Poslovni broj: Us I-929/2024-8

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, sucu pojedincu uz sudjelovanje zapisničarke Nataše Rogošić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja DS iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Frana Vrančića 20, protiv tuženika Hrvatske liječničke komore, Zagreb, Grge Tuškana 37, OIB: 86676104888, zastupanog po opunomoćeniku FS, zaposleniku tuženika, radi osporavanja odluke Hrvatske liječničke Komore-Visokog časnog suda Komore, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 21. siječnja 2025. godine, u prisutnosti stranaka, 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Poništava se odluka tuženika Hrvatske liječničke komore, Visokog Časnog suda komore KLASA: 052-02/23-04/05, URBROJ: 385-02-02/06-23-08 od 29. studenog 2023. godine.

II. Poništava se odluka Hrvatske liječničke komore, Časnog suda Komore, KLASA:052-02/21-03/52, URBROJ:385-02/02-23-42 od 25. travnja 2023. godine te se predmet vraća na ponovni postupak.

III. Hrvatska liječnička komora, Časni sud Komore dužan je u roku od 60 dana od dana dostave ove presude i pripadajućeg spisa, u ponovljenom postupku donijeti novu odluku o stegovnoj odgovornosti tužitelja, sukladno iznijetim stavovima ovog suda.

IV. Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00 u roku od 15 dana od primitka ovog rješenja, dok se zahtjev za priznavanje troškova u preostalom dijelu odbija.

Obrazloženje

1.U tužbi podnijetoj protiv rješenja tuženika, Hrvatske liječničke komore (u daljnjem tekstu: HLJK), Visokog Časnog suda komore KLASA: 052-02/23-04/05, URBROJ: 385-02-02/06-23-08 od 29. studenog 2023. godine tužitelj je u bitnom naveo: da je osporena odluka tuženika nezakonita; da se tuženik u predmetnoj odluci nije osvrnuo na žalbene razloge niti ih je ni površno obradio već da je nekritički prihvatio navode prvostupanjskog tijela, na što upućuje šturo obrazloženje koje se sastoji u prepisivanju navoda iz prvostupanjskog rješenja, čime je prekršilo načelo materijalne istine sadržano u članku 8. Zakona o općem upravnom postupku ("Narodne novine, broj: 47/09. i 110/21, u daljnjem tekstu: ZUP-a) kojim je propisano da u postupku treba utvrditi pravo stanje stvari i u tu se svrhu moraju utvrditi sve činjenice i okolnosti koje su bitne za zakonito i pravilno rješavanje upravne stvari, što je u postupku propušteno učiniti. Isto tako da se člankom 3. stavak 1. Pravilnika o disciplinskom postupku - HLJK- e, (u daljnjem tekstu: Pravilnik) Sud Komore dužan potpuno i istinito utvrditi činjenice koje su važne za donošenje pravilne odluke: Sud komore dužan je s jednakom pažnjom ispitivati i utvrditi činjenice koje terete liječnika protiv kojeg se vodi postupak i činjenice koje mu idu u korist; da sukladno navedenom u dvojbi o postojanju činjenica koje tvore obilježje disciplinskog djela ili o kojima ovisi primjena Pravilnika Sud HLJK- e rješava odlukom na način koji je povoljniji za prijavljenog liječnika. U tužbi se ističe da bi se kao supsidijarna pravila trebale primijeniti i odredbe Zakona o kaznenom postupku („Narodne novine“, broj: 152/08., 76/09., 80/11., 91/12.,143/12., 56/13., 145/13, 152/14, 70/17.,126/19.,139/20., 80/22., 36/24, u daljnjem tekstu: ZKP-a) posebno članak 355. stavak 1. točka 1. kojim je propisano da će vijeće rješenjem obustaviti kazneni postupak u odnosu na sve ili pojedine točke optužnice ako ustanovi da djelo koje je predmet optužbe nije kazneno djelo; da je Pravilnikom propisano da sud obustavlja postupanje ukoliko se ustanovi da ne postoji kazneno odnosno disciplinsko djelo. Poziva se na članak 4. Pravilnika; da tužitelj nije odgovoran za ni jednu povredu koja ga tereti jer je samo davao svoje stručno mišljenje; da je stvar u tome što je tužitelj kao stručnjak zauzeo drugačiji stav u području zdravstva koji stav je bio protivan stavu vladajuće struje čiji je pristaša i tuženik, te se ovim postupkom progoni neistomišljenike; da je člankom 469. stavak 1. točka 1. ZKP-a (koji se supsidijarno treba primijeniti) propisano da povreda kaznenog zakona postoji ako je kazneni zakon povrijeđen u pitanju je li djelo za koje se optuženik progovi kazneno djelo; da bi sukladno navedenom povredu disciplinskog propisa (budući da Pravilnik HLJK-e u sebi sadrži i materijalna i procesna pravila) predstavlja povreda predmetnog zakona u pitanju je li djelo za koje se optuženik progoni disciplinsko djelo; da je sud tuženika propustio odlučiti o vlastitoj mjerodavnosti, jer je tužitelj prigovarao cjelokupnom postupku budući da disciplinsko djelo u ovom slučaju ne postoji. S obzirom da je Vijeće tuženika odbilo odlučivati o mjerodavnosti za postupanje u ovoj pravnoj stvari, iako postoje i zakonska i pravilnička osnova za donošenje takve odluke, zbog čega je Vijeće počinilo povredu disciplinskog postupka; da je tužitelji stavljeno na teret da je svojim izjavama povrijedio ugled liječničkog zvanja i da je postupao protivno odredbama članka 1.,stavak 1.2.,4.,5. i 6., članka 2. stavka 1.,2..6. i 8. te članka 9. stavak 1.,9..12. i 13. Kodeksa medicinske etike i dentologije ("Narodne novine", broj: 55/08, 108, 19/15, u daljnjem tekstu: Kodeks), koje citira. U tužbi se ističe da Časni sud HLJK-e sukladno članku 4. Pravilnika odlučuje o disciplinskoj odgovornosti liječnika za konkretne propuste prema konkretnim osobama (drugim liječnicima, pacijentima ili trećim osobama), a ne o verbalnom deliktu, nespojivom s modernim demokratskim poretkom i vladavinom prava, radi čega da Sud prekoračuje granice svoje nadležnosti provođenjem ovakvog postupka, jer ovdje nema propusta prema konkretnim osobama, niti ne radi o kaznenom djelu kažnjivom po kaznenom zakonu; da ovakav način provođenja disciplinskog postupka od strane tuženika je nedopušten jer se zadire u Ustavom i zakonom zajamčena prava tužitelja, primjerice pravo na slobodu mišljenja i izražavanja misli utvrđeno člankom 38. Ustava Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: Ustava RH-e); da tužitelj kao liječnik u obavljanju liječničkog poziva posvećen čovjekovu zdravlju; da poštuje ljudski život od početka do smrti, da promiče zdravlje, sprječava i liječi bolesti i poštuje ljudsko tijelo i osobnost i nakon smrti; da održava plemenitu tradiciju liječničkog poziva i drži visoke standarde stručnog rada i etičnog ponašanja prema svojim pacijentima; da pri obnašanju liječničkog poziva tužitelj drži ugled i dostojanstvo liječničkog staleža i časno se odnosi prema kolegama. Stoga, da su optužbe u odnosu na činjenično stanje iz javnog istupa tužitelja kao liječnika potpuno bespredmetne i da ne postoji nikakva veza između postupanja tužitelja i navodnih povreda iz članka 1. Kodeksa; da tužitelj poštuje prava pacijenta i da svoj posao obavlja stručno i etički besprijekorno, te da nema dokaza da je ikada iskorištavao pacijente emotivno, tjelesno ili materijalno; da je sve pacijente obavještavao o svim mogućnostima liječenja kako bi mogli sami donijeti ispravne odluke o dijagnostičkim postupcima i predloženom liječenju. U odnosu na optužbe iz članka 9. Kodeksa tužitelj ističe da se prema svojim kolegama odnosi sukladno Kodeksu, odnosno onako kako bi želio da se oni odnose prema njemu, da se stalno obrazuje i prati napredak medicinske struke, da ne primjenjuje znanstveno neprovjerene stvari i postupke namijenjeni liječenju a svojim sveukupnim ponašanjem i djelovanjem čuva ugled liječništva u cjelini; da je predmetnom objavom tužitelj iznio svoje stajalište koje se razlikovalo od izjava drugih liječnika koji su pacijentima garantirali da je cjepivo protiv Covid-19 učinkovito i da nema opasnosti od težih nuspojava te su pacijentima davane garancije da ako se cijepe neće ponovno oboljeti od bolesti Sars-Cov 2. Tužitelj ističe da je svojim javnim istupom postupao u okviru Ustava RH-e, posebno članka 38. stavak 1. kojim se jamči sloboda mišljenja i izražavanja misli, kao i članka 69. stavak 3. kojim je propisana dužnost svih da u sklopu svojih ovlasti i djelatnosti, osobitu skrb posvećuje zaštiti zdravlja ljudi, prirode i ljudskog okoliša. Slijedom navedenog da provođenje disciplinskog postupka protiv tužitelja ima obilježje diskriminacije i mobinga tužitelja od strane tuženika. U odnosu na svoju tvrdnju da tužiteljevo iznošenje svog mišljenja tijekom jednog javnog nastupa nema obilježja stegovnog djela tužitelj se poziva na članak 8. i 10. Zakona o zaštiti prava pacijenata („Narodne novine“, broj: 169/04 i 37/08, koje citira. Poziva se i citira članak 4. Zakona o liječništvu, te ističe da se tužitelj upravo postupao prema navedenom članku time što je u stručnome svojstvu kao liječnik upozoravao pacijente temeljem najnovijih znanstvenih saznanja o cjepivima protiv Covid-19. te njihovoj eksperimentalnoj prirodi, na što je bio dužan upravo kao liječnik koji posjeduje stručna znanja iz područja zdravstva, u čemu je tužitelj postupao savjesno; da je tužitelj u navedenom javnom nastupu iznosio svoj stav koji je bio i potkrijepljen, polazeći od činjenice da je znanost dinamična za razliku od administrativnih odluka koje je tuženik slijepo provodio; da je u navedenom bilo prijeporno da li cjepiva koja su u kratkom roku nakon pojave Covida-19 stavljena u uporabu imaju isključivo dobrobit ili imaju i eventualno nus-pojave, kakve i kada bi te nus-pojave se pojavile. Tužitelj ističe da u osporenim rješenjima ne postoje konkretne optužbe protiv njega za bilo koju od navedenih povreda Kodeksa, već da se izricanje disciplinskih mjera temelju na uopćenim frazama i krivim tumačenjima Kodeksa u svrhu zastrašivanja i ušutkavanja znanstvenog i stručnog mišljenja koje je tužitelj u navedenom javnom nastupu iznio u svoje ime, dobroj vjeri da bi obrazovao građane o mogućim nuspojavama, te da pacijenti kritički preispituju informacije koje ima se serviraju, a što je učinio savjesno kao osoba koja raspolaže stručnim znanjem i godinama iskustva u liječničkoj struci; da je nejasno po kojem točno standardu i kojim parametrima se izjave tužitelja predstavljaju kao grubu kršenje odredbi Kodeksa i časti liječničke profesije, te koga i čime i po kojim mjerilima tužitelj ponižava i vrijeđa davanjem svojih izjava kao osoba sa stručnim znanjem u području medicine. Isto tako da je nejasno kako sintagma Brežuljak zvan Mihaljevac predstavlja uvredljivo oslovljavanje zdravstvene ustanove osim što opisuje okolinu zdravstvene ustanove. Tužitelj ističe da bi sve navedeno ukazivalo da bi se radilo o arbitrarnoj odluci tuženika, jer da nije dovoljno samo navesti kako se u cijelosti prihvaća obrazloženje prvostupanjske odluke, već da je potrebno detaljno obrazložiti zašto se prihvaća obrazloženje iz prvostupanjske odluke, te se u vezi s time poziva na odluku Ustavnog suda Republike Hrvatske broj: U-III-5184/2013 od 8. prosinca 2016. godine. Ističe se da je u međuvremenu u javnosti postao poznat podatak da je vrlo niska razina zaštite koju nudi cjepivo protiv Covid-19, kao i da testiranje na prisutnost navedene bolesti ima veliki broj „lažno pozitivnih“ rezultata, o čemu govori članak Zbornika radova Pravnog fakulteta u Splitu, naslova - Utjecaj Covid potvrda na pravo na rad i radnopravni status u Republici Hrvatskoj, autorice NS. Tužbenim zahtjevom je zatražio da se tužba uvaži, oglase ništavim osporena odluka tuženika od 29. studenog 2023. godine te prvostupanjska odluka od 25. travnja 2023. godine i odbaci zahtjev za pokretanjem disciplinskog postupka protiv tužitelja, podredno da se tužba uvaži te ponište osporena odluka tuženika od 29. studenog 2023. i prvostupanjska odluka od 25. travnja 2023. godine.

2.Tuženik je dostavio odgovor na tužbu u kojem je naveo da osporava tužbu i tužbeni zahtjev; da se u tužbi ne iznosi niti jedan novi navod ili dokaz, već samo ponavljaju navodi izneseni tijekom provedenog disciplinskog postupka, te žalbenog postupka protiv odluke Časnog suda HLJK-e od 25. travnja 2023. godine, na koje navode je odgovoreno u pobijanoj odluci Visokog časnog suda HLJK-e od 29. studenog 2023.godine; da tuženik ostaje kod svih navoda iznesenih u navedenoj prvostupanjskoj i drugostupanjskoj odluci, te da je cjelokupni postupak proveden sukladno važećim pravilima, a da je činjenično stanje potpuno i točno utvrđeno te pravilno primijenjeno materijalno prava, slijedom čega je donesena odluka zakonita. Predložio je da se odbije tužbeni zahtjev.

3.Osporenom odlukom tuženika, Hrvatske liječničke komore, Visokog Časnog suda komore KLASA: 052-02/23-04/05, URBROJ: 385-02-02/06-23-08 od 29. studenog 2023. godine pod točkom 1. izreke odbijena je žalba tužitelja i potvrđena odluka HLJK-e, Časnog suda Komore, KLASA:052-02/21-03/52, URBROJ:385-02/02- 23-42 od 25. travnja 2023. godine. Točkom 2. naloženo je tužitelju da plati trošak drugostupanjskog postupka u iznosu od 3.535,92 kune/469,30 eura u roku od 30 dana.

Odlukom Časnog suda HLJK-e,KLASA:052-02/21-03/52, URBROJ:385-02/02- 23-42 od 25. travnja 2023. godine tužitelj je proglašen disciplinski odgovornim što je počinio disciplinske povrede iz članka 4. stavak 2. točka 2. i 4. Pravilnika, jer je dana 11. rujna 2021. godine u svom javnom nastupu u [adresa], koji je dostupan na YouTube kanalu pod nazivom:“ Dr. DS o neprihvatljivim ep. mjerama“, izjavio: 1.....djeca naša do godinu i pol dana života dobiju nekih 40-tak doza raznih cjepiva, ja kao liječnik nisam baš siguran da je to niti potrebno niti jako pametno.... i mislim da bi struka i znanost o tome trebali imati svoj stav....“, 2..... bilo je i onih koji su bili pod strašnim pritiskom da se cijepe, a ustvari su se bojali cjepiva i njih sam ohrabrio na način da sam ih uvjerio da se ne moraju cijepiti jer nema smisla cijepiti se a onda od sutra pa nadalje svaki dan iščekivati neku strašnu nuspojavu za koju su oni čuli. To je također izvor straha...., 3...,. ne slušamo ih i nisu zadovoljni, a zašto ih ne slušamo - zato što im ne vjerujemo. Ne vjerujemo im jer kada se pozivaju na znanost isključuju iz dijaloga i onemogućavaju pristup medijima i javnosti sve one članove, vrlo ugledne članove zdravstvene zajednice koji se ne uklapaju u ovu njihovu službenu priču. Ne vjerujemo znanstvenicima tipa one poznate gospođe sa onog zagrebačkog brežuljka zvanog Mihaljevac, jer ona tvrdi da je korona tako strašna bolest da se može imati teške posljedice koje će se pojaviti nakon 5 ili 10 godina, 4.... Ne vjerujemo ni onda kada kažu da je cjepivo protiv korone, koje je stvoreno na brzinu, sklepano pod strašnim političkim i financijskim pritiskom na firme koje se bave tim biznisom, ne vjerujemo kada kažu da je to cjepivo sigurno jer to cjepivo se temelji na jednom konceptu koji dosada nikada nije korišten u humanoj medicini. mRNA cjepiva se nikada nisu koristila u humanoj medicini, 5. Koja je to znanost i koja je to struka koja može reći da nešto što se tek pojavilo, nešto što je potpuno novo da je dugoročno sigurno. Kako oni mogu znati što će biti za 5 ili 10 godina. Jel to znanost ili gledanje u neku kristalnu kuglu? Jesu li ti ljudi znanstvenici, kako se prikazuju, ili su oni ustvari, ja bih njih nazvao modernim D.“,

dakle, da je navedenom objavom povrijedio Kodeks i da je svojim ponašanjem prema drugom liječniku i trećim osobama povrijedio ugled i liječničke profesije, čime je počinio disciplinske povrede iz članka 4. stavak 2. točka 2. i 4. Pravilnika, radi čega se prijavljenom liječniku na temelju članka 73. stavak 1. točka 2. Pravilnika, izriče disciplinska mjera javnog ukora.

Na temelju članka 73. stavak 1. točka 2. Pravilnika izrečena mu je disciplinska mjera javnog ukora. Na temelju članka 74. stavak 2. Pravilnika određeno je da će se javni ukor objaviti u glasniku Hrvatske liječničke komore. Temeljem članka 71. stavak 1. i 2. točka 1. Pravilnika naloženo mu je plaćanje troškova disciplinskog postupka i to za naknade za predsjednika i članove Časnog suda Hrvatske liječničke komore, trošak branitelja i trošak opunomoćenika podnositelja zahtjeva u roku od 15 dana od dana pravomoćnosti prvostupanjske odluke, o čemu će se donijeti posebno rješenje.

4. Sud je u upravnom sporu održao raspravu na koju je pozvao stranke kako bi im omogućio da se neposredno očituju o predmetu spora i da se očituju na navode protivne strane. Na rasprava od dana 21. siječnja 2025. godine u 12,15 sati opunomoćenik tužitelja je iskazao da u cijelosti ostaje kod sadržaja tužbe i tužbenog zahtjeva. Istakao je da tuženik nije bio mjerodavan za provođenje ovog disciplinskog postupka jer se nije radilo o liječenju ili bilo čime u svezi s liječenjem nego javnom istupu, što je tuženik od početka isticao, radi čega da je cijeli disciplinski postupak ništavan; da je iz spisa vidljivo da se radilo o prijeporima u pristupu određenim liječenjima - cijepljenjima, a za što svaki liječnik, pa i svaki laik ima pravo misliti o tome različito od drugih, pa i nekih „službenih“ stavova; da iz iskaza osoba koje je Sud Hrvatske liječničke komore koristio kao svjedoke, a to su: dr. DSN i dr. TS je vidljivo da se ne radi o svjedocima, obzirom da oni iznose svoje osobne stavove, koji stavovi su u mnogim elementima sukladni onome zbog čega se tužitelja procesuiralo. Naveo je da HLJK-a nije znanstvena institucija i ne može donositi presude tko je u pravu u pojedinim prijepornim pitanjima iz medicinske struke; da se Hrvatsku liječničku komoru može usporediti (po organizaciji, načinu rada i ovlastima) sa Hrvatskom odvjetničkom komorom, te je istakao kako Hrvatska odvjetnička komora ne može procesuirati nekog odvjetnika zbog njegovog pravnog stajališta o nekom stručnom pravnom pitanju. Slijedom navedenog, da je Hrvatska liječnika komora strukovna organizacija a ne znanstvena institucija; da u postupku pred HLJK-om tužitelju je bilo onemogućeno davanje iskaza, jer se iskaz tužitelja nije sviđao Vijeću pa je izbačen iz sudnice; da ni navodi tužiteljevog odvjetnika u postupku pred Vijećem se nisu sviđali Vijeću radi čega je i tužiteljev opunomoćenik izbačen iz sudnice. Iz sveg navedenog da je vidljivo da se radilo o pristranom vođenju postupka. Predložio je da se sasluša tužitelja. Popisao je trošak sastava tužbe i zastupanja na ra1spravi za svaku radnju u iznosu od po 1.000,00 eura te trošak sastava očitovanja na prijavu Časnog suda u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava četiri podneska od po 200,00 eura (podnesci od 21. lipnja 2022.,20.prosinca 2022., 05.siječnja 2023. i 09.ožujka 2023. godine), trošak sastava žalbe od 16.svibnja 2023. godine u iznosu od 80,00 eura, ukupno 4.050,00 eura, sve uvećano za PDV-a od 25 %.

Opunomoćenik tuženika je iskazao da ostaje kod navoda iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenih odluka. U odnosu na navod opunomoćenika tužitelja da tuženik nije mjerodavan za postupanje u konkretnoj stvari naveo je da Kodeksom propisana obveza liječnika u poštivanju odredbi tog kodeksa, a da da to obveza se ne odnosi samo na izravnu skrb prema pacijentima. U odnosu na ostale navode opunomoćenika tužitelja iznijete na raspravi pozvao se na navode iz obrazloženja prvostupanjske i drugostupanjske odluke.

5. Sud je odbio prijedlog da se u upravnom sporu sasluša tužitelja jer je ocijenjeno da je saslušanje tužitelja nepotrebno i da se s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze može donijeti pravilna i zakonita odluka bez saslušanja.

6. Ocjenom svakoga pojedinog dokaza i svih zajedno, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, sud ocjenjuje da je tužbeni zahtjev osnovan.

7. Predmet ovoga spora je ocjena zakonitost odluka, koje su donijete unutar disciplinskog postupka koji se vodio protiv tužitelja kojim odlukama je utvrđeno da je tužitelj povrijedio Kodeks HLJK-e i to povrede iz članka 4. stavak 2. točka 2. i 4. Pravilnika, radi čega je tužitelju temeljem članka 73. stavak 1. točka 2. Pravilnika, izrečena disciplinska mjera javnog ukora.

8. Prema stanju spisa proizlazi da je Povjerenstvo za medicinsku etiku i dentologiju HLJK-e dana 24. prosinca 2021. godine podnijelo zahtjev za pokretanje disciplinskog postupka prijavljenog liječnika DS, dalje, tužitelja zbog disciplinskih povreda iz članka 4. stavak 2. točke 2. i 4. Pravilnika.

9. Nije sporno da je tužitelj navedene prigode na portalu YouTube kanalu objavio navedeni sadržaj vezano za provođenje cijepljenja u vrijeme proglašene pandemije Covid-19, cjepivima protiv koja su svjetske farmaceutske tvrtke kratkom roku proizvela stavili na tržište i korištenje.

10. Sporno je da li je tužitelj navedenim javnim istupom činjenično opisanoj u izreci Odluke HLJK-e Časnog suda od 25. travnja 2023. godine kao: …, jer je dana 11. rujna 2021. godine u svom javnom nastupu u [adresa], koji je dostupan na YouTube kanalu pod nazivom:“ Dr. DS o neprihvatljivim ep. mjerama“, izjavio: 1.....djeca naša do godinu i pol dana života dobiju nekih 40-tak doza raznih cjepiva, ja kao liječnik nisam baš siguran da je to niti potrebno niti jako pametno.... i mislim da bi struka i znanost o tome trebali imati svoj stav....“, 2..... bilo je i onih koji su bili pod strašnim pritiskom da se cijepe, a ustvari su se bojali cjepiva i njih sam ohrabrio na način da sam ih uvjerio da se ne moraju cijepiti jer nema smisla cijepiti se a onda od sutra pa nadalje svaki dan iščekivati neku strašnu nuspojavu za koju su oni čuli. To je također izvor straha...., 3...,. ne slušamo ih i nisu zadovoljni, a zašto ih ne slušamo - zato što im ne vjerujemo. Ne vjerujemo im jer kada se pozivaju na znanost isključuju iz dijaloga i onemogućavaju pristup medijima i javnosti sve one članove, vrlo ugledne članove zdravstvene zajednice koji se ne uklapaju u ovu njihovu službenu priču. Ne vjerujemo znanstvenicima tipa one poznate gospođe sa onog zagrebačkog brežuljka zvanog Mihaljevac, jer ona tvrdi da je korona tako strašna bolest da se može imati teške posljedice koje će se pojaviti nakon 5 ili 10 godina, 4.... Ne vjerujemo ni onda kada kažu da je cjepivo protiv korone, koje je stvoreno na brzinu, sklepano pod strašnim političkim i financijskim pritiskom na firme koje se bave tim biznisom, ne vjerujemo kada kažu da je to cjepivo sigurno jer to cjepivo se temelji na jednom konceptu koji dosada nikada nije korišten u humanoj medicini. mRNA cjepiva se nikada nisu koristila u humanoj medicini., 5. Koja je to znanost i koja je to struka koja može reći da nešto što se tek pojavilo, nešto što je potpuno novo da je dugoročno sigurno. Kako oni mogu znati što će biti za 5 ili 10 godina. Jel to znanost ili gledanje u neku kristalnu kuglu? Jesu li ti ljudi znanstvenici, kako se prikazuju, ili su oni ustvari, ja bih njih nazvao modernim D.“, povrijedio odredbu članka 4. stavak 2. točka 2. i 4. Pravilnika, jer činjenični opis djela (onako kako je u osporavanoj prvostupanjskoj odluci naveden). Istaći je da se na kraju činjeničnog opisa (onako kako je u osporavanoj prvostupanjskoj odluci naveden) samo navodi da je prijavljeni liječnik povrijedio Kodeks i da je svojim ponašanjem prema drugom liječniku i trećim osobama povrijedio ugled liječničke profesije, ali je pritom ne navode odredbe Kodeksa koje bi prijavljeni liječnik povrijedio, niti se navodi na koji način je povrijedio Kodeks i ugled liječničke profesije.

11. U činjeničnom opisu djela samo se navodi nepotpuna izjava tužitelja dana u predmetnom javnom istupu. U činjeničnom opisu djela ne navode odredbe Kodeksa koje su povrijeđene kao ni način na koji je učinjena povreda Kodeksa, iako bi u činjeničnom i pravnom opisu prekršajnog djela (kvalifikaciji djela) koja čini sadržaj izreke odluke trebalo navesti na koji način je prijavljeni liječnik povrijedio Kodeks, te navedene (opisane) povrede Kodeksa podvesti pod odredbu Kodeksa kojom je ta povreda regulirana. Nije dovoljno da se i izreci presude samo navede povrijedio odredbu članka 4. stavak 2. točka 2. i 4. Pravilnika, jer je takva kvalifikacija djela nepotpuna.

Također nije prihvatljivo da se tek u obrazloženju prvostupanjske odluke navodi da je prijavljeni liječnik izjavom koja se navodi u izreci odluke povrijedio ugled liječničkog zvanja i da je postupao protivno odredbama članka 1.,stavak 1.2.,4.,5. i 6., članka 2. stavka 1.,2..6. i 8. te članka 9. stavak 1.,9..12. i 13. Kodeksa, ali bez opisa prekršajnog djela kojeg je prijavljeni liječnik u navedenom javnom istupu počinio.

12. Stoga, samo iznošenje izjave (djelomične izjave) iz javnog nastupa, bez potpunog činjeničnog opisa i pravne kvalifikacije djela (eventualnog) prekršaja je manjkavo i nepotpuno, te ovako postavljena kvalifikacija djela ne predstavlja osnovu za eventualno određivanje sankcije tj. disciplinske mjere prema prijavljenom liječniku, a osporenu odluku već čini nezakonitom.

13. Slijedom navedenog za odgovor na sporno pitanje da li su u predmetnom javnom istupu tužitelja ostvarena obilježja prekršaja iz članka 4. stavak 2. točka 2. i 4. Pravilnika. U svrhu potpunog razjašnjenja ove upravne stvari potrebno se bilo pozvati na odredbe propisa kojima je regulirano pitanje obavljanja liječničkog posla te pitanje disciplinske odgovornosti liječnika.

14. Člankom 8. Zakona o zaštiti prava pacijenata ("Narodne novine", broj: 169/04,37/08) je među ostalim propisano: Pacijent ima pravo na potpunu obaviještenost o: - svome zdravstvenom stanju, uključujući medicinsku procjenu rezultata i ishoda određenoga dijagnostičkog ili terapijskog postupka, - mogućim prednostima i rizicima obavljanja ili neobavljanja preporučenih pregleda i zahvata, svome pravu na odlučivanje o preporučenim pregledima ili zahvatima. Pacijent ima pravo dobiti obavijest na način koji mu je razumljiv s obzirom na dob, obrazovanje i mentalne sposobnosti.

Člankom 10. Zakona o zaštiti prava pacijenata je određeno da pacijent ima uvijek pravo tražiti drugo stručno mišljenje o svome zdravstvenom stanju.

15. Iz navedenih odredbi je vidljivo da je kod liječenja i poduzimanja određenih zahvata ili terapija naglasak na pravu pacijenta, da pacijent ima pravo da od liječnika traži pojašnjenje određenog zahvata ili terapije koja bi se prema njemu poduzela, a da je dužnost liječnika da pacijentu na najprihvatljiviji način za pacijenta, pacijentu da sva potrebna pojašnjenja, što uključuje i moguće nus-pojave od nekih lijekova ili cjepiva, sve u svrhu dobrobiti pacijenta, ali izbor je uvijek na pacijentu.

Navedeno je posebno istaći s obzirom na činjenicu da cijepljenje protiv Covida- 19 nije bilo obvezatno za građane nego pitanje izbora pojedinog građanina

16. Člankom 1. Kodeksa je među ostalim propisano: 1. Liječniku je časna obveza svoje životno usmjerenje i struku posvetiti čovjekovom zdravlju, 2. U tom smislu on će poštovati ljudski život od njegova početka do smrti, promicati zdravlje, sprječavati i liječiti bolest te poštovati ljudsko tijelo i osobnost i nakon smrti, 4. Svim svojim sposobnostima čuvat će plemenitu tradiciju liječničkog poziva održavajući visoke standarde stručnog rada i etičkog ponašanja prema pacijentu i njegovim bližnjima te zdravim osobama, 5. U svojem će djelovanju čuvati ugled i dostojanstvo liječničkog staleža i časno se odnositi prema kolegama, 6. Svoje znanje i umijeće uvijek će odgovorno primjenjivati u skladu s načelima ovoga Kodeksa. 2. Obveze prema pacijentu/bolesniku.

Člankom 2. Kodeksa je među ostalim propisano: 1. Liječnik će poštovati prava pacijenta smatrajući dobrobit pacijenta svojom prvom i osnovnom brigom, 2. Svoj će posao obavljati stručno i etički besprijekorno, ne iskorištavajući pacijenta niti emotivno, niti tjelesno niti materijalno, 6. Liječnik će predlagati i provoditi samo one dijagnostičke postupke koji su nužni za pouzdanu dijagnozu te samo ono liječenje koje je u skladu s provjerenim spoznajama suvremene medicinske znanosti. Usvajanje, primjena i širenje znanstveno neprovjerenih postupaka te pobuđivanje lažne nade u pacijenata i njegovih bližnjih, povreda je medicinske etike, 8. Liječnik će na prikladan način obavijestiti pacijenta o dijagnostičkim postupcima i pretragama, njihovim rizicima i opasnostima te rezultatima, kao i svim mogućnostima liječenja i njihovim izgledima na uspjeh te mu primjereno pružiti potrebne obavijesti kako bi pacijent mogao donijeti ispravne odluke o dijagnostičkom postupku i predloženom liječenju.

Člankom 9. Kodeksa je među ostalim propisano: 1. Častan će se liječnik odnositi prema drugim liječnicima onako kako bi želio da se oni odnose prema njemu, 9. Obveza je liječnika stalno obrazovanje i praćenje napretka u struci, 12. Liječnik neće primjenjivati znanstveno neprovjerene stvari i postupke namijenjene liječenju, čuvanju i promicanju zdravlja, niti će surađivati s pojedincima, ustanovama ili društvima koja zlorabe povjerenje javnosti, zastupanjem takvih stvari i postupaka. 13. Svojim ponašanjem i djelovanjem čuvat će ugled liječništva.

17. Člankom 4. stavak 1.Pravilnika HLJK-e je propisano: Sud Komore odlučuje o disciplinskoj odgovornosti liječnika te o nedostojnosti liječnika za obavljanje liječničke djelatnosti. Liječnik je disciplinski odgovoran ako: 1. povrijedi odredbe Zakona o liječništvu, 2. povrijedi Kodeks, 3. Obavlja nestručno liječničku profesiju, 4. svojim ponašanjem prema pacijentu, drugom liječniku ili trećim osobama povrijedi ugled liječničke profesije, 5. ne ispunjava Statutom ili drugim općim aktom određene članske obveze prema komori, 6. počini kazneno djelo koje ga čini nedostojnim za obavljanje liječničke djelatnosti.

18. Prema stanju spisa proizlazi da je tijekom prvostupanjskog postupka se tužitelj izjasnio da se ne osjeća krivim, te je dao svoje očitovanje koje je u bitnom preklapa sa tužbenim navodima.

19. U tijeku postupka ispitani su svjedoci prim.dr.sc. TS, specijalist epidemiologije, zaposlen u Hrvatskom zavodu za javno zdravstvo, doc. dr. sc. ES i doc. dr. sc. MS, te su pregledane isprave u spisu.

20. Svjedok TS je među ostalim u svom iskazu a vezano za nuspojave vezane uz liječenje (cijepljenje) protiv Covid-19, iskazao da nije previše upoznat, a da zna da postoje smjernice vezano uz liječenje Covid-19, s čime nije previše upoznat, a da misli da su ih se liječnici odnosno zdravstveni radnici dužni pridržavati. Uz navedeno isti svjedok je iskazao: „Nuspojave protiv korone su više od nekih drugih cjepiva te je u početku taj broj bio visok, a zatim je počeo opadati ali je bio manji od 1% u odnosu na primljene doze cjepiva.

21. Svjedok ES je među ostalim iskazao: U odnosu na koronu izdane su smjernice koje su se odnosile na liječenje ali ne i na preventivu, odnosno na cijepljenje. Bila je preporuka da se cijepi ali je odluka i tada i danas dobrovoljna.“ ... da o navedenom cjepivu zna više od drugih i smatra da ne odskače po nuspojavama. ....Kao nuspojave može se istaknuti trombonski sindrom i miokarditis .... da smjernice za liječenje Covida nisu bile obavezne jer se radi o preporukama, ..... da misli da nije stručno ni etično da ih se liječnik ne pridržava. Logika stvari je da slušaju preporuke koje uvijek daju najkompetentnije stručne osobe i institucije.

22. Svjedokinja DSN je među ostalim iskazala: „cjepivo protiv Covid-19 nije obvezatno već dragovoljno i ostavljeno na slobodan izbor građanima. . da je napomenuti da ne postoji cjepivo bez nuspojava, pa tako i ovo cjepivo ima nuspojave, ali dobrobit ovog cjepiva nadmašuje njegove nuspojave. ..... da do dobi od godinu i pol dana starosti djeca dobiju cjepivo protiv desetak bolesti i da se ne radi o broju od 40-ak doza cjepiva. Navela je da smatra da liječnik može imati svoje mišljenje koje je utemeljeno ne samo na njegovoj stručnosti koju je dobio bazičnom edukacijom na fakultetu, već i na stručnoj znanstvenoj literaturi i preporukama stručnih društava koje se temelje znanstvenom proučavanju stručnjaka za to područje. .... da ona nije upoznata da postoje stručna i znanstvena istraživanja koja bi dokazala veću štetnost cjepiva od njegove koristi.

23. Sumirajući iskaze ispitanih svjedoka proizlazi da svjedoci ukazuju da su kod cjepiva za Covid-19 kojima se vršilo cijepljenje u kratkom razdoblju koliko je bilo u masovnijoj primjeni bile prisutne nus-pojave. Svjedok TS je istakao da su nuspojave kod cjepiva protiv korone bile više od nekih drugih cjepiva te je u početku taj broj bio visok, a zatim je počeo opadati ali je bio manji od 1% u odnosu na primljene doze cjepiva, dok je svjedok ES naveo neke od težih nus-pojava kao, trombonski sindrom i miokarditis. U vezi sa navedenim istaći je za ukupno građanstvo koji su pažljivo i sa strahom pratili vijesti o koroni i cjepivima, bio manje važan sam postotak nus-pojava od cjepiva protiv Covida-19 i da li postotak slučajeva u kojima se javljaju nus-pojave iznosi 1% u odnosu na primljene doze cjepiva, posebno s

1 0

obzirom na navod svjedoka ES da je bilo i težih nus-pojava kao trombonski sindrom i miokarditis. Prirodno je da se čovjek navedenoj situaciji strahuje u vezi ishoda cijepljenja i mogućih nuspojava koje bi ga mogle zadesiti. Isto tako iz iskaza svjedoka ES proizlazi da su u odnosu na koronu bile izdane smjernice koje su se odnosile na liječenje ali da te smjernice nisu bile obavezne jer se radi o preporukama, svakako da se spomenute smjernice nisu odnosile na cijepljenje. Veliki broj građana kod donošenja odluke da li da se cijepi a vezano za moguće nus-pojave je u vrijeme pandemije prihvatilo da su dobrobiti cijepljenja veće od mogućeg rizika od nus-pojava te su se cijepili protiv Covida-19.

24. Pojavu virusa Sars-Covid-19 koji se je širio velikom brzinom i postigao pandemijske razmjere kao i napore u stvaranju odgovarajućeg cjepiva, sa znanstvenog aspekta treba promatrati dinamički, kao i ostala za znanstvena područja. Saznanja o virusu i cjepivima nisu ista sada i u vrijeme pandemije. Vezano za nus- pojave je navesti da i kod lijekova koji su duže u upotrebi se u uputi za primjenu navode nus-pojave, ali i navod da se u slučaju nekih drugih pojava izvrši prijava liječniku, što ukazuje da kod novih lijekova (cjepiva) nus-pojave se mogu eventualno javiti i naknadno.

25. Slijedom navedenog pravo je svakog građanina – pacijenta da bude upoznat sa mogućim nuspojavama od cijepljenja, dok je obveza svakog liječnika da u smislu članka 8. Zakona o zaštiti prava pacijenata, pacijentima-građanima da pojašnjenja vezano za nus-pojave kod cijeljenja, prema svojim stručnim znanjima na najprihvatljiviji način za pacijente. Cijepljenje protiv virusa Sars - Covid-19 nije bilo obvezno, te je svatko mogao sam odlučiti hoće li se cijepiti.

26. Tužitelj je u navedenoj objavi kao liječnik iznio svoj osobni stav vezano za provođenje cijepljenja istim cjepivima. U osporenim rješenjima ne postoje konkretne optužbe protiv tužitelja bilo koju od navedenih povreda Kodeksa, jer u činjeničnom opisu koji se navodi u izreci treba se navesti koje odredbe Kodeksa su povrijeđene i na koji način je počinjena povreda, što je prethodno pojašnjeno.

U navedenom javnom istupu tužitelj je izjavu dao u svoje ime, dobroj vjeri da bi obrazovao građane o mogućim nuspojavama, da pacijenti kritički preispituju informacije koje dobivaju, a što je učinio savjesno kao osoba koja raspolaže stručnim znanjem i godinama iskustva u liječničkoj struci.

27. Tužitelj nije nikoga od pacijenata odbio cijepiti jer o tome u spisu nema dokaza, a što bi moglo eventualno biti osnova za vođenje disciplinskog postupka zbog povrede Kodeks HLJK-e.

28. Navod da tužitelj grubo krši odredbe Kodeksa i čast liječničke profesije time što je u predmetnoj javnoj izjavi spomenuo zdravstvenu ustanovu na brežuljku Mihaljevac i zaposlenike je preuveličavanje, posebno stoga što se u činjeničnom opisu djela ne opisuje na koji način je učinjena povreda. Svjedoci smo i u današnje vrijeme izjava raznih poznatih i odgovornih osoba iz svih područja života, koje se ne sankcioniraju zbog izjave i različitog mišljenja. U vezi sa navedenim prisjetiti se situacije koja je tada bila prisutna (nepoznanica i neizvjesnosti u vezi okončanja pandemije), kako u Republici Hrvatskoj tako i svijetu i mnoge izjave koje su tada davane kroz medije.

1 1

U navedenom javnom istupu prijavljeni liječnik (prema kazivanju svjedoka) nije naveo točan broj cijepljenja kod djece, međutim, u tom djelu predmetna izjava u odnosu na sve za što ga se je zanemariva i ne bi zahtijevala izricanje disciplinske mjere.

29. Časni sud HLJK-e sukladno članku 4. Pravilnika bi prvenstveno trebao odlučivati o disciplinskoj odgovornosti liječnika za konkretne propuste prema konkretnim osobama (drugim liječnicima, pacijentima ili trećim osobama), a samo iznimno o teškim povredama Kodeksa koje treba precizno i potpuno opisati, a ne da se radi izjava liječnika, a temeljem paušalne kvalifikacije prekršajnog djela liječniku izriče stegovna mjera.

30. Člankom 128. ZUP-a propisani su uvjeti kada se rješenje oglašava ništavim. Sud ocjenjuje da u konkretnom slučaju nisu ispunjeni navedeni uvjeti za oglašavanje rješenja ništavim radi čega je sud postupao po podrednom tužbenom zahtjevu.

31. Slijedom navedenog, osporene odluke se ne mogu ocijeniti pravilnim i zakonitim. Stoga, kako osporene odluke nisu zakonite valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavak 1. ZUS-a, poništiti osporene odluke predmet vratiti na ponovni postupak, odnosno presuditi kao pod točkom I. i II. III. izreke, jer obzirom na prirodu upravne stvari sud nije stvar mogao riješiti sam.

32. U ponovnom postupku tuženik će putem prvostupanjskog tijela, ukloniti uočene nedostatke i procesne povrede te pravilno i potpuno utvrditi činjenično stanje, utvrditi pravnu kvalifikaciju te ovisno o tome, pravilnom primjenom materijalnog propisa, novom odlukom odlučiti o (ne)postojanje stegovnog djela te o (ne)opstojnosti stegovne odgovornosti tužitelja pridržavajući pravnih shvaćanja i primjedaba suda u skladu s člankom 151. stavkom 2. ZUS-a.

33. Odluka o troškovima upravnog spora, koja je sadržana u točki IV. izreke, utemeljena je na odredbama članka 147.stavak.1. ZUS-a i Tbr. 27. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, broj: 138/23.).

Člankom 147.stavak.1. ZUS-a je propisano da stranka koja izgubi spor snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drugačije propisano.

34. S obzirom da se pri odlučivanju o zahtjevu stranke na naknadu troškova vrijednost predmeta upravnog spora smatra neprocjenjivom, a cijeneći uspjeh tužitelja u sporu, tužitelju, koji je bio zastupan po odvjetniku, valjalo je priznati za sastavljanje tužbe i zastupanje na raspravi, za svaku radnju u iznosu od po 500 bodova ili 1.000,00 eura (500 bodova x 2 eura koliko je cijena 1boda), uvećano za PDV od 25%, što sveukupno iznosi 2.500,00 eura, jer su isti troškovi opravdani.

Nije priznati trošak sastava očitovanja na prijavu Časnog suda u iznosu od 200,00 eura, trošak sastava četiri podneska od po 200,00 eura (podnesci od 21. lipnja 2022.,20. prosinca 2022., 05. siječnja 2023. i 09. ožujka 2023. godine), trošak sastava žalbe od 16. svibnja 2023. godine u iznosu od 800,00 eura, uvećano za PDV od 25 %, jer je navedene podneske opunomoćenik tužitelja sastavljao tijekom upravnog postupka, a koji je prethodio ovom upravnom sporu.

Riječ je o troškovima kojima se odlučuje rješenjem o upravnoj stvari i što je u nadležnosti javnopravnog tijela. Sud smatra da nije riječ o troškovima koji su učinjeni

1 2

u tijeku ili u povodu upravnog spora, osobito i s obzirom na to da upravni spor nije nastavak upravnog postupka i riječ je o različitim pravnim postupcima.

U Splitu 17. veljače 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv točke I., II. i III. izreke ove presude nije dopuštena žalba na temelju odredbe članka 127. stavka 1. ZUS-a.

Protiv točke IV. izreke ove presude dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana primitka njezina pisanog otpravka, koja se podnosi pisano ovom sudu u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu za Visoki upravni sud Republike Hrvatske, s time da ona odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. stavak 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja, Mati Knezoviću, odvjetniku u Zagrebu, Frana Vrančića 20,

- tuženiku, Hrvatska liječnička komora, Visoki Časni sud komore, Zagreb, Grge Tuškana 37,

- u spis.