Poslovni broj: Us I-510/2024-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu te Zrinki Pivac zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja AC iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], s opunomoćenicom za prijem pismena u [adresa] SC iz [adresa], protiv tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, Ulica Republike Austrije 14, OIB: 95093210687, u predmetu utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje u Kninu, nakon održane usmene i javne rasprave zaključene 17. siječnja 2025., a objavljene 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se tužbeni zahtjev kojim tužitelj traži poništenje rješenja tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, KLASA:UP/II-371-01/23-08/17, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 07. veljače 2024., kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, KLASA:UP/II-371-01/23-08/17, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 07. veljače 2024., odbijena je žalba AC iz [adresa], ovdje tužitelja, izjavljena protiv rješenja Šibensko- kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinskopravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/I-371-01/23-02/37, URBROJ: 2182-19-02/10-23-2 od 30. studenog 2023. godine.

2. Citiranim prvostupanjskim rješenjem Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinskopravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/I-371- 01/23-02/37, URBROJ: 2182-19-02/10-23-2 od 30. studenog 2023. odbačen je zahtjev AC iz [adresa], za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje u [adresa], kao nepravodoban.

3. Protiv osporavanog rješenja tužitelj je pravodobno podnio tužbu iskazujući nezadovoljstvo načinom na koji je predmetna upravna stvar riješena, u bitnom navodeći da je podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje na temelju odredbe članka 51. stavka 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, br. 106/18, 98/19, 82/23) i Uredbe za izvršenje zakona - Uredbe o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja, međutim da je njegov zahtjev proglašen nepravodobnim, a njegova žalba izjavljena na to rješenje odbijena kao neosnovana, bez ikakvog poštovanja prema pravnoj snazi njegovih argumenata. Tužitelj navodi da prvostupanjsko tijelo nije uzelo u obzir pravnu osnovu na kojoj je temeljio svoj zahtjev, dok da je drugostupanjsko tijelo, Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, pristupilo njegovom slučaju na izrazito neprofesionalan i diskriminirajući način te da neopravdano tvrdi da novi zakon ne predviđa donošenje Uredbe koja bi regulirala status bivših nositelja stanarskog prava, zanemarujući činjenicu da takva Uredba već postoji i jasno regulira ovo pitanje, te da je upravo ta Uredba ključna u konkretnom slučaju. Tužitelj osporava obrazloženje rješenja tuženog tijela da se prema citiranoj Uredbi mogu samo dovršiti već započeti postupci, te da novi zahtjevi ne mogu biti podneseni, a koje tumačenje tuženog tijela da predstavlja jasan primjer nepoštovanja zakona i podzakonskih propisa jer da ni u jednom članku Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, br. 106/18, 98/19, 82/23), kao ni u samoj Uredbi o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja, nije navedeno vremensko ograničenje za podnošenje zahtjeva za stambeno zbrinjavanje sukladno citiranoj Uredbi. Tužitelj smatra da se tumačenje Ministarstva da se postupci po zahtjevima bivših nositelja stanarskog prava, koji su podneseni prije stupanja na snagu Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima dovršavaju sukladno prethodnom Zakonu o područjima posebne državne skrbi i Uredbi o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja, ne može proširiti na zabranu podnošenja novih zahtjeva. Da se članak 51. stavak 5. odnosi na postupke za zahtjeve koji su već bili podneseni, ali da ne ograničava pravo na podnošenje novih zahtjeva. Stoga, da Ministarstvo pogrešno tumači zakon, implicirajući da novi zahtjevi ne mogu biti podneseni ili obrađeni po i dalje važećoj Uredbi o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja, što da predstavlja neopravdano ograničenje prava i da je suprotno namjerama zakonodavca. Da Uredba o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja, kao podzakonski propis, spada pod odredbe Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, br. 106/18, 98/19, 82/23), da članak 51. stavak 2. ukazuje da svi podzakonski propisi doneseni na temelju Zakona o područjima posebne državne skrbi ("Narodne novine", br. 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76114., 147114. i 18/15.) ostaju na snazi do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju ovog Zakona. Stoga, a budući da niti jednim pravnim aktom citirana Uredba o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja nije stavljena van snage, niti da ima bilo kakvih vremenskih ograničenja, da je ova Uredba i dalje važeći podzakonski propis pa da se stoga i prava u svezi stambenog zbrinjavanja ostvaruju sukladno važećoj Uredbi. Tužitelj nadalje navodi da kada se referiramo na Uredbu o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja, da bi trebalo da uključimo obje oznake - "Narodne novine" br. 133/13 i "Narode novine" br. 106/18, kako bi se jasno ukazalo na njen kontinuirani pravni status, a što da je od suštinskog značaja za pravilno razumijevanje i primjenu pravnih propisa u skladu s aktualnim zakonodavstvom. Da je zakonodavčeva namjera jasna i izražena u Zakonu o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, objavljenom u "Narodnim novinama" br. 106/18, 98/19, 82/23, gdje da se člankom 51. stavkom 2. produljuje primjena Uredbe o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja. Da ova Uredba, koja je prvotno objavljena u "Narodnim novinama" br. 133/13 i čija je primjena produljena odredbama članka 51. stavka 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, objavljenog u "Narodnim novinama" br. 106/18, ostaje na snazi do današnjeg dana kao ključan i jedini pravni mehanizam za ostvarivanje prava bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji. Tužitelj se poziva na informacije pružene od strane Ureda pučke pravobraniteljice i Vrhovnog suda Republike Hrvatske, kojima da mu je potvrđeno da je Uredba i dalje na snazi, te da će se prava u vezi stambenog zbrinjavanja ostvarivati u skladu s njenim odredbama. Da izraženo tumačenje drugostupanjskog tijela, koje sugerira da Uredba više nije na snazi, ili da se primjenjuje isključivo na prethodno podnesene zahtjeve, nema uporište ni u jednom pravnom aktu, a koje tumačenje da krši osnovna načela pravne sigurnosti i jednakosti građana pred zakonom, te da je kao takvo neprihvatljivo. Slijedom navedenog, tužitelj ističe da je njegov zahtjev za stambeno zbrinjavanje utemeljen na čvrstim, važećim i relevantnim zakonskim i podzakonskim propisima, te da odbijanje istog predstavlja očitu pravnu pogrešku koja zahtijeva hitnu pravosudnu intervenciju. Tužitelj nadalje ističe da postupanje Ministarstva osim što je nepravilno primijenilo materijalno pravo, da predstavlja i očito kršenje tužiteljevih prava zajamčenih člancima 3., 5. i 19. Ustava Republike Hrvatske jer da osporavana odluka nije utemeljena na zakonu, već na pogrešnom tumačenju zakona i podzakonskih propisa s namjerom da mu se oduzmu prava koja mu pripadaju, a koje postupanje da je i u suprotnosti i s Poveljom Europske unije o temeljnim pravima, gdje članak 20. izričito navodi da su svi jednaki pred zakonom, te da se zbog nepravilnog tumačenja zakona i podzakonskih akata od strane Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, suočava s indirektnom diskriminacijom koja, da iako nije izričito usmjerena na tužiteljevu nacionalnu pripadnost, ima negativan učinak na bivše nositelje stanarskog prava koji su velikom većinom srpske nacionalnosti. Slijedom navedenog, tužitelj predlaže da Sud poništi osporavano rješenje tuženog tijela te predmet vrati na ponovni postupak s nalogom da se tužitelju prizna pravo na stambeno zbrinjavanje.

4. Tuženo tijelo u svom odgovoru na tužbu od 20. travnja 2024. u cijelosti je ustrajalo u navodima i razlozima osporavanog rješenja, navodeći kao što je to i obrazloženo u rješenju tuženika, da od 01. 01. 2019. godine, kada je prestao važiti Zakon o područjima posebne državne skrbi odnosno na snagu stupio Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, ne postoji pravna osnova za podnošenje zahtjeva za ostvarenje prava temeljem Uredbe o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja („Narodne novine", broj: 133/2013), već da se primjenom te Uredbe mogu dovršiti započeti postupci, kako da je to i propisano člankom 51. stavkom 5. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima. Osim toga, da je Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima propisano u članku 14. stavku 1., da se prijava za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima podnosi u razdoblju od 01. siječnja do 31. siječnja tekuće godine upravnom tijelu u županiji, a poziv se javno objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva i županije. Da je područje grada [adresa], na kojem je tužitelj zatražio stambeno zbrinjavanje potpomognuto područje, pa da se na tom području primjenjuje navedeni Zakon, odnosno rokovi koji su istim propisani, a na koji rok i mogućnost da je tužitelj također upućen rješenjem Ministarstva od 25. 10. 2023. godine.

5. Podneskom od 25. travnja 2024. tužitelj je ustrajao u navodima tužbe, dok je podneskom od 19. prosinca 2024. opravdao izostanak s ročišta koje je određeno za dan 17. siječnja 2025. te se pisano očitovao i ustrajao u navodima tužbe.

6. Na ročištu koje je pred ovim Sudom održano 17. siječnja 2025., u odsutnosti uredno pozvanih stranaka, a sve na temelju odredbe čl. 91. stavak 3. u svezi s odredbom čl. 89. stavak 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, br. 36/24), Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem isprava priloženih spisu te dostavljenog spisa tuženog tijela, kao i svih isprava koje su istome priložene te je zaključio raspravljanje u predmetnoj upravnoj stvari.

7. Na temelju razmatranja svih činjeničnih i pravnih pitanja, ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, Sud je ocijenio da tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan.

8. Predmet spora je ocjena zakonitosti osporavanog rješenja Ministarstva prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, KLASA:UP/II-371-01/23- 08/17, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 07. veljače 2024.

9. Među strankama je sporno je li pravilno i zakonito prvostupanjskim rješenjem Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinskopravne i zajedničke poslove, KLASA: UP/I-371-01/23-02/37, URBROJ: 2182-19-02/10-23-2 od 30. studenog 2023., odbačen zahtjev AC iz [adresa], ovdje tužitelja, za utvrđivanje prava na stambeno zbrinjavanje u [adresa], kao nepravodoban.

10. Među strankama nije sporno da je tužitelj dana 13. studenog 2023. godine (zaprimljen pred prvostupanjskim tijelom 27. studenog 2023.) podnio zahtjev za stambeno zbrinjavanje u [adresa], kao član uže obitelji bivšeg nositelja stanarskog prava na stanu u [adresa], temeljem Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima („Narodne novine" broj: 106/18, 98/19, 82/23) i Uredbe o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima i postupkom njihovog stambenog zbrinjavanja („Narodne novine" broj 133/13 i 106/18), budući da je ista Uredba, kako tužitelj u zahtjevu navodi na snazi, ujedno navodeći da ispunjava uvjete propisane člankom 2. stavkom 5. Uredbe, te da je uz zahtjev priložio dokumentaciju koja je priložena spisu.

11. U konkretnom slučaju sporna je isključivo primjena prava.

12. Prema shvaćanju prvostupanjskog tijela, koje je navedeno u obrazloženju rješenja, stupanjem na snagu Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima dana 01. siječnja 2019. godine prestali su važiti Zakon o područjima posebne državne skrbi, kao i Uredba o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja, kao njegov podzakonski propis. Shodno tome, prvostupanjsko tijelo je cijenilo da je zahtjev AC, ovdje tužitelja, koji je podnesen na temelju navedene Uredbe dana 13. studenog 2023. godine, dakle nakon 31. prosinca 2018. godine do kada je na snazi bio Zakon o područjima posebne državne skrbi, nepravodoban te ga je stoga odbacilo primjenom odredbe čl. 41. stavak 2. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj: 47/09, 110/21) kojom je propisano kad službena osoba utvrdi da ne postoje zakonske pretpostavke za pokretanje postupka, rješenjem će odbaciti zahtjev.

13. S navedenim pravnim shvaćanjem suglasno je i Ministarstvo prostornog uređenja, graditeljstva i državne imovine, Zagreb, KLASA:UP/II-371-01/23-08/17, URBROJ: 531-03-4-24-3 od 07. veljače 2024., ovdje tuženo tijelo, koje u obrazloženju svog rješenja, između ostalog, u bitnom navodi, da je i ovo tijelo stava kao i prvostupanjsko, da od 01. 01. 2019. godine, kada je prestao važiti Zakon o područjima posebne državne skrbi, odnosno na snagu stupio Zakon o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima ne postoji pravna osnova za podnošenje zahtjeva za ostvarenje prava temeljem Uredbe o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja („Narodne novine", broj: 133/2013), već da se primjenom te Uredbe mogu dovršiti započeti postupci, kako je to i propisano člankom 51. stavak 5. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima, dakle da se primjenom tog propisa mogu dovršiti započeti postupci, a ne i da se mogu podnositi novi zahtjevi. Također je navelo da je isti stav izražen i obrazložen i u rješenju istog Ministarstva Klasa: UP/II-371- 01/23-01/28, Ur. broj: 531-03-4-23-12 od 25. 10. 2023. godine, povodom žalbe AC protiv rješenja Šibensko-kninske županije, Upravnog odjela za opću upravu, imovinsko-pravne i zajedničke poslove, Klasa: UP/I-371-01/23-02/24, Ur. broj:

2182- 19-02/10-23-9 od 05. rujna 2023. godine, kao i u rješenju Ministarstva, Klasa: 371-01/23-01/710, Ur. broj: 531-23-14 od 26. 09. 2023. godine, donesenog povodom prigovora ŠC, izjavljenog protiv očitovanja Ministarstva od 24. 08. 2023. godine, a koje akte da tužitelj nije osporavao.

14. Također je navelo da je Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima u članku 14. stavku 1. propisano da se prijava za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima podnosi u razdoblju od 01. siječnja do 31. siječnja tekuće godine upravnom tijelu u županiji, a poziv se javno objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva i županije. Da je područje Grada Knina, na kojem je žalitelj, ovdje tužitelj, zatražio stambeno zbrinjavanje je potpomognuto područje, pa da se na tom području primjenjuje navedeni Zakon odnosno rokovi koji su istim propisani, a na koji rok i mogućnost da je tužitelj također upućen naprijed citiranim rješenjem Ministarstva od 25. 10. 2023. godine.

15. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja po ocjeni ovog Suda nije povrijeđen zakon na štetu tužitelja, kako to isti neosnovano smatra, već je na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja pravilno primijenjeno materijalno pravo, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju presude.

16. Ovo stoga što je pravilno tumačenje tuženog tijela da je Uredba o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji te uvjetima i postupak njihovog stambenog zbrinjavanja još uvijek na snazi, a kako to osnovano tužitelj u tužbi ističe, međutim isto nije od utjecaja na drugačiju odluku u ovoj upravnoj stvari, budući da je citirana Uredba na snazi za one postupke koji su pokrenuti, kako je definirano u članku 51. stavak 5. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima.

17. Naime, odredbom čl. 51. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, br.: 106/2018, 98/2019, 82/2023) koji je na snazi od 28. srpnja 2023. je propisano:

(1) Stupanjem na snagu ovoga Zakona prestaju važiti svi članci Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76/14., 147/14. i 18/15.), osim članaka 3., 4., 5. i 6.

(2) Podzakonski propisi koji su doneseni na temelju Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76/14., 147/14. i 18/15.) ostaju na snazi do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

(3) Postupci utvrđivanja prava na stambeno zbrinjavanje koji su započeti, a nisu dovršeni u vrijeme stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se sukladno Zakonu o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76/14., 147/14. i 18/15.).

(4) Po zahtjevima za stambeno zbrinjavanje koji su na listi prvenstva, a po kojima nije pokrenut postupak prije stupanja na snagu ovoga Zakona, postupat će se prema odredbi članka 16. stavka 7. ovoga Zakona.

(5) Postupci po zahtjevima bivših nositelja stanarskog prava koji su podneseni do stupanja na snagu ovoga Zakona, a o kojima nije odlučeno do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se sukladno Zakonu o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76/14., 147/14. i 18/15.) i Uredbi o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja (»Narodne novine«, br. 133/13.).

(6) Postupci po zahtjevima za prodaju i darovanje koji nisu okončani do stupanja na snagu ovoga Zakona dovršit će se prema člancima 27., 28., 29., 30., 31., 32. i 33. ovoga Zakona.

(7) Korisnicima kojima je do stupanja na snagu ovoga Zakona utvrđeno pravo na stambeno zbrinjavanje darovanjem osnovnog građevnog materijala i/ili građevinskog zemljišta ili pravo na organiziranu ugradnju građevnog materijala realizirat će se utvrđena prava u skladu s člancima 34., 35., 36., 37. i 38. ovoga Zakona.

(8) Postupci darovanja građevnog materijala za oštećenu kuću s IV., V. i VI. stupnjem oštećenja prema propisu o utvrđivanju ratne štete koji nisu okončani po Zakonu o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76/14., 147/14. i 18/15.) dovršit će se prema odredbama članaka 34., 35., 36., 37. i 38. ovoga Zakona.

(9) Korisnicima koji su ostvarili pravo na najam oštećene kuće i darovanje građevnog materijala po Zakonu o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76/14., 147/14. i 18/15.) provest će se postupak darovanja prema člancima 27., 28., 29., 30., 31., 32. i 33. ovoga Zakona ako je u trenutku ostvarivanja prava kuća bila neuseljiva.

18. Dakle, citiranom zakonskom odredbom propisano je postupanje po zahtjevima bivših nositelja stanarskog prava koji su podneseni do stupanja na snagu ovoga Zakona, a o kojima nije odlučeno do stupanja na snagu ovoga Zakona, kako je to pravilno navelo tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja.

19. Nadalje, odredbom čl. 14. Uredbe o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja (»Narodne novine«, broj: 106/2018) koja je na snazi od 1. siječnja 2019., propisano je da danom stupanja na snagu ove Uredbe prestaje važiti Odluka o stambenom zbrinjavanju povratnika - bivših nositelja stanarskog prava izvan područja posebne državne skrbi.

20. Nadalje, ponovo se ističe da je odredbom čl. 51. stavkom 2. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima (Narodne novine, br.106- 2057/2018), objava od 30.11.2018., na snazi od 1.1.2019., propisano: Podzakonski propisi koji su doneseni na temelju Zakona o područjima posebne državne skrbi (»Narodne novine«, br. 86/08., 57/11., 51A/13., 148/13., 76/14., 147/14. i 18/15.) ostaju na snazi do stupanja na snagu podzakonskih propisa donesenih na temelju ovoga Zakona.

21. Dakle, slijedom naprijed navedenih nespornih utvrđenja, a u skladu s naprijed citiranim zakonskim i podzakonskim odredbama pravilno i tužitelj u tužbi, i tuženo tijelo u osporavanom rješenju navode da je predmetna Uredba o utvrđivanju statusa bivših nositelja stanarskih prava i članova njihovih obitelji, te uvjetima i postupku njihovog stambenog zbrinjavanja - trenutno važeći redakcijski pročišćeni tekst na snazi od snazi od 1.1.2019., te da se produlje vrijeme njene primjene do donošenja novog podzakonskog propisa, koji još uvijek nije donesen, ali na već pokrenute postupke, kako je to i propisano naprijed citiranom odredbom čl. 51. st. 5. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima. Navedeno proizlazi i iz dopisa Vrhovnog suda RH te dopisa Pučke pravobraniteljice. Međutim, činjenica što je predmetna Uredba i dalje na snazi nije od utjecaja na drugačiju odluku u konkretnom slučaju i predmetnoj upravnoj stvari, a kako to neosnovano tužitelj smatra, odnosno tumači.

22. Valja istaći da je Uredba blanketni propis koja ne sadrži sve elemente potrebne za njezinu primjenu već se poziva na sadržaj drugog propisa, u konkretnom slučaju Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima koji odnosna pitanja regulira. Slijedom navedenog, a kako je u konkretnom slučaju naprijed citiranom odredbom čl. 51. Zakona o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima propisano postupanje po već pokrenutim, odnosno započetim postupcima, a kako je to propisano odredbom čl. 51. st. 5. citiranog Zakona, to je pravilna ocjena tuženog tijela da se primjenom predmetne Uredbe ne mogu podnositi novi zahtjevi, a kako to pogrešno tužitelj smatra, odnosno tumači.

23. Također valja istaći da je pravilno tuženo tijelo u obrazloženju osporavanog rješenja tužitelja uputilo na odredbu čl. 14. st. 1. Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima kojim je propisano da se prijava za stambeno zbrinjavanje na potpomognutim područjima podnosi u razdoblju od 01. siječnja do 31. siječnja tekuće godine upravnom tijelu u županiji, a poziv se javno objavljuje na mrežnim stranicama Ministarstva i županije.

24. Ovo stoga što nije sporno da je područje Grada Knina, na kojem je tužitelj, zatražio stambeno zbrinjavanje potpomognuto područje, te da se na tom području primjenjuje navedeni Zakon odnosno rokovi koji su istim propisani, dok je stavkom 2., istog članka, propisano i taksativno navedeno što sve prijava za stambeno zbrinjavanje mora sadržavati.

25. Dakle, u konkretnom i predmetnoj upravnoj stvari nije sporno da tužitelj ima pravo podnijeti zahtjev za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje, koje pravo na podnošenje zahtjeva mu nitko ne osporava, niti uskraćuje, a kako to tužitelj neosnovano smatra, odnosno tumači.

26. Naime, odredbom čl. 1. stavkom 1. Zakonom o stambenom zbrinjavanju na potpomognutim područjima je propisano da se ovim Zakonom uređuju kategorije korisnika koji mogu ostvariti pravo na stambeno zbrinjavanje, načini stambenog zbrinjavanja te uvjeti za ostvarivanje prava na stambeno zbrinjavanje.

Stavkom 2., istog članka, je propisano da je cilj ovoga Zakona poticanje povratka, ostanka i naseljavanja stanovništva na potpomognutim područjima sukladno posebnom zakonu u Republici Hrvatskoj i područjima koja se u smislu ovoga Zakona smatraju područjima posebne državne skrbi (u daljnjem tekstu: područja primjene ovoga Zakona), što pridonosi demografskom i gospodarskom razvoju tih područja. Stavkom 3., istog članka, je propisano da prava iz ovoga Zakona mogu ostvariti fizičke osobe koje prebivaju na područjima primjene ovoga Zakona ili se žele naseliti na područja primjene ovoga Zakona.

27. Članak 14. citiranog Zakona sadrži odredbe o ostvarivanju prava, kao što je već naprijed navedeno.

28. Slijedom svega naprijed navedenog, tužbeni navodi tužitelja nisu s uspjehom osporili pravilnost, ni zakonitost osporavanog rješenja, koje je po ocjeni ovog Suda doneseno na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja uz pravilnu primjenu i tumačenje odredbi materijalnog prava uz obrazloženje koje kao valjano, argumentirano i na Zakonu osnovano prihvaća i ovaj Sud.

29. Nisu osnovani ni tužbeni navodi tužitelja da je počinjena gruba zlouporaba zakona na štetu tužitelja s osnovama diskriminacije, budući da tužitelj nije učinio vjerojatnim da je došlo do diskriminacije, a što je dužan u skladu s odredbom čl. 20. Zakona o suzbijanju diskriminacije, odnosno nije učinio makar vjerojatnim da je postupanje prema njemu bilo nepovoljnije nego postupanje prema drugim podnositeljima zahtjeva za stambeno zbrinjavanje i da je ta razlika u postupanju utemeljena na nekoj od osnova diskriminacije sadržanih u članku 1. navedenog Zakona.

30. Nije osnovano ni pozivanje tužitelja da bi u konkretnom slučaju došlo do povrede tužiteljevih Ustavnih i konvencijskih prava, koje navode ovaj Sud ocjenjuje paušalnim, radi čega je valjalo primjenom odredbe čl. 116. st. 1. ZUS-a odbiti tužbeni zahtjev tužitelja kao neosnovan, te odlučiti kao u izreci.

U Splitu 17. veljače 2025.

S U D A C

Leandra Mojtić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude.

DNA:

- tužitelju po opunom. za prijem pismena u [adresa] SC iz [adresa]

- tuženiku

- tuženiku povrat spisa nakon pravom.

- u spis

- kal. do 10.04.2025.