REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U SLAVONSKOM BRODU
STALNA SLUŽBA U POŽEGI
Sv. Florijana 2, Požega
Poslovni broj: Kžzd-4/2025-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, Stalna služba u Požegi, u vijeću za mladež sastavljenom od sudaca Mirjane Madunić, kao predsjednika vijeća za mladež, Damira Ronka kao izvjestitelja i Branimira Miljevića, kao člana vijeća, uz sudjelovanje Đurđice Bradić, kao zapisničara, u kaznenom predmetu protiv osuđenog ĐF, zbog dva kaznena djela iz članka 172. stavka 1. i 2. Kaznenog zakona (NN 125/11, 144/12, 56/15 , 61/15, 101/17, 118/18 i 126/19 – dalje u tekstu KZ/11) u vezi članka 51. KZ/11, odlučujući o žalbi osuđenika izjavljenoj po branitelju Maksu Skendžiću, odvjetniku iz Zagreba, podnesenoj protiv presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež, broj Kvm-237/2024-4 od 22. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Žalba osuđenika ĐF odbija se kao neosnovana i potvrđuje se prvostupanjska presuda.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjela za mladež osuđeniku ĐF na temelju članka 564. stavka 4. Zakona o kaznenom postupku (NN broj 152/08, 76/09, 80/11, 91/12– Odluka Ustavnog suda, 143/12, 56/13, 145/13, 152/14,70/17, 126/19, 80/22 i 36/24 – dalje u tekstu ZKP/08), opozvana je uvjetna osuda iz presude Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež broj 27. Kzd-135/2021 od 22. listopada 2021., pravomoćna istog dana, te je određeno da se izvrši jedinstvena kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio osuđenik po branitelju zbog bitne povrede odredaba kaznenog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenično stanja, povrede kaznenog zakona odnosno odluke o kaznenoj sankciji. Navodi kako prvostupanjski sud nije utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje predmetne odluke kako bi ispravno ocijenio postoji li potreba za donošenje pobijane presude ili eventualno potreba za donošenjem odluke kojom bi se djelomično uvjetno osudilo osuđenika odnosno donošenje dodatnog roka za udovoljavanje predmetne obveze. Osuđenik ističe kako prvostupanjski sud nije utvrdio činjenice u pogledu iznosa plaćanja predmetne dospjele obveze u cijelosti budući da je osuđenik platio puno veći iznos na ime predmetne obveze nego što je utvrđeno pobijanom presudom. Dalje navodi da je platio veći dio predmetne obveze što u žalbi potkrepljuje Potvrdom o transakcijama, te navodi kako redovito plaća za uzdržavanje svoje djece, te ističe kako je nesporno utvrđeno da ima još dvoje djece iz drugog braka, te da je neosuđivana osoba koja pokazuje adekvatnu roditeljsku odgovornost za svoju djecu uzimajući u obzir činjenicu da je nezaposlena osoba koja radi na crno. Smatra da je sud počinio bitnu povredu odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, jer o odlučnim činjenicama postoji znatna proturječnost između onog što se navodi u razlozima presude o odlučnim činjenicama te ostalih činjenica koje su utvrđene kao nesporne, a koje nisu uzete u obzir prilikom odlučivanja. Navodi da iz svega navedenog proizlazi kako bi sud trebao donijeti odluku o djelomičnoj uvjetnoj osudi odnosno davanjem novog roka za udovoljavanje obveze, jer odlaskom u zatvor neće biti u mogućnosti brinuti ne samo o djeci koji su ovdje oštećenici nego i o djeci i obitelji iz drugog braka. Predlaže usvojiti žalbu te preinačiti pobijanu presudu na način da mu se temeljem članka 564. stavak 4. ZKP/08 odredi novi rok za udovoljenje obveze u trajanju od 2 (dva) mjeseca odnosno podredno da se predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje.
3. Odgovor na žalbu podnijeli su oštećenici kao tužitelji po majci i zz. zastupanoj po punomoćnici Ružici Grbavac odvjetnici iz Sesveta u kojoj navode da je sud pravilno utvrdio činjenično stanje te da su u presudi navedeni razlozi o odlučnim činjenicama sukladno provedenim dokazima. Navode kako osuđenik u žalbi pokušava prikazati svoje postupanje ispravnim te isti neosnovano smatra kako pokazuje adekvatnu roditeljsku odgovornost što nije istina, jer isti smatraju da je opće poznato da osuđeni radni odnos nije zasnovao upravo radi toga da mu se ne može ustezati dužni iznos uzdržavanja s plaće koju bi ostvarivao da je u radnom odnosu. Dalje navode da se iznos koji je osuđeni uplatio ne odnosi samo na ime duga već i za redovito uzdržavanje, te da obećanje osuđenika da će ispuniti sve obveze do 01.03.2025. nije istinito i usmjereno je samo na odugovlačenje, jer isti od održanog ročišta (22.10.2024.) plaća samo redovito uzdržavanje. Oštećenici smatraju da budući da okrivljenik svoju obvezu nije ispunio u roku koji mu je određen, a niti u novom roku od dva mjeseca, te s obzirom na taj protok vremena i pasivnost okrivljenika u izvršavanju svojih obveza opravdanim smatraju odluku suda da se okrivljeniku opozove uvjetna osuda te odredi izvršenje kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci.
4. Žalba je neosnovana.
5. Pravomoćnom presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu, Odjel za mladež broj Kzd-135/2021 od 22. listopada 2021., osuđenom BF zbog dva kaznena djela povrede dužnosti uzdržavanja iz članka 172. stavak 1. i 2. KZ/11 izrečena je jedinstvena kazna u trajanju od 10 (deset) mjeseci, te je primijenjena uvjetna osuda s vremenom provjeravanja od 3 (tri) godine. Na temelju članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 osuđeniku je izrečena posebna obveza ispunjavanja uzdržavanja za djecu GF i ĆF na način da mu je naloženo da u roku od 1 (jedne) godine i 3 (tri) mjeseca po pravomoćnosti presude ispuni dospjelu obvezu uzdržavanja u iznosu od 5.245,21 eura na ime neplaćenog, a dospjelog duga za uzdržavanje maloljetne GF, te iznos od 5.245,21 eura na ime neplaćenog, a dospjelog duga za uzdržavanje maloljetnog ĆF, sve na tekući račun majke i zakonske zastupnice ĐFO, dakle ukupno 10.450,42 eura, a sve na ime naknade štete prouzročene kaznenim djelom.
6. Presudom Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kvm-448/2023 od 28. prosinca 2023., koja je postala pravomoćna 17. veljače 2024. osuđeniku je produljen rok za izvršavanje posebne obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 za 2 (dva) mjeseca. Rok za ispunjenje posebne obveze iz članka 62. stavak 1. točka 1. KZ/11 je istekao 17. travnja 2024.
7. Obzirom da osuđenik nije ispunio u cijelosti svoju posebnu obvezu niti u daljnjem roku od 2 (dva) mjeseca, Općinski kazneni sud u Zagrebu, Odjel za mladež svojom presudom broj Kvm-237/2024-4 od 22. listopada 2024. opozvao je uvjetnu osudu i odredio da se kazna zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci ima izvršiti u cijelosti.
8. Nije u pravu osuđenik kada u žalbi ističe da je platio puno veći iznos na ime predmetne obveze nego što je utvrđeno pobijanom presudom, jer je osuđenik dužan platiti sva dospjela neplaćena uzdržavanja za GF i IF, sukladno presudi Općinskog kaznenog suda u Zagrebu broj Kzd-135/2021-10 od 22. listopada 2021. i to kao posebnu obvezu, kao i sva tekuća mjesečna uzdržavanja za djecu. Iz navedenog proizlazi kako osuđenik nije platio više od onog što mu je naloženo pravomoćnim presudama. Prvostupanjski sud je utvrdio sve činjenice relevantne za donošenje pobijane presude, te utvrdio iz iskaza zz. mlt. oštećenika ĐFO da osuđenik nije u cijelosti podmirio posebnu obvezu u vidu dospjelih neplaćenih uzdržavanja za mlt. djecu, jer je od zadnjeg produljenja roka ukupno platio 2.820,00 eura, a putem prisilne naplate FINE naplaćeno je 360,00 eura, a iz samog iskaza osuđenika na ročištu 22. listopada 2024. proizlazi kako je on svjestan duga za uzdržavanje u iznosu oko 7.000,00 eura. Iz navedenog proizlazi kako je osuđenik svjestan svoga duga, da isti nije u cijelosti podmirio, a kako mu je to naloženo pravomoćnim presudama, radi čega je prvostupanjski sud zakonito i osnovano opozvao uvjetnu osudu i odredio izvršenje kazne zatvora u trajanju od 10 (deset) mjeseci. Činjenica da osuđenik ima još dvoje djece iz drugog braka, o kojima se dužan skrbiti i uzdržavati, nije od odlučne činjenice u ovom postupku da osuđenik nije platio posebnu obvezu u vidu dospjelih neplaćenih uzdržavanja, a koje je bio dužan platiti sukladno pravomoćnoj presudi.
9. Kako je vijeće našlo da ne postoje žalbeni razlozi na koje se poziva osuđenik, a ispitujući pobijanu presudu po službenoj dužnosti u smislu članka 476. stavak 1. ZKP/08 vijeće nije našlo da postoji povreda odredaba kaznenog postupka iz članka 468. stavak 1. točka 11. ZKP/08, te da nema povrede kaznenog zakona na štetu osuđenika, valjalo je na temelju članka 482. ZKP/08, žalbu osuđenika odbiti kao neosnovanu.
U Požegi 17. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Mirjana Madunić
