REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Pr-528/2024-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Aleksandri Pomykalo kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja BA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Radivoju Mačešić-Biscuoliu, odvjetniku iz Pule, protiv tuženika PEVEX d.d., Sesvete, Savska cesta 84, OIB: 73660371074, zastupanog po punomoćnici ČA, dipl.prav. kod tuženika, radi utvrđenja odluke o otkazu nedopuštenom, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 18. prosinca 2024., u nazočnosti punomoćnice tuženika, a u odsutnosti uredno pozvanog punomoćnika tužitelja, objavljene 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I/ Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:

"I. Utvrđuje se da je izvanredni otkaz Ugovora o radu tužitelju BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], ništetan pa se utvrđuje ništetnom odluka tuženika PEVEX d.d., Sesvete, OIB:73660371074, od 09.12.2019. o izvanrednom otkazu Ugovora o radu temeljem koje je tužitelju BA, OIB: [osobni identifikacijski broj] prestao radni odnos kod tuženika sa danom 20.12.2019.

II. Nalaže se tuženiku PEVEX d.d., Sesvete, OIB:73660371074, da tužitelja BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], vrati na rad na radno mjesto trgovac-blagajnik, te da mu prizna sva prava iz radnog odnosa počevši od 21.12.2019. nadalje temeljem Ugovora o radu na neodređeno vrijeme.

III. Nalaže se tuženiku PEVEX d.d., Sesvete, OIB:73660371074, da tužitelju BA, OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi parnični trošak iznosu od 3.125,00 kn u roku od 15 dana, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, tekućom od 16.12.2021. do isplate."

II/ Odbija se zahtjev tuženika za naknadom troška parničnog postupka.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi i tijekom postupka navodi da je s tuženikom imao sklopljen Ugovor o radu na neodređeno vrijeme od 1. siječnja 2019. za radno mjesto trgovac-blagajnik, mjesto rada [adresa]. Dana 9. prosinca 2019. tuženik je donio odluku o izvanrednom otkazu Ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, bez prava na otkazni rok i otpremninu, s tim da mu je prestao radni odnos danom primitka odluke. Tuženik je tužitelja odjavio s HZMO i HZZO s 20. prosincem 2019. Kao razlog donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu navodi se počinjene teške povrede radne obveze koju je tužitelj počinio tako što je neopravdano izostao s posla 4., 6., 7. i 8. prosinca 2019. kada je prema rasporedu radnog vremena trebao raditi. Protiv Odluke o izvanrednom otkazu Ugovora o radu od 9. prosinca 2019. tužitelj je pravovremeno uložio zahtjev za zaštitu prava 3. siječnja 2020. o kojem nije odlučivao.

2. Tužitelj smatra da je otkaz Ugovora o radu nedopušten. Naime, u odluci o izvanrednom otkazu ugovora o radu je kao razlog donošenja takve odluke naveden neopravdano izostanak s posla, točno je da je tužitelj temeljem rasporeda radnog vremena u navedene dane trebao raditi, međutim, netočno je da je navedene dane neopravdano izostao s posla. Tužitelj je 4. prosinca 2019. uredno došao na posao u jutarnjoj smjeni i radio je do oko 11,00 sati kada je pozvan u ured voditeljice koja je inzistirala da potpiše izvanredni otkaz ugovora o radu, što je tužitelj odbio učiniti bez konzultacije s odvjetnikom; kao razlog za otkaz ugovora o radu voditeljica je navela prijavu kupca koji nije bio zadovoljan kvalitetom pružene usluge i ponašanjem tužitelja, a što je sve tužitelj negirao i uzalud pokušavao objasniti da sve to što voditeljica govori nije točno. Nakon toga je tužitelj upućen kući, a tužitelj je shvatio da je upućen na godišnji odmor budući je u tom trenutku imao još 17 dana neiskorištenog godišnjeg za 2019., a da će mu se odluka poslati poštom. Upravo zbog toga je tužitelj nakon toga razgovora i otišao kući s posla toga 4. prosinca 2019. i nije dolazio na posao budući je smatrao da je na godišnjem odmoru. Međutim, tužitelja je odnos voditeljice prema njemu i apriorno davanje prava kupcu bez saslušanja tužitelja o tome što je bilo toliko jako pogodilo i uznemirilo zbog čega je morao zatražiti pomoć psihijatra, koji mu je dijagnosticirao 43.8 - ostale reakcije na teški stres, zbog čega je tužitelju i otvoreno bolovanje počevši od 9. prosinca 2019., o čemu je tužitelj uredno obavijestio poslodavca putem supruge koja također radi kod istog poslodavca. Dakle, tužitelj je shvatio da je upućen na godišnji odmor za 2019. kojega je i tako morao iskoristiti do kraja godine, tako da ga je odluka o izvanrednom otkazu ugovora o radu zbog neopravdanog izostanaka s posla, a ne zbog prijave kupca, dodatno toliko šokirala da mu se zdravstveno stanje još pogoršalo. Ono što tužitelj smatra bitnim naglasiti je činjenica da njegova supruga radi kod tuženika, da je ona obavijestila tuženika o bolovanju tužitelja, da je tu obavijest tuženik uredno zaprimio, što potvrđuje da se i kod tuženika smatralo da je tužitelj prije otvaranja bolovanja bio na godišnjem odmoru jer nitko joj nije rekao da je tužitelj neopravdano izostao s posla. Dakle, godišnji odmor nije tužiteljeva fikcija niti samovolja već rezultat dogovora. Prije donošenja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu tuženik se nije savjetovao s Radničkim vijećem, odnosno sindikalnim povjerenikom u funkciji Radničkog vijeća, a niti je od tužitelja zatražio da iznese svoju obranu, što odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu čini nezakonitom.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu i tijekom postupka osporava tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti, smatra da je Odluka o otkazu dopuštena jer je tužitelj počinio osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa kada je neovlašteno napustio radno mjesto i od tada se nije pojavljivao na radnom mjestu, te tuženika nije obavijestio o razlozima izostanka s rada. Navodi da kod tuženika djeluje više sindikata koji se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku koji bi imao prava i obveze radničkog vijeća, niti su o tome pisano obavijestili tuženika pa smatra da ne postoji zakonska obveza tuženika da se prethodno savjetuje s radničkim vijećem ili sindikalnim povjerenikom o namjeravanoj odluci o otkazu.

4. Dana 16. prosinca 2021. u ovom predmetu donesena je presuda Pr-4918/2020- 10 kojom je u cijelosti usvojen tužbeni zahtjev tužitelja uz naknadu parničnih troškova u iznosu od 414,75 eura (3.125,00 kn).

5. Postupajući po žalbi tuženika Županijski sud u Zagrebu svojom presudom Gž R-806/2022-2 od 16. ožujka 2022. odbio je kao neosnovanu žalbu tuženika i potvrdio presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-4918/2020-10 od 16. prosinca 2021.

6. Postupajući po reviziji tuženika Vrhovni sud Republike Hrvatske svojim rješenjem Rev 1091/2022-2 ukinuo je presudu Županijskog suda u Zagrebu Gž R-806/2022-2 od 16. ožujka 2022. i presudu Općinskog radnog suda u Zagrebu Pr-4918/2020-10 od 16. prosinca 2021. te predmet vratio prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje uz obrazloženje da u ponovnom postupku prvostupanjski sud otkloni nedostatke na koje mu je ukazano rješenjem u odnosu na pogrešni pravni pristup spornom odnosu među strankama i da ispita osnovanost ostalih razloga zbog kojih tužitelj pobija izvanredni otkaz ugovora o radi, te ponovno odluči o tužbenom zahtjevu i naknadi parničnog troška.

7. U ponovljenom postupka sud je izvršio uvid u Odluku o izvanrednom otkazu (strana 5-6 spisa), Zahtjev za zaštitu prava (strana 7-9 spisa), povratnicu (strana 10 spisa), medicinsku dokumentaciju (strana 11, 57 spisa), Ugovor o radu (strana 16-19 spisa), Prijavu o prestanku osiguranja (strana 18 spisa), Pravilnik o radu (strana 19-46 spisa), Upozorenja na obveze iz radnog odnosa (strana 53-54, 58-59 spisa), Zahtjev i odluku o korištenju godišnjeg odmora (strana 55- 56 spisa), te proveo dokaz saslušanjem svjedoka JA i AA (strana 79-81 spisa).

8. Izvedene dokaze tijekom postupka sud je cijenio čl. 8. ZPP-a te je ocjenom svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja neosnovan.

9. Među strankama je nesporno da je tužitelj bio radnik tuženika, da mu je izvanredno otkazan ugovor o radu odlukom tuženika od 9. prosinca 2019., protiv koje je tužitelj podnio zahtjev za zaštitu prava u zakonskom roku, o kojem tuženik nije odlučivao.

10. Među strankama je sporna dopuštenost i zakonitost donesen odluke o otkazu ugovora o radu.

11. Izvršenim uvidom u Odluku o izvanrednom otkazu ugovora o radu od 9. prosinca 2019. razvidno je da je tužitelju otkazan ugovor o radu zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa. U obrazloženju odluke tuženik je naveo da je tužitelj neovlašteno 4. prosinca napustio radno mjesto i od tada se nije pojavljivao niti je obavijestio poslodavca o razlozima izostanka s rada, a prema rasporedu radnog vremena trebao je raditi 4., 6., 7. i 8. prosinca 2019., a 4. prosinca nakon razgovora s nadređenom odbio je primiti upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 2. prosinca 2019. radi kršenja obveza iz radnog odnosa. Navodi se da je radnik i 9. svibnja upozoren na kršenje obveza iz radnog odnosa.

12. Odredbom čl. 150. st. 1 Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17 i 98/19, dalje u tekstu ZR), propisano je da se poslodavac prije donošenja odluke važne za položaj radnika mora savjetovati s radničkim vijećem o namjeravanoj odluci te mora radničkom vijeću dostaviti podatke važne za donošenje odluke i sagledavanja njezinog utjecaja na položaj radnika; st. 3 istog članka taksativno su navedene osobito važne odluke iz st. 1., a t. 2. važna odluka je i plan i razvoj i politika zapošljavanja i otkaz. Stavkom 12. istog članka propisano je da odluka poslodavca donesena protivno odredbama ovog zakona o obvezi savjetovanja s radničkim vijećem ništetna je.

13. Nadalje, čl. 151. st. 1. t. 4. ZR-a propisano je da poslodavac može samo uz prethodnu suglasnost radničkog vijeća donijeti odluku o otkazu radniku starijem od 60 godina. U konkretnom slučaju tužitelj je u vrijeme otkazivanja ugovora o radu imao više od 60 godina.

14. Odredbom čl. 153. st. 4. ZR-a propisana je obveza sindikata u slučaju kada kod poslodavca djeluje više sindikata, da se sporazume o sindikalnom povjereniku koji će imati prava i obveze radničkog vijeća, a o postignutom sporazumu sindikati su dužni pisano obavijestiti poslodavca. U konkretnom slučaju sam tuženik u odgovoru na tužbu navodi da kod njega djeluje više sindikata koji se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku, i smatra da u tom slučaju ne postoji njegova zakonska obveza da se prethodno savjetuje o namjeravanoj odluci o otkazu. Sud je prihvatio navode tuženika, iz razloga jer kad kod poslodavca nije utemeljeno radničko vijeće, ali djeluje više sindikata koji se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku; prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu poslodavac nije dužan o namjeravanoj odluci savjetovati se s barem jednim sindikalnim povjerenikom tih sindikata koji djeluju kod njega , kako u svojem rješenju navodi Vrhovni sud Republike Hrvatske; navedenom odredbom "poslodavac se oslobađa obveze da se, u situaciji kada kod njega djeluje više sindikata koji se nisu sporazumjeli o sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća (i o tome pisano obavijestili poslodavca), obraća makar jednom od sindikata radi ishođenja prethodne suglasnosti na otkaz ugovora o radu. Tom odredbom se, u situaciji kada sindikati nisu ispunili svoju dužnost iz te odredbe, poslodavac oslobađa neizvjesnosti o sindikalnom povjereniku u funkciji radničkog vijeća, i u toj situaciji nitko od sindikalnih povjerenika ne stupa u funkciju radničkog vijeća".

15. Saslušani svjedok JA, voditelj prodajnog centra, iskazao je da je 4. prosinca 2019. u jutarnjoj smjeni pozvao tužitelja u ured gdje je bila voditeljica smjene AA i zaštitara, radi pritužbe kupca na ponašanje tužitelja i htio mu je uručiti upozorenje na obveze iz radnog odnosa, što je tužitelj znao jer je prethodno obavio razgovor s njim (u kojem je tužitelj priznao da je točno ono što mu kupac stavlja na teret odnosno na što se kupac pritužio) i objasnio mu da mu je izrečena pisana opomena i da istu potpiše, što je tužitelj odbio i udaljio se iz ureda te radnog mjesta i iz centra samovoljno i nije se javljao niti dolazio na posao, a doznake je dostavio tek nakon 5-6 dana; ne za sve dane koje je izostao, tako da je kod tuženika ostalo neopravdano nekoliko dana koje je on izostao, što je uzrokovalo velike probleme te je morao promijeniti čitav raspored rada za ostale radnike. Nije se razgovaralo o korištenju godišnjeg odmora niti se isti spominjao, kao niti otkaz ugovora o radu. U odnosu na godišnji odmor iskazao je da je uobičajena praksa da se godišnji odmor najavi voditeljicama smjene, voditeljici programa ili njemu te je radnik dužan potpisati odluku o godišnjem odmoru u roku 3 dana prije korištenja godišnjeg odmora i koju potpisuje i nadređena osoba. Navodi da je za postupak otkazivanja nadležna pravna služba, da kod tuženika djeluju tri sindikata.

16. Saslušana svjedokinja AA, voditeljica smjene, iskazala je da je 4. prosinca 2019. bila prisutna razgovoru voditelja centra s tužiteljem kao i djelatnik unutarnje zaštitarske službe, tužitelj je pozvan da mu uruče pisanu opomenu zbog pritužbe kupca na njegov rad i jasno mu je rečeno da se radi o opomeni na obveze iz radnog odnosa koju je on odbio potpisati i primiti, ustao je i rekao je da ide, udaljio se iz ureda, a kasnije su shvatili i iz cijelog centra odnosno s radnog mjesta te više nije dolazio; u razgovoru nitko nije spominjao godišnji odmor koji se odobrava po podnošenju zahtjeva voditelju smjene ili voditelju centra ili voditelju programa, i koji po odobrenju potpisuje radnika i voditelj programa, u razgovoru nije bilo spominjanja niti otkaz, u daljnjem postupku otkazivanja tužitelju nije sudjelovala.

17. Odredbom čl. 116. st. 1. t. 1. Zakona o radu (Narodne novine 93/14, 127/17, 98/19, 151/22, u daljnjem tekstu ZR), propisano je da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih stranaka, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema st. 2. istog članka, ugovor o radu može se izvanredno otkazati samo u roku od 15 dana od dana saznanja za činjenicu na kojoj se izvanredni otkaz temelji.

18. Odredbom čl. 119. st. 2. ZR-a propisano je da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika, poslodavac je dužan omogućiti radniku da iznese svoju obranu, osim ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini.

19. Iz navedenih zakonskih odredbi proizlazi da je za dopustivost izvanrednog otkaza ugovora o radu potrebno da je radnik počinio takvu osobito tešku povredu obveze iz radnog odnosa ili da se u odnosu između radnika i poslodavca pojavi kakva druga osobito važna činjenica i uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju strana da nastavak radnog odnosa nije moguć.

20. Tužitelju je otkazan ugovor zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, neovlaštenog napuštanja i nedolaska na posao 4., 6., 7. i 8. prosinca 2019. bez obavijesti poslodavca o razlozima nedolaska na posao. 21. Prema stavu ovoga suda, suprotno navodima tužbe, nesporna je činjenica, koja proizlazi iz dostavljene dokumentacije i iskaza saslušanih svjedoka kojima je sud poklonio vjeru budući su iskazi suglasni, i potvrđeni dijelom dokumentacije koja prilaže spisu, da je tužitelj 4. prosinca 2019. odbio zaprimiti i potpisati Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 2. prosinca 2019., da tužitelj za 6., 7. i 8. prosinac nema opravdanje o izostanku, kao ni razlog za odlazak s posla 4. prosinca 2019. Nadalje, neosnovani su navodi tužitelja da bi bio upućen kući nakon odbijanja potpisivanja odluke o izvanrednom otkazu ugovora o radu, s razlogom prigovora kupca na ponašanje tužitelja i da je to shvatio kao upućivanje na godišnji odmor. Naime, nelogično je i neživotno da bi poslodavac radnika kojem izvanredno otkazuje ugovor o radu poslao kući i na godišnji odmor; kako je već navedeno, poslodavac je tužitelju 4. prosinca 2019. htio uručiti Upozorenje na obveze iz radnog odnosa od 2. prosinca 2019., koju je on odbio zaprimiti i potpisati, utvrđeno i na samoj odluci potpisom neposredno nadređenih. Dakle, tuženik nije tužitelju dao izvanredni otkaz ugovora o radu na potpis. Nadalje, iz iskaza saslušanih svjedoka i dostavljene dokumentacije razvidno je na koji način radnici koriste godišnji odmor, podnošenjem zahtjeva i donošenjem odluke poslodavca o zahtjevu radnika, sve na istom obrascu koji potpisuje radnik i osoba koja je odobrila korištenje godišnjeg odmora, dakle za sporno razdoblje ne postoje zahtjevi i odluke o korištenju godišnjeg odmora, te je nejasno zašto bi tužitelj mislio da je bez takve odluke o svom zahtjevu poslan na godišnji odmor.

22. Slijedom navedenog, sud je utvrdio da je tužitelj neopravdano izostao s rada već 4. prosinca, samoinicijativnim odlaskom tijekom radnog vremena, bez obavijesti nadređenima, a zatim nije dolazio na rad po rasporedu 6., 7. i 8. 2019. što je opravdan razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu temeljem odredbi čl. 77. Pravilnika o radu tuženika kojim su taksativno nabrojeni razlozi za osobito tešku povredu obveza kao razlog za izvanredni otkaz; st. 1. t. 6. neopravdani izostanak s rada više od dva radna dana uzastopce; u konkretnom slučaju, 3 radna dana uzastopce, ne računajući 4. prosinac kada je tužitelj dio radnog vremena proveo na radu.

23. Prema stavu ovoga suda, ispunjene su pretpostavke iz čl. 116. ZR-a za izvanredno otkazivanje ugovora o radu, tuženik je u konkretnom slučaju imao opravdani razlog za izvanredno otkazivanje ugovora o radu tužitelju. Posebice se navodi da je osnovna obveza radnika iz radnog odnosa, prema odredbi čl. 7. st. 1. ZR-a da prema uputama koje poslodavac daje u skladu s naravi i vrstom rada osobno obavi svoj ugovorom preuzeti posao. Stoga, a kako radnik nije ovlašten po svom nahođenju određivati kada treba doći na posao a kada ne, te smatrati da je poslan na godišnji odmor, ako za to postoji propisana procedura, a i sam tužitelj je naveo da je kod tuženika radio dugi niz godina, dakle takva procedura mu je poznata i postupanje tužitelja u konkretnom slučaju opravdani je razloga za izvanredni otkaz ugovora o radu, te je i Odluka tuženika od 9. prosinca 2019. dopuštena i zakonita, sukladno odredbi čl. 116. ZR-a, budući je tuženik imao opravdani razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznoga roka (izvanredni otkaz), zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa, neopravdanog izostanka s posla u trajanju od 2 radna dana, te nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da postupiti sukladno odredbi čl. 119. st. 2. ZR-a.

24. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.

25. Tužitelj je temeljem odredbe čl. 15. st. 1. t. 3 Zakona o sudskim pristojbama oslobođen od plaćanja istih, to je tuženik odbijen sa zahtjevom troškova sudskih pristojbi.

U Zagrebu 17. veljače 2025.

Sutkinja:

Aleksandra Pomykalo

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba nadležnom županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 5 primjeraka, u roku 15 dana od dana uručenja ovjerenog prijepisa presude, sukladno odredbi čl. 335. st. 7., 8. i 9. ZPP-a.

DNA

1. pun. tužitelja

2. pun. tuženika