REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U ĐAKOVU

STALNA SLUŽBA U NAŠICAMA

Trg dr. F. Tuđmana 14

31500 NAŠICE

Broj: P-426/2023-19

U IME REPUBLIKE HRVATSKE

P R E S U D A

Općinski sud u Đakovu, Stalna služba u Našicama po sutkinji Anici Wolf kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE dioničko društvo, OIB:94472454976 iz Zagreba, Listopadska 2, zastupanog po punomoćniku Hrvoje Pelcl, odvjetniku iz Zagreba protiv tuženika ČĐ OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Andreasu Mlikota, odvjetniku iz Osijeka, radi proglašenja pljenidbe i prijenosa nedopuštenim, nakon održane glavne i javne rasprave dana 17. veljače 2025. godine objavio je i

p r e s u d i o  j e

I Odbija se tužba i tužbeni zahtjev tužitelja koji glasi:

"I Proglašava se nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava za iznos od 8.072,98 EUR / 60.825,88 kn s računa tužitelja ADRIATIC OSIGURANJE d.d., Zagreb, Listopadska 2, OIB: 94472454976 na račun tužene TODOROVIĆ EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], temeljem Zahtjeva za izravnu naplatu tužene od 16.06.2021. koji je Financijskoj agenciji podnesen radi izravne naplate tražbine ne temelju ovršne isprave - presude Općinskog suda u Belom Manastiru, poslovni broj: P-559/08-58 od 02. svibnja 2012.

II Nalaže se tuženoj EĐ, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], da tužitelju ADRIATIC osiguranju d.d., OIB: 94472454976, 10000 Zagreb, Listopadska 2, vrati (isplati) iznos od 8.072,98 EUR / 60.825,88 kn sa zateznom kamatom od 16.08.2021. do 31.12.2022. za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01.01.2023. do isplate po kamatnoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena, sve u roku od 15 dana.

III Nalaže se tuženoj isplatiti tužitelju troškove ovog parničnog postupka sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja prvostupanjske presude do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 (tri) postotna poena u roku od 15 dana."

II Tužitelj je dužan tuženoj nadoknaditi parnične troškove u iznosu od 1.500,00 EUR u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj Adriatic osiguranje d.d. zastupano po punomoćniku FĐ je podnio tužbu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava nedopuštenim, protiv tuženika ČĐ iz [adresa] zastupane po punomoćniku odvjetniku Andreasu Mlikoti iz Osijeka.

2. Iz tužbe proizlazi kako je zaključkom Općinskog građanskog suda u Zagrebu Ovr-2027/2021-6 od 28. srpnja 2021.g. upućen tužitelj (ranije ovršenik) da u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa zaključka, pokrene parnicu radi proglašenja pljenidbe i prijenosa u postupku izravne naplate nedopuštenim iz razloga propisanog odredbom čl. 50. st.1. toč. 11. Ovršnog zakona, a radi naplate iznosa 60.825,88 kn / 8.072,98 EUR.

3. Tužitelj navodi da je dana 23. lipnja 2021.g. od FINA-e zaprimio zahtjev tužene kao ovrhovoditeljice za izravnu naplatu novčane tražbine od 16. lipnja 2021.g. podnesene na temelju Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-559/08 od 2. svibnja 2012.g.. FINA je na temelju ovršne isprave koju je dostavila tužena zaplijenila novčana sredstva na žiro računu tužitelja kod Agram banke d.d. Zagreb u iznosu od ukupno 92.975,82 kn od čega se iznos sastoji od glavnice (štete i parničnih troškova) u iznosu od 32.149,94 kn i kamata u iznosu od 60.825,88 kn.

4. Tužitelj ističe da je nastupila zastara tražbine na ime zateznih kamata temeljem odredbe čl. 233. st. 2. ZOO, pa je izravna naplata nezakonito provedena jer se odnosi na zastarjele kamate po ovršnoj ispravi. Tužitelj se poziva na pravno shvaćanje VSRH od 21. studenog 2019.g., Su-IV-56/19-5 prema kojem potraživanje zateznih kamata koje su zajedno s glavnicom utvrđene s pravomoćnom sudskom odlukom zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršnosti ovršnih isprava.

5. Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te je zatražio naknadu parničnih troškova. Iz odgovora na tužbu tuženik ističe kako se tužitelj neosnovano poziva na pravno shvaćanje sjednice Građanskog odjela VSRH, jer se isto ne odnosi na ovo novčano potraživanje koje je bilo predmet ovršnog postupka pred FINA-om. U svom zahtjevu za izravnu naplatu tuženik (ranije ovrhovoditelj) je zatražio naplatu dosuđenih iznosa naknade imovinske i neimovinske štete, pripadajućih zakonskih zateznih kamata, parničnih troškova i troškova ovrhe. Tuženik navodi kako su iznosi naknade imovinske i neimovinske štete dosuđeni u jednokratnom iznosu, pa se po svom sadržaju ne mogu smatrati povremenim potraživanjima, a sukladno tome zastara za prisilnu naplatu takvog potraživanja nastupa u roku od deset godina. Tuženik je za izravnu naplatu zatražio i naplatu zatezne kamate, a koja je dosuđena na glavnicu imovinske i neimovinske štete. Zakonska zatezna kamata je akcesorno potraživanje koje prati pravnu sudbinu glavne tražbine, te se ne može smatrati povremenim potraživanjem.

6. Tumačenje VSRH na koje se poziva tužitelj odnosi se na zakonske zatezne kamate koje su dosuđene na glavnicu koja predstavlja povremeno potraživanje kao što su: renta za izgubljenu zaradu, uzdržavanje i dr.. Takve tražbine po osnovi kamata zastarijevanju u roku od tri godine, ali ne i potraživanje tužene, jer tumačeći pravilnu primjenu materijalnog prava iz čl. 233. st. 1. ZOO po osnovi zatezne kamate zastarijeva u roku od deset godina, jednako kao i glavnično potraživanje. Zahtjev za izravnu naplatu pokrenut je unutar roka od deset godina, jer je presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj: P-559/2008 od 2. svibnja 2012.g. postala pravomoćna kada je Županijski sud u Osijeku pod brojem: Gž-3400/2012 od 9. listopada 2014.g. potvrdio presudu broj P-559/08 pa je prigovor zastare tužitelja neosnovan.

7. Tužena je istakla kako je rješenjem Općinskog suda u Belom Manastiru broj Ovr-1260/13 od 23. prosinca 2013.g. bila određena privremena mjera kojom je dužniku protivniku osiguranja (Adriatic osiguranje d.d.) bilo zabranjeno da protivnicima osiguranja isplati novčani iznos dosuđen presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-559/08. Privremena mjera bila je na snazi sve do 2. lipnja 2020.g., pa u navedenom razdoblju tužena nije niti mogla pokrenuti ovršni postupak (izravnu naplatu) protiv tužitelja kao ovršenika. U konkretnom slučaju za tuženu se radilo o nesavladivoj prepreci u smislu čl. 237. ZOO, jer za vrijeme trajanja privremene mjere nije mogla sudskim putem zatražiti naplatu svog novčanog potraživanja u navedenom razdoblju sve do 2. lipnja 2020.g. kada nije niti tekla zastara navedenog potraživanja.

8. Tijekom postupka tužitelj je tražio dopunu nalaza i mišljenja financijsko knjigovodstvenog vještaka Blaženke Kegalj iz kojeg bi se vidjelo koliko je tužitelj u postupku izravne naplate naplatio troškove postupka kao i iznos obračunatih i plaćenih kamata, te koliko je ovršen ukupan iznos na ime glavnice i kamata obračunatih na glavnicu.

9. Vještakinja je dala svoj nalaz i mišljenje dana 12. srpnja 2022.g. (str. 64-65 spisa).

10. Tužitelj na nalaz i mišljenje vještaka nije stavljao primjedbe te je i dalje tvrdio da je tuženikovo potraživanje u pogledu zateznih zakonskih kamata nastupila zastara tražbine, jer je presuda Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-559/08 postala pravomoćna 25. listopada 2014.g., a zahtjev za izravnu naplatu tužena je podnijela 16. lipnja 2021.g.

11. Tužitelj je tijekom postupka zatražio dopunsko financijsko knjigovodstveno vještačenje na okolnost koliko iznose naplaćene kamate do 15. lipnja 2018.g.

12. Financijsko knjigovodstveni vještak je podneskom od 30. studenog 2022.g. izvršio dopunu nalaza i mišljenja prema zahtjevu tužitelja iz kojeg proizlazi da je tuženoj ČĐ dana **.**.2021. isplaćen iznos od 82.042,49 kn, od čega 26.000,00 kn iznosi glavnica, a 56.042,49 kn kamata. Vještakinja je svoj nalaz prikazala tabelarno na str. 84. spisa.

13. Tužitelj i dalje uporno tvrdi kako je u konkretnom slučaju nastupila zastara za izravnu naplatu kamata za razdoblje prije 15. lipnja 2018.g., jer je zahtjev za izravnu naplatu tužena podnijela 16. lipnja 2021.g.. Tužitelj je podneskom od 27. siječnja 2023.g. zatražio još jedno dopunsko financijsko vještačenje s tim da vještakinja obračuna naplaćene zatezne kamate na iznos glavnice kako je on to opisao u svom podnesku od 27. siječnja 2023.g..

14. Financijsko knjigovodstvena vještakinja Blaženka Kegalj je podneskom od 16. listopada 2024.g. dostavila dopunu nalaza i mišljenja naplaćenih zateznih kamata na iznose glavnice kako je to zatražio tužitelj. Vještakinja je svoj izračun prikazala tabelarno na str. 166-168 spisa, a na str. 169 spisa dala svoj zaključak o obračunu zatezne kamate na glavnicu kako je to zatražio tužitelj, a što je vještakinja također prikazala tabelarno u svom zaključku. Prema zaključku financijsko knjigovodstvenog vještaka od 16. listopada 2024.g. proizlazi da obračunata kamata na glavnicu i parnični trošak iznosi ukupno 54.700,30 kn odnosno 7.259,98 EUR te da je dana 16. kolovoza 2021.g. u postupku prisilne naplate naplaćeno 26.000,00 kn odnosno 3.450,79 EUR glavnice, 56.042,49 kn odnosno 7.438,12 EUR kamata, 6.149,94 kn odnosno 816,24 EUR parničnog troška i 4.786,56 kn odnosno 635,29 EUR kamata na parnični trošak, odnosno za naplatu je ostalo 13.255,19 EUR.

15. Tužitelj je podneskom od 15. studenog 2023.g. uredio tužbeni zahtjev na način da je predložio da se proglasi nedopuštenom pljenidba i prijenos novčanih sredstava za iznos od 8.072,98 EUR s računa tužitelja na račun tužene ŽĐ temeljem zahtjeva za izravnu naplatu od 16. lipnja 2021. koji je FINA-i podnesen radi izravne naplate tražbine na temelju ovršne isprave – Presude Općinskog suda u Belom Manastiru broj: P-559/08-58 od 2. svibnja 2012.g.. Tužitelj je također predložio da se naloži tuženoj da tužitelju isplati iznos od 8.072,98 EUR sa zateznom kamatom od 16. kolovoza 2021.g. do 31. prosinca 2022.g. u skladu s odredbom o zakonskim zateznim kamatama. Također je tražio trošak ovog parničnog postupka.

16. Tužitelj se cijelo vrijeme pozivao da je došlo do zastare potraživanja tužene, pozivao se na pravno shvaćanje Građanskog odjela VSRH od 21. studenog 2019.g. da je potraživanje zatezne kamate koje je utvrđeno zajedno s glavnicom pravomoćnom sudskom odlukom sukladno čl. 379. st. 2. ZOO, ranije čl. 233. st. 2. ZOO u zastari jer takva potraživanja zastarijevaju u trogodišnjem roku predviđenom za zastaru povremenih tražbina računajući od ovršenosti ovršnih isprava. Tužitelj je također isticao kako se tužena neosnovano poziva na odredbu čl. 237. ZOO na zastoj zastare zbog nesavladivih prepreka.

17. Analizirajući sve provedene dokaze sud je na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno i na temelju rezultata cjelokupnog postupka u smislu čl. 8. zaključio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan pa ga iz tog razloga odbio.

18. U svom zahtjevu za izravnu naplatu tužena ranije ovrhovoditeljica je zatražila naplatu dosuđenih iznosa naknade imovinske i neimovinske štete, pripadajućih zakonskih zateznih kamata, parničnih troškova i troškova ovrhe. Iznosi naknade štete dosuđeni su u jednokratnom iznosu te se po svom sadržaju ne smatraju povremenim potraživanjima, pa sukladno tome zastara za prisilnu naplatu takvog potraživanja nastupa u roku deset godina. Tužena je u svom zahtjevu za izravnu naplatu zatražila i naplatu zakonske zatezne kamate koja je dosuđena na glavnicu imovinske i neimovinske štete. Zakonska zatezna kamata kao akcesorno potraživanje prati pravnu sudbinu glavne tražbine pa se ne može smatrati povremenim potraživanjem kako to tumači tužitelj. Tumačenja na koje se poziva tužitelj od strane VSRH odnosi se na zakonske zatezne kamate koje su dosuđene na glavnicu koja po svoj prirodi predstavlja povremeno potraživanje kao što su renta, uzdržavanje i slično. Takve tražbine po osnovi kamata zastarijevaju u roku tri godine jer prate pravnu sudbinu glavnog potraživanja. Prema čl. 233. st.1. ZOO potraživanje tužene po osnovi zatezne kamate zastarijeva u roku deset godina kao i glavnično potraživanje. Prema zahtjevu za izravnu naplatu proizlazi da je pokrenut unutar roka od deset godina, prigovor zastare je neosnovan.

19. Sud je prihvatio da je kod tužene postojala nesavladiva zapreka u smislu odredbe čl. 237. ZOO, jer je rješenjem Općinskog suda u Belom Manastiru broj Ovr- 1260/13 od 23. prosinca 2013.g. donesena privremena mjera kojom je dužniku protivniku osiguranja (Adriatic osiguranje d.d. ) bilo zabranjeno da protivnicima osiguranja, pa između ostalog i tuženoj isplati novčani iznos dosuđen presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-559/08. Privremena mjera bila je na snazi sve do 2. lipnja 2020.g., pa u navedenom razdoblju tužena nije mogla pokrenuti ovršni postupak izravne naplate protiv tužitelja kao ovršenika. Kako tužena zbog nesavladive prepreku u smislu čl. 237 ZOO za vrijeme trajanja privremene mjere nije mogla sudskim putem zatražiti naplatu svog novčanog potraživanja, u konkretnom slučaju znači da u navedenom razdoblju do 2. lipnja 2020.g. nije tekla zastara navedenog potraživanja utvrđenog pravomoćnom presudom Općinskog suda u Belom Manastiru broj P-559/08. Tužena se u pogledu ovakvog pravnog shvaćanja poziva na presudu Općinskog suda u Osijeku broj P-384/2022 od 23. studenog 2022.g. koja je potvrđena presudom Županijskog suda u Zagrebu broj Gž-1350/2023 od 19. rujna 2023.g., napominjući da se radi o parničnom postupku koji ima identičnu činjeničnu osnovu kao i ovaj parnični predmet.

20. Analizirajući sve navedeno proizlazi da zastara potraživanja nije tekla za vrijeme dok je na snazi bila privremena mjera izrečena Rješenjem Općinskog suda u Belom Manastiru broj Ovr-1260/13 od 23. prosinca 2013.g., jer je ta okolnost za tuženu predstavljala nesavladivu prepreku u smislu čl. 237 ZOO.

21. Kako tužitelj nije uspio u ovom postupku dužan je tuženoj nadoknaditi nužne troškove parničnog postupka u smislu čl. 154. st. 1. u svezi sa čl. 155. ZPP-a. Troškovi parničnog postupka sastoje se od odgovora na tužbu 200,00 EUR, četiri rasprave svaka po 200,00 EUR, jednog obrazloženog podneska 200,00 EUR, uz pripadajući PDV od 300,00 EUR, što ukupno iznosi 1.500,00 EUR. Sud tuženoj nije priznao troškove pristojbe odgovora na tužbu i pristojbe na presudu obzirom da ti troškovi do donošenja presude nisu plaćeni, a ukoliko tužitelj ne uspije u sporu dužan ih je on platiti a ne tužena. Sud tuženoj nije priznao troškove objave presude jer na objavu nitko nije pristupio.

22. Slijedom naprijed navedenog odlučeno je kao u izreci ove presude.

Našice, 17. veljače 2025. godine

S U T K I NJ A

Anica Wolf

NAPUTAK O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana, računajući od dana objave presude. Ista se podnosi putem ovoga suda, a odlučuje nadležni Županijski sud.

Presuda je javno objavljena 17. veljače 2025. godine.

Dostaviti:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Punomoćniku tužene