Poslovni broj Povrv-245/2024-25

Republika Hrvatska

Trgovački sud u Osijeku

Osijek, Zagrebačka 2

U I M E R E PU B L I K E H R V A T S K E

R J E Š E N J E

I

P R E S U D A

Trgovački sud u Osijeku, po sucu Željku Jakšić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja CESTE POŽEGA d.o.o. iz Požege, Šijačka cesta 1, OIB: 22203757528, zastupanog po punomoćnici Ani Čulo, odvjetnici iz Odvjetničkog društva Hećimović i partneri d.o.o. iz Slavonskog Broda, protiv tuženika DUX GRADNJA d.o.o. iz Ivanovca, Duga ulica 105, OIB: 25577849673, zastupanog po punomoćnici Martini Alagić, odvjetnici iz Vukovara, radi isplate iznosa od 7.998,31 eura, nakon glavne i javne rasprave zaključene 13. studeni 2024., u nazočnosti punomoćnika tužitelja i tuženika, na ročištu za objavu sudske odluke održanom 17. veljače 2024.,

r i j e š i o  j e

Utvrđuje se da je tužba povučena za dio glavnog duga u iznosu od 4.786,99 eura (četiri tisuće sedamsto osamdeset šest eura i devedeset devet centi), temeljem računa broj 1116V1/10001 od 18. svibnja 2023., pa se u tom dijelu platni nalog iz rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka broj Ovrv-132/2024 od 1. veljače 2024., ukida.

p r e s u d i o  j e

I Odbija se zahtjev tužitelja CESTE POŽEGA d.o.o. iz Požege, Šijačka cesta 1, OIB: 22203757528, prema tuženiku DUX GRADNJA d.o.o. iz Ivanovca, Duga ulica 105, OIB: 25577849673, za isplatu novčanog iznosa 3.208,32 eura (tritisuće dvjesto osam eura i trideset dva centa) , sa zakonskom zateznom kamatom koja na

-iznos od 904,26 eura teče od 18. lipnja 2023.,

-iznos od 2.304,06 eura teče od 18. kolovoza 2023., pa do isplate a koje teku na svaki pojedini iznos od dospijeća pa do 31. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za osam postotnih poena te od 1. siječnja 2024. pa do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotnih poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, zajedno sa odmjerenim troškovima postupka u iznosu od 292,48 eura uvećano za zakonske zatezne kamate koje teku od dana donošenja rješenja o ovrsi pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, u roku od osam dana od dana dostave rješenja o ovrsi, pa se platni nalog iz rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Tatjane Kovačev iz Osijeka broj Ovrv-132/2024 od 1. veljače, ukida.

II Tužitelj je dužan tuženiku nadoknaditi parnični trošak u iznosu od 1.503,72 eura (tisućupetstotrieuraisedandesetdvacenta), u roku od 8 dana.

III Odbija se tuženik sa zahtjevom za naknadu parničnog troška u preostalom, iznosu od 188,98 eura (stoosamdesetosameuraidevedesetosamcenti).

Obrazloženje

1. Tužitelj je, kao ovrhovoditelj, podnio protiv tuženika kao ovršenika, prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave i to računa koji nisu plaćeni u ukupnom iznosu od 7,998,31 euro i to po računima

-1116/v1/10001 od 18. svibnja 2023., u iznosu od 5.694,25 eura

-1924/v1/10001 od 18. srpnja 2023., u iznosu od 2.304,06 eura

sve zajedno s pripadajućim zateznim kamatama i troškovima.

2. Javna bilježnica Tatjana Kovačev iz Osijeka, donijela je rješenje o ovrsi poslovni broj Ovrv-132/2024 od 1. veljače 2024., a po prigovoru tuženika postupak je nastavljen kao povodom prigovora protiv platnog naloga.

3. Tuženik u prigovoru protiv rješenja o ovrsi u bitnom navodi da ovrhovoditelj u ovome postupku tužitelj ovrhu zasniva na računima za usluge koje nisu izvršene, osporava da bi tužitelj isporučio beton, prevezao ga mikserom i odradio uslugu autopumpe pa da bi slijedom toga imao pravo zahtijevati naplatu navodnih usluga, tuženik ističe da nikada nije zaprimio predmetne račune niti ih je proknjižio u svojim poslovnim knjigama, odnosno da su predmetni računi nevjerodostojne isprave koje ne pokazuju pravi poslovni događaj niti sadrže popratnu vjerodostojnu dokumentaciju o izvršenim uslugama.

4. Podneskom od 29. svibnja 2024., tužitelj se očitovao na prigovor tuženika.

5. Nakon ročišta za glavnu raspravu koje je održano 8. studeni 2024., tužitelj je podneskom od 8. studeni 2024., djelomično povukao tužbeni zahtjev u odnosu na dio glavnog duga u iznosu od 4.786,99 eura a temeljem računa broj 1116V1/10001 od 18. svibnja 2023., u odnosu na koje povlačenje se tuženik protivio, te je sukladno navedenom sud odlučio kao u izreci pod I.

6. U dokaznom postupku sud je pročitao dokumentaciju u spisu koju čine račun 1116/V1/10001 (list 10 spisa), račun 1924/V/10001 (list 11 spisa), izvod otvorenih stavki (list 36), otpremnica betona broj 3.856 (list 37 spisa), otpremnica betona broj 3.858 (list 38 spisa), otpremnica betona broj 2.712 (list 39 spisa), otpremnica betona broj 2.713 (list 40 spisa), otpremnica betona broj 2.705 (list 41 spisa), otpremnica betona broj 2.707 (list 42 spisa), otpremnica betona broj 2.710 (list 43 spisa), opomena pred tužbu (list 46 spisa), te je saslušao u svojstvu stranke VN, zz tužitelja, IN, zz tuženika te svjedoke CN i DN.

7. Nakon savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i u njihovoj ukupnosti te na temelju rezultata cjelokupno provedenog postupka u skladu s odredbom članka 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne Novine" br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23- dalje: ZPP), a imajući u vidu pravila o teretu dokazivanja, kao i da je riječ o sporu male vrijednosti koji se vodi pred trgovačkim sudom, sud je utvrdio kako tužbeni zahtjev tužitelja kao pod II, nije osnovan.

8. Između tužitelja bila je sporna osnova i visina potraživanja tužitelja.

9. Saslušana u svojstvu stranke, zakonska zastupnica tužitelja VN ukazuje na poslovni odnos sa tuženikom koji je započeo u svibnju mjesecu 2023., kada je sukladno telefonskom kontaktu sa CN na gradilište tuženika u Sisku i Petrinji tužitelj isporučio beton u količini 17,5 i 25 kubika, u odnosu na koje količine je tuženiku bio ispostavljen račun u sveukupnom iznosu od 5.694,25 eura od kojih je tuženik platio 4.786,99 eura, i da je ostao nenaplaćen iznos od 904,26 eura koji je po računu 1116/V1/10001 od 18.5.2023., trebao biti utužen a da se drugi račun u iznosu od 2.304,06 eura odnosi na isporuku betona na gradilištima V i to dana 18. srpnja 2023. Pojašnjava da je uobičajena poslovna praksa na radilištima da osoba koja preuzme beton potpiše primjerak otpremnice, no nije uobičajena poslovna praksa da se prilikom preuzimanja betona uz potpis isti ovjerava žigom tvrtke čiji djelatnik preuzima robu, ukazuje da je na otpremnicama a u odnosu na koje je dio računa plaćen, identičan potpis kao na otpremnici u odnosu na koju račun nije plaćen a radi se o otpremnici broj 2705 u odnosu na koju je račun djelomično plaćen i otpremnici broj 3858 u odnosu na koji račun nije plaćen.

10. Saslušan u svojstvu stranke zakonski zastupnik tuženika IN čini nespornim poslovni odnos sa tužiteljem vezan za isporuku betona kojega je tuženik po predračunu platio u visini 4.786,99 eura, osporava da bi tužitelj isporučio tuženiku bilo koju drugu količinu betona, da tuženik nije imao gradilište u mjestu Kraljevčani, prepoznaje potpis uposlenika tuženika CN na otpremnici broj 2710, na otpremnicama broj 2705 i 2707 ne raspoznaje potpis ne čineći spornim da je tuženik preuzeo količinu betona navedenu u te tri otpremnice i da je po te tri otpremnice beton plaćen.

11. Svjedok CN iskazuje da je sa tužiteljem dogovorio telefonskim putem isporuku betona na radilište u mjestu Sisak, koja je isporučena nakon što je tuženik po predračunu platio, da je jedino on na gradilištu ovlašten preuzimati robu budući da je na radilištu bilo angažirano sedam stranih radnika od kojih jedan razumije hrvatski jezik, da on jedini ovjerava na otpremnici preuzimanje robe svojim potpisom, da je postojao samo jedan poslovni odnos sa tužiteljem, nakon što je izvršio uvid u otpremnice broj 3856, 3858, 2712, 2713, 2705, 2707, 2710 potvrdio je da je na otpremnici 2710 njegov potpis dok druge potpise ne raspoznaje, nije mu poznato mjesto Kraljevčani, niti je tamo tuženik na bilo koji način bio poslovno angažiran.

12. Svjedok DN iskazuje da je CN svim radnicima bio poslovođa i da on potpisuje kada dolazi građevni materijal na gradilište.

13. Sud je rješenjem od 28, studeni 2024., radi dopune postupka i razjašnjenja pojedinih pitanja kako bi se potpuno utvrdilo činjenično stanje preotvorio glavnu raspravu na kojoj je saslušao već saslušanog u svojstvu stranke IN i svjedoka CN.

13.1 Za napomenuti je da je tužitelj prije održavanja ročišta za preotvorenu glavnu raspravu sudu dostavio podnesak u kojemu se očitovao na prethodni tijek postupka dostavljajući uz podnesak nove dokaze (listovi 75-80 i 81-82), kako je odredbom članka 299. stavak 3. ZPP-a propisano da nove činjenice i nove dokaze koje su stranke iznijele, odnosno predložile tijekom glavne rasprave protivno stavku 2. toga članka sud neće uzeti u obzir, a kako sud smatra da se radi o dokazima koje je tužitelj do zaključenja prethodnog postupka mogao predložiti da se izvedu odnosno dostaviti sudu, to iste nije uzeo u obzir prilikom odlučivanja u ovome postupku.

14. Zakonski zastupnik tuženika IN ustrajao je na svojemu iskazu kojega je iznio na ročištu dana 8, studeni 2024., pojašnjavajući da u odnosu na poslovni odnos sa tužiteljem pa i u odnosu na druge poslovne odnose na radilištu odnosno drugim radilištima na kojima je tuženik angažiran otpremnice smije potpisivati samo CN a da tuženik kako u ovom poslovnom odnosu tako i u drugim poslovnim odnosima svoje obaveze u odnosu na preuzetu robu plaća samo isključivo ukoliko je otpremnica potpisana od strane CN, da je u konkretnom poslovnom odnosu platio dostavljeni materijal tj. beton po ponudi a ne po otpremnicama, ne osporava da je preuzeo količinu betona koja je navedena u otpremnicama broj 2705, 2707 i 2710, da raspoznaje samo potpis na jednoj otpremnici dok potpis na otpremnicama 2705 i 2707 ne raspoznaje, iznosi mišljenje da je možda vozač koji je dopremio beton na radilište te otpremnice potpisao kao da se radi o osobi koja je preuzela robu, tvrdi da tuženik nije bio niti u jednom drugom poslovnom odnosu sa tužiteljem niti je na radilištu primio bilo koju drugu količinu betona osim one koja je po predračunu plaćena a radi se o betonu kako je količinski navedeno u te 3 otpremnice, smatra da je u odnosu na tu količinu betona stigao samo račun ali ne i otpremnice s tim što je taj novčani iznos već platio po predračunu, a nakon što je primio račun da je u njemu bio navedeni veći novčani iznos i količina betona koja nije primljena na gradilište te je isti kod tužitelja reklamirao, a da nije imao gradilište u mjestu Kraljevčani.

15. Svjedok CN ustrajao je kod svojega iskaza sa ročište od 13. siječnja 2025., pojašnjavajući da je primio samo količinu robe koja je navedena na otpremnici 2710, da je na predmetnom radilištu ugrađen beton u količini 20m3 koje su navedene na otpremnicama broj 2705 i 2707, ta roba je plaćena, po njegovim spoznajama otpremnice 2705 i 2707 da je potpisala upravo odgovorna osoba tužitelja i da mu je o tomu iskazivao vozač pod imenom I koji je bio bivši uposlenik tužitelja u smislu da je odgovorna osoba tužitelja naknadno potpisivala otpremnice, da je moguće da je preuzeo količinu robe od 20 m3, da je u svezi te dopreme robe potpisao otpremnice, ne zna zašto iste nisu dostavljene u spis, a da nije moguće dobiti beton na radilište a da prethodno isti nije plaćen jer je to ustaljena poslovna praksa. Smatra da je dvije sporne otpremnice potpisala direktorica tužitelja, da te otpremnice nisu potpisivali vozači odnosno da tuženik moguće u svojoj arhivi ima otpremnice koje se odnose na tu količinu robe a koje je on potpisao.

16. Nesporno je da su tužitelj i tuženik bili u poslovnom odnosu na način da je tuženik od tužitelja naručio beton u količini 25 m3 koji mu je isporučen u mjestu Petrinja koju narudžbu je platio po predračunu u iznosu od 4.786,99 eura a što je u ukupnoj količini iskazano na otpremnicama broj 2705-9,50m3, 2707-10,50m3 i 2710-5m3. Naime tu okolnost nije osporavao tužitelj koji je u odnosu na navedeni novčani iznos povukao dio svog tužbenog zahtjeva.

17. Sporno je u ovome postupku da li je tuženik isporučio dodatnu količinu betona vrijednosti 904,26 eura na radilištu u mjestu Petrinja (otpremnice broj 2712 i 2713), odnosno da li su tužitelj i tuženik bili i u poslovnom odnosu na način da bi tužitelj tuženiku isporučio beton u mjestu Kraljevčani u ukupnoj količini 17 m3 a da tuženik za isporučeni beton nije platio novčani iznos od 2.304,06 eura.

18. Iskazi stranaka, t.j. zakonskih zastupnika tužitelja i tuženika bili su kontradiktorni u odnosu na sporne okolnosti, dok je svjedok CN predložen od tuženika potvrdio navode zakonskog zastupnika tuženika da su tužitelj i tuženik bili samo u jednom poslovnom odnosu koji se odnosio na isporuku betona u mjestu Petrinja u količini 25 m3 koja količina je dopremljena na gradilište tuženika a prethodno da je po predračunu tuženika i plaćena, odnosno da na radilište u Petrinji nije bilo isporuke dodatne količine betona za koju tužitelj potražuje iznos od 904,26 eura, niti da je bilo poslovnog odnosa tužitelja i tuženika vezano za isporuku betona u mjesto Kraljevčani vrijednosti 2.304,06 eura.

18.1 Za napomenuti je da je svjedok CN učinio nespornim da je osobno potpisao otpremnicu broj 2710, osporio je da su potpisi na otpremnicama 2705 i 2710 njegovi potpisi ne čineći spornim da je ta količina betona dopremljena na radilište tuženika, iznoseći u konačnici mišljenje da se radi o otpremnicama koje je potpisala zakonska zastupnica tužitelja a da mu nije jasno zašto otpremnice koje je on potpisao nisu dostavljene u spis.

18.2 Svjedok DN u svojemu iskazu potvrđuje navode kako IN tako i CN, da je samo CN potpisivao kao poslovođa tuženika, otpremnice prilikom dovoza građevinskog materijala na radilišta tuženika.

19. Tuženik je osporio da je primio količinu betona naznačenu na otpremnicama broj 2712, 2713 na radilištu u mjestu Petrinja kao i da je primio količinu betona naznačenu na otpremnicama broj 3856 i 3858 iz kojega razloga smatra da nije u obavezi onda niti platiti tužitelju novčani iznos od 904,26 eura kao razliku po računu 1116/v1/10001 od 18. svibnja 2023., te novčani iznos od 2.304,06 eura po računu 1924/v1/10001 od 18. srpnja 2023., osporavajući pri tomu da je radnik tuženika CN koji je jedini bio ovlašten preuzimati materijal na radilištu i potpisivati otpremnice, potpisao otpremnice brojeva 2712, 2713, 2705, 2707 od 18. svibnja 2023., uz napomenu da tuženik nije činio spornim da je količina betona navedena u otpremnicama 2705 i 2707, unatoč tomu što dostavljene kao dokaz u ovome postupku te otpremnice nisu bile potpisane od CN, isporučena na radilište u Petrinji, kao i otpremnice broj 3856 i 3858 od 18. srpnja 2023 a u odnosu na radilište u Kraljevčanima, iz kojega razloga je tužitelj bio dužan sukladno pravilima o teretu dokazivanja dokazati postojanje svoje tražbine, a što isti po utvrđenju suda nije učinio. 19.1 Naime ovrhovoditelj sada tužitelj je u ovome postupku kao dokaz svojih navoda priložio je račune 1116/V1/10001, 1924/V/10001, izvod otvorenih stavki, otpremnice broj 3.856, 3.858, 2.712, 2.713, 2.705, 2.707, 2.710, opomenu pred tužbu te je predložio da se sasluša u svojstvu stranke VN, da se izvrši uvid u kartice partnera koja kao dokaz nije dostavljena u spis i da se provede dokaz financijsko-knjigovodstvenog vještačenja ne navodeći na koje okolnosti, iz kojih razloga isti nije niti određen.

19.2 Iskaz zz tužitelja VN u odnosu na iskaze zz tuženika IN i svjedoka CN bio je kontradiktoran u odnosu na okolnost isporučenog betona po otpremnicama 3.856, 3.858, 2.712 i 2713 te posljedično tomu u odnosu na osnovanost ispostavljenih računa 1116/v1/10001 od 18. svibnja 2023. za novčani iznos od 904,26 eura i 1924/v1/10001 od 18. srpnja 2023 za novčani iznos 2.304,06 eura.

19.3 Unatoč navodima tužitelja tijekom postupka, sudu nije bilo moguće usporedbom potpisa na otpremnicama zaključiti da je upravo radnik tuženika zaprimio beton na radilištima kako je to navedeno u otremnicama a posljedično tomu zaključiti da je obaveza tuženika nastavno bila izvršiti plaćanje po naknadno ispostavljenim računima u odnosu na količinu betona koja je bila navedena u tim otpremnicama.

19.4 Evidentno je da niti jedna otpremnica nije ovjerena pečatom tuženika, no u svakoj otpremnici naveden je podatak o vozača koji je u ime i za račun tužitelja spornu količinu betona otpremio na radilište tuženika, no niti jedan od tih vozača nije do zaključenja prethodnog postupka, predložen za svjedoka i koji je onda moguće mogao ukazati na okolnosti isporuke spornog betona pa i u smislu identiteta osobe koja je potpisala primitak isporuke istoga niti je tužitelj na okolnost potpisa na otpremnicama predložio eventualno grafološko vještačenje.

19.5 U konkretnom slučaju utuženi računi i otpremnice predstavljaju jednostrane isprave koje je tuženik svojim prigovorom osporio, a navedena dokumentacija sama po sebi i bez izvođenja drugih dokaza osim onih izvedenih, ne predstavljaju po utvrđenju suda dokaz tužiteljevih navoda.

20. U ovome postupku u kojoj tužitelj zahtjeva isplatu treba utvrditi da je tuženik dužnik određene novčane obaveze, a kako sud na temelju izvedenih dokaza to nije mogao sa sigurnošću utvrditi, onda se o postojanju iste činjenice zaključuje primjenom pravila o teretu dokazivanja, kako je to propisano odredbom članka 221. a ZPP-a. Pravilo o teretu dokazivanja obvezuje sud da uzme za nedokazanu onu tvrdnju za čiju istinitost stranka a koja se na tu činjenicu poziva u svoju korist, nije predložila sudu dovoljno adekvatnih dokaznih sredstava, te je stoga sud primjenom odredbe članka 219. stavak 1., članka 221.a i članka 461.a stavak 3 i 7. ZPP-a, odlučio kao u izreci.

21. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 154. stavka 1. i članka 155. stavka 1. i 2. ZPP-a. Visina troškova odmjerena je prema odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 138/23, dalje: OT) i Tarife sudskih pristojbi iz Zakona o sudskim pristojbama („Narodne novine“ broj 118/2018, 51/2023) i Uredbe o tarifi sudskih pristojbi („Narodne novine“ broj 37/2023), te članka 29. ZOO-a.

21.1 Tuženiku koji je u cijelosti uspio u sporu, a s obzirom na vrijednost predmeta spora, priznati su troškovi sastava prigovora u iznosu od 200,00 eura (Tbr.8.t.1.), podneska od 20. lipnja 2024 u iznosu 50,00 eura (Tbr. 8. t. 4), zastupanje na ročištu 18. rujna 2024., u iznosu od 200,00 eura ( Tbr. 9. t. 1.), zastupanja na ročištu 8. studeni 2024., u iznosu od 200,00 eura ( Tbr.9. t.1), zastupanja na ročištu 13. studeni 2024., u iznosu od 200,00 eura ( Tbr.9. t.1), zastupanja na ročištu 16. siječnja 2025., u iznosu od 200,00 eura ( Tbr.9. t.1), zastupanja na ročištu za objavu presude u iznosu od 100,00 eura (Tbr.9 t. 3), dakle 1.150,00 eura uvećano za pripadajući PDV 25% što iznosi 287,50 eura ili ukupno 1.437,50, te mu je priznat trošak pristojbe na prigovor protiv rješenja o ovrsi u iznosu 66,22 eura ili sveukupno 1.503,72 eura.

21.2 Preko dosuđenog iznosa tuženiku nije priznat.

-trošak podneska od 11. studenog 2024., u iznosu 50,00 eura sa pripadajućim PDV-om budući da isti nije bio nužan te trošak sudske pristojbe na presudu u iznosu od 126,48 eura budući je obveznik iste tužitelj.

21.3 Cijeneći koji su troškovi bili nužno potrebni za vođenje ovoga spora, sud je tuženikov zahtjev za naknadu parničnog troška u ukupnom iznosu od 188,98 eura (50,00 eura + 25 %PDV +126,46 eura ), odbio kao neosnovan.

22. Slijedom izloženoga odlučeno je kao u izreci.

U Osijeku 17. veljače 2025.

S U D A C

Željko Jakšić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU: Protiv ove presude nezadovoljna stranka može uložiti žalbu Visokom trgovačkom sudu RH u Zagrebu u roku od 15 dana putem ovog suda.