Republika Hrvatska
Posl.br: Pp-305/2023-6
Općinski sud u Rijeci
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Rijeci, po sutkinji Meliti Šimić, uz sudjelovanje Ursule Čorić kao zapisničarke, u prekršajnom postupku protiv I okrivljene pravne osobe „Liburnija transporti“ d.o.o. Rijeka i protiv II okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi DŽ, zbog prekršaja iz članka 116. stavka 1., alineja 1., stavka 2. i stavka 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu (NN RH br. 41/18,98/19, 30/21, 114/22, u daljnjem tekstu: Zakon o prijevozu u cestovnom prometu), pokrenutom optužnim prijedlogom Ministarstva mora, prometa i infrastrukture, Uprave za cestovni promet, Cestovnu infrastrukturu i inspekciju, Sektora inspekcije sigurnosti cestovnog prometa, Službe inspekcije cestovnog prometa, Klasa: 340-06/22-02/5024, Ur.broj: 530-08-3-1-3-22-05/MS od 24. siječnja 2023.,nakon provedene glavne rasprave, završene 14. veljače 2025., u nazočnosti DŽ, na temelju članka 183. Prekršajnog zakona (NN RH br. 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17 i 118/18,114/22 - u daljnjem tekstu Prekršajni zakon),17. veljače 2025. donio je, javno je objavio i
p r e s u d i o j e
I okr. pravna osoba „Liburnija transporti“ d.o.o., sa sjedištem u [adresa], OIB 88165101936, kao prijevoznik
i
II okr. odgovorna osoba u pravnoj osobi DŽ, s prebivalištem u [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kao odgovorne osobe u I okr. pravnoj osobi
k r i v i s u
što je,
AŽ, [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], zaposlen na radnom mjestu vozača, prijevoznika Liburnija transporti d.o.o. Rijeka, obavljao javni prijevoz
tereta u cestovnom prometu te se neposrednim inspekcijskim nadzorom trgovačkog društva – prijevoznika Liburnija transporti d.o.o. [adresa], dana 25. studenoga 2022. g., pregledom određene dokumentacije, zapisnički i uvidom u Registar prijevoznika u cestovnom prometu RH, utvrdilo da vozač AŽ ne posjeduje stručnu osposobljenost ( periodičku izobrazbu – KOD 95)
dakle, što je okrivljena pravna osoba, putem svoje odgovorne osobe, kao domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije, dopustila da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen,
čime je okrivljena pravna osoba postupila protivno odredbi članka 5. stavka 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu i počinila prekršaj iz članka 116. stavka 1., alineja 1. kažnjiv po stavcima 2. i 4. istog Zakona,
pa se I okrivljenoj pravnoj osobi, na temelju članka 116. stavka 2. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu
izriče
novčana kazna u iznosu od 4.640,00 (četiri tisuće šesto četrdeset) eura.
Na temelju odredbe čl. 33., st. 10. Prekršajnog zakona I okrivljena pravna osoba je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.
Na temelju odredbe čl. 48. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, (NN br. 39/13), ukoliko I okrivljena pravna osoba, u roku od 30 (trideset)dana po pravomoćnosti ove presude, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, dakle 3.093,33 (tri tisuće devedeset i tri eura i trideset tri centi) smatrati će se da je novčana kazna u cjelini plaćena.
II okrivljenoj odgovornoj osobi u pravnoj osobi se, na temelju odredbe članka 116. stavka 4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu,
i z r i č e
novčana kazna u iznosu od 2.650,00 (dvije tisuće šesto pedeset) eura.
Temeljem odredbe čl. 33., st. 10. Prekršajnog zakona II okrivljena odgovorna osoba je dužna novčanu kaznu platiti u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem odredbe čl. 48. Zakona o izmjenama i dopunama Prekršajnog zakona, (NN br. 39/13), ukoliko II okrivljena odgovorna osoba, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude, uplati dvije trećine izrečene novčane kazne, dakle 1.766,66 (tisuću sedamsto šezdeset i šest eura i šezdeset i šest centi) smatrati će se da je novčana kazna u cijelosti plaćena.
Temeljem članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 3. i članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona, I okrivljena pravna osoba je dužna nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 40,00 (četrdeset) eura, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.
Temeljem članka 139. stavka 3. u svezi članka 138. stavka 3. i članka 33. stavka 10. Prekršajnog zakona, II okrivljena odgovorna osoba je dužna nadoknaditi trošak prekršajnog postupka u paušalnom iznosu od 30,00 (trideset) eura, u roku od 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude.
Obrazloženje
1. Ovlašteni tužitelj podnio je ovome Sudu optužni prijedlog protiv okrivljenika, zbog prekršaja činjenično i pravno opisanog u izreci ove presude.
2. Na javnoj glavnoj raspravi, Sud je ispitao DŽ u svojstvu predstavnika I okrivljene pravne osobe te, ujedno u svojstvu II okrivljene odgovorne osobe u pravnoj osobi, obzirom je jedini član uprave. Isti se ponajprije izjasnio da se on ne smatra krivim, ali da je svjestan da je po zakonu kriv, ali da nije ni znao da bi za navedeno on bio kriv, a na koju krivnju tj. prekršaj mu je ukazao inspektor prilikom inspekcije, a u svoj obranu naveo je da se radilo o tome da je vozač AŽ imao periodičnu izobrazbu – KOD95, no da mu je ista u međuvremenu istekla. Inače ta činjenica, odnosno taj KOD95 da se upisuje u vozačku dozvolu, na poleđini iste, gdje su upisane i kategorije vozila i on da smatra da je to odgovornost vozača prema poslu kojeg radi – da kontrolira da li mu je važeći navedeni KOD95, a on to nije kontrolirao jer je imao povjerenja u predmetnog radnika koji mu je izgledao ok, ali očito se prevario u njemu. Radi toga, odnosno radi takvih situacija, a obzirom da on to više nije mogao sve kontrolirati – zakonitost obavljanja posla sukladno Zakonu o prijevozu u cestovnom prometu da je prepolovio svoj posao, što se tiče i broja vozila i broja vozača, a kako bi mogao kontrolirati posao.
Na upit sutkinje koliko dugo je inkriminirane zgode predmetni radnik već radio kod njega, okrivljenik odgovara da je radio godinu dana, no, ponavlja da on nije kontrolirao da li njegovi vozači imaju važeći KOD95, odnosno to je kontrolirao pri zapošljavanju, ali kasnije nije, smatrajući to, kao što je već rekao, odgovornošću samog radnika, vozača, prema svome poslu, a i meni kao poslodavcu koji u konačnici odgovaram za njihove propuste.
3. U dokaznom postupku pročitani su materijalni dokazi priloženi optužnom prijedlogu, kao i potvrde iz prekršajne evidencije Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije od 14. veljače 2025. za okrivljenike.
3.1. Okrivljenik nije imao primjedbi na pročitane dokaze niti daljnjih dokaznih prijedloga.
4. Na temelju provedenih materijalnih dokaza, utvrđene su odlučne činjenice kako slijedi. Utvrđeno je da je okrivljena pravna osoba, registrirana za djelatnost prijevoza putnika cestom i prijevoz robe (tereta) cestom; da prijevoznik posjeduje licenciju za međunarodni cestovni prijevoz tereta kao javnu uslugu; da prijevoznik zapošljava deset djelatnika u svojstvu vozača, a da je pregledom dokumentacije vozača utvrđeno da za jednog vozača – MŽ nije moguće predočiti valjano uvjerenje o provedenoj periodičkoj izobrazbi vozača.
4.1. Iz predmetnih potvrda prekršajne evidencije utvrđeno je da su okrivljenici, prije inkriminirane zgode, prekršajno kažnjavani i to za prekršaj iz čl. 38. st. 1 i st. 3. Zakona o radnom vremenu, obveznim odmorima mobilnih radnika i uređajima za bilježenje u cestovnom prijevozu i to pravna osoba novčanom kaznom u iznosu od 1.999,84 eura i odgovorna osoba u iznosu od 663,61 euro.
5. U završnoj riječi, okrivljenik je naveo da nije znao da on odgovara ukoliko je vozaču istekla periodička izobrazba KOD95, zato da nije ni kontrolirao. Svjestan je da je počinio prekršaj, ali želi istaknuti činjenicu da je djelatnost prijevoza zatrpana regulativom, pogotovo zadnjih godina i da se oni, prijevoznici više fokusiraju da se poštuje Zakon o radnom vremenu vozača.
6. Odredbom članka 116. stavka 1. alineje 1. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu - koji je bio na snazi u vrijeme počinjenja prekršaja - bilo je propisano:
(1) Najtežim prekršajem smatra se:
– ako domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije dopusti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen (članak 5. stavak 4.)
Odredbom stavka 2.istog članka bilo je propisano: " za prekršaje iz stavka 1.ovoga članka kazniti će se pravna osoba – domaći prijevoznik novčanom kaznom u iznosu od 4640,00 do 13.270,00 eura.
Odredbom stavka 4. istog zakona bilo je propisano:
„Za prekršaj iz stavka 1. ovoga članka kaznit će se odgovorna osoba u pravnoj osobi novčanom kaznom u iznosu od 2650,00 do 4640,00 eura«.
Odredbom članka 5. st.4. istog Zakona, bilo je propisano:
4) Domaći prijevoznik ili prijevoznik Europske unije ne smije dopustiti da njegovim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen u skladu s ovim člankom i ostalim odredbama ovoga Zakona koje reguliraju stručnu osposobljenost vozača.
7. Kako je nakon počinjenja prekršaja stupio na snagu Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o cestovnom prijevozu (NN 136/24), Sud je utvrđivao i postojanje pravnog kontinuiteta, te je utvrdo da isti postoji i to također u odredbi članka 116.st.1.alineje 1., te kažnjivih odredaba u stavcima 2. i 4., za pravnu i za odgovornu osobu, te je utvrdio da oba zakona propisuju istovjetne kazne, pa je na okrivljenike primijenio Zakon o prijevozu u cestovnom prometu.
8. Primjenjujući citirane zakonske odredbe na utvrđeno činjenično stanje, odnosno na utvrđene odlučne činjenice iz provedenih materijalnih dokaza – kako je prethodno razloženo, savjesno cijeneći svaki dokaz pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, kao i navoda obrane okrivljenika koji ne poriče da predmetni vozač tempore criminis nije imao periodičku izobrazbu – KOD95, dakle, da nije bio stručno osposobljen, Sud je utvrdio nedvojbeno dokazanim da je okrivljena pravna osoba, kao domaći prijevoznik, putem svoje odgovorne osobe dopustila da inkriminirane zgode njezinim vozilom upravlja vozač koji nije stručno osposobljen, u kojem postupanju okrivljenika Sud nalazi u cijelosti ostvarenim biće prekršajnog djela iz članka 116. stavka1. alineje 1., kažnjivog po čl. 2. i čl.4. Zakona o prijevozu u cestovnom prometu, za koje se okrivljenici optužuju.
9. Utvrdivši krivnju II okr. odgovorne osobe u pravnoj osobi, kao direktora, člana uprave, dakle odgovorne osobe u smislu odredbi članka 61. stavka 1. Prekršajnog zakona, i odgovornost I okr. pravne osobe za počinjeni prekršaj, Sud ih je oglasio krivim i izrekao im novčane kazne kao u izreci ove presude.
10. Pri odmjeravanju novčane kazne okrivljenicima za počinjeni prekršaj, Sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz čl. 36. st. 1. i st. 2. Prekršajnog zakona. Pri tome, sud je kao otegotnu okolnost uzeo u obzir da su okrivljenici, prije inkriminirane zgode pravomoćno kažnjavani za prekršaj iz propisa kojim se regulira cestovni prijevoz, dok im je kao olakotnu okolnost uzeo u obzir da je od ukupno 10 djelatnika zaposlenih u svojstvu vozača, samo kod jednoga utvrđen predmetni nedostatak.
10.1. Stoga je Sud okrivljenicima za predmetni prekršaj odmjerio novčane kazne u posebnim minimumima novčanih kazni propisanih za taj prekršaj za pravnu i odgovornu osobu, jer smatra da se svrha kažnjavanja može postići i takvim kaznama, a imajući pritom u vidu i imovno stanje i okrivljene pravne osobe i okrivljene odgovorne osobe u istoj.
11. Kako su okrivljenici proglašeni krivima, Sud ih je obvezao na plaćanje paušalnih troškova prekršajnog postupka u iznosu koji je odmjeren obzirom na složenost i trajanje postupka, te njihovom imovnom stanju.
12. Slijedom ovako utvrđenog činjeničnog stanja, odlučeno je kao u izreci ove presude.
U Rijeci, 17. veljače 2025.
Sutkinja
Melita Šimić
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku od 8 dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi Općinskom sudu u Rijeci, Prekršajni odjel, za Visoki Prekršajni sud u Zagrebu, u dva istovjetna primjerka.
Dostavna naredba:
1. tužitelju,
2. okrivljenicima,
3. spisu.
