke nepoznate osobe s kojom je komunicirao putem prevoditelja kojeg mu je osigurao " O", a kojim će iz Metkovića u Zagreb prevesti mandarine, što nikada ranije nije radio. Po dolasku u [adresa] " O" ga je uputio u neko skladište gdje je čekao tri sata, da bi mu " O" zatim rekao da tu ne može ništa dobiti za utovar da treba ići u Metković. Bilo mu je to čudno i obratio se " O" na što mu je " O" odgovorio "Brate, ti imaš plaću radio - ne radio, što te briga." Nakon svega, unatoč sumnji, optuženik ipak kreće u Metković gdje ponovno ima problem s "utovarom" na koji čeka cijeli dan, ne zna naziv skladišta u kojem se taj utovar treba odraditi, ponovno postupa po "Sašinoj" uputi i unatoč svom protivljenju da iz jednog puta preveze "četiri osobe" kombijem koji je namijenjen za prijevoz robe, kreće na lokaciju na koju ga " O" upućuje, gdje ga je sačekala osoba koja govori ruski te mu kazala da produži još nekoliko stotina metara i zaustavi se i na tom mjestu je vidio više osoba među kojima i najmanje dvoje djece i bilo mu je jasno da nešto nije u redu, no svejedno je te osobe ukrcao i počeo s vožnjom kroz RH. Za cijelo to vrijeme dok putuje po Europi, od Slovačke, Mađarske, Poljske pa do Republike Hrvatske on ima samo 400,00 eura koje mu je za troškove na karticu uplatio " O" od kojeg iznosa je platio 200 eura za najam automobila u Poljskoj i 200 eura za trošak cestarine i hotela, da bi na kraju u stranoj državi, u gradu u kojem se nalazi prvi put bio sa samo 5 eura i 2 američka dolara. Ovakva je obrana životno nelogična i neuvjerljiva.

Iz iskaza svjedoka AG koji je cijeli događaj pratio pomoću video nadzora proizlazi da se sve odigralo u 40-tak sekunda, vidio je kako više nepoznatih osoba prelazi granicu BiH i RH i ulazi u stražnji dio automobila, nakon čega se vozilo nastavilo kretati ulicom Marka Marulića prema ulici Put Vida, zatim je zaustavljeno od strane ophodnje. Optuženik u svojoj obrani više puta sam iskazuje kako mu je bilo "čudno", odnosno da mu je prije započinjanja vožnje bilo jasno da nešto nije u redu, brani se tvrdeći da je u vožnji nazvao O i rekao mu " O ovdje se događa nešto sumnjivo, neću voziti, zaustavit ću se na prvom mjestu gdje bude ljudi!" a da je " O" psovao na njega govoreći " To su domaći ljudi, sve je u redu, samo vozi", te da su njegove zadnje riječi kojima ga je preplašio bile "Ako slučajno zaustaviš vozilo nećeš dugo poživjeti!" nakon čega se on sam zaustavio kada je u tijeku vožnje uočio službene osobe s desne strane ceste i rekao im "Problem, problem". Vijeće takvu obranu nije prihvatilo jer je ista u cijelosti suprotna službenim bilješkama i iskazima svjedoka LG i OG iz kojih proizlazi da su vozilo optuženika u ulici Neretvanskih gusara zaustavili uz upotrebu svjetlosnih i zvučnih signala na način da su mu prepriječili su mu put. Vozač je prvo je porekao da nešto prevozi, a zatim je dragovoljno otvorio bočna vrata kombija u kojem se nalazilo 17 osoba, među kojima četvero maloljetnika i djece, državljana Turske, što su utvrdili uvidom u njihove putne isprave.

Stoga je vijeće ocijenilo neuvjerljivom branu optuženika koji tvrdi da je bio angažiran za prijevoz mandarina iz Metkovića u Zagreb – što nikada prije nije učinio te da je tek prije započinjanja vožnje shvatio da nešto nije u redu, jer je optuženik o "poslu" za kojeg je bio angažiran imao sumnje i prije dolaska u Metković i to kada je - kako sam tvrdi - na utovar mandarina čekao na prvoj lokaciju u skladištu u Zagrebu odakle ga je " O" uputio u Metković, a s obzirom na migrantsku krizu u svijetu, nije životno logično da bilo koja osoba prosječnog stupnja znanja i obrazovanja, kao što je i optuženik, u valu migracija uzrokovanih izbjegličkim krizama, ne bi znala da je ovakvo ponašanje i prevoženje stranih državljana – ilegalnih migranata, a samim time njihov boravak na području Republike Hrvatske i EU nelegalan i da će za inkriminirano ponašanje biti kažnjen.

19. Iz personalnih i materijalnih dokaza izvedenih tijekom postupka proizlazi da prostor kombi vozila kojim je sporne prilike upravljao optuženik u kojem su policijski službenici zatekli sedamnaest državljana Turske nije bio namijenjen prijevozu ljudi. Iz zapisnika o očevidu, službenih bilješki i iskaza saslušanih policijskih službenika je utvrđeno da se radi o tovarnom prostoru koji je u potpunosti odvojen od kabine u kojoj se nalazi vozač, bez sjedala, ventilacije i prozora, dimenzija: dužine 365 cm, širine 175 cm i visine 191 cm, iz čega proizlazi da je na svega 12,22 m³ bilo smješteno 17 ljudi od kojih je četvero djece i maloljetnika, odnosno da je na svaku osobu dolazilo svega 0,72 m³ tovarnog prostora. Svjedoci su potvrdili da se iz tog tovarnog prostora koji je bio bez ikakvog osvjetljenja čuo neugodan miris, s obzirom na činjenicu da je bio potpuno ispunjen tijelima ljudi koji su sjedili na podu i njihovim ruksacima, a neka djeca su sjedila u naručju roditelja. Svjedok OG je iskazao da su te osobe imale sa sobom samo jednu bocu vode od 1,5 L, da nisu imale hrane, da su se u njihovim ruksacima nalazile osobne stvari. Radi se o prostoru koji je potpuno odvojen od prostora u kojem se nalazio optuženik kao vozač, pa prevožene osobe nisu imale mogućnosti komunikacije s vozačem. Taj prostor je bez osvjetljenja, bez prozora koji bi se mogli otvoriti, bez ventilacije, bez sjedala i mogućnosti korištenja pojaseva koji bi jamčili sigurnost, pa je u svakom pogledu neadekvatan za prijevoz ljudi. Osim toga, djeca i maloljetnici su posebno ranjiva skupina, a konkretno njih četvero je prevozio optuženik u kombi vozilu bez ugrađenih posebnih sigurnosnih sjedalica/postolja koja su prema odredbi čl. 163. Zakona o sigurnosti prometa na cestama obavezna za djecu nižu od 150 cm. Neka djeca su držana u krilu drugih osoba (kako to proizlazi iz iskaza policijskog službenika) iako je općepoznata činjenica da se djeca nikada ne smiju prevoziti u krilu jer je nemoguće zadržati dijete u rukama od sile udara prilikom eventualnog sudara te je takvo prevoženje djece vrlo opasno. Sama vožnja je do zaustavljanja trajala relativno kratko, ali samo zahvaljujući činjenici da je cijeli događaj od početka do kraja bio pod nadzorom djelatnika PGP Metković. Stoga vijeće smatra da je riječ upravo o takvom stupnju neprimjerenosti uvjeta prijevoza da se može govoriti o ponižavajućem postupanju.

Vijeće može prihvatiti da su punoljetne osobe sposobne same odlučiti hoće li se ili neće prevoziti u neadekvatnim uvjetima kako bi došle do svog cilja, ali djeca koja su se prevozila u tovarnom prostoru bez sjedala, sigurnosnih pojaseva, prozora i ventilacije na to nisu mogla dati pristanak. Stoga je zaključak vijeća da je optuženik prevoženjem ovolikog broja osoba, među kojima četvero maloljetnika i djece, u tovarnom prostoru bez ugrađenih sjedala, osvjetljenja i ventilacijskih otvora, bez hrane i dovoljne količine vode, prema istima postupao na ponižavajući način jer ih je tretirao teret, odnosno stvari za koje je prijevoz u tovarnom prostoru kombi vozila kojim je upravljao i predviđen, pa je takvim prijevozom u kojem su ljudi izgubili status čovjeka i zadobili status predmeta povrijeđeno njihovo ljudsko dostojanstvo. Naime, prema praksi Europskog suda za ljudska prava postupanje je ponižavajuće ako kod žrtve uzrokuje osjećaj straha, patnje i podređenosti, ako ono ponižava ili umanjuje vrijednost pojedinca (ponižavanje u očima same žrtve i/ili u očima drugih ljudi) bez obzira na to je li to bio cilj ili ne, ako se slomi fizički ili moralni otpor te osobe ili je navede da postupa protiv svoje volje i savjesti ili ako pokazuje manjak poštovanja za ljudsko dostojanstvo ili ga umanjuje (MIM protiv Hrvatske, zahtjev broj 10161/13, presuda od 3 rujna 2015.). U ovom slučaju ilegalni migranti su bili smješteni u tovarni prostor kombi vozila. Takav smještaj ilegalnih migranata je zapravo smještaj osoba na način da se pokazuje manjak poštovanja za njihovo ljudsko dostojanstvo, da ih se ponižava i umanjuje njihovu vrijednost kao pojedinca jer zapravo ispada da su oni bili tretirani kao predmeti i stvari. Zbog toga ovo vijeće drži da je optuženik u odnosu na ilegalne migrante postupao na ponižavajući način.

20. Slijedom iznesenih utvrđenja vijeće nalazi dokazanim da su se u postupanju optuženika ostvarila objektivna obilježja inkriminiranog mu kaznenog djela iz članka 326. stavak 1. i 2. KZ/11, odnosno da je prevoženjem 17 stranih državljana Turske od kojih četvero maloljetnika i djece, u cilju da se nepripadno materijalno okoristi za neutvrđeni iznos, dakle iz koristoljublja, istima omogućio nedozvoljeno se kretati u Republici Hrvatskoj, a pri počinjenju djela je s navedenim osobama postupao na ponižavajući način jer je povrijedio njihovo dostojanstvo prevozeći ih u tovarnom prostoru koji je potpuno neadekvatan za prijevoz ljudi, bez sjedala, bez sigurnosnih pojaseva, bez prozora i ventilacije.

21. U odnosu na subjektivne elemente kaznenog djela vijeće je utvrdilo da je optuženik EG bio ubrojiv jer tijekom postupka njegova ubrojivost nije osporavana niti dovedena u pitanje, a iz provedenog postupka proizlazi da je iskorištavajući želju osoba koje se žele domoći zemalja EU u potrazi za boljim životom, iako nemaju uvjete za ulazak u te države, motiviran koristoljubljem, bio svjestan svih obilježja ovog djela i htio njegovo počinjenje, iako je znao da je djelo zabranjeno, pa je stoga jasno da je prilikom počinjenja ovog kaznenog djela postupao s izravnom namjerom kao oblikom krivnje.

22. Na taj način u ponašanju optuženika ostvarena su sva subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela protuzakonitog ulaženja, kretanja i boravka u Republici Hrvatskoj, drugoj državi članici Europske unije ili potpisnici Šengenskog sporazuma, koje je opisano po članku 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 i kažnjivo po članku 326. st. 2. KZ/11.

23. Prilikom odlučivanja o kaznenopravnoj sankciji koja bi bila primjerena krivnji optuženika, vijeće je na strani optuženika olakotnim cijenilo njegove osobne prilike, da je - kako sam to tvrdi - otac šestero djece o kojoj se sada brinu njegovi roditelji i sestra te njegovu dosadašnju neosuđivanost na području Republike Hrvatske.

24.

Kao otegotnu okolnost vijeće je na strani optuženika cijenilo prvenstveno činjenicu da je kao strani državljanin [adresa] došao u Republiku Hrvatsku isključivo radi počinjenja kaznenog djela iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11, čime je pokazao drskost u počinjenju ovog kaznenog djela. Također je važno istaknuti i društvenu opasnost ovakvih kaznenih djela koja su u porastu, kod kojih se iskorištava često očajna i bezizlazna životna situacija ljudi koji putuju na taj način želeći se domoći boljeg života te im se za takav put odnosno za uslugu prevoženja do krajnjeg cilja zaračunavaju značajni novčani iznosi. S druge strane takvim postupanje istovremeno se ugrožava sigurnost RH, njezinih građana i njihove imovine. Naime, osobe koje žele doći u zemlje zapadne Europe, a nemaju uvjete za ulazak u te države, u Republiku Hrvatsku ulaze mimo granične kontrole često bez putnih isprava ili sa ispravama, ali bez zadovoljavanja ostalih uvjeta koji su potrebni za ulazak u RH. Kod takvih osoba koje ilegalno ulaze u RH ne vrši se kontrola od strane policije, nije moguće utvrditi kuda se one stvarno kreću i koji je njihov krajnji cilj. Pored toga, pitanje je i stvarne namjere i cilja osoba koje putuju na takav način. Naime, ukoliko i dođe do konačnog cilja i zemalja koje označuju kao krajnje odredište, postavlja se pitanje kako te osobe misle funkcionirati u društvima tih zemalja kada nemaju putne isprave ili nemaju uvjete za ulazak u EU.

25. Za kazneno djelo iz članka 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 zapriječena je kazna zatvora u trajanju od 3 do 12 godina. Cijeneći naprijed navedene okolnosti, vijeće je optuženiku za kazneno djelo iz čl. 326. st. 2. u vezi st. 1. KZ/11 na temelju članka 326. st. 2. KZ/11 izreklo kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine smatrajući da se jedino i isključivo bezuvjetnom kaznom zatvora može postići svrha kažnjavanja čl. 41. KZ/11 kako kroz utjecaj na počinitelja tako i na sve druge da ne čine kaznena djela kroz jačanje svijesti o pogibeljnosti činjenja kaznenih djela i o pravednosti kažnjavanja.

25.1. Na temelju čl. 54. KZ/11 optuženiku će se u izrečenu kaznu zatvora u trajanju od 3 (tri) godine uračunati vrijeme provedeno u istražnom zatvoru od 13. studenog 2024. pa nadalje dok se bude nalazio u istražnom zatvoru.

26. Prema odredbi čl. 79. st. 2. KZ/11 predmeti i sredstva koji su bili namijenjeni ili uporabljeni za počinjenje kaznenog djela, mogu se oduzeti.

U ovom slučaju vijeće je od optuženog oduzelo mobilni uređaj marke Poco, crne boje, IMEI1:861593077871525, IMEI2: 861593077871533 s pripadajućom SIM karticom, koji je do sada bio privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimaju predmeta broj PGP Metković broj 00099014 od 13. studenog 2024. jer iz optuženikove obrane proizlazi da je navedeni mobitel korišten za počinjenja djela. Stoga vijeće smatra da je radi razloga opće sigurnosti i sprečavanja činjenja ovakvih kaznenih djela nužno od optuženika trajno oduzeti isti mobitel koji će se po pravomoćnosti presude ostaviti MUP RH na daljnje raspolaganje.

27. Vlasnik vozila JGC, [adresa], 26-065 Piekoszow, Poljska, je u spis dostavio zahtjev za povrat vozila s prilozima (list 144-155 spisa) stoga je na temelju čl. 189. st. 1. ZKP/08 određeno da će mu se, kao vlasniku vozila, vratiti po pravomoćnosti presude 1 (jedno) kombi vozilo marke "Renault Master", bijele boje, poljskih registarskih oznaka [registarska oznaka] broja šasije [broj šasije] sa pripadajućim registarskim pločicama, 1 (jedna) prometna dozvola Poljske ser. broja [serijski broj] i 1 (jedan) ključ, crne boje, od navedenog vozila, koji su do sada bili privremeno oduzeti od optuženika potvrdom PGP Metković broj: 00099016 od 13. studenog 2024.

28. Odluka o troškovima postupka donesena je uzimajući u obzir složenost i trajanje postupka te imovinske prilike optuženika koji je nezaposlen i ima šestero maloljetne djece. Stoga mu je na temelju čl. 148. st. 1. u vezi čl. 145. st. 2. toč. 6. ZKP/08 naloženo da podmiri paušalnu svotu u iznosu od 50,00 €, pa je sud na temelju čl. 181. st. 6. ZKP/08 naložio da se iznos od 5,00 € i 2 USD koji je od optuženika privremeno oduzet potvrdom o privremenom oduzimanju predmeta PGP Metković broj 00099015 od 13. studenog 2024. i položen i položen na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske kod Privredne banke Zagreb na ime privremeno oduzetih novčanih sredstava, prenese u korist Državnog proračuna Republike Hrvatske, SWIFT: NBHRHR2X model: HR64 IBAN: [broj bankovnog računa], poziv na broj: 6084-50555-5072052024 u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude na ime troškova postupka, dok je preostali iznos optuženik dužan uplatiti u roku od 15 dana po pravomoćnosti presude uplatom na račun Državnog proračuna Republike Hrvatske. Kako je na temelju Rješenja o određivanju paušalnog iznosa za troškove kaznenog postupka ("Narodne novine" broj: 145/11) sudski paušal moguće odrediti u iznosu od 300,00 do 50.000,00 kuna, sud je paušalnu svotu odmjerio u iznosu od 50,00 € imajući u vidu složenost predmeta, trajanje izvida te činjenicu da je predmet okončan nakon dva provedena ročišta.

Sud je na temelju čl. 148. st. 6. ZKP/08 optuženika oslobodio plaćanja troškova postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. i 7. ZKP/08 jer bi njihovim plaćanjem bila ugrožena egzistencija optuženika i članova obitelji koje je po zakonu dužan uzdržavati.

29. Slijedom svega prethodno iznesenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Metković, 17. veljače 2025.

Predsjednica vijeća :

Jelena Ćelić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu koja se podnosi putem ovog suda u roku od 15 dana od dana primitka prijepisa presude.

DNA:

1. Tužitelj: ODO Metković

2. Optuženik: EG putem Zatvora u Dubrovniku

3. Branitelj: Zvonko Kristović, odvjetnik iz Dubrovnika