REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-736/2021-20

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji Vesni Horvath na prijedlog sudskog savjetnika Domagoja Balentina, u pravnoj stvari tužiteljice ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Josipu Popariću, odvjetniku iz Odvjetničkog društva Križanec, Car–Pavlic & Poparić j.t.d., Zagreb, protiv tuženika Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 20. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice HB, odvjetničke vježbenice i punomoćnice tuženika ĐBG, dip. iur., te presude javno objavljene dana 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, isplatiti tužiteljici ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], iznos od 2.478,32 eura bruto, sa zakonskim zateznim kamatama, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak, tekućim na iznose kako slijedi:

- na iznos od 175,46 EUR od 16. siječnja 2016. do isplate,

- na iznos od 208,75 EUR od 16. veljače 2016. do isplate,

- na iznos od 159,43 EUR od 16. ožujka 2016. do isplate,

- na iznos od 174,14 EUR od 16. travnja 2016. do isplate,

- na iznos od 177,28 EUR od 16. svibnja 2016. do isplate,

- na iznos od 196,70 EUR od 16. lipnja 2016. do isplate,

- na iznos od 158,13 EUR od 16. srpnja 2016. do isplate,

- na iznos od 191,46 EUR od 16. kolovoza 2016. do isplate,

- na iznos od 157,61 EUR od 16. rujna 2016. do isplate,

- na iznos od 156,70 EUR od 16. listopada 2016. do isplate,

- na iznos od 174,49 EUR od 16. studenog 2016. do isplate,

- na iznos od 161,07 EUR od 16. prosinca 2016. do isplate,

- na iznos od 164,50 EUR od 16. siječnja 2017. do isplate,

- na iznos od 185,85 EUR od 16. veljače 2017. do isplate,

- na iznos od 11,35 EUR od 16. travnja 2017. do isplate,

- na iznos od 25,40 EUR od 16. svibnja 2017. do isplate,

i to prema kamatnoj stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je objavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate prema stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Odbija se tužiteljica sa dijelom tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu na iznos poreza na dohodak i prireza poreza na dohodak sadržanih u dosuđenom bruto iznosu od 2.478,32 eura, kao neosnovan.

III Nalaže se tuženiku Klinička bolnica Merkur, Zagreb, Zajčeva 19, OIB: 25883882856, naknaditi tužiteljici ĐB iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak ovog parničnog postupka u iznosu od 1.125,00 eura, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2025. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope, koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužiteljica u tužbi navodi da kao radnica tuženika, kao poslodavca koji predstavlja javnu službu u smislu odredbe čl. 2. Zakona o plaćama u javnim službama („Narodne novine“ broj 27/01 i 39/09), zahtijeva isplatu razlike plaće s pripadajućom zateznom kamatom. Člankom 5. stavkom 2. Zakona o plaćama u javnim službama propisano je da se osnovica plaće utvrđuje kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, dok je stavkom 3. propisano da osnovicu utvrđuje Vlada RH posebnom odlukom, u slučaju da se ista ne utvrdi do donošenja državnog proračuna. Sporazumom o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Sporazum), sklopljenim dana 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi ugovoreno je povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009. godini. Dana 13. svibnja 2009. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi sklopili su Dodatak Sporazumu kojim Dodatkom je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008. godine, na iznos od 5.108,84 kuna, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno odredbi članka III. Dodatka Sporazuma. Dana 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama (dalje u tekstu: Izmjene Dodatka Sporazumu) koje su usvojene u obliku Arbitražne odluke dana 7. prosinca 2011. Sukladno članku XI. stavak 4. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno je trajanje istog 5 godina, a zbog pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora iz članka 199. stavak 1. Zakona o radu, primjena Izmjena Dodatka Sporazumu istekla je dana 26. siječnja 2017. Vlada Republike Hrvatske i sindikati javnih službi su dana 28. prosinca 2012. usvojili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu radi pojašnjenja primjene članka IV. stavak 5. u vezi s člankom VII. stavak 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

Dana 28. kolovoza 2015. Državni zavod za statistiku (dalje u tekstu: DZS) objavio je prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015. u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 1,2 % u drugom tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od 4. rujna 2015. Nadalje, dana 27. studenog 2015. DZS je objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015., u kojoj se navodi kako je BDP realno veći za 2,8 % u trećem tromjesečju 2015. u odnosu na isto tromjesečje 2014. Isti statistički pokazatelji potvrđeni su i procjenom DZS-a od dana 4. prosinca 2015. S obzirom da aritmetička sredina gore navedene dvije stope realnog rasta BDP-a iznosi upravo 2%, krajem studenog 2015. ispunjen je uvjet iz članka III. Izmjena Dodatka Sporazumu, jer su u tom mjesecu objavljeni relevantni podaci DZS-a. Budući je odredbom članka VII.c, stavak 3. Izmjena Dodatka Sporazumu ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava ¨za mjesec¨ da se u prvom sljedećem mjesecu vrši ta primjena odnosno povišica, onda se osnovica za rad u prosincu 2015. povećava na iznos od 5.415,37 kuna. U skladu sa svim gore navedenim, ispunjen je uvjet za primjenu više osnovice u odnosu na osnovicu temeljem koje je tužiteljici isplaćena plaća u utuženom razdoblju, budući da je došlo do rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a, za dva tromjesečja uzastopno u odnosu na isto razdoblje prethodne godine (prosječno 2 ili više posto). Unatoč tome, tuženik je tužiteljici i nadalje plaću obračunavao po osnovici od 5.108,84 kn umjesto u iznosu od 5.415,37 kn. S obzirom da je tuženik tužiteljici isplaćivao manje isplaćenu plaću po gore navedenoj osnovi, posljedično tome je pogrešno isplaćivao tužiteljici i naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora, kao i naknadu plaće za vrijeme privremene nesposobnosti za rad u visini njezine prosječne plaće isplaćene u prethodna tri mjeseca kako je to određeno čl. 81. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19) te odredbom čl. 59. st. 1. Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama ("Narodne novine" broj 141/12, 150/13 i 153/13).

Slijedom svega navedenog, tužiteljica predlaže sudu naložiti tuženiku isplatiti joj s osnove razlike u plaći za sve plaće od prosinca 2015. do zaključno travnja 2017. bruto iznos od 2.478,32 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama, uz naknadu parničnih troškova sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate.

2. U odgovoru na tužbu i tijekom postupka tuženik osporava pravnu osnovu tužbe, ističe kako se protivi tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti te ističe prigovor zastare, kao i prigovor promašene pasivne legitimacije, pri čemu ne spori činjenicu da je tužiteljica u utuženom razdoblju bila zaposlenica tuženika.

Tuženik ističe da se prilikom obračuna plaća u cijelosti pridržavao svih odredaba Zakona o plaćama u javnim službama, Zakona o osnovici plaća u javnim službama, Uredbe o nazivima radnih mjesta i koeficijentima složenosti poslova u javnim službama, Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja te Temeljnog kolektivnog ugovora za službenike i namještenike u javnim službama prilikom unošenja podataka u sustav Centraliziranog obračuna plaća koji se vodi pri Financijskoj agenciji.

Osnovica plaće u 2016. godini temelji se na Sporazumu o osnovici plaća u javnim službama od 23. studenog 2006. potpisanog od sindikata javnih službi i Vlade Republike Hrvatske te Dodatku sporazumu o osnovici plaće u javnim službama potpisanog 13. svibnja 2009. godine. Točkom III. navedenog sporazuma navedeno je: "U trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kuna bruto."

Prema podacima Državnog zavoda za statistiku o rastu BDP-a, stopa rasta za drugo tromjesečje bila je 1,2, a za treće 2,8 iz čega proizlazi da je prosjek 2. Međutim, dodatnim izračunom Državnog zavoda za statistiku na najmanje pet decimala, aritmetička sredina manja je od minimalno propisanih 2 % te posljednje dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a za ta dva tromjesečja 2015. iznosi 1,99948 %. Naime, tom računicom stopa rasta u drugom tromjesečju iznosi 1,15880 %, a u trećem 2,84015 %. Slijedom navedenog nisu se ostvarile pretpostavke ugovorene točkom III. navedenog sporazuma te se osnovica za obračun plaće nije trebala uvećati za 6% kako u tužbi navodi tužiteljica.

Nadalje, tuženik navodi da se obračun plaća odvija putem sustava Centraliziranog obračuna plaća (COP) koji se vodi pri Financijskoj agenciji sukladno uputama Vlade i Ministarstva financija, te tuženik u spornom razdoblju nije bio nadležan i ovlašten za obračun plaće i shodno tome nije bio u mogućnosti samostalno određivati visinu osnovice za obračun plaća.

Smatra kako slijedom svega navedenog potraživanje tužiteljice nije osnovano, te stoga predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti uz naknadu troškova tuženiku.

3. U tijeku postupka sud je izvršio uvid u obračunske liste plaća tužiteljice, izračun potraživanja te ostalu dokumentaciju koja prileži spisu.

4. Na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno kao i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, sukladno članku 8. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 23/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 - dalje: ZPP), sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice osnovan.

5. Među strankama nije sporno da je tužiteljica zaposlena kod tuženika te da je tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju obračunavao i isplaćivao plaću po osnovici od 5.108,84 kn odnosno za siječanj 2017. po osnovici od 5.211,02 kn, odnosno u iznosima kako je to navedeno u obračunskim ispravama dostavljenima u spis.

6. Sporno je pravno pitanje – je li tuženik tužiteljici u utuženom razdoblju bio dužan plaću obračunavati i isplaćivati po osnovici od 5.415,37 kn, a koji zahtjev tužiteljica temelji na odredbi čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražnoj odluci od 7. prosinca 2011.

7. U ovom postupku je utvrđeno da su Vlada RH i sindikati javnih službi, i to Sindikat hrvatskih učitelja, Nezavisni sindikat zaposlenih u srednjim školama Hrvatske, Nezavisni sindikat znanosti i visokog obrazovanja, Sindikat zaposlenika u djelatnosti socijalne skrbi Hrvatske, Samostalni sindikat zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, Hrvatski liječnički sindikat, Hrvatski strukovni sindikat medicinskih sestara-medicinskih tehničara, te Hrvatski sindikat djelatnika u kulturi 23. studenog 2006. zaključili Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, a kojim Sporazumom su ugovorili da se osnovica za izračun plaće u javnim službama povećava za 6% u 2007., zatim u 2008. te u 2009. te da se navedene obračunske osnovice primjenjuju od 1. siječnja svake godine. Utvrđeno je, nadalje, da su Vlada RH i navedeni sindikati javnih službi zaključili 13. svibnja 2009. Dodatak Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama, a temeljem kojeg Dodatka su se suglasili na zamrzavanje osnovice za izračun plaća iz 2008. u visini od 5.108,84 kn bruto s time da su u članku III. utvrdili način povrata osnovice, i to na način da se osnovica za izračun plaće u javnim službama utvrđuje u iznosu od 5.415,37 kn nakon što službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno prosječno dva ili više posto, a to u odnosu na isto razdoblje prethodne godine, kao i da su Vlada RH i sindikati javnih službi zaključili 26. listopada 2011. Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu, s time da te izmjene nisu potpisane po Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, iako su po predstavnicima tog Sindikata parafirane, a kojim Izmjenama je promijenjen članak III. Dodatka te članak IV. koji su se odnosili na način povrata osnovice i način usklađivanja pariteta, a promijenjen je i članak VII. u kojem su utvrđeni odgovarajući uvjeti nužni za ostvarivanje odredbi Dodatka, te Izmjena i dopuna i to na način da se određuje da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u članku III.-V. ovih Izmjena i dopuna uskladba se odgađa za onoliko tromjesečja koliko je pad realnog tromjesečnog BDP-a (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) trajao. Također je utvrđeno da je 7. prosinca 2011. Arbitraža, koja je sastavljena temeljem Sporazuma o arbitraži, donijela Arbitražnu odluku kojom je utvrdila sadržaj Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu, a kako je to prethodno opisano. Nadalje, utvrđeno je da su Vlada RH i sindikati javnih službi koji su potpisali naprijed spomenute Izmjene i dopune od 26. listopada 2011. donijeli 28. prosinca 2012. i Vjerodostojno tumačenje Izmjena i dopuna o osnovici za plaće za javne službe, a to u odnosu na članak IV. u vezi s člankom VII. Dodatka Sporazumu. Utvrdili su da je negativni rast BDP-a, prema službenim podacima DZS-a, trajao neprestano od četvrtog tromjesečja 2011. do zaključno trećeg tromjesečja 2014., tj. 12 tromjesečja uzastopno. Utvrdili su također da je u drugom tromjesečju 2015. zabilježen rast BDP- a od 1,2%, a u trećem tromjesečju 2015. rast BDP-a od 2,8% što daje aritmetičku sredinu od 2,0%, s time da je posljednji podatak za rast BDP-a u trećem tromjesečju od strane DZS-a objavljen 4. prosinca 2015. Utvrđeno je i da je Vlada RH 29. prosinca 2016. donijela Odluku o visini osnovice za obračun plaće u javnim službama u iznosu od 5.211,02 kn bruto s primjenom od 1. siječnja 2017., tj. počevši s plaćom za mjesec siječanj 2017., a koja će biti isplaćena za mjesec veljaču 2017.

8. Dakle, za odlučivanje u ovom premetu mjerodavno je sljedeće:

- 23. studenog 2006. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljen je Sporazum o osnovici za plaće u javnim službama, kojim je ugovoreno povećanje osnovice za izračun plaća u javnim službama za po 6% u 2007., 2008. i 2009.

- 13. svibnja 2009. sklopljen je Dodatak Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama, kojim je osnovica privremeno zamrznuta na razini iz 2008., na iznos od 5.108,84 kn, dok je povećanje osnovice za preostalih 6% iz 2009. sporazumno odgođeno sukladno čl. III. Dodatka Sporazuma. Nadalje, odredbama čl. IV-V Dodatka Sporazuma ugovoreno je daljnje postepeno povećanje osnovice radi uskladbe plaća u javnim službama s prosječnim plaćama u Republici Hrvatskoj, dok su pri tome kao osnovne kategorije povećanja osnovice uzeti prosječna plaća VSS početnika u javnim službama i prosječna plaća u Republici Hrvatskoj, te je odnos te dvije vrijednosti kroz povećanje osnovice do kraja 2016. trebao doseći ciljanu razinu od 92:100.

- 26. listopada 2011. između Vlade Republike Hrvatske i sindikata javnih službi sklopljene su Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovci za plaće u javnim službama, a kojima je u čl. III. propisano da će osnovica za obračun plaća u javnim službama iznositi 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivati će se iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama. Člankom XI. navedenih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. je propisano da se Dodatak Sporazumu i navedene izmjene i dopune smatraju ugovorom na određeno vrijeme u trajanju od pet godina s time da se ugovorne strane obvezuju u dobroj vjeri pristupiti produljenju roka trajanja ovih izmjena i dopuna za godinu dana u slučaju da u razdoblju od potpisivanja ovih izmjena i dopuna zaključno do kraja 2016. bude zabilježen realni međugodišnji rast BDP-a manji od 3%.

- navedene Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama od 26. listopada 2011. su usvojene i u obliku Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., u kojoj je navedeno da se čl. III. mijenja i glasi: ''Osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto za mjesec u kojem službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) i primjenjivat će se iza toga do prve sljedeće promjene prema ovim Izmjenama i dopunama.

- također, pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđivao bi i sadržaj Sporazuma o osnovici za plaće u javnim službama od 23. studenoga 2006., kojim je u čl. I. ugovoreno da se osnovica za izračun plaća u javnim službama povećava za 2007., 2008. i 2009. za 6 % i da će se te obračunske osnovice primjenjivati od 1. siječnja svake godine, a pravo na isplatu temeljem citiranih odredbi potvrđuje i sadržaj Dodatka Sporazumu o osnovici plaće u javnim službama od 13. svibnja 2009. sklopljen između Vlade Republike Hrvatske i Sindikata javnih službi kojim se u točki III. navodi da u trenutku kad službeni pokazatelji Državnog zavoda za statistiku Republike Hrvatske ukažu na poboljšanje stanja odnosno rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP- a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) osnovica za obračun plaća u javnim službama iznosit će 5.415,37 kn bruto.

9. Navedene Izmjene i dopune zaključene su na rok od pet godina, a kako to proizlazi iz članka XI. navedenih Izmjena, što znači da su iste trebale isteći s danom 25. listopada 2016., ali sukladno odredbi iz čl. 199. st. 1. ZoR-a na njih se primjenjuju pravila o produženoj primjeni kolektivnih ugovora, a što znači da važe i daljnja tri mjeseca od isteka roka na koji su bile zaključene. Slijedom navedenog rok važenja navedenih Izmjena istekao je 26. siječnja 2017.

10. Obzirom na naprijed utvrđeno Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. predstavljaju Kolektivni ugovor, sklopljen sukladno odredbi čl. 2. Zakona o osnovici plaće u javnim službama, temeljem kojeg se osnovica plaće u javnim službama određuje Kolektivnim ugovorom između Vlade RH i sindikata javnih službi, kao i odredbe čl. 51. st. 4. TKU/10, a kojim je bila utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna, na pitanje visine plaće u javnim službama te odredbe čl. 51. st. 4. TKU/12 kojim je utvrđena primjena Dodatka Sporazumu, kao i svih njegovih Izmjena i dopuna na pitanje visine plaće u javnim službama. Pritom je odredbom čl. 51. st. 4. citiranog TKU/10 bilo propisano da ugovorne strane zajednički utvrđuju da su Dodatak Sporazumu od 13. svibnja 2009., kao i sve njegove Izmjene i dopune ili novi Sporazumi koji se na njega nastavljaju ili iz njega proizlaze, kao i Sporazum o dodacima na plaću u obrazovanju i znanosti od 25. studenog 2006., važeći dokumenti koji se primjenjuju na način i u rokovima određenim tim dokumentima. Pritom je slično navedenom bilo propisano i u odredbi čl. 51. st. 4. citiranog TKU/12. Zbog naprijed navedenog, Izmjene i dopune Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., a na koje se poziva tužiteljica u svezi svog zahtjeva za isplatu razlike plaće, predstavljaju pravno valjani kolektivni ugovor. Sud pritom dodaje da sve navedeno proizlazi i iz činjenice da su Vlada RH i Sindikati javnih službi 28. prosinca 2012. prihvatili Vjerodostojno tumačenje Izmjena Dodatka Sporazumu, radi pojašnjenja primjene čl. IV. st. 5., a u svezi s čl. VII. st. 1. Izmjena Dodatka Sporazumu.

11. Nisu osnovani prigovori tuženika vezani za neispunjenje pretpostavki iz članka III Izmjena Dodatka Sporazumu iz 2011. Naime, iz priložene dokumentacije proizlazi da je DZS 28. kolovoza 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za drugo tromjesečje 2015., a u kojoj procjeni se ističe da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u drugom tromjesečju 2015. realno veći za 1,2% u odnosu na isto tromjesečje u 2014. Nadalje, DZS je 27. studenog 2015. objavio prvu procjenu tromjesečnog BDP-a za treće tromjesečje 2015. u kojoj se navodi da prva procjena pokazuje da je tromjesečni BDP u trećem tromjesečju 2015. realno veći za 2,8% u odnosu na isto tromjesečje 2014. Osim toga, DZS je 4. ožujka 2016. objavio procjenu tromjesečnog BDP-a za četvrto tromjesečje 2015. u kojoj je navedeno da je BDP realno veći za 1,9% u četvrtom tromjesečju 2015., a u odnosu na isto tromjesečje 2014. Iz navedenog proizlazi da je aritmetička sredina navedenih stopa rasta BDP-a 2% pa je stoga krajem studenog 2015. bio ispunjen uvjet iz članka III. Izmjena i dopuna za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukazuju na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) te će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama, jer je ovim Izmjenama i dopunama ugovoreno da ako se nešto isplaćuje ili povećava za mjesec u kojem službeni pokazatelji DZS-a ukažu na poboljšanje stanja, odnosno na rast međugodišnjeg realnog tromjesečnog BDP-a za dva tromjesečja uzastopno (u odnosu na isto razdoblje prethodne godine) prosječno dva ili više posto (mjereno aritmetičkom sredinom dvije stope realnog rasta međugodišnjeg tromjesečnog BDP-a dva uzastopna tromjesečja) da će se primjenjivati iza toga do prve sljedeće promjene prema Izmjenama i dopunama u sljedećem mjesecu, pa se u smislu prije navedenog osnovica plaće u prosincu 2015. povećala na iznos od 5.415,37 kn.

Stoga su uvjeti za povećanje osnovice temeljem odredbe čl. III. citiranih Izmjena Dodatka Sporazumu ispunjeni krajem 2015., s početkom primjene od siječnja 2016., a što proizlazi i iz sadržaja već citirane odredbe čl. III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011.

12. Slijedom navedenog, ispunjeni su uvjeti za primjenu odredbe čl. III. st. 1. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. Pri tome se u odredbi čl. VII. navodi da ako realni međugodišnji tromjesečni BDP zabilježi negativan rast u nekom od razdoblja opisanih u člancima III. -IV. navedenih Izmjena i dopuna, da se uskladba tada odgađa za onoliko tromjesečja koliko je trajao pad realnog tromjesečnog BDP-a u odnosu na isto razdoblje prethodne godine. Valja navesti da iz citiranih podataka o realnom tromjesečnom stanju BDP-a u navedenim razdobljima i koje je objavio DZS proizlazi da od četvrtog kvartala 2014. pa nadalje nije bilo negativnog rasta BDP-a, već je upravo protivno tome, vidljivo da je BDP stalno rastao. Pri tom se odredba čl. VII. st. 1. citiranih Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011. ne odnosi na povrat osnovice iz čl. III., već isključivo na usklađenje osnovice iz čl. IV. i V. Izmjena Dodatka Sporazumu. Pri tome ovaj sud smatra da je intencija Vlade RH bila povrat osnovice na razinu iz 2009., i to na iznos od 5.415,37 kn. Osim toga, odgoda uskladbe dvanaest neprekidnih kvartala iskorištena je kroz odredbu čl. IV. st. 5. Izmjena Dodatka Sporazumu i temeljem Vjerodostojnog tumačenja od 28. prosinca 2012. obzirom je odredbom čl. IV. st. 5. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu bilo ugovoreno da ako se do 31. prosinca 2012. ne ispune pretpostavke iz čl. III. da će tada Vlada RH biti u obvezi korigirati i isplatiti povećanu osnovicu plaće od 1. travnja 2013. pa nadalje. Obzirom na sve naprijed navedeno, proizlazi da je tuženik, počevši od siječnja 2016. pa nadalje, bio obvezan tužiteljici obračunavati i isplaćivati plaću po osnovici propisanoj Izmjenom i dopunom Dodatka Sporazumu od 26. listopada 2011., odnosno sukladno osnovici koja proizlazi iz uvećanja propisanog u odredbi čl. IV. Izmjena Dodatka Sporazumu.

13. U odnosu na područje primjene Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu o osnovici za plaće u javnim službama sklopljenog 26. listopada 2011. te Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011. treba navesti da u predmetnom postupku nije bilo sporno da je tužiteljica u cijelom spornom razdoblju bila u radnom odnosu kod tuženika koji predstavlja javnu ustanovu. Isplata plaće u skladu s povećanom osnovicom predstavlja individualno pravo tužitelja prema tuženiku, kao njegovom poslodavcu, a temeljem važećeg ugovora o radu, pri čemu navedeno pravo iz radnog odnosa tužitelj može ostvarivati prema osnivaču ili prema tuženiku kao svom poslodavcu. Međutim, sukladno čl. 43. st. 1. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 - dalje: ZOO) svaki dužnik solidarne obveze odgovara vjerovniku za cijeli dug i vjerovnik može zahtijevati ispunjenje od koga hoće sve dok ne bude potpuno ispunjen, ali kada jedan dužnik ispuni dug, obveza prestaje i svi se dužnici oslobađaju. Iz navedenog proizlazi da tužitelj može zahtijevati ispunjenje duga u vidu isplate plaće u skladu s povećanom osnovicom i to bilo od poslodavca, tj. konkretno tuženika, bilo od osnivača ustanove, odnosno da isto znači da ne postoji obveza tužitelja da predmetnu tužbu podnose isključivo protiv osnivača svog poslodavca. Obveza tuženika tužitelju isplatiti razliku plaće prema navedenoj osnovici od 5.415,37 kn, temeljem odredbe članka III. Izmjena i dopuna Dodatka Sporazumu sklopljenog 26. listopada 2011. i temeljem Arbitražne odluke od 7. prosinca 2011., proizlazi i iz čl. 8. st. 1. ZoR-a kojim je propisano da su se u radnom odnosu poslodavac i radnik dužni pridržavati odredbi ZoR-a i drugih zakona, međunarodnih ugovora koji su sklopljeni i potvrđeni u skladu s Ustavom RH i objavljeni, a koji su na snazi, drugih propisa, kolektivnih ugovora i pravilnika o radu.

14. Navedene Izmjene i dopune unesene su i u odredbu čl. 51. st. 4. TKU/12 od 12. prosinca 2012., a koji kolektivni ugovor je uredno potpisan, između ostalih, i po navedenom Samostalnom sindikatu zdravstva i socijalne skrbi Hrvatske, što znači da je i taj Sindikat u cijelosti prihvatio navedene Izmjene i dopune. Slijedom navedenog, Izmjene Dodatka Sporazumu postale su dio TKU/12, čiji su sadržaj prihvatili i svi sindikati koji su sudjelovali u kolektivnom pregovaranju. Ujedno se napominje da je činjenica da su plaće zaposlenih u javnim službama regulirane Zakonom o plaćama u javnim službama, međutim, prema odredbi iz čl. 192. ZoR-a, kolektivnim ugovorom se uređuju prava i obveze stranaka koje su sklopile taj ugovor, a može sadržavati i pravna pravila kojima se uređuje sklapanje, sadržaj i prestanak radnog odnosa, pitanja osiguranja, te druga pitanja iz radnog odnosa ili u vezi s radnim odnosom. Upravo se u čl. 51. TKU/12 uređuje te definira plaća zaposlenih u javnim službama. Stoga nema dvojbe da su sindikati mogli pregovarati i potpisivati određene anekse, odnosno izmjene i dopune pojedinih kolektivnih ugovora, odnosno sporazume zaključenih s Vladom RH, koja u ovim slučajevima predstavlja poslodavca i u kojim se odlučivalo i o plaćama, tj. osnovici i dodacima za zaposlene u javnim službama.

15. U pogledu tuženikova prigovora promašene pasivne legitimacije odnosno da tuženik nije bio nadležan niti ovlašten za obračun osnovne plaće, već da je to ovlaštena isključivo Vlada Republike Hrvatske, sud je navedeni prigovor otklonio kao neosnovan iz razloga što je nesporno da je tuženik kao poslodavac dužan temeljem članka 7. ZR- a za obavljeni rad isplatiti plaću, a činjenica da istu obračunava COP ne ekskulpira tuženika od obveze za isplatu plaće za izvršeni rad. Tuženik je, kao poslodavac tužiteljice, na temelju odredbe čl. 90. st. 2. ZR-a dužan radniku obračunati i isplatiti plaću, u skladu s povećanom osnovicom te mora odgovarati za svoje obveze.

16. Tužiteljica je tijekom postupka podneskom od 13. svibnja 2024. uredila tužbeni zahtjev prema izračunu tuženika.

17. Vezano za tuženikov istaknut prigovor zastare, valja istaknuti kako je isti neosnovan, ovo iz razloga što je sukladno odredbi članka 139. Zakona o radu propisano kako potraživanja iz radnog odnosa zastarijevaju za 5 godina pa imajući u vidu činjenicu da je tužiteljica tužbu u ovom predmetu podnijela 7. siječnja 2021., a čije najranije potraživanje dospijeva 15. siječnja 2016. godine, razvidno je kako isto nije u zastari.

18. Tuženik je na ročištu od 20. siječnja 2025. učinio nespornim visinu potraživanja, kao i tijek zatezne kamate.

19. Uzimajući u obzir naprijed navedeno, kao i okolnost da među strankama nije bila sporna visina tužbenog zahtjeva, to je sud usvojio tužbeni zahtjev i dosudio tužiteljici na ime razlike plaće za utuženo razdoblje bruto iznos od 2.478,32 eura, te je odlučeno kao pod točkom I izreke presude.

20. Na dosuđene mjesečne iznose razlike plaće, tužiteljici su dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od šesnaestog u mjesecu za prethodni mjesec, sukladno čl. 29. st. 1. ZOO-a i čl. 92. st. 3. ZoR-a, izuzev zateznih kamata koje teku na porez na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržanih u zatraženoj bruto razlici plaće.

21. Do trenutka isplate nije u potpunosti dospjela na naplatu bruto razlika plaća (doprinosi, porez na dohodak, prirez porezu na dohodak i neto plaća) budući porez na dohodak i prirez porezu na dohodak dospijevaju tek s isplatom neto iznosa plaća što znači da se na te iznose ne obračunavaju zatezne kamate (mišljenje Središnjeg ureda Ministarstva financija od 20.07.2007.; Klasa: 410-01-07-01/632, Urbroj: 513-07-21- 01/07-2), dok su zakonske zatezne kamate dospjele na naplatu neto plaća. Stoga su tužiteljici dosuđene zakonske zatezne kamate tekuće od dospijeća pojedinog mjesečnog iznosa razlike bruto plaće, ali s izuzetkom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak zbog čega je odbijen zahtjev za isplatom zateznih kamata na iznos poreza na dohodak i prireza porezu na dohodak sadržanom u dosuđenom bruto iznosu.

Stoga je odlučeno kao pod točkom II izreke presude.

22. Odluka o stopi zatezne kamate temelji se na odredbi čl. 29. st. 2. ZOO-a.

23. Odluka o troškovima parničnog postupka temelji se na odredbi članka 154. stavak 1. i članka 155. ZPP-a te su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku prema Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine", broj: 138/23, u daljnjem dijelu teksta: OT/23) prema vrijednosti postavljenog tužbenog zahtjeva.

Tako su tužiteljici priznati troškovi zastupanja po punomoćniku i to: za sastav tužbe po Tbr. 7/1 - 100 bodova, trošak sastava obrazloženog podneska od 13.5.2024. kojim uređuje tuženi zahtjev sukladno izračunu tuženika po Tbr. 8/1 - 100 bodova pristupa na ročište dana 2.7.2024. te pristupa na ročište dana 20.1.2025. po Tbr. 9/1

– svako po 100 bodova, kao i pristupa na ročište za objavu presude po Tbr. 9/3 - 50 bodova, ukupno 450 bodova što uz vrijednost boda od 2,00 eura (Tbr. 54) i uvećano za PDV od 25% iznosi ukupno 1.125,00 eura, sa zakonskim zateznim kamatama tekućim od presuđenja pa do isplate (članak 151. stavak 2. ZPP-a). Odluka o plaćanju zateznih kamata na troškove parničnog postupka temelji se na primjeni odredbe čl. 41. st. 2. Ovršnog zakona („NN“ 112/12, 25/13, 93/14, 55/16, 73/17, 131/20) pri čemu su zatezne kamate priznate od dana donošenja presude do isplate.

Valja reći i da tužiteljici nije priznat trošak sastava podneska od 10.3.2023. radi očitovanja na odgovor na tužbu, jer isti, iako obrazložen, nije bio nužan za vođenje parnice u smislu odredbe čl. 155. ZPP-a, budući da se zapravo radi o istovrsnim predmetima u kojima je donesen veliki broj sudskih odluka i u kojima postoji brojna sudska praksa koja je zauzela pravno stajalište glede pravne osnove tužbenog zahtjeva te je sud na prvom ročištu i zaključio raspravu, a u navedenom podnesku radi se o navodima ponovljenim iz tužbe, te o navodima koji predstavljaju relevantnu sudsku praksu i pravno stajalište Vrhovnog suda RH, te je tužiteljica iste mogla iznijeti i na ročištu, za koje joj je priznat trošak zastupanja.

Također, tužiteljici nije priznati trošak sastava podneska od 10.10.2022., budući da isti predstavlja požurnicu, te bi priznavanje tog podneska u parnični trošak bilo suprotno načelu ekonomičnosti vođenja postupka.

Stoga je odlučeno kao pod točkom III izreke presude.

24. Tužiteljici je temeljem članka 151. stavak 2. ZPP-a dosuđena kamata na parnični trošak.

Slijedom svega navedenog odlučeno je kao u izreci.

U Zagrebu 17. veljače 2025.

Sutkinja:

Vesna Horvath

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda u 4 primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa istog.

DNA:

1. pun. tužiteljice

2. tuženiku