Poslovni broj: K-106/2022-27

REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U SPLITU

S P L I T

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Splitu, po sucu pojedincu Marjanu Saši, uz sudjelovanje zapisničarke Maje Rogošić, u kaznenom predmetu protiv okrivljenika UŠ, zbog kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi sa st. 2. toč. 1. i čl. 216. st. 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine" br. 110/97, 27/98, 50/00, 129/00, 51/01, 111/03, 190/03, 105/04, 84/05, 71/06, 110/07, 152/08 i 57/11, dalje: KZ/97), po optužnici Općinskog državnog odvjetništva u Splitu pod poslovnim brojem br. K-DO-39/2013 od 18. srpnja 2013., nakon javno održane i zaključene rasprave 14. veljače 2025. u nazočnosti okrivljenika s braniteljem Željkom Gulišijom, odvjetnikom u Splitu, zamjenika opunomoćenika oštećenika Luke Tvrdića, odvjetnika u Splitu te zamjenice ODO-a Split KŠ, a 17. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  j e

I. Na temelju odredbe čl. 453. toč. 3. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj 152/08, 76/09, 80/11, 121/11, 91/12 - Odluka i Rješenje USRH, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14, 70/17, 126/19, 126/19, 130/20, 80/22 i 36/24, u daljnjem tekstu ZKP/08)

OKRIVLJENI: UŠ, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin FŠ i HŠ, rođene U, rođen **.**.1990. u [adresa], s prebivalištem u mjestu [adresa],  državljanin  Republike  Hrvatske, klesarski tehničar s završenom SSS, nezaposlen, bez  primanja  i  imovine,  neoženjen,  živi  u izvanbračnoj zajednici, bez djece, neosuđivan,

oslobađa se optužbe

da bi u vremenskom periodu od 1. travnja 2012. do 23. lipnja 2012. u [adresa], općina Pučišća, u nakani da se neosnovano materijalno okoristi u znatnom iznosu, koristeći duplikate ključeva koje je izradio, ušao u Župnu kuću, a potom u ured kojega koristi svećenik te iz metalnog ormara uzeo, odnio i za sebe zadržao novčani iznos od 29.227,13 kuna u raznim valutama, kao i veću količinu zlatnine vrijednosti od 70.245,00 kuna, oštetivši time Hvarsku biskupiju, [adresa], za novčani iznos od 99.472,13 kuna,

dakle, da bi provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenih prostorija tuđe pokretne stvari oduzeo drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji, a da je ukradena stvar je velike vrijednosti i da bi postupao s ciljem prisvajanja stvari takve vrijednosti,

II. pa da bi time počinio kazneno djelo protiv imovine – teškom krađom – djelo opisano po čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi sa st. 2. toč. 1. i čl. 216. st. 1. KZ/97, a kažnjivo po čl. 217. st. 1. KZ/97.

III. Na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećena Župa sv. Antuna Opata, [adresa], OIB: 04624322083, se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

IV. Na temelju odredbe čl. 149. st. 1. ZKP/08 troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. KZ/11 te nužni izdaci okrivljenika i nužni izdaci i nagrada branitelja padaju na teret proračunskih sredstava.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Splitu je pred ovim sudom podiglo optužnicu broj K-DO-39/2013 od 18. srpnja 2013. protiv okrivljenika UŠ zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. i st. 2. toč. 1. u vezi s čl. 216. st. 1. KZ/97.

2. Ovlašteni tužitelj je sukladno nalazu i mišljenju sudskih vještaka za plemenite kovine te knjigovodstvo i financije u dva navrata (11. studenog 2015. – list 179 spisa i 27. veljače 2020. – list 349-350 spisa) uređivao činjenični opis predmetne optužnice.

2.1. Isto tako sud je nesporno utvrdio da postoji pravni kontinuitet između kaznenog djela iz čl. 217. st. 1. toč. 1. i st. 2. toč. 1. u vezi s čl. 216. st. 1. KZ/97 i kaznenog djela pod istim nazivom iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i u vezi s čl. 228. st. 1. Kaznenog zakona („Narodne novine“ br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22, 114/23 i 36/24, dalje: KZ/11).

3. U prethodnim postupcima Općinski sud u Splitu je donio tri presude i to br. K- 800/13 od 16. studenog 2015., br. K-262/16 od 3. ožujka 2020. i K-1047/20 od 28. svibnja 2021..

3.1. Presudama br. K-800/13 od 16. studenog 2015. i br. K-262/16 od 3. ožujka 2020. okrivljenik UŠ je proglašen krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 229. st. 2. u vezi st. 1. toč. 1. i u vezi s čl. 228. st. 1. KZ/11 (K-800/13), odnosno zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi sa st. 2. toč. 1. i čl. 216. st. 1. KZ/97 (K-262/16) i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 godine s dodatnim uvjetom da u roku od 1 godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom te oštećenom Župnom uredu sv. Antuna Opata Pražnice naknadi iznos od 60.001,00 kuna.

3.2. Povodom žalbi državnog odvjetnika i okrivljenika UŠ navedene presude su ukinute rješenjima Županijskog suda u Zagrebu br. Kž-80/2016 od 18. veljače 2016. i br. Kž-595/2020 od 28. rujna 2020. te je predmet vraćen ovom sudu na ponovno suđenje.

3.3. Potom je presudom br. K-1047/2020 od 28. svibnja 2021. okrivljenik UŠ ponovno proglašen krivim zbog kaznenog djela teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi sa st. 2. toč. 1. i čl. 216. st. 1. KZ/97 i osuđen na kaznu zatvora u trajanju od 1 godine, nakon čega mu je izrečena uvjetna osuda s rokom provjeravanja od 3 godine i dodatnim uvjetom da u roku od 1 godine od pravomoćnosti presude popravi štetu počinjenu kaznenim djelom te oštećenom Župnom uredu sv. Antuna Opata Pražnice naknadi iznos od 99.472,13 kuna.

3.4. Rješenjem Županijskog suda u Zagrebu br. Kž-1082/2021 od 25. siječnja 2022. i ova presuda je u žalbenom postupku ukinuta te je predmet upućen prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.

4. U ponovljenom postupku je ponovno određena rasprava i proveden postupak.

5. Okrivljenik je prilikom očitovanja o optužbi izjavio da se ne smatra krivim za kazneno djelo koje mu se stavlja na teret te je sud postupajući po uputi višeg suda proveo sve dokaze koji su se ukazali nužnim radi pravilnog utvrđenja činjeničnog stanja.

5.1. Potom je u dokazne svrhe pregledan i pročitan zapisnik o zaprimanju kaznene prijave od 26. lipnja 2012. (list 20-21 spisa), službena bilješka policijskog službenika Jure Bobana od 26.lipnja 2012. (list 22 spisa), obračuni plaće i ugovor o radu okrivljenika (list 58-62 spisa), potvrda o privremenom oduzimanju predmeta br. 585750 od 18. lipnja 2013. (list 69-70 spisa), zahtjev za promjenu oštećenika uz obavijest Župe sv. Antuna Opata (103-104 spisa), fotografije nakita (list 111 spisa), popis zlatnog nakita uz dio blagajničkog dnevnika (list 119-121 spisa), uvjerenje o vlasništvu vozila i potvrda o visini dohotka za okrivljenika (list 139-143 spisa), presude ovog suda broj K-588/2012 od 15. svibnja 2012. i Kml-259/2010 od 27. lipnja 2012. (list 167-175 spisa), presuda Županijskog suda u Splitu Kžm-110/2012 od 15. studenog 2012. (list 176-177 spisa) te kopija blagajničkog dnevnika (list 250-265 spisa).

5.2. Suglasnošću stranaka u dokazne svrhe pročitani su i pregledani iskazi svjedoka ŠŠ s rasprave od 22. svibnja 2014. i s rasprave od 15. rujna 2017. (list 93-95 i 243-245 spisa), DŠ s rasprave od 22. svibnja 2014. (list 96-97 spisa), CŠ s rasprave od 22. svibnja 2014., s rasprave od 15. siječnja 2015. i s rasprave od 9. lipnja 2017. (list 97, 145 i 234-235 spisa), NŠ s rasprave od 22. svibnja 2014., s rasprave od 15. siječnja 2015. i s rasprave od 9. lipnja 2017. (list 98, 145 i 235-236 spisa), GŠ s rasprave od 22. svibnja 2014., s rasprave od 15. siječnja 2015. i s rasprave od 3. travnja 2017. (list 98-99, 145 i 228-229 spisa), ZŠ s rasprave od 10. rujna 2014. i s rasprave od 3. travnja 2017. (list 106-107 i 226-228 spisa), Jure Bobana s rasprave od 10. rujna 2014. (list 107-108 spisa), Ane Jerković s rasprave od 10. rujna 2014. (list 108-109 spisa), HŠ s rasprave od 10. rujna 2014. i s rasprave od 15. siječnja 2015. (list 109-110 i 144 spisa), JŠ s rasprave od 10. prosinca 2014. (list 129-130 spisa), FŠ s rasprave od 10. prosinca 2014. i s rasprave od 11. studenog 2015. (list 130- 131 i 178 spisa), AŠ s rasprave od 10. prosinca 2014. (list 131 spisa), ĆŠ s rasprave od 24. veljače 2015. (list 153-154 spisa), EŠ s rasprave od 24. veljače 2015. (list 154-155 spisa), stalnog sudskog vještaka Marijana Stipčevića s rasprave od 15. rujna 2015., s rasprave od 21. prosinca 2017. i s rasprave od 4. travnja 2019. (list 164-166, 272-273 i 311-312 spisa), svjedoka LŠ s rasprave od 9. lipnja 2017. (list 233-234 spisa), stalne sudske vještakinje Matije Trogrlić s rasprave od 18. prosinca 2019. (list 338-340 spisa), vještvo sudskog vještaka Marijana Stipčevića od 20. travnja 2015. (list 161 spisa) s dopunom od 4. lipnja 2018. (list 280- 289 spisa) te vještvo sudske vještakinje Matije Trogrlić od 4. lipnja 2019. (list 317-323 spisa).

5.3. Na temelju odredbe čl. 431. st. 2. ZKP/08 u dokazne svrhe pregledani su i pročitani zapisnici o ispitivanju svjedoka ŠŠ, GŠ, NŠ i CŠ pred PP Brač od 25. travnja 2013. i svjedoka DŠ pred PP Brač od 2. srpnja 2013. (list 74-76 spisa).

5.4. Na temelju odredbe čl. 431. st. 3. i 4. ZKP/08 iz spisa su izdvojene radnje suočavanja svjedoka GŠ i NŠ te GŠ i CŠ s rasprave od 15. rujna 2017. (list 245-246 spisa) jer se radi o radnjama na kojima se ne može temeljiti sudska odluka.

5.4.1. Naime, odredbom čl. 10. st. 2. toč. 3. ZKP/08 propisano je da se nezakonitim dokazom smatraju i oni dokazi koji su pribavljeni povredom odredaba kaznenog postupka i koji su izričito propisani ZKP/08 kao nezakoniti dokazi, tj. kao dokazi na kojima se ne može utemeljiti sudska odluka. Dakle, da bi se u ovom slučaju radilo o nezakonitom dokazu potrebno utvrditi da je pribavljen protivno odredbama ZKP/08 i da je propisana nemogućnost utemeljenja sudske odluka na tako pribavljenom dokazu.

5.4.2. Odredbom čl. 289. st. 4. ZKP/08 regulirana je radnja suočavanja svjedoka i okrivljenika ako se njihovi iskazi ne slažu o važnim činjenicama te je određeno da će se suočeni posebno ispitati o svakoj okolnosti o kojoj se njihovi iskazi međusobno ne slažu, a njihov odgovor unijeti u zapisnik, s time da će se sukladno čl. 289. st. 5. ZKP/08 o suočenju voditi zapisnik, a samo suočenje se mora snimiti uređajem za audio-video snimanje, dok se snimka priključuje zapisniku. Ukoliko se postupilo suprotno tome, zapisnik o suočenju se ne može upotrijebiti kao dokaz. Nadalje, odredbom čl. 423. st. 1. ZKP/08 propisano je da se pri ispitivanju svjedoka i vještaka na raspravi primjenjuju odredbe koje važe za odgovarajuću dokaznu radnju, osim ako odredbama o njihovom ispitivanu na raspravi nije drukčije propisano.

5.4.3. Kako iz zapisnika s rasprave od 15. rujna 2017. proizlazi da suočenja nisu snimljena uređajem za audio-video snimanje pa stoga i ne postoji snimka suočenja koja bi se mogla priključiti zapisniku i u nastavku postupka kao dokazno sredstvo reproducirati, procesna sankcija za ovakav propust suda jeste nemogućnost korištenja tog dokaza u postupku.

5.5. Kako nije bilo daljnjih prijedloga za nadopunu dokaznog postupka, kao ni primjedbi na provedeni dokazni postupak, na kraju su pregledani izvadci iz kaznene i prekršajne evidencije za okrivljenika (list 587-590 spisa).

6. Potom se pristupilo uzimanju obrane od okrivljenika, koji je na raspravi (11. studenog 2015. – list 179 spisa, 27. veljače 2020. – list 350 spisa, 25. svibnja 2021. – list 477 spisa i 14. veljače 2025. – list 596-597 spisa) kao i prilikom prvog ispitivanja pred državnim odvjetništvom (10. lipnja 2013) u bitnom kazao da nije počinio kazneno djelo koje mu se stavlja na teret s tim da je na raspravi iskoristio zakonsko pravo da odgovara samo na pitanja suda i svoga branitelja, dok je prilikom ispitivanja pred državnim odvjetništvom odgovarao i na pitanja ovlaštenog tužitelja

6.1. Tako je istakao da je za predmetnu krađu prvi puta saznao kada je ispitan u policiji pa da je odmah pitao majku HŠ je li bila u posjedu ključeva od župne kuće i da mu je odgovorila da ih je imala samo jedan dan u travnju 2012. budući da joj ih je svećenik predao jer da je išao na put, a da su se trebali izvoditi nekakvi radovi. Njegov otac FŠ da je otvorio radnicima župnu kuću i bio s njima dok su trajali radovi.

6.2. Tjedan prije i tjedan poslije Uskrsa (8. travnja 2012.) da je bio u [adresa] kod majčine sestre pa da predmetno kazneno djelo nije ni mogao počiniti.

6.3. Zaključio je da nikada nije bio u posjedu ključeva od župne kuće niti da je duplikate tih ključeva izradio.

6.4. Na posebna pitanja suda je odgovorio:

- da je s GŠ, NŠ i CŠ u normalni odnosima, ali da se više ne druže privatno jer da su se svi vjenčali pa da sada imaju svoje obiteljske živote,

- da u inkriminirano vrijeme nije imao u posjedu ključ od župne kuće ili župnog ureda, ali da je njegova majka jedno kratko vrijeme imala ključ od župne kuće, međutim da tada to uopće nije znao,

- da se na listu 70 spisa nalazi isprava koju da je napisao i predao NŠ i CŠ po nalogu svog ranijeg branitelja Borisa Majića, odvjetnika u Splitu, iz razloga što su njihovi iskazi u policijskoj postaji bili dani pod prisilom, a što da su mu oni potvrdili i tražili od njega savjet na koji način mogu dati novu istinitu izjavu. U to vrijeme da nisu znali da u Supetru postoji državno odvjetništvo pa da su zbog toga ove izjave predane policiji,

- da je u župnoj kući bio kada je u djetinjstvu bio ministrant i kada je primao svete sakramente pa da je vjerojatno zadnji put u župnoj kući bio 2006. ili 2007. jer da se tada krizmao. Kasnije da nažalost nije ni u crkvu više odlazio,

- da je u inkriminirano vrijeme radio na ugovor o djelu preko student servisa na benzinskoj postaji i da mu je plaća bila oko 6.000,00 kuna. Obzirom da je bilo ljeto da je imao motocikl i da su mu u kupnji tog motocikla pomogli i roditelji, a nakon ljetne sezone da ga je mijenjao za osobno vozilo.

6.5. Na pitanje branitelja je kazao da su u ovom postupku protiv njega sudjelovali policijski službenici Jure Boban, koji da još radi u PP Brač i MŠ, koji da je dobio nečasni otpust zbog pronevjere novca.

7. Nakon ovako provedenog dokaznog postupka te ocjene svakog dokaza pojedinačno i u vezi s drugim dokazima, sud je zaključio kako nije dokazano da je okrivljenik UŠ počinio kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi sa st. 2. toč. 1. i čl. 216. st. 1. KZ/97 za koje se optužuje.

8. Navedeno kazneno djelo čini onaj tko provaljivanjem da dođe do stvari iz zatvorenih prostorija, tuđe pokretne stvari velike vrijednosti s ciljem prisvajanja takve vrijednosti, oduzme drugome s ciljem da ih protupravno prisvoji.

9. Tijekom postupka nije bilo sporno da je u inkriminiranom periodu iz župnog ureda Župe sv. Antuna Opata iz [adresa] (otok Brač) otuđena određena količina novca i zlatnine.

9.1. Nije sporno ni da je za počinjenje ovog kaznenog djela prvo trebalo ući u župni ured koji se nalazi župnoj kući i potom u župnom uredu otvoriti jedan veliki ormar i zatim u tom ormaru još jedan manji ormarić u kojem se nalazila kasa (sef) s novcem i zlatom.

9.2. Također, nije sporno da su župna kuća, župni ured, veliki i mali ormar u župnom uredu i kasa (sef) unutar tog velikog i malog ormara imali posebne ključeve i da su se zaključavali.

9.3. Na koncu, nije sporno da je tadašnji župnik oštećene župe don ŠŠ u utuženom razdoblju, u najmanje jednom navratu (jedan dan) predao ključeve okrivljenikovoj majci HŠ putem supruga FŠ.

10. Ono što je bilo sporno i što je trebalo nedvojbeno utvrditi i razjasniti, a što je tijekom postupka okrivljenik negirao, jest je li u inkriminiranom razdoblju, koristeći duplikate ključeva koje je izradio, ušao prvo u župnu kući i potom u župni ured i iz kase (sefa) koja se nalazila u velikom i malom ormaru unutar župnog ureda, otuđio novac i zlatninu.

10.1. Sporna je bila i količina otuđenog novca te vrijednost otuđene zlatnine.

11. S obzirom na navedeno, sud je osim obrani okrivljenika, posebnu pažnju posvetio procjeni iskaza svih saslušanih svjedoka, kao i priloženoj materijalnoj dokumentaciji te nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka za plemenite kovine Marijana Stipčevića i stalne sudske vještakinje za knjigovodstvo i financije Marije Trogrlić.

12. Tako je svjedok ŠŠ, župnik oštećene [adresa] iz [adresa] (list 37-39, 93-95 i 243-244 spisa), u svom iskazu u bitnom naveo da je na mjesto župnika u mjesto [adresa] došao u listopadu 2011. i da je tu službu obavljao do kolovoza 2012. kada da je dekretom Hvarskog biskupa razriješen zbog potreba biskupije te da je službu nastavio obavljati kao kapelan u gradu Hvaru, a zatim kao župnik u mjestu Splitska na otoku Braču.

12.1. Prilikom stupanja na dužnost župnika oštećene župe da je napravljena primopredaja župne imovine između njega i bivšeg župnika don ĐŠ te da je toj primopredaji bio prisutan don PŠ (dekan otoka Brača, odnosno zastupnik biskupa). O primopredaji da je sačinjen zapisnik koji da se čuva u arhivi župe i u zapisniku da je evidentirana sva imovine župe (novac i zlato).

12.2. Nakon njegova razrješenja da je napravljena primopredaja između njega i novog župnika don VŠ uz nazočnost dekana don PŠ pa da je u zapisniku napomenuo da se dogodila krađa župnog novca i zlatnine te da se zbog toga vodi kazneni postupak.

12.3. Dakle, u svibnju ili lipnju 2012. da je uočio da je iz župnog ureda iz metalne kase otuđena bijela kuverta na kojoj da je pisalo „za rekonstrukciju zvona“ i u kojoj da se nalazilo oko 10.000,00 kuna. Taj novac da se prikupljao za obnovu zvonika i da nije vodio evidenciju imena osoba koje bi mu dale novac već da bi u blagajnički dnevnik upisao samo datum i iznos te da se ne sjeća je li dopisivao i riječi „donacija za zvono“ ili samo „milostinja ili milodar“, ali da se ti podaci u svakom slučaju mogu utvrditi pregledom blagajničkog dnevnika.

12.3.1. Osim toga da je bila otuđena i plava kuverta bez natpisa u kojoj da se nalazilo 1.990,00 američkih dolara i oko 1.700,00 eura. Odmah da je pozvao policiju pa da je napravljen očevid.

12.3.2. Dakle, da nije provjeravao u blagajničkom dnevniku koja količina novca bi bila otuđena već da je iznose znao po kuvertama koje su nestale.

12.4. Na blagdan Velike Gospe (15. kolovoza 2012.) da je uočio da nedostaje zlato iz župnog ureda, odnosno da su mu to kazali crkovinari (pomoćnici župniku koji s njim zajedno nadziru i pregledavaju vođenje blagajničkog dnevnika pa imaju saznanja o rashodima i prihodima župe, ali da kasu ne pregledavaju) pa da je o tome obavijestio policiju te joj predao popis zlata koje nedostaje (1. jedan ručni ženski sat, 2. dva zlatnika s likom IŠ, 3. dvadeset kruna, 4. jedna tanja narukvica, 5. jedan prsten s zelenim staklom, 6. jedna naušnica od tri dijela dužine 7cm, 7. jedan prsten s kvadratnim okom i ovalnim okom, 8. jedan prsten s tri mala oka, 9. jedan prsten s monogramom -MM, 10. pet prstena s očima, 11. jedan broš sastavljen od 5 elemenata, 12. jedna naušnica sa privjeskom, 13. jedan prsten s monogramom šesterokutnog oblika, 14. dvije naušnice s ovalnim okom, 15. dvije naušnice s tri oka, 16. dvije naušnice u obliku vere, 17. tri broša s bijelo prozirnim očima, 18. jedan zlatnik IŠ, 19. jedan čipkasti broš, 20. više manjih naušnica, 21. jedan prsten kamai, 22. jedna zlatna naušnica sa srebrenim okom, 23. jedan zlatni Puntapet, 24. jedan prsten s velikim bijelim okom, 25. jedan prsten s dva mala oka, 26. jedan prsten s četiri oka, 27. četiri zlatne naušnice, 28. jedna narukvica bracoljet, 29. jedan komad zlata (ukosnica sa sidrom), 30. jedna zlatna ukosnica, 31. jedna zlatna lira, 32. jedan zlatni medaljon, 33. jedan prsten i dvije naušnice, 34. četiri prstena, 35. šest naušnica, 36. jedan mali prsten, 37. prsten s posebnom crnom glavom, 38. prsten s modrozelenim kamenim okom, 39. dva prstena, 40. jedna naušnica, 41. jedan bijeli medaljon, 42. dva prstena, 43. jedan par naušnica i jedna vera, 44. dvije vere na bijeloj traci, 45. dvije zlatne vere i zlatni prsten te velika dugačka ogrlica (staro zlato) s kuglicama promjera 5-7mm).

12.5. Pojasnio je da se za blagdan Velike Gospe crkveno zlato iz župnog ureda stavlja na Gospin kip pa da je sakristant TŠ primijetio da nedostaje dio zlata i to rekao svom bratu crkovinaru RŠ i da je tako na koncu i on saznao za krađu. U svakom slučaju da su navedeni popis zlata koji nedostaje sastavila četiri crkovinara iz župe i on po popisu zlata kojeg da je župa do otuđenja posjedovala i kojeg da je imao sakristant TŠ, tj. da su uspoređivali što nedostaje s tog popisa i na kraju vrijednost otuđenog zlata procijenili na iznos od oko 1.440.000,00 kuna.

12.6. Zatim je opisao položaj i mjesto gdje su se novac i zlatnina nalazili pa je kazao da bi se ušlo župni ured da se prethodno treba otključati župna kuća i da su ključ župne kuće imali crkovinar DŠ i on, dok da se župni ured otključavao s ključem koji da je postojao u više primjeraka i da je jedan ključ imao on, a svi drugi primjerci da su bili u jednom ormariću za ključeve koji da se nalazio u „šupi“ (drvarnici) ispod stepenica koje vode na kat župne kuće. Župni ured da se sastoji od jedne prostorije unutar koje da postoji veći ormar koji da se zaključavao i da je taj ključ uvijek držao s ostalim ključevima kod sebe i da ga nitko drugi nije posjedovao. U tom većem ormaru da se nalazi jedan manji ormarić koji da se također zaključavao i ključ od tog ormarića da je bio sakriven unutar ovog većeg ormara. Unutar ovog manjeg ormarića da se nalazila kasa (sef) s novcem i zlatom te da je bila zaključana s posebnim ključem, ali da se ne može sjetiti je li ključ od kase (sefa) bio kod njega ili da se možda nalazio sakriven zajedno s onim ključem od manjeg ormarića.

12.6.1. Dakle, da ključ od župnog ureda i velikog ormara iz župnog ureda nikome nije davao, međutim da je u travnju 2012. odlazio na jedno putovanje, a da su majstori baš tada trebali doći popraviti zahod u župnoj kući pa da je okrivljenikovoj majci HŠ, odnosno njenom suprugu FŠ, jer da HŠ nije bila kod kuće, u popodnevnim satima ostavio ključ od župne kuće da je otvori majstorima iz razloga što je u nju imao puno povjerenje budući da je uvijek pomagala u uređenju crkve i svemu što je bilo na korist pastorala u župi. Ključ da mu je HŠ vratila odmah sutra ujutro oko 11:00-12:00 sati.

12.7. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da nitko osim četiri crkovinara i njega nije mogao znati koliko u sefu ima novca i zlatnine. O tome da je vođen blagajnički dnevnik župe pa da su u njemu bili evidentirani prigodi i rashodi. Prihode da je predstavljala uglavnom milostinja, a rashodi da su bili računi za potrošenu električnu energiju i vodu te sve ostalo što je trebalo kupovati za potrebe župe. Računi o kupljenim predmetima da su također arhivirani u župi. Zlato da je bilo darovano pa da je to evidentirano kao dar na listi koja da se čuva kod crkovinara,

- da ne zna koliko je svaki dan bilo novca u sefu jer da je taj iznos varirao budući da bi ga nakon nedjeljne mise bilo više s obzirom na priloge, ali da se to može provjeriti uvidom u blagajnički dnevnik,

- da je u to vrijeme župa skupljala novac za obnovu zvonika na crkvi pa da su donacije stalno pristizale i da je taj novac stavljao u bijelu omotnicu na kojoj da je pisalo „za konstrukciju zvona“ i da je ta kuverta s 10.000,00 kuna otuđena budući da se nalazila u kasi (sefu). Ovaj iznos da je jedne prigode prebrojio jer da je izvođaču radova za rekonstrukciju zvona morao reći ima li župa dovoljno novca za obnovu zvona. Obzirom da se radilo o donacijama za rekonstrukciju crkvenog zvona da postoji mogućnost da dio tog novca nije uopće evidentirao u blagajnički izvještaj,

- da su donacije bile većinom u kunama, a ako bi bile u stranim valutama da bi ih odmah promijenio u kune pa da je američke dolare i eure koji su se nalazili u posebnoj kuverti i koji su otuđeni zatekao prilikom primopredaje kada je stupao na dužnost,

- da je potpisao zapisnik o zaprimanju kaznene prijave (list 20-21) pa da je procijenio vrijednost otuđenog novca u iznosu od 32.000,00 kuna,

- da je u župi u to vrijeme postojala bratovština, odnosno grupa vjernika koja da je mjesečno ili godišnje davala određeni prihod za crkvu pa da su se u jednu bilježnicu upisivala imena i prezimena tih osoba i njihovi prihodi. Taj novac da se čuvao na istom mjestu (u župnom uredu u kasi) i da nije siguran je li ove prihode bratovštine iz bilježnice upisivao u blagajnički dnevnik,

- da prilikom primopredaje crkvene imovine kada je stupao na dužnost nije brojao novac već su mu crkovinari i bivši župnik samo kazali gdje se nalazi novac i zlato pa da je potpisao taj zapisnik bez da je prebrojao novac i pregledao zlato,

- da se na listu 120 spisa nalazi stranica blagajničkog dnevnika koja da predstavlja izvršenu primopredaju od 8. listopada 2011. između ranijeg župnika i njega pa da se ispod riječi „PRIMA“ nalazi njegov potpis. U rubriku blagajničkog dnevnika „PRIMITAK A-1“ da je upisivao donacije, milostinje ili milodare pa vjerojatno i priloge za obnovu zvonika, a u rubriku „IZDATAK C-1“ da je upisivao stavke u svezi trošenja župnog novca. Blagajnički dnevnik da je isključivo vodio on i da je vjerojatno u tom vođenju imao propusta kako u rubrici „PRIMITAK A-1“ tako i u rubrici „IZDATAK C-1“ budući da su postojale situacije da bi mu netko od vjernika znao dati novac na ulici pa da taj prihod ne bi upisao ili da bi nekoj osobi koja je tražila novčanu pomoć znao dati određeni iznos novca pa to ne bi upisao u rashode. Izvan godišnje kontrole blagajničkog dnevnika (dostavljanje ovjerenih kopija biskupu/generalnom vikaru) da ne postoji druga kontrola, osim što su blagajnički dnevnik u svakom slučaju mogli pregledati crkovinari.

- da se na listu 121 spisa nalazi stranica blagajničkog dnevnika koja da predstavlja izvršenu primopredaju od 17. kolovoza 2012. između njega i novog župnika don VŠ te da su vidljivi iznosi od 14.783,62 kuna i 30,00 eura koji se predaju novom župniku. Ti iznosi da predstavljaju zatečeno stanje na dan primopredaje pa da oni ne predstavljaju novac koji je ostao nakon krađe već i iznose novca kojeg su vjernici davali crkvi nakon krađe,

- da su ove dijelovi blagajničkog dnevnika (list 120 i 121 spisa) dva odvojena dijela i da ne dolaze jedan iza drugog jer da se to može vidjeti i po broju njihovih stranica u donjem desnom kutu, odnosno da između ove dvije stranice postoje i druge stranice iz kojih je moguće vidjeti rashode i prihode,

- da župa krajem svake godine treba biskupu ili generalnom vikaru podnijeti blagajnički izvještaj na način da se dostave kopije blagajničkog dnevnika ovjerene pečatom župe i potpisima župnika i crkovinara pa da mu se čini da je u siječnju 2012. prebrojao novac, ali da zlato nije pregledao. Ne sjeća se da bi povodom krađe vršio preslike blagajničkog dnevnika i slao ih biskupu ili generalnom vikaru jer da je prije kraja godine, odnosno nakon blagdana Velike Gospe održao svoju oproštajnu misu u župi i otišao na novu dužnost,

- da je župa u to vrijeme imala otvoren račun u tadašnjoj Splitskoj banci d.d. pa da je imao karticu za podizanje novca, ali da novac nije čuvao na računu jer da u [adresa] nije postojao bankomat pa da mu se najjednostavnije činilo novac čuvati u župnom uredu u kasi (sefu). Taj novac da mu je služio i za tekuće potrebe crkve, troškove struje, vode, pošte ili za davanje novčane pomoći siromasima. Plaću da je primao u kuverti u gotovini,

- da uopće ne zna koliko otuđeni predmeti vrijede te je li riječ o zlatu i dragom kamenju jer da je za Veliku Gospu 2012. prvi put ustvari trebao vidjeti to župno zlato,

- da se ne može sjetiti odgovara li popis zlatnog nakita s lista 119 spisa onom popisu kojeg je imao sakristant TŠ i na temelju kojeg su procjenjivali vrijednost otuđenog zlata,

- da se na župnom uredu nalaze aluminijski prozori i da nisu bili oštećeni te da ih je uvijek zatvarao,

- da se na vratima župne kuće nalazi obična brava (tzv. „elzett brava“) pa da se duplikat tog ključa može svugdje napraviti, međutim da se na vratima župnog ureda nalazi posebna brava s posebnim ključem i da ne zna postoji li na otoku Braču uopće obrt koji bi mogao napraviti duplikat tog ključa,

- da se sjetio da je po dolasku u župu pred Božić 2011. dao ključ župne kuće svojim vjernicima, a vezano za neko slavlje (Božićne blagdane, pričest ili krizmu) kada je župna kuća trebala biti otvorena, ali da nikome nije davao ključ od župnog ureda te da su samo crkovinari znali gdje se nalazi ključ od kase (sefa) u kojoj se nalazilo otuđeno zlato i novac,

- da se ne sjeća je li brava ormara ili kase (sefa) kada je utvrdio da nedostaje novac bila oštećena, ali da se u svakom slučaju ključ od kase (sefa) čuvao u tom ormaru u jednoj posudi,

- da bi vjernici i mještani znali kada bi izbivao iz župe jer da bi to kazao na svetoj misi, ali da bi tada sa sobom nosio ključeve od župne kuće, župnog ureda i onog velikog ormara iz župnog ureda,

- da okrivljenik UŠ nije dolazio u župnu kuću dok je on bio župnik te da je „šupa“ (drvarnica) u kojoj su se nalazili ključevi bila otključana jer da su u njoj stajale metle, usisivači i slično.

13. Svjedok GŠ (list 40-41, 98-99, 145 i 228 spisa) je kazao da se s okrivljenikom UŠ družio 2012. na način da su znali izlaziti zajedno po otoku Braču i odlaziti na utakmice HNK Hajduka u Split.

13.1. U lipnju 2012. da ga je u ranim jutarnjim satima (oko 03,00 sati) na mobitel nazvao NŠ i rekao mu da se nađu u parku u [adresa] pa kada su se susreli da mu je predao jednu kesu s oko 50 grama zlatnog prstenja i privjesaka te 4 zlatna dukata (dva veća s likom ČŠ iz 1874. i 1904. te dva manja s likom K iz 1800. i 1804.).

13.2. NŠ da mu tada nije rekao odakle mu to zlato i dukati, već da je samo tražio od njega da ih proda, međutim da mu je kasnije kazao da su novac, zlato i dukate on i CŠ ukrali iz Župnog ureda u [adresa] dok se župnik nalazio u Italiji na hodočašću.

13.3. Zlato da je potom s NŠ i CŠ odnio u Split (kvart Dračevac) i prodao ĆŠ za iznos od 7.500,00 kuna, a dukate da je prodao preko prijatelja AŠ u zlatarnicu Vagus u Splitu za iznos od 4.000,00 kuna. Novac dobiven ovim prodajama da je dao NŠ pa da ga je on nagradio dva puta s iznosima od po 500,00 kuna.

13.4. Prije ovog događaja (krađa zlata iz Župa sv. Antuna Opata iz [adresa]) da je također ĆŠ u ime NŠ i CŠ prodao dva puta po 100 grama zlata pa da je tada dobio u oba navrata iznose od po 8.000,00 – 10.000,00 kuna.

13.5. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da je policijski službenik Jure Boban došao po njega oko 6:00 sati kada se saznalo za predmetnu krađu pa da je odveden u Split na poligrafsko vještačenje,

- da su mu NŠ i CŠ u tri navrata predavali zlatninu i tražili od njega da je proda jer da su znali da se bavi otkupom zlata i da u Splitu ima osobu kojoj može prodati zlato,

- da mu je 22. svibnja 2014. u sudskom hodniku, prije saslušanja, prijetio CŠ na način da mu je rekao da će ga baciti dolje ako ne bude svjedočio kako treba. Kada su se tijekom svjedočenja, zbog privremenog napuštanja sudnice ovlaštenog tužitelja, otvorila vrata, da je vidio CŠ u sudskom hodniku i da se preplašio da može čuti njegov iskaz pa da je odmah stavio kažiprst desne ruke preko usta te rekao sutkinji da više ništa neće kazati. Po izlasku iz sudnice da su ga CŠ i NŠ pitali kako je svjedočio, ali da im ništa nije kazao,

- da okrivljenik UŠ s predmetnom krađom nema ništa jer da je ukradenu zlatninu iz Župa sv. Antuna Opata iz Pražnica dobio od NŠ i CŠ.

14. Svjedok CŠ (list 45-47 spisa) je u svom iskazu pred policijskim istražiteljem naveo da mu je u periodu između ožujka i svibnja 2012. okrivljenik UŠ rekao da mu majka ima ključeve od Župne kuće u [adresa] pa da bi trebali napraviti duplikate i ukrasti nešto vrijedno i da mu je odgovorio da se više ne želi baviti provalama i krađama.

14.1. Potom da ga je okrivljenik UŠ u lipnju ili srpnju 2012. nazvao i kazao mu da dođe do njega pa kada su se našli da ga je pitao poznaje li nekoga tko se bavi preprodajom zlata. Kako nije znao nikoga da mu je rekao da pita NŠ ili GŠ pa da je kasnije saznao da je okrivljenik UŠ preko NŠ došao do broja od GŠ i da su se tada njih dvoje nešto dogovorili.

14.1.1. Nakon nekoliko dana da se ponovno našao s okrivljenikom UŠ i da mu je te prigode dao jednu kesicu u kojoj da je bilo oko pola šake zlata (prstenje, naušnice i narukvice) i da mu je kazao da zlato preda GŠ jer da se s njim dogovorio o prodaji. Njemu da je obećao za tu uslugu dati iznos od 500,00 do 1.000,00 kuna, a isto tako da je i GŠ za uslugu prodaje trebao uzeti svoj dio. Navedenu kesicu s zlatom da je predao SŠ da je preda GŠ.

14.1.2. Budući da su BŠ i on išli mijenjati gume u Split da ih je GŠ upitao može li ići s njima jer da treba svratiti kod jednog čovjeka pa da će za taj prijevoz NŠ uliti gorivo u vrijednosti od oko 200,00-300,00 kuna. Oni da su pristali pa da im je GŠ rekao da ga odvedu u kvart Dračevac do jedne kuće jer da mora prodati ono zlato što smo mu bili donijeli od okrivljenika UŠ. Kada su ga doveli da ih je ispred kuće čekala jedna osoba po imenu ĆŠ pa da su ta osoba i GŠ ušli u kuću, a njih dvoje da su GŠ pričekali u vozilu. Za oko 15 minuta da se ŽŠ vratio u njihovo vozilo i pokazao im snop novaca u iznosu od oko 10.000,00-14.000,00 kuna pa da je njemu dao 1.000,00 kuna, a NŠ da je na benzinskoj postaji ulio gorivo u vrijednosti od 300,00 kuna kako mu je i obećao. Također da je uzeo i za sebe jedan dio navedenog iznosa.

14.1.3. Kada su se vratili u [adresa] da je GŠ tražio od njega da okrivljeniku UŠ preda ostatak novca, ali da je on to odbio govoreći mu da se ne želi miješati u te stvari.

14.1.4. Na koncu je naveo da mu je okrivljenik UŠ prilikom predaje zlata rekao da ga je ukrao iz Župnog ureda u Pražnicama, ali da mu nije rekao kako je to učinio pa da pretpostavlja da je izradio duplikate ključeva jer da mu je o tome pričao.

14.2. Na raspravama pred sudom (97, 145 i 234-235 spisa) svjedok CŠ u cijelosti mijenja svoj iskaz.

14.2.1. Sada navodi da ga je policija prvo ispitivala obavijesno pa da su od njega tražili da potpiše ono što su pripremili i iz čega bi proizlazilo da tereti okrivljenika za počinjenje predmetnog kaznenog djela.

14.2.2. Nakon toga da je bio opet pozvan i ispitivan kao svjedok te da se doista potpisao na taj zapisnik (listovi 45-47 spisa), ali pod prisilom dva policijska službenika jer da su mu prijetili da će njega teretiti za predmetno kazneno djelo ako ne potpiše zapisnik. Tada da je bio pod uvjetnom osudom jer da je bio pravomoćno osuđen pa da se plašio i da je pristao potpisati već pripremljen i napisan zapisnik.

14.2.3. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da se ta dva policijska službenika koja su mu prijetila zovu MŠ i Jure te da je povremeno bila nazočna i načelnica policijske postaje " F", međutim da u niti jednom trenutku nije vidio da je zapisnik netko fizički pisao i da ne poznaje Anu Jerković,

- da nema nikakvih saznanja o krađi u župnoj kući i da se ista nalazi na udaljenosti od 20 metara od njegove kuće pa da nije vidio nikakva oštećenja,

- da se u [adresa] za blagdan Velike Gospe u procesiji nosi kip H ispod baldahina (ukrasna tkanina) i da ne zna je li taj kip H okićen jer da se uvijek nalazi u zadnjem redu,

- da je policija njega pozvala da svjedoči budući da uvijek zove njih par kada se nešto dogodi na otoku Braču,

- da ga okrivljenik UŠ nije kontaktirao niti mu sugerirao kako će svjedočiti te da ništa iz zapisnika kojeg je potpisao u PP Brač (list 45-47 spisa) nije istina,

- da nije okrivljenika UŠ prijavljivao da bi na njega utjecao niti da je nekakav papir predao policiji, ali da ga je načelnica F zvala jedne prigode i pitala ga utječe li na njega okrivljenik UŠ,

- da je s okrivljenikom UŠ i svjedocima NŠ i OŠ u prijateljskim odnosima te da se okrivljeniku UŠ nije nikada ispričao za iskaz koji je potpisao u policiji, ali da ipak smatra da je okrivljeniku tom izjavom nanesena šteta,

- da nikada GŠ i NŠ nije davao zlato radi daljnje preprodaje te da od okrivljenika UŠ nikada nije dobio zlatne predmete i da ne poznaje ĆŠ,

- da nije istinit iskaz GŠ iz kojeg bi proizlazilo da su mu NŠ i on predali zlatne predmete da ih proda te da nikada u kvart Dračevac u Splitu nije dolazio kod neke osobe.

15. Svjedok NŠ (list 42-44 spisa) je u svom iskazu pred policijskim istražiteljem naveo da mu je u ožujku 2012. (prije predmetne krađe) prijatelj CŠ rekao da okrivljenik UŠ ima snop izrađenih duplikata ključeva od Župne [adresa] u [adresa] i svih prostorija u njoj. Nakon mjesec dana ga je CŠ upitao zna li kome bi mogao prodati zlato pa da mu je kazao da bi mu to mogao uraditi GŠ i kako je on pristao da su njih troje s njegovim osobnim vozilom otišli sutradan u Split.

15.1. Prilikom dolaska u Split da mu je GŠ kazao da će mu za uslugu prijevoza platiti iznos od 300,00 kuna u gorivu pa da ga odvede u kvart Dračevac do jedne kuće u blizini zatvora. Kada su došli da ih je dočekala njemu nepoznata mlađa muška osoba po imenu ĆŠ s kojom da je GŠ ušao u kuću, a da su ga CŠ i on pričekali ispred. Nakon otprilike 10 minuta da je GŠ izašao i CŠ predao iznos od oko 15.000,00 kuna pa da mu je ovaj za put isplatio 500,00 kuna i zatim da su se vratili na otok Brač.

**.**.2015. CŠ da mu je putem ispričao da zlato koje su prodali potječe iz Župnog ureda u Pražnicama jer da mu je okrivljenik UŠ rekao da je zlatninu ukrao i da je prilikom krađe koristio rukavice.

15.1.2. Nakon nekog vremena da mu je okrivljenik UŠ ispričao da mu je majka nešto radila u župnoj kući zbog čega da je imala originalne ključeve i da ih je on uzeo i izradio duplikate i to na dva mjesta jer da je jedan ključ bio kompliciran za izraditi i da je zatim ključeve vratio majci. Također da mu je i pokazao snop tih ključeva i da se radilo o 4-5 ključeva od kojih da su tri bila manja, jedan da je bio veliki s rupicama te da je možda bio još jedan ključ.

15.2. Na raspravama pred sudom (98, 145-146 i 235-236 spisa) i svjedok NŠ u cijelosti mijenja svoj iskaz pa navodi da su ga dva policijska službenika prilikom ispitivanja nagovarala i nametala mu da kaže da je okrivljenik UŠ počinio predmetno kazneno djelo pa kako to nije želio da su ga zatvorili cijeli dan u jednu prostoriju i zaprijetili mu da će ga istući. Predvečer da su ga opet pitali hoće li potpisati već pripremljeni iskaz pa da je pristao i potpisao taj iskaz, a da uopće nije pročitao što piše. Navedeni iskaz i njegov potpis da se nalazi na listovima 42-44 spisa.

15.2.1. O navedenoj krađi da ne zna nikakve detalje te da mu okrivljenik UŠ o tome nije pričao niti da je na njega utjecao na način da bi mu sugerirao kako da svjedoči. Na listu 70 spisa da se nalazi papir formata A4 kojeg da mu je dao okrivljenik UŠ jer da je okrivljeniku rekao da su ga policijski službenici prisilili da ga optuži za predmetno kazneno djelo pa da mu je okrivljenik rekao da ga preda u PP Brač, a što da je i učinio jer da je želio ponovno svjedočiti, međutim da mu je načelnica PP Brač samo oduzela navedeni papir i da ga nikada više nije pozvala na ispitivanje. Napomenuo je da je otišao u PP Brač jer da nije obraćao pozornost da je navedena izjava naslovljena na Općinsko državno odvjetništvo u Splitu. U tom trenutku da uopće nije znao da u Supetru također postoji državno odvjetništvo i da je na kraju ispalo da je na ovaj način prijavio okrivljenika da vrši neki utjecaj na njega, a što da nije istina.

15.2.2. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da ga je kritične prigode ispitivao policijski istražitelj Jure Boban i da su u prostoriju u to vrijeme ulazile i druge osobe te načelnica PP Brač,

- da su ga prvo ujutro držali u toj prostoriji dva sata i tražili od njega da potpiše pripremljeni zapisnik pa kada je odbio da su ga zatvorili i tek navečer opet tražili od njega potpisivanje zapisnika, a što da je nažalost i učinio bez gledanja sadržaja zapisnika i da su ga tada odmah pustili,

- da policija uvijek kada se nešto dogodi na otoku Braču pozove CŠ, UŠ i njega, a da je tada bio i pod uvjetnom osudom jer da je već bio pravomoćno osuđen,

- da su mu CŠ i GŠ prijatelji te da je u prijateljskim odnosima bio i s UŠ, ali da su se njihovi odnosi promijenili i poremetili nakon što je potpisao policijski zapisnik, ali da ne zna bi li se okrivljeniku zbog potpisivanja već pripremljene, odnosno lažne izjave, trebao ispričati jer da mu je objasnio pod kojim je okolnostima takvu izjavu potpisao. Okrivljenik UŠ da je bio ljut zbog toga pa da je čak rekao da su mu CŠ, GŠ i on "smjestili",

- da mu je poznato da je GŠ prodavao zlato na način da bi ga kupovao od djece i srednjoškolaca na otoku Braču i onda preprodavao u Splitu. Tada da bi CŠ i njega pitao kada će ići u Split i može li ići s njima radi prodaje zlata. Uvijek da su išli s njegovim vozilom, ali da se znalo događati da vozilom upravlja CŠ jer da mu je nakon polaganja vozačkog ispita (30. rujna 2011.) bila oduzeta vozačka dozvola, odnosno da je dobio zabranu upravljanja vozilom. Dakle, da su bile situacije da bi GŠ u trajektnoj luci u Splitu znao sačekati jedan muškarac koji da je kupovao tu zlatninu ili da bi s GŠ išao u zlatara i dao svoju osobnu prilikom prodaje jer da je GŠ nije imao. Jednom da je čak GŠ vozio u kvart Dračevac u Splitu kako bi prodao zlato jednoj osobi pa da je ta osoba isto tako došla s vozilom i da je GŠ izašao iz njegova vozila i došao do tog drugog vozila te prodao zlatninu za iznos od oko 1.000,00

– 2.000,00 kuna. Sve ovo da se događalo 2011. i 2012. za vrijeme školske godine,

- da ne poznaje ĆŠ i da nikada od okrivljenika UŠ i CŠ nije dobivao zlatne predmete, odnosno da nikada CŠ i on nisu davali GŠ bilo kakve zlatne predmete.

16. Svjedok DŠ (list 74-76 i 96-97 spisa) je kazao da od 2003. obnaša dužnost crkovinara (osoba koja savjetuje svećenika i pomaže u radovima oko crkve) pa da je upoznat sa svime što se događa u crkvi. U rujnu 2011. da je za župnika u njihovoj župi imenovan don ŠŠ i da je već tada župna kuća bila preuređena i namještena pa da su mu prilikom primopredaje predani svi ključevi, uključujući i njegov jer da je istog predao don ĐŠ koji da je bio župnik prije don ŠŠ.

16.1. Navedena primopredaja da je obavljena u župnoj dvorani uz prisustvo novog župnika don ŠŠ, dotadašnjeg župnika ĐŠ te sva četiri crkovinara (RŠ, US, KS i on). Osim predanih ključeva da su novac i zlato doneseni i predani don ŠŠ pa da je o tome sačinjena dokumentacija. Nakon 10-15 dana da je don ŠŠ njemu dao jedan ključ od župne kuće i jedan ključ od župnog ureda u kojem da se nalazi željezni ormar (kasa) iz kojeg da su otuđeni novac i zlato. Druge ključeva da po njegovim saznanjima nitko nije imao, ali da su po župnoj kući znale biti čistačice i majstori kada don ŠŠ nije bio prisutan pa da je njima netko morao otvoriti župnu kuću i župni ured ili im dati te ključeve, međutim da ne zna tko bi bila ta osoba koja je čistačicama i majstorima otvarala vrata župne kuće i župnog ureda.

16.2. Za predmetnu krađu da je saznao 15. kolovoza 2012. kada mu je to rekao don ŠŠ. Ključeve župne kuće i župnog ureda da su posjedovali samo don ŠŠ i on te da ne zna je li HŠ imala u svom posjedu te ključeve. U svakom slučaju da on svoje ključevi nikome nikada nije dao i da su se nalazili kod njega u kući u dnevnom boravku u jednoj pokrivenoj košari iznad televizije.

16.3. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da su se u vrijeme dok je župnik bio don FS održavale crkvene sjednice 2-3 puta godišnje pa da bi župnik na stol donio zlato u jednoj plavoj torbici i novac u omotnicama, ali da nisu pregledavali i brojali novac i zlato jer da se podrazumijevalo da je sve na broju, a osim toga da nije imao pravo vršiti uvid u količinu novca i zlata jer da su pristup novcu i zlatu imali samo župnik i biskup. Posljednja crkvena sjednica da je bila krajem 2011. ili u siječnju 2012.,

- da se prilikom navedene primopredaje između ŠŠ i don ĐŠ novac sigurno brojao jer da je bilo i stranih valuta (eura i dolara), ali da se zlato nije pregledavalo. Popis zlatnine da se nalazi u župi jer da ga napravio raniji župnik HS pa da je taj popis vidio te da bi popis zlatnine trebao biti i veći od tog zabilježenog jer da se zlatnina i naknadno darivala, međutim da nitko nije utvrđivao radi li se doista o zlatu. Š (remeta) TŠ da je zlato za blagdan Velike Gospe stavljao na kip H pa da jedino on može znati koliko je zlata točno bilo,

- da od izvršene primopredaje od 8. listopada 2011. (don FS i don ŠŠ) pa do izvršene primopredaje od **.**.2012. (ŠŠ i don VŠ) crkovinari nisu kontrolirali iznos novca i količinu zlatnine i dragog kamenja,

- da su se novac i zlato nalazili u kasi (sefu) u župnom uredu pa da bi se ušlo u župni ured da se prvo trebaju otključati vrata župne kuće u kojoj se nalazi župni ured. Unutar župnog ureda da je postojao jedan veći ormar dimenzija 1,5mx1m i u njemu da se nalazio jedan manji ormar, a u tom manjem ormaru da se nalazila prijenosna kasa (sef). Ključeve od tog velikog i malog ormara te kase (sef) da je imao župnik. Unutar župne kuće, ispod stepenica, da se nalazio otvoreni ormarić za ključeve, ali da ne zna koji ključevi su se tu nalazili,

- da je u periodu od travnja do lipnja 2012. bio 5-6 puta u župnoj kući i da okrivljenika UŠ nikada nije vidio u župnoj kući te da se kuća okrivljenika UŠ nalazi preko puta crkve.

17. Svjedok don ZŠ (list 106-107 i 226-227 spisa) u bitnome ističe da je u kolovozau 2012. imenovan za župnika u [adresa] u [adresa] i da je tu dužnost preuzeo od don ŠŠ, a koji da je bio župnik navedene župe oko deset mjeseci.

17.1. Prilikom primopredaje da mu je rečeno da je otuđeno zlato i novac, međutim da mu dotadašnji župnik don ŠŠ nije znao kazati koliko je točno novca i zlata otuđeno. Ubrzo da je zaključio da je don ŠŠ nemarno vodio župnu evidenciju jer da je nalazio novce po policama i omotnicama u župnom uredu, a da su mu i vjernici pričali da je novac za obnovu zvona stavljao u džep bez evidentiranja u blagajnički dnevnik.

17.2. Dio otuđenog zlata da je bilo starije od sto godina. Pojasnio je da kada netko daruje komad zlata ili drugi vrijedni predmet da se to evidentira i doda na popis kojeg vodi župnik na način da bi se upisalo da je riječ o zlatnom predmetu jer da srebrnih predmeta nije bilo. Taj stari popis da se nalazio u župnom uredu pa da je nakon krađe prema tom popisu, odnosno uspoređujući taj popis s onim predmetima s fotografije koji nisu otuđeni utvrđen broj zlatnih predmeta koji su otuđeni (dostavio fotografiju predmeta – list 111 spisa).

17.3. Nakon što je prilikom primopredaje saznao za krađu da je otišao kod zlatara s ostatkom zlata koje nije otuđeno pa da mu je ta zlatar kazao da je dio predmeta doista od zlata, a da se za dio predmeta nije mogao izjasniti, dok da dragog kamenja nije bilo.

17.4. Otuđeni predmeti da su većinom bili umjetnički radovi kao npr. broševi, naušnice, zlatnici s likom ŠS (otuđena 2 ili 3 zlatnika) pa da je njihovu vrijednost teško procijeniti. U svakom slučaju da je zlatar zlato koje je donio procijenio na iznos od oko 60.000,00 kuna pa da je on uspoređujući otuđene predmete s ovima koji nisu otuđeni došao do zaključka da bi otuđeno zlato vrijedilo oko 600.000,00 kuna. Originalni popis cijele zlatnine prije krađe da se nalazi u župnom uredu (list 119 spisa).

17.5. Što se tiče otuđenog novca da smatra da je otuđen iznos od 60.000,00 kuna jer da je do tog podatka došao od vjernika koji da su davali priloge za obnovu zvonika, a također da mu je taj iznos spominjao i don ŠŠ kada bi mu govorio o iznosu novca koji se nalazilo u omotnicama koje su otuđene. Te omotnice da nije vidio i da nije provjeravao u blagajničkom dnevniku jesu li izvršeni upisi novca kojeg su davali vjernici u svrhu obnove zvonika.

17.6. Na koncu je naveo da je primopredaja iz listopada 2011. između ranijeg župnika i don ŠŠ obavljena te da se zlato svake godine na blagdan Velike Gospe stavlja na kip H pa da je tako 15. kolovoza 2012. na blagdan Velike Gospe i otkriveno da zlato nedostaje.

17.7. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da mu je don ŠŠ prilikom primopredaje dužnosti predao iznos od oko 3.600,00-3.700,00 kuna u gotovini iz kase župnog ureda pa da je taj iznos uredno prebrojao te evidentirano u zapisniku, međutim da taj iznos nije bio evidentiran u blagajničkom dnevniku, dok da je iznos od 14.783,62 kuna iz evidencije blagajničkog dnevnika većinom bio na banci. Također da mu je predao i dokumentaciju u vezi štednih računa,

- da mu je nakon nekog vremena crkovinar dao iznos od oko 1.500,00-1.600,00 kuna govoreći mu da ga je našao u sakristiji, a što znači da je riječ o milostinji pa da i to ukazuje na nemarnost don ŠŠ jer da nije skupljao milostinju,

- da je prilikom primopredaje dužnosti od don ŠŠ primio i zlato, ali da ga nije pregledavao budući da je vjerovao što mu se predaje te da je to ustvari zlato koje se vidi na fotografiji koju da je on slikao i priložio (list 111 spisa),

- da se na listu 119 spisa nalazi preslik izvornog dokumenta iz 12. rujna 1993., odnosno popis zlatnog nakita zatečenog u župi na taj dan. Na drugoj stranici da se nalazi ime gospođe DS koja da je u dva navrata davala zlato za Crkvu pa da je naznačeno o kojim zlatnim predmetima se radi i da su zapisani datumi kada je zlato dano,

- da se na stranicama 120 i 121 spisa nalaze preslici blagajničkog dnevnik, odnosno samo stranice blagajničkog dnevnika koje da se odnose na primopredaju. Blagajnički dnevnik da je knjiga u koju da se upisuju svi prihodi i rashodi tijekom godine. Na stranici 121 spisa da se tako vidi da ja izvršena primopredaju 17. kolovoza 2012. pa da je od ranijeg župnika don ŠŠ preuzeo iznos od 14.783,62 kuna i 30,00 eura. Prilikom potpisivanja ovog primopredajnog zapisnika da nije posebno proučavao prihode i rashode za prethodnu godinu jer da je vjerovao onome što je ostalo i što preuzima,

- da se veći novčani iznosi ne evidentiraju u blagajničkom dnevniku zbog straha od poreza pa da tako ni on nije evidentirao iznos od 100.000,00 kuna koje je dobio od ministarstva kao župnik u Škripu i koji iznos da je donesen u [adresa],

- da župa ne vodi knjigovodstvo kod ovlaštenog knjigovođe već da župnik vodi blagajnički dnevnik, a kojeg da na kraju godine kontroliraju i ovjeravaju crkovinari, međutim da su crkovinari zbog ove krađe dali ostavku, a jedan da je i umro pa da je župa trenutno bez crkovinara,

- da se svi računi na kraju godine šalju na uvid biskupu i da biskup svake četiri godine pregledava blagajnički dnevnik, ali da se materijalno knjigovodstvo za zlato nije vodilo te da se crkveno zlato nikada nije procjenjivalo budući da je bilo nezamislivo da netko ukrade Gospino zlato,

- da prilikom skupljanja novca za potrebe crkve uvijek upisuje podatke osobe koja je novac donirala, kao i iznos koji je dan te da don ŠŠ to nije radio,

- da novac koji je doniran za obnovu zvonika nije stavljan na račun u banku jer da Crkva do 90-ih godina nije mogla otvoriti račun pa da se znalo događati da bi pojedini svećenici držali novac na računima koje bi otvarali na svoje ime i da bi se onda pojavio problem kad bi oni umrli jer da bi rodbina tvrdila da taj novac pripada njima,

- da je o navedenoj krađi zlata i novca obaviješten biskup pa da je izbio veliki skandal. Ovi gubici da nisu rasknjiženi u Hvarskoj biskupiji jer da nisu ni knjiženi. Darovano zlato da svećenici ne mogu slobodno prodavati bez dopuštenja ordinarija (hvarski biskup).

- da postavlja imovinskopravni zahtjev u iznosu od 960.000,00 kuna, od čega da se iznos od 60.000,00 kuna odnosi na gotovinu koja je otuđena, iznos od 600.000,00 kuna da predstavlja vrijednost otuđenog zlata, a iznos od 300.000,00 kuna da potražuje na ime duševnih boli vjernika.

18. Svjedok TŠ (list 129-130 spisa) je kazao da je od 1990. sakristant u [adresa] u [adresa], a što znači da pomaže svećeniku kod priprema i organiziranja crkvenih obreda. Jedini njegov kontakt s novcem je da milostinju prikupljenu na nedjeljnoj misi donese svećeniku u sakristiju.

18.1. Ključ od župne kuće unutar koje se nalazi župni ured da je imao oko 9 godina, ali da ga je prilikom dolaska župnika don ŠŠ predao ranijem župniku don ĐŠ. Ključ od župnog ureda da se nalazio u jednoj maloj prostoriji prije ulaska u ured, međutim da se tu nisu nalazili ključevi od velikog i malog ormara jer da su isti bili kod župnika.

18.2. Za predmetnu krađu novca da je prvi saznao i to u svibnju 2012. jer da mu je don ŠŠ pokazao kasu u kojoj su se nalazili novci pa da je vidio da je brava velikog ormara dimenzija 180x90x50 oštećena jer da nije bila u ispravnom stanju. Unutar tog ormara da se nalazio još jedan manji ormarić i da je i njegova brava također bila oštećena i razvaljena. Taj dan da je obavljen i policijski očevid pa da mu je don ŠŠ rekao da nedostaje iznos od oko 30.000,00 kuna i još nešto stranih valuta, ali da zlato nije otuđeno.

18.3. Na blagdan Velike Gospe (15. kolovoza 2012.) da mu je don ŠŠ donio plavu platnenu kesicu s zlatom jer da je običaj da se na taj dan stavlja župno zlato na Gospin kip pa da je odmah po težini te kesice primijetio da nešto nije u redu, odnosno da dio zlata nedostaje, a što da je i utvrdio kada je počeo stavljati zlato na kip. Nakon obreda da je to kazao don ŠŠ, a koji da nije ni mogao znati da zlato nedostaje kada mu je predavao platnenu vrećicu s zlatom jer da mu je to bila prva godina službe u župi.

18.4. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da je don FS zlato, milodare i ostali novac nosio u Pučišća na pohranu, ali da je taj običaj promijenio novi župnik don ŠŠ jer da nije bilo logike da se crkveno zlato i novac nosi u drugu župu,

- da je u to vrijeme bio izvan funkcije zahod u prizemlju župne kuće pa da je bilo nezgodno jer da su drugi svećenici koji bi došli u posjetu morali ići u drugi zahod na kat župne kuće. Ključ od župne kuće da je imao DŠ, ali da je jedne prigode u župi bila svečanost i da je don ŠŠ zaboravio vrećicu za milodare pa da je za vrijeme mise otišao do njega i zatražio ključ od župne kuće te da mu je kazao da HŠ ima ključ. Kako je ona bila u crkvi da su zajedno otišli do župne kuće i da mu je otvorila pa da je uzeo tu vrećicu. U župni ured da nisu ulazili. Ovaj događaj da je bio prije predmetne krađe.

19. Svjedok Jure Boban, policijski službenik PP Brač (list 107-108 spisa), ističe da je sastavio popis otuđene zlatnine na temelju podataka koje mu je predao tadašnji župnik don ŠŠ.

19.1. Svjedoke GŠ, NŠ i CŠ da je ispitao na način da su isti po pozivu pristupili u prostorije PP Brač u Supetru te da su potom ispitani i da je o tome sastavljen zapisnik na način da je gledao u ranije sastavljenu službenu bilješku s tim svjedokom i istovremeno obavljao s njim razgovor te potom diktirao Ani Jerković, inače jedinoj zapisničarki u PP Brač, sadržaj zapisnika u nazočnosti svjedoka. Svjedoci da su u svakom trenutku mogli ispraviti sadržaj zapisnika ako bi nešto bilo pogrešno uneseno. Prije ispitivanja, odnosno sačinjavanja zapisnika da je svjedoke upozoravao po zakonu, a nakon što je zapisnik bio završen da ih je upozoravao da ga imaju pravo i pročitati. Dakle, svima da je pročitao zapisnik i da je to označeno na način da je podebljan tekst „zapisnik pročitan“. Za vrijeme diktiranja zapisnika da su se cijelo vrijeme u prostoriji nalazili svjedok, zapisničarka i on. Svjedok GŠ da je također bio odveden u Split radi provođenja poligrafskog vještačenja.

19.2. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da nisu istiniti iskazi svjedoka NŠ i CŠ da su im djelatnici policije prijetili i držali ih zatvorene dok nisu potpisali zapisnike,

- da se službene zabilješke policijskih službenika sastavljaju u prostorijama PP Brač, ali da postoji mogućnost da policijski službenik na terenu obavi razgovor s građaninom i o tome sačini bilješke u svom notesu, a potom kada se vrati u PP Brač da sastavi službenu zabilješku,

- da su svjedoci ŠŠ, NŠ, GŠ i CŠ bili ispitivani u njegovom uredu veličine 12m2 u kojem da se nalaze dva radna stola. Zapisničarka Ana Jerković da je sjedila njemu s lijeve strane za računalom, a svjedok da se nalazio ispred njega. Svjedoku da je postavljao pitanja, ali da ta pitanja nisu unošena u zapisnik jer da nije ni predviđeno da se unose,

- da je 26. lipnja 2012. (list 22 spisa) s kolegom policijskim službenikom D došao u Župni ured u Pražnice te da je utvrdio da na licu mjesta nije bilo provale, odnosno da se u župni ured ušlo vjerojatno uz pomoć originalnog ključa ili kopije. U župnom uredu da se nalazio teški željezni ormar dimenzija 1,40mx2m i koji da je na sebi imao bravu kao na starinskim vratima garaže. U tom ormaru da su vidjeli tri posude i u jednoj da je bilo više ključeva te jedan od njih da je trebao otvoriti gornji desni pretinac u ovom ormaru, međutim da je bio problem s bravom pa da su taj pretinac nasilno otvorili odvijačem i izvadili malu kasicu iz tog pretinca, koju da su uredno otključali originalnim ključem koji da se također nalazio u navedenoj posudi. U toj maloj kasici da je bilo dosta omotnica i papira te da se ne sjeća je li na istima nešto pisalo, međutim da su u nekim omotnicama bili sitni iznosi od oko 10,00-20,00 kuna pa da je župnik don ŠŠ rekao da je riječ o "lemozini" (novčanom prilogu), a da je u jednoj platnenoj kesici bilo zlato.

19.3. Navedeni iskaz odgovara njegovoj službenoj bilješci od 26. lipnja 2012. (list 22 spisa) o obavljenom „očevidu“ s dopunom da je brava ovog velikog ormara ipak bila zaključana i da se mogla otvoriti zakretanjem ručke bez korištenja ključa.

20. Svjedokinja Ana Jerković, zapisničarka u PP Brač i tajnica načelnice PP Brač (list 108-109 spisa), navodi da sastavlja zapisnike o ispitivanju osumnjičenika ili svjedoka na način da joj policijski istražitelj diktira iskaz i da se ta osoba koja daje iskaz cijelo vrijeme s njom i policijskim istražiteljem nalazi u istoj prostoriji. Sve zapisnike od 25. travnja 2013. (list 37-47 spisa) da je sastavila i potpisala u svojstvu zapisničara PP Brač. Zapisnik da čita policijski istražitelj osobi koja je dala iskaz pa nakon toga da ona zapisnik potpiše i napusti prostoriju. Navedeni svjedoci da su ispitivani u istoj prostoriji u kojoj da se nalaze dva radna stola i da je ona te prigode sjedila za računalom i slušala diktat, a svjedok da se nalazio nasuprot policijskog istražitelja Jure Bobana. Načelnica CS, zvana „ F“, da nije dolazila u prostoriju za vrijeme ispitivanja svjedoka. Kada je po pozivu policijskog istražitelja Jure Bobana došla u njegov ured da je tu već zatekla njega i svjedoka pa da su oni vjerojatno već obavili dio ispitivanja, odnosno da nije bila nazočna cijelom ispitivanju svjedoka. Vrijeme početka i dovršetka sastavljanja zapisnika da unese gledajući na svoj sat.

21. Svjedokinja HŠ, majka okrivljenika (list 109-110 i 144 spisa), ističe da živi u [adresa] i da se njena kuća nalazi na udaljenosti od oko 20 metara od župnog ureda. Don ŠŠ da joj je kazao da ima problem sa septičkom jamom u župnoj kući pa da je njen suprug dogovorio popravak s majstorima. Zbog toga da je don ŠŠ jednog petka popodne dao njenom suprugu snop ključeva jer da je ona tada radila. Kada se navečer vratila s posla da joj je suprug predao ključeve govoreći joj da su majstori obavili radove u njegovom prisustvu. Don ŠŠ da je sljedećeg dana prije ručka (do 12:00 sati) predala ključeve.

21.1. Dakle, da su navedeni ključevi preko noći od petka na subotu bili u njenoj torbi koja da se nalazila na zidnom ormaru u hodniku. Nitko od članova njene obitelji da nije znao da ja ključeve stavila u torbu. Sutradan kada je don ŠŠ vraćala ključeve da su isti bili na mjestu gdje ih je i ostavila. Ovo da je bio jedini put kada je bila u posjedu ključeva župne kuće.

21.2. Njen sin, okrivljenik UŠ da tada uopće nije bio u [adresa] jer da je bio kod njene sestre u [adresa] oko 15 dana iz razloga što je pomagao u renovaciji kuće.

21.3. Na posebna pitanja je odgovorila:

- da njen sin, okrivljenik UŠ nije bio u župnoj kući pa da ne zna ni raspored prostorija te da ne zna je li DŠ imao ključeve od župne kuće,

- da su mještani NS i C te RŠ i GS postavljali zavjese i bonagracije u župnoj kući u prisustvu don ŠŠ pa da ne zna jesu li druge žene dolazile u župnu kuću kada tu nije bilo don ŠŠ,

- da poznaje NŠ, CŠ i GŠ jer da su to mještani [adresa] i da je svoga sina znala viđati u njihovom društvu, ali da te osobe nisu dolazile kod nje u kuću,

- da je ona u to vrijeme bila zaposlena u klesarskoj školi u Pučišćima, a njen suprug u društvu Jadrankamen d.o.o.. Okrivljenik UŠ da je 2012. sezonski radio na benzinskoj postaji u Bolu pa da je imao motocikl (skuter) kojeg da su mu ona i suprug kupili. Nakon sezone da je prodao taj motocikl da bi kupio drugi motocikl, a potom da je 2013. kupio osobno vozilo.

22. Svjedok FŠ, otac okrivljenika (list 130-131 i 178 spisa), je kazao da mu je na proljeće 2012., odnosno prije Uskrsa (8. travnja 2012.) supruga HŠ rekla da joj se don ŠŠ požalio da mu je u župnoj kući pokvarena kanalizacija. Taj problem da je on mogao riješiti jer da zna obaviti takve radove, ali da je bio bolestan pa da je sugerirao da se pozove DŠ, međutim da radovi nisu bili obavljeni ni za Uskrs pa da mu je krajem tjedna iza Uskrsa supruga HŠ rekla da don ŠŠ odlazi na put i da su se radnici najavili baš tada doći pa da bi trebao preuzeti ključeve župne kuće te biti s radnicima dok obavljaju radove. Tako da je i bilo pa da mu je don ŠŠ dao snop ključeva oko 13:00-14:00 sati i da su radnici ubrzo došli i obavili radove te da ih je nadgledao i nakon završetka radova ispratio i zatvorio župnu kuću. Supruga HŠ da je došla s posla oko 18:00 sati pa da joj je dao ključeve i da ne zna gdje ih je stavila, ali da ih je sutradan sigurno vratila don ŠŠ. Od cijelog snopa ključeva da je samo koristio jedan i to onaj koji otvara vrata od župne kuće pa da uopće na zna na koja vrata (brave) su se odnosili ostali ključevi.

22.1. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da je njegov sin, okrivljenik FŠ prije Uskrsa 2012. otišao kod sestre od supruge u [adresa] radi pomaganja na renovaciji kuće i da se vratio nakon otprilike dva tjedna te da su mu ti radovi vjerojatno bili plaćeni u iznosu od oko 1.000,00 kuna,

- da je njegov sin, okrivljenik FŠ 2012. radio sezonski na benzinskoj postaji u Boli pa da je imao plaću između 4.000,00-5.000,00 kuna. Supruga i on da su mu kupili motocikl (skuter) u vrijednosti od oko 3.000,00-5.000,00 kuna da bi mogao odlaziti na posao u Bol zbog loših autobusnih linija. Taj motocikl (skuter) da je kasnije prodao i kupio malo bolji motocikl, a 2013. da je kupio rabljeno osobno vozilo,

- da je na blagdan Velike Gospe (15. kolovoza 2012.) bio u crkvi i da nije primijetio da na Gospinu kipu nedostaje zlato, ali da je nakon mise primijetio crkovinara RŠ kako nervozno hoda ispred crkve pa da ga je pitao što se dogodilo i da mu je odgovorio da nedostaje Gospino zlato. U razgovoru s crkovinarom RŠ da je saznao da je don ŠŠ imao običaj balkonska vrata u prizemlju župne kuće ostavljati poluotvorena („na kip“) pa da se kroz tako otvorena vrata moglo lako ući u župnu kuću. Obzirom da ta balkonska vrata nemaju vanjske zatvore („grilje“) da se izvana lako može vidjeti da su vrata poluotvorena („na kip“),

- da je njegova supruga HŠ imala ključ od župne kuće samo tada kada su radnici popravljali kanalizaciju u župnoj kući.

23. Svjedok LŠ, tetak okrivljenika (list 233-234 spisa), navodi da je u travnju 2012. započeo s renoviranjem svoje kuće u [adresa] pa kako se radilo o većem građevinskom zahvatu (renovacija stana i krova) da je pozvao i okrivljenika UŠ da mu pomogne i da se isti odazvao i došao u Imotski 5-6 dana prije Uskrsa i da se zadržao još oko 10 dana iza Uskrsa. Radove da je obavljalo društvo DAVRANOVIĆ d.o.o. i da su trajali oko 45 dana. Okrivljenik da za vrijeme obavljanja radova nije odlazio kući na Brač te da mu je za obavljeni posao dao nagradu u visini od oko 100,00 eura.

24. Svjedok AŠ (list 131 spisa) je kazao da okrivljenika UŠ i GŠ poznaje jer da su zajedno išli na nogometne utakmice HNK Hajduka, a da NŠ i CŠ ne poznaje.

24.1. GŠ da je posljednji put vidio u ljeto 2012. jer da ga je ovaj nazvao i tražio da se nađu u centru Splita. Kada su se susreli da ga je pitao da mu proda zlato jer da nema osobnu iskaznicu pa da je otišao u obližnju zlatarnicu i prodao 3-4 medaljona ovalnog oblika veličine 2-3cm za iznos od oko 1.000,00 kuna te da mu je GŠ za uslugu dao iznos od 300,00 kuna. To da je bio prvi put da je GŠ prodao zlato i da nije znao da je ukradeno.

25. Svjedok ĆŠ (list 153-154 spisa) je istakao da poznaje GŠ iz viđenja, ali da ne poznaje okrivljenika UŠ te NŠ i CŠ.

25.1. S GŠ da se znao često nalaziti u trajektnoj luci ili gradu jer da bi mu ovaj donosio zlato pa da ga je otkupljivao po cijeni od oko 100,00-150,00 kuna po gramu. Svaki put da bi vagao zlato i pomoću lužnate kiseline utvrđivao radi li se doista o zlatu. U konkretnim slučajevima da se radilo o starom lomljenom zlatu loše kvalitete jer da je bilo 8-karatno i crvenkaste boje, odnosno s puno bakra. GŠ da bi mu rekao da je zlato ostalo od pokojne bake pa da ga je kupovao po nižoj cijeni jer da je bilo lošije kvalitete. Ovo sve da se odvijalo krajem 2011..

25.2. U travnju ili svibnju 2012. da je GŠ dovela jedna osoba na njegovu kućnu adresu u Splitu, Dračevc 63, pa da je taj muškarac čak i ušao u njegovu kuću nakratko, ali da je odmah izašao. Te prigode da je od GŠ otkupio oko 10-50 grama zlata po cijeni od 100,00 kuna za gram jer da je kao što je rekao zlato bilo loše kvalitete.

25.3. Dakle, da je kao što je već rekao zlato od GŠ koje je kupovao u više navrata bilo loše kvalitete i crvenkaste boje, da su neka prstenja bila oštećena i rastegnuta te da su na njima čak i nedostajali dragi kamenčići, odnosno vjerojatno cirkoni. Na koncu da je to zlato rastopio i sebi napravio lančić od 14-karatnog zlata, ali da mu je taj lančić ukraden. Svjedok EŠ koji se nalazio ispred raspravne dvorane da mu je poznat jer da ima zlatarsku radnju pa da je čak kod njega namjeravao kupiti prstenje za vjenčanje, ali da je odustao jer da mu je bilo skupo.

25.4. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da se na fotografiji lista 111 spisa nalaze ručno izrađeni ukrasi za narodnu nošnju s dalmatinskim dizajnom i da takve predmete od ZS nije otkupljivao,

- da lančić koji mu je ukraden ipak nije napravio od zlata kojeg je kupio od GŠ već od drugog zlata, a 8-karatno zlato od GŠ da je zamijenio za protuvrijednost 14-karatnog zlata.

26. Svjedok EŠ, (list 154-155) je kazao da ne poznaje okrivljenika UŠ, AŠ i ĆŠ koji je svjedočio prije njega. Po zanimanju da je zlatar pa da ima radnju Vagus u Splitu. 2012. da je imao običaj otkupljivati staro zlato te da se ne sjeća po kojoj ga je cijeni kupovao, ali da je danas (2015.) 1 gram lomljenog 14-karatnog zlata oko 105,00 kuna, a 8-karatno zlato da se otkupljuje za polovicu naprijed navedene cijene. Prilikom otkupa zlata da bi sastavio potvrdu u jednom primjerku za sebe i na njoj da bi pisali podaci prodavatelja (ime i prezime, OIB ili broj osobne iskaznice), masa i iznos koji je platio, ali da nije opisivao predmete koje je kupovao. Navedene potvrde iz 2012. da je vjerojatno bacio.

26.1. Na posebno pitanje je odgovorio da je otkupljivao dukate s likom ŠS i K, ali da se ne može sjetiti je li to bilo 2012.. Dukati s likom ŠS da su znali biti težine 3,5 grama (22-karatno zlato), 6,5 grama (22-karatno zlati) i 14 grama (24-karatno zlato), dok da su dukati s likom K (poznati kao N) bili težine oko 6,5 grama i izrađeni od 22-karatnog zlata.

27. U postupku je u odnosu na inkriminirano djelo naloženo:

a) provođenje vještačenja po vještaku za plemenite kovine Marijanu Stipčeviću radi utvrđenja zlatnine koja je otuđena i vrijednosti iste, a koje je sačinjeno 20. travnja 2015. (list 161 spisa), kao i izrada dopunskog nalaza i mišljenja, a koja je napravljena 4. lipnja 2018. (list 280-289 spisa),

b) knjigovodstveno-financijsko vještačenje po vještakinji Matiji Trogrlić radi utvrđenja novčanog iznosa koji je otuđen i koje je sačinjeno 4. lipnja 2019, (list 317-323 spisa).

27.1. U svom nalazu i mišljenju od 20. travnja 2015. (list 161 spisa) vještak za plemenite kovine Marijan Stipčević je zaključio da je iz predmetne župe kritične prigode otuđeno oko 300 grama zlatnog nakita u vrijednosti od 105.000,00 kuna (300gx350,00kn).

27.1.1. Na raspravi od 15. rujna 2015. (list 163-166 spisa) vještak je ostao pri svom nalazu i mišljenju te se pojedinačno očitovao o svakom predmetu s fotografije (list 111 spisa) i popisa zlatnog nakita (list 119 spisa) dajući procjenu radi li se o zlatnom nakitu i o najmanjoj težina pojedinog nakita.

27.1.1.1. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da se polovno srebro 2012. (kao i tada 2015.) otkupljivalo po cijeni od 15,00 kuna za gram, a otkupna cijena lomljenog 23-karatnog zlata da je 2012. (kao i tada 2015.) bila 200,00 kuna za gram,

- da je vrijednost otuđenih predmeta računao prema cijeni 14-karatnog zlata, osim zlatnika ŠS koji da ima 23-karata i više. O vrijednosti kamenja na prstenju i naušnicama da se ne može izjasniti jer da ne zna o kojem je materijalu riječ,

- da mu se vrlo teško izjasniti je li moguće predmete na fotografiji (list 111 spisa) dovesti u vezu s predmetima s popisa od 12. rujna 1993. (list 119 spisa) jer da ih nije vidio pa da se o njihovoj finoći ne može izjasniti, odnosno da može samo nagađati da se radi o zlatu ako tako govori oštećenik. O neotuđenim predmetima da se može detaljno izjasniti pa čak i točno odrediti vrijeme kada su izrađeni,

- da se ne može precizno očitovati nalaze li se na fotografiji (list 111 spisa) zlatni predmeti, ali da ako je riječ o zlatnim predmetima da bi se radilo sigurno o predmetima od 8-karata do 18-karata zlata,

- da kao stručnjak po vrsti izrade odmah može zaključiti radi li se o zlatu ili ne i koje je čistoće, ali da uvijek koristi najsigurniju metodu da se predmet protrlja na lidijskom kamenu s tim da prethodno turpijom treba skinuti eventualnu pozlatu i da se tada sa sigurnošću može utvrditi je li riječ o zlatu i koje čistoće. Osim toga da ima i poseban tester uređaj kojim se nesporno može utvrditi je li neki predmet od zlata ili ne.

- da je 2012. (kao i tada 2015.) cijena lomljenog 14-karatnog zlata bila 120,00 kuna za gram te da ne zna koja je cijena bila ne nelegalnom tržištu. Zlatnici s likom ŠS da se stručno zovu "četverostruki dukat" i najteži da ima masu 13,95/96 grama s čistoćom 986. Onaj težine od 6,40 grama da ima finoću 900, a onaj težine 3,5 grama da ima finoću 986. Ljudi da ih ponekad zovu i " N", međutim da postoji i zlatnik " K".

27.1.2. Dopunski ispitan na raspravi od 21. prosinca 2017. (list 272-273) vještak je naveo da ostaje kod svog pisanog nalaza i mišljenja od 20. travnja 2015. i iskaza s rasprave od 15. rujna 2015..

27.1.2.1. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da kada promatra predmet i način izrade da koriti povećalo (lupu) u cilju utvrđenja radi li se o zlatnom predmetu ili ne. S obzirom da fotografija (list 111 spisa) nije u boji da ne može reći radi li se u konkretnom slučaju o zlatnim predmetima jer da neki od tih predmeta mogu biti od srebra ili čak „bižuterija“ jer da se prilikom izrade nakita od zlata ili srebra koriste isti strojevi kao i prilikom izrade predmeta od „bižuterije“,

- da se ne može precizno očitovati jesu li svi predmeti s crno-bijele fotografije (list 111) od zlata, ali da su broševi pod br. 1. i 2. sigurno zlatnici ručne izrade i starosti od oko 60-70 godina te da se više ne izrađuju. Neki od predmeta s fotografije da mogu biti i od srebra, ali u svakom slučaju da je procjenjujući debljine šine prstenja i vera zaključio da se radi o tankim predmetima pa da je sveukupna težina ovih 30 predmeta s fotografije najmanje 66,50 grama,

- da je ukupna težina zlatnih predmeta prema popisu zlatnog nakita od 12. rujna 1993. (list 119 spisa) 300 grama i kada se to oduzme s težinom zlatnih predmeta od 66,50 grama koji su ostali u župi (list 111 spisa) da se dobije iznos od 233,50 grama, a što da predstavlja težinu otuđenog nakita u vrijednosti od 81.725,00 kuna (233,50gx350,00kn). Prilikom izračuna da je računao da su svi predmeti 14-karatno zlato, odnosno da je uzimao najmanju vrijednost budući da su neki predmeti bili i od 18- karatnog zlata, kao i od čistog zlata finoće 986 (dva velika zlatnika s likom ŠS).

- da postoje i pozlaćeni zlatnici s likom ŠS.

27.1.3. U dopuni svog nalaza i mišljenja od 4. lipnja 2018. (list 280-289 spisa) vještak sada zaključuje da je u predmetnoj župi, nakon počinjenja kaznenog djela, ostalo nakita od 14-karatnog zlata, ručne izrade, starosti oko 60 godina, ukupne težine 99,30 grama pa da je stoga otuđeno 200,70 grama zlata, (300g-99,30g=200,70g) u vrijednosti od 70.245,00 kuna (200,70gx350,00kn).

27.1.3.1. Na raspravi od 4. travnja 2019. (list 311-312) vještak je istakao da ostaje kod svog dopunskog pisanog nalaza i mišljenja od 4. lipnja 2018.. Količina otuđenog zlata da je manja u dopuni vještva iz razloga što je ranije govorio na temelju podataka iz spisa, a da je sada prilikom izrade ovog dopunskog vještva otišao u [adresa] u [adresa] i osobno pregledao nakit koji nije otuđen pa da je njegov nalaz precizniji i točniji.

27.1.3.2. Na posebna pitanja je odgovorio:

- da je utvrdio da se radi o starom nakitu od 14-karatnog zlata na način da je svaki predmet posebno pregledao koristeći povećalo (lupu) i kiselinu gdje je to bilo potrebno jer da je pojedini nakit izgledao kao da je od 18-karatnog zlata, ali da je onda utvrdio da se radi o nakitu od 14-karatnog zlata. Ova metoda koju je koristio da je 100% pouzdana,

- da ne postoji razlika u cijeni između starog zlatnog nakita i novog zlatnog nakita, ali da je danas (2019.) cijena 1 grama zlata u trgovini od 450,00-500,00 kuna i više, međutima da je u vještačenju uzeo cijenu iz 2012., odnosno cijenu od 350,00 kuna za 1 gram zlata. Lomljeno zlato da se prodaje po manjoj cijeni od 120,00-150,00 kuna po gramu te da ne zna je li među otuđenim nakitom bilo razbijenog ili slomljenog zlata. Kada je vršio izračun da je uzeo u obzir tržnu cijenu, a ne otkupnu.

27.2. Stalna sudska vještakinja Matija Trogrlić je u svom pisanom nalazu i mišljenju od 4. lipnja 2019. zaključila da je prema evidencijama na blagajničkom dnevniku u [adresa] trebao biti na dan:

- 1. travnja 2012. iznos od 54.396,03 kuna,

- 23. lipnja 2012. iznos od 41.429,74 kuna,

- 24. lipnja 2012. iznos od 39.829,74 kuna,

- 17. kolovoza 2012. iznos od 44.233,74 kuna,

međutim da je primopredajom, odnosno popisom od 17. kolovoza 2012. utvrđeno da Župa sv. Antuna Opata iz [adresa] raspolaže s iznosom od 14.783,62 kune i 30,00 Eura (ukupno 15.006,61 kuna) pa da se iskazuje manjak sredstava od ukupno 29.227,13 kuna.

27.2.1. Na raspravi od 18. prosinca 2019. (list 338-339) vještakinja je navela da ostaje pri svome nalazu i mišljenju.

27.2.2. Na posebna pitanja je odgovorila:

- da je vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija ona dokumentacija iz koje da nepristrana osoba može utvrditi datum i vrijednost određene poslovne promjene. Vjerodostojna dokumentacija da mora imati pokriće u poslovnom događaju koji da se stvarno dogodio. Blagajnički dnevnik iz njenog nalaza i mišljenja da je pomoćna knjigovodstvena evidencija u kojoj da su iskazni svi primici i izdaci učinjeni u gotovini, ali da ga je tretirala kao vjerodostojnu knjigovodstvena ispravu, iako da je podatke u odnosu na 2011. korigirala na temelju ovjerenog primopredajnog zapisnika i bilance na 29. prosinca 2011.. Tu korekciju je pojasnila na način da je imala na uvid blagajničke dnevnike za 2011. i za 2012., međutim da joj je blagajnički dnevnik iz 2011. bio važan samo da utvrdi zadnji saldo, odnosno koliko je sredstava bilo u župi na zadnji dan u 2011.. Što se tiče blagajničkog dnevnika za 2012. da je trebala utvrditi stanje na 1. siječnja 2012., a što da je i učinila i naznačila da je u župi tada bilo 75.151,40 kuna. Do toga podatka da je došla iz bilance koje je bila ovjerena pečatom Hvarske biskupije, Župe [adresa] i potpisana od dekana i članova ekonomskog vijeća,

- da uz pomoćne evidencije u knjigovodstvu postoji i glavna evidencija. Za obveznike poreza na dohodak da su to knjiga primitaka i izdataka, a za obveznike poreza na dobit da je to glavna knjiga (knjigovodstvene kartice),

- da u konkretnom slučaju nije imala na uvid nešto što bi predstavljalo glavne evidencije. S obzirom da oštećena župa nije obveznik ni poreza na dobit, a ni poreza na dohodak, da je predmetni blagajnički dnevnik u stvari jedina evidencija koju da je župa vodila,

- da je predmetni blagajnički dnevnik vođen prema Zakonu o knjigovodstvu, odnosno da ima sve potrebne elemente. Unos podataka u blagajnički dnevnik da se vrši temeljem tzv. izvorne dokumentacije kao što su ulazni računi, isplatnice, uplatnice, putni nalozi i slično, ali da tu dokumentaciju u konkretnom slučaju nije imala na uvidu. Dakle, da je blagajnički dnevnik vođen sukladno zakonu, ali da se ne može očitovati o tome temelje li se uneseni podaci na vjerodostojnoj dokumentaciji jer da bi u slučaju donacije vjernika prema crkvi trebala postojati određena priznanica koju da bi trebao potpisati onaj tko je primio tu donaciju i da bi onda to bila vjerodostojna knjigovodstvena isprava. Isto da vrijedi i u obrnutom slučaju, odnosno da ako crkva daje pomoć nekome onda da bi taj koji prima pomoć trebao potpisati primitak novca i takva priznanica da bi se smatrala vjerodostojnom knjigovodstvenom ispravom. Ako određeni novčani iznos nedostaje zbog sumnje u počinjenje kaznenog djela onda da je i ta činjenica morala biti evidentirana u knjigovodstvu, odnosno da je u konkretnom slučaju i to trebalo biti evidentirano blagajničkom dnevniku na način da je taj iznos trebalo stornirati kao primitak ili ga evidentirati kao izdatak. U blagajničkom dnevniku da nije pronašla takve podatke da bi nešto bilo stornirano ili evidentirano kao povećani izdatak,

- da u razdoblju od 1. travnja do 24. lipnja 2012. nije bilo polaganja novca na žiro- račun župe,

- da je manjak u ukupnom iznosu od 29.227,13 kuna mogao nastati na različite načine kao primjerice neevidentiranjem svih izdataka ili eventualno unošenjem primitaka u većem iznosu koji se nisu stvarno dogodili, a također da je mogao nastati i kaznenim djelom.

28. Prije detaljne analize svih izvedenih dokaza treba samo još spomenuti da je sudska vještakinja za knjigovodstvo i financije Matija Trogrlić u svom nalazu i mišljenju očitom omaškom u pisanja naznačila iznos od 43.233,74 kuna (list 323 spisa) koji je prema evidencija blagajničkog dnevnika trebao biti u župi na 17. kolovoza 2012., umjesto ispravan iznos od 44.233,74 kuna, a koji proizlazi iz njenog vještva i na temelju kojeg je dobila konačni manjak sredstava u župi.

29. Dakle, iz nalaza i mišljenja sudske vještakinje Matije Trogrlić jasno i nedvojbeno proizlazi da je vještvo radila na temelju dokumentacije dostavljene od oštećene župe (blagajnički dnevnik + kopija stranice bilježnice za upisivanje članarina bratovštine za Ivelić Inu ud. Ante i JS ud. Jurja, upisano po godinama od 2006. di 2015.), a koja je ustvari pomoćna dokumentacija i koja kao takva nije dostatna i mjerodavna da bi se sa sigurnošću mogao utvrditi otuđeni iznos novca u inkriminiranom periodu.

29.1. U tom smislu sud prihvaća kao logičan, argumentira, visoko-stručan i kvalitetno obrazložen njen nalaz i mišljenje, ali ne prihvaća njen zaključak (odlomak 27.2.).

29.2. Kao prvo vještakinja je morala raditi korekciju novčanog stanja župe na 29. studenog 2011., odnosno na 1. siječnja 2012. budući da je po blagajničkom dnevniku stanje sredstava na te dane bilo u iznosu od 109.933,65 kuna, dok je prema bilanci na 29. prosinca 2011. stanje sredstava bilo u iznosu od 75.121,40 kuna, a koji iznos je vještakinja utvrdila kao mjerodavan iz razloga što je ta bilanca ovjerena pečatom Hvarske biskupije, [adresa] i potpisana od dekana i članova ekonomskog vijeća.

29.3. Nadalje, vještakinja se uopće nije mogla očitovati o tome jesu li podaci upisani u blagajnički dnevnik uneseni na temelju vjerodostojne dokumentacije jer s takvom dokumentacijom, a koja je obvezna u knjigovodstvu, nije raspolagala. U tom smislu je pojasnila da bi vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija u konkretnom slučaju predstavljala priznanice (potvrde) iz kojih bi proizlazili prihodi i rashodi, odnosno da je župa trebala raspolagati dokazima u vidu isprava kako o primanju milostinje i donacija tako i o davanju milostinje i donacija. Sudu je naravno jasno da je zbog načina davanja milostinja, milodara, donacija i sl. nemoguće da bilo koja župa posjeduje takve precizne isprave pa je zbog toga u ovakvim slučajevima krađe crkvene imovine vrlo teško utvrditi količinu otuđene imovine, a osobito ako se još i financije župe vode neuredno kao što je bilo u ovom slučaju, slijedom čega je i vještakinja zaključila da je navedeni manjak od 29.227,13 kuna mogao nastati i na drugi način kao primjerice neevidentiranjem svih izdataka ili eventualnim unošenjem primitaka u većem iznosu koji se nisu stvarno dogodili.

29.4. Stoga, sud ne može prihvatiti zaključak vještakinje, odnosno ovlaštenog tužitelja da bi okrivljenik u inkriminiranom periodu uzeo, odnio i za sebe zadržao novčani iznos od 29.227,13 kuna, kako se to navodi u optužnom aktu jer ne postoji nesporna, istinita i vjerodostojna knjigovodstvena dokumentacija koja bi takvo nešto potvrdila budući je predmetna župa vodila isključivo pomoćne knjige iz kojih se sa sigurnošću, kako vještakinja tvrdi, ne može zaključiti da se knjigovodstvena promjena dogodila.

30. Sve naprijed navedeno (odlomak 29. – 29.4) vrijedi i u slučaju vještačenja vrijednosti otuđene zlatnine budući da i vještak za plemenite kovine Marijan Stipčević prilikom izrade vještva nije raspolagao s vjerodostojnom dokumentacijom, odnosno vještvo je izradio na temelju manjkave dokumentacije pa se ne može prihvatiti njegov konačni zaključak da je u inkriminiranom periodu iz predmetne župe otuđeno 200,70 grama zlata u vrijednosti od 70.245,00 kuna.

30.1. Naime, vještak je kao polaznu točku svoga vještva temeljio na zaključku da je prema podacima u spisu prije otuđenja u župi bilo 300 grama zlatnine, a do koje mase je ustvari on došao na način da je procjenjivao pojedinačnu težinu svih predmeta navedenih na popisu zlatnog nakita na 12. rujna 1993. (list 119 spisa).

30.2. Dakle, sud prihvaća dio vještva da je u župi nakon predmetnog otuđenja ostalo 99,30 grama zlatnine jer je vještak to neposredno utvrdio, ali ne može prihvatiti da je otuđeno 200,70 grama zlatnine, odnosno polaznu točku vještaka da je prije otuđenja u župi bilo 300 grama zlatnine. Ovaj podatak ne proizlazi iz niti jednog dokumenta već samo iz „grube“ procjene vještaka, koju sud ne može prihvatiti jer je i sam vještak nekoliko puta pred sudom rekao da se o otuđenim predmetima ne može detaljno izjasniti (radi li se o zlatnini, kolika je njihova čistoća i finoća, kada su izrađeni i sl.) jer ih nije vidio. U prilog ovome govori i činjenica da je vještak u svojoj „gruboj“ procjeni zlata koje nije otuđeno pogriješio za oko 30 grama jer je prije neposrednog pregleda tvrdio da masa tih predmeta iznosi 66,50 grama, a potom je neposredno utvrdio da je masa ustvari 99,30 grama.

30.3. Osim toga, navedeni popis kojeg je vještak uzeo kao polaznu točku je sastavljen 20 godina prije predmetne krađe pa postoji mogućnost da su se pojedini predmeti u međuvremenu mogli čak i izgubiti budući da su se svaku godinu stavljali na Gospin kip.

30.4. Na koncu, vještak je ostavio čak i mogućnost da su neki od tih predmeta pozlaćeni ili da nisu zlatnina budući da iz iskaza svjedoka crkovinara i svećenika ŠŠ te ZŠ proizlazi da se predmetno crkveno zlato nikada nije službeno procjenjivalo.

30.5. Slijedom navedenog, ni u ovom slučaju se ne može prihvatiti zaključak vještaka, odnosno ovlaštenog tužitelja da bi okrivljenik u inkriminiranom periodu uzeo, odnio i za sebe zadržao veću količinu zlatnine u vrijednosti od 70.245,00 kuna.

31. S obzirom na ovakva utvrđenja suda, sasvim je jasno da već sada sud ne može izvan svake razumne sumnje utvrditi da je okrivljenik UŠ počinio kazneno djelo za koje je optužen, međutim bez obzira na to smatra se potrebnim analizirati obranu okrivljenika i iskaze svih svjedoka jer su u postupku nažalost u posljednjih dvanaest godina bez ikakvih čvrstih i konkretnih dokaza protiv okrivljenika donesene tri osuđujuće presude (kao u nekim prošlim vremenima), a što ne služi nikome na čast, osobito ne involviranim policijskim službenicima PP Brač, državnom odvjetništvu i sudu.

32. Prije svega, trebalo je utvrditi kako se predmetna krađa dogodila, odnosno jesu li prilikom krađe korišteni duplikati ključeva župne kuće i ureda te jesu li tom prigodom bile oštećene brave velikog i malog ormare te kase (sef).

32.1. Uspoređujući službenu bilješku Jure Bobana, policijskog službenika PP Brač od 26. lipnja 2012. (list 22 spisa) o obavljenom „očevidu“ s njegovim iskazom i iskazom sakristanta JŠ, dođe se do zaključka da su brave velikog i malog ormara u kojima se nalazila kasa (sef) bile oštećene i da ih je netko nasilno otvorio jer su po svjedoku JŠ (došao prije policije po pozivu don ŠŠ) te dvije brave ranije normalno funkcionirale i radile, a sada ih se prilikom očevida putem odvijača moralo nasilno otvoriti.

32.2. Imajući u vidi iskaze svjedoka ŠŠ, DŠ i JŠ da se primjerak ključa župnog ureda, osim kod don ŠŠ i DŠ, nalazio i u „šupi“ ispod stepenica koje vode na gornji kat župne kuće, dođe se zaključka da je kritične prigode osoba (ili osobe) koja je otuđila novac i zlatninu ušla u župnu kuću i uzela ključ od župnog ureda iz „šupe“ te razvalila brave velikog i malog ormara budući da su se ti ključevi nalazili kod don ŠŠ (ili provalnici ključ malog ormarića nisu pronašli u velikom ormaru) i potom iz tih ormara uzela original ključ i s njim otvorila kasu (sef). Kako je ta osoba (osobe) ušla u župnu kuću sud nije mogao utvrditi ni ovako provedenom širom analizom jer postoji mogućnost da je ta osoba (osobe) ušla u župnu kuću i bez ključa, odnosno preko poluotvorenih balkonskih vrata u prizemlju župne kuće (o čemu je iskazivao otac okrivljenika FŠ).

32.3. Ključeve župne kuće su nedvojbeno posjedovali don ŠŠ i crkovinar DŠ. Majka okrivljenika HŠ je ključ od župne kuće s ostalim snopom ključeve posjedovala u inkriminiranom vremenskom periodu od petka u 18:00 do subote u 12:00 sati. Tko je još osim njih posjedovao ključeve župne kuće i u kojem vremenskom periodu sud nije uspio utvrditi, ali je utvrđeno da su ključ župne kuće očito posjedovali i drugi sudu nepoznati vjernici župe jer su otvarali župnu kuću čistačicama i majstorima kada nije bilo don ŠŠ (iskaz DŠ), odnosno slobodno su se služili župnom kućom za vrijeme raznih svečanosti u župi, tj. Božićnih blagdana 2011., pričesti, krizme i sl. (iskaz don ŠŠ) pa je vjerojatno u to vrijeme i okrivljenikova majka HŠ još jedne prigode kratko imala u posjedu ključ župne kuće jer o tome svjedočio sakristant TŠ („da mu je za vrijeme mise kada je u župi bila svečanost otvorila vrata župne kuće“).

32.4. Dakle, svatko od tih nepoznatih osoba koje su raspolagale ključem župne kuće je mogao zlorabiti povjerenje don ŠŠ i sudjelovati posredno ili neposredno u predmetnoj krađi. U krug tih osoba ne spada okrivljenik jer je sud nedvojbeno utvrdio da ključevi župne kuće u niti jednom trenutku nisu bili u njegovom posjedu, a osim toga okrivljenika nitko od ispitanih svjedoka (osim NŠ i CŠ – iskazi pred policijskim istražiteljem, koje su naknadno povukli i promijenili) nije teretio za tako nešto i praktički je nemoguća tvrdnja državnog odvjetništva da bi okrivljenik u vremenskom periodu od 18:00 sati (petak) do 12:00 sati (subota), kada su ključevi bili u posjedu njegove majke HŠ, mogao napraviti duplikate ključeva župnog ureda budući da je za izradu tog duplikata morao s otoka Brača otići u Split jer se radilo o specifičnom ključu kakav se ne može izraditi na otoku Braču. Konačno, u postupku je kao nesporno utvrđeno da u to vrijeme okrivljenik UŠ uopće nije bio na otoku Braču već u [adresa] kod majčine sestre, a o čemu su iskazivali FŠ i HŠ te LŠ.

33. Nadalje, sud je analizirajući iskaz svjedoka GŠ procijenio da je isti vjerodostojan i osnovan jer je u odnosu na odlučne činjenice argumentiran, uvjerljiv i detaljan te se nadopunjuje u jednu logičnu i povezanu cjelinu, a ujedno je potkrijepljen i dijelom iskazima svjedoka AŠ, ĆŠ, EŠ i NŠ iz kojih proizlazi da je AŠ u ljeto 2012. za GŠ prodao zlatninu EŠ, inače vlasniku zlatarnice Vagus iz Splita, koji je u to vrijeme imao običaj otkupljivati staro zlato, odnosno da je GŠ u travnju ili svibnju 2012. došao s NŠ na kućnu adresu ĆŠ.

33.1. Osim toga, tijekom raspravljanja nije pronađena niti jedna okolnost niti činjenica koja bi ukazivala da bi GŠ lažno teretio svoje prijatelje NŠ i AS, niti je itko u postupku na takve razloge posebno ukazivao.

33.2. Vjerodostojnost njegova iskaza potvrđena je i činjenicom što svoj iskaz nije promijenio ni nakon što mu je svjedok CŠ zaprijetio prije saslušanja u sudskom hodniku govoreći mu da će ga baciti dolje ako ne bude svjedočio kako treba.

34. Iskazi CŠ i NŠ pred policijskim istražiteljem su jedini dokazi da je okrivljenik počinio predmetno kazneno djelo, a koje iskaze su na raspravi pred sudom opozvali, odnosno promijenili, sada tvrdeći da su zapisnici o njihovim ispitivanjima u kojima terete okrivljenika UŠ bili pripremljeni i da su ih potpisali pod policijskom prisilom i prijetnjom jer da im okrivljenik UŠ nikada nije dao zlato niti da uopće imaju nekakvih saznanja o predmetnoj krađi novca i zlatnine iz njihove župe.

34.1. Ovakve njihove iskaze s rasprave sud ne može prihvatiti jer su u suprotnostima s navodima svjedoka policijskih službenika Jure Bobana i zapisničarke Ane Jerković, koji opovrgavaju bilo kakve pritiske i prijetnje za vrijeme ispitivanja, a što sud prihvaća jer bi u protivnom bilo logično da su takve prijetnje i pritisci vršeni i na svjedoka GŠ, a što nije bio slučaj, koji je prodavao ukradenu zlatninu koju su mu kako tvrdi upravo CŠ i NŠ nakon krađe predali.

34.2. Procjenjujući njihove iskaze dane pred policijskim istražiteljem u dijelu gdje terete okrivljenika UŠ za počinjenje predmetnog kaznenog djela, sud smatra da su isti također nevjerodostojni, neuvjerljivi, puni nelogičnosti i proturječja te usmjereni isključivo na izbjegavanje svoje kaznene odgovornosti jer su oba u to vrijeme kako tvrde bila u roku kušnje budući da su bili pravomoćno osuđeni presudama ovog suda na uvjetne osude. Doista, nema nikakvog smisla da bi okrivljenik preko CŠ i NŠ prodavao ukradeno zlato kada mu je GŠ prijatelj pa bi bilo logično da on, u slučaju da je involviran u predmetu krađu, otiđe s prijateljem GŠ prodati zlato ĆŠ u kvart Dračevac u Splitu, naravno bez uključivanja u prodaju CŠ i NŠ.

34.3. Međutim, bez obzira na naprijed navedeno (odlomak 34.2.), prema čl. 431. st. 2. ZKP/08 je određeno da ako dokazna radnja ispitivanja svjedoka ili vještaka nije provedena na način propisan čl. 234. i 235. ZKP/08, ti se zapisnici mogu pročitati, ali se samo na tim zapisnicima ne može isključivo ili u odlučujućoj mjeri temeljiti osuđujuća presuda. U konkretnom slučaju, kao što je naprijed navedeno, jedini dokaz da je okrivljenik UŠ počinio predmetno kazneno djelo je svjedočenje CŠ i NŠ pred policijskim istražiteljem, pri čemu punu dokaznu snagu može imati samo njihov iskaz s rasprave u slučaju da su takvo nešto ponovili, jer raniji njihovi iskazi nisu konfrontirani, tj. o njihovom ispitivanju nisu obaviješteni okrivljenik i branitelj.

35. Kod takvog stanja stvari, sud ocjenjuje obranu okrivljenika uvjerljivom i iskrenom, a osim toga potkrijepljena je iskazima svjedoka GŠ, LŠ te HŠ i FŠ, kao i priloženom materijalnom dokumentacijom (obračuni plaće i ugovor o radu okrivljenika, potvrda o privremenom oduzimanju predmeta broj 585750 od 18. lipnja 2013., uvjerenje o vlasništvu vozila i potvrda o visini dohotka za okrivljenika). Jedini zaključak koji se nakon ovako provedenog postupka nameće je da su počinitelji ovog kaznenog djela NŠ i CŠ, a koji će očito zbog loše provedenih policijskih izvida i postupanja državnog odvjetništva te suda proći nekažnjeno.

36. Na kraju, smatra se potrebnim napomenuti sljedeće. Da bi sud prema čl. 455. st. 1. ZKP/08 izrekao presudu kojom se okrivljenik proglašava krivim treba nedvojbeno utvrdi da je počinio kazneno djelo za koje je optužen. Taj najviši dokazni standard označava potrebu da okrivljenikova krivnja mora biti pouzdana, sigurna i da ne smije ostavljati nikakvu dvojbu, čak ni tračak sumnje koji dovodi u pitanje osudu. Takav najviši dokazni standard je sasvim razumljiv jer osuda u kaznenom postupku ima za posljedicu i ograničenje ustavnih prava neke osobe, a i obveze koje mogu slijediti. Zato za osudu moraju biti izvedeni dokazi koji jasno i nedvojbeno upućuju na jedini mogući zaključak (izvan svake razumne sumnje) da je okrivljenik počinio kazneno djelo za koje je optužen. Navedeno proizlazi i iz čl. 3. st. 3. ZKP/08 prema kojem one činjenice koje idu na štetu okrivljenika moraju biti utvrđene izvjesno, dakle na način da je njihovo postojanje, kako je to prethodno navedeno, izvan svake razumne sumnje, a odlučne činjenice koje idu u korist okrivljenika treba uzeti dokazanima čak i kada su samo vjerojatne, dakle kada postoji sumnja na njihovo postojanje pa čak i onda kada bi postojanje one činjenice koja bi išla na štetu okrivljeniku bilo vjerojatnije nego postojanje činjenice koja mu ide u korist.

37. U tom smislu može se reći da nije dokazano da je okrivljeni UŠ počinio kazneno djelo teške krađe iz čl. 217. st. 1. toč. 1. u vezi sa st. 2. toč. 1. i čl. 216. st. 1. KZ/97 pa je isti oslobođen optužbe.

38. Na temelju odredbe čl. 158. st. 3. ZKP/08 oštećena Župa sv. Antuna Opata, [adresa], OIB: 04624322083, se sa imovinskopravnim zahtjevom upućuje u parnicu.

39. Budući da je okrivljenik oslobođen optužbe troškovi kaznenog postupka iz čl. 145. st. 2. toč. 1. do 5. ZKP/08, nužni izdaci okrivljenika te nužni izdaci i nagrada branitelja idu na teret proračunskih sredstava.

40. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Splitu, 17. veljače 2025.

SUDAC

Marjan Saša

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude može se podnijeti žalba u roku od 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste. Žalba se podnosi u četiri primjerka ovom sudu. O žalbi odlučuje Županijski sud.

DNA:

-okrivljeniku UŠ, [adresa]

-branitelju okrivljenika Željku Gulišiji, odvjetniku u Splitu

-ODO Split

-opunomoćeniku oštećenika Zoranu Cvitkoviću, odvjetniku u Zagrebu

-u spis