Poslovni broj: UsI-3423/24-10

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Bojanu Bugarinu i uz sudjelovanje Ivane Petrović kao zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja: DD iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćenici Višnji Galešić, odvjetnici iz Zagreba, Jurišićeva 24, protiv tuženika:

Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića 3, OIB: 84397956623, radi poništavanja rješenja, 17. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Usvaja se tužbeni zahtjev te se poništavaju rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, KLASA: 141-02/24-01/03351826895, URBROJ: 341-99-05/3-24-001393 od 25. lipnja 2024. godine i rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Zagrebu, KLASA: 141-02/23- 01/03351826895, URBROJ: 341-25-05/3-23-174915 od 27. rujna 2023. godine.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana tužitelju isplati trošak od 1.250,00 €.

Obrazloženje

Tužitelj tužbom osporava drugostupanjsko rješenje od 25. lipnja 2024. godine, kojim je odbijena njegova žalba protiv prvostupanjskog rješenja od 27. rujna 2023. godine. Ujedno osporava i to prvostupanjsko rješenje, kojim mu je utvrđena nepripadna isplata mirovine od 7.584,41 € za razdoblje od 29. ožujka 2012. godine do 28. veljače 2014. godine te mu je naložena uplata tog iznosa u roku od 15 dana. Tužitelj u tužbi navodi da tuženik nije donio novo rješenje nakon pravomoćne presude ovog suda UsI-1199/15 od 23. svibnja 2018. godine. Ističe da postupak za isplatu, odnosno povrat mirovine, nije pokrenut prije 27. rujna 2023. godine te da je prethodno nastupila zastara.

Tuženik je u odgovoru na tužbu u cijelosti osporio i tužbu i tužbeni zahtjev. Sud je održao raspravu te je u dokaznom postupku pročitao dokumentaciju u sudskom spisu i u spisu upravnog tijela.

Osporavana rješenja su nezakonita.

Iz dostupne materijalne dokumentacije proizlazi da je tužitelju prvostupanjskim rješenjem od 28. veljače 2012. godine bilo priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad, počevši od 31. svibnja 2011. godine. Tužitelju je navedeno pravo bilo priznato na temelju vještačenja višeg vještaka od 23. rujna 2011. godine, u prethodno vođenom drugostupanjskom upravnom postupku. Međutim, viši vještak koji je vještačio u tom predmetu je naknadno u kaznenom postupku pravomoćno oglašen krivim zbog počinjenja kaznenog djela primanja mita. Optužba protiv tužitelja za davanje mita je u tom kaznenom predmetu

- nakon prvostupanjske osuđujuće presude - zbog zastare bila odbijena na žalbenom sudu.

Na temelju toga je po službenoj dužnosti tijelo mirovinskog osiguranja pokrenulo postupak kontrolnog pregleda i vještačenja, odnosno obnovu postupka iz mirovinskog osiguranja.

Tako je nakon novog vještačenja i mišljenja revizijskog tijela prvostupanjskim rješenjem od 28. veljače 2014. godine poništeno rješenje od 28. veljače 2012. godine i tužitelju nije priznato pravo na temelju invalidnosti. Ovo rješenje od 28. veljače 2014. godine je odmah postalo izvršno, jer žalba protiv njega nije zadržavala izvršenje.

Nakon donošenja prvostupanjskog rješenja od 28. veljače 2014. godine je uslijedio dugotrajan upravni postupak, u kojem je ovaj sud pravomoćnom presudom UsI-1199/15 od 23. svibnja 2018. godine poništio tuženikovo drugostupanjsko rješenje od 11. veljače 2015. godine o odbijanju tužiteljeve žalbe i predmet vratio na ponovljeni drugostupanjski postupak. Novo drugostupanjsko rješenje o odbijanju tužiteljeve žalbe je doneseno 31. ožujka 2021. godine. Novom presudom ovog suda UsI-1300/21 od 20. prosinca 2021. godine je poništeno navedeno drugostupanjsko rješenje od 31. ožujka 2021. godine, ali i (po prvi puta) prvostupanjsko rješenje od 28. veljače 2014. godine. Međutim, Visoki upravni sud Republike Hrvatske je svojom presudom Usž-870/22 od 12. travnja 2022. godine poništio spomenutu presudu ovog suda UsI-1300/21 od 20. prosinca 2021. godine i odbio tužiteljev tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja donesenog u prvom stupnju upravnog postupka 28. veljače 2014. godine i u drugom stupnju upravnog postupka 31. ožujka 2021. godine. Iz navedenog proizlazi netočnim navod iz tužbe da tuženik nije donio novo rješenje nakon presude ovog suda UsI-1199/15 od 23. svibnja 2018. godine, jer je nakon te presude u ponovljenom drugostupanjskom postupku tuženik donio novo drugostupanjsko rješenje 31. ožujka 2021. godine.

Međutim, u pravu je tužitelj s tvrdnjom da je u ovom slučaju nastupila zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate mirovinskog primanja.

Ta zastara na temelju čl. 168. st. 2. Zakona o mirovinskom osiguranju (NN 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18, 102/19, 84/21 i 119/22 - ZMO) počinje teći nakon isteka godine u kojoj je tijelo mirovinskog osiguranja saznalo za nepripadnu isplatu, odnosno za osobu primatelja nepripadne isplate. U konkretnom slučaju je tijelo mirovinskog osiguranja za nepripadnu isplatu i za tužitelja kao primatelja nepripadne isplate saznalo najkasnije 2014. godine, jer je 28. veljače 2014. godine u postupku kontrolnog pregleda i vještačenja, odnosno u obnovi postupka iz mirovinskog osiguranja, novim rješenjem poništilo ranije rješenje od 28. veljače 2012. godine (o priznavanju tužitelju prava na invalidsku mirovinu zbog opće nesposobnosti za rad) i tužitelju nije priznalo pravo na temelju invalidnosti. Sud posebno napominje da je ovo rješenje od 28. veljače 2014. godine postalo izvršno danom donošenja i ni u jednom trenutku nije bilo pravomoćno poništeno, a navedena upravna stvar je pravomoćno završena presudom Visokog upravnog suda Republike Hrvatske kojom je utvrđeno da je navedeno rješenje od 28. veljače 2014. godine pravilno i zakonito.

Stoga je u smislu spomenute odredbe čl. 168. st. 2. ZMO-a zastara prava na utvrđivanje nepripadne isplate mirovinskih primanja započela teći 01. siječnja 2015. godine.

Zastarni rok od pet godina iz čl. 168. st. 1. ZMO-a je istekao 01. siječnja 2020. godine, a do tog trenutka tijelo mirovinskog osiguranja nije bilo pokrenulo postupak za utvrđivanje nepripadne isplate mirovinskog primanja tužitelju.

Taj postupak je tijelo mirovinskog osiguranja pokrenulo tek 2023. godine, dakle nakon nastupa zastare, te je 27. rujna 2023. godine donijelo osporavano prvostupanjsko rješenje o utvrđivanju nepripadne isplate i o obvezi povrata nepripadno isplaćenih mirovinskih primanja.

Tuženik je osporavanim drugostupanjskim rješenjem od 25. lipnja 2024. godine odbio tužiteljevu žalbu.

Iz svega navedenog proizlazi da je u ovom predmetu zastara prava tijela mirovinskog osiguranja na utvrđivanje nepripadne isplate mirovinskih primanja tužitelju nastupila (01. siječnja 2020. godine) prije nego što je tijelo mirovinskog osiguranja po službenoj dužnosti 2023. godine pokrenulo postupak za utvrđivanje te nepripadne isplate.

S obzirom na to da su dakle osporavana rješenja donesena nakon nastupa zastare, ona se ne mogu smatrati pravilnim i zakonitim pa ih je sud usvajanjem tužbenog zahtjeva poništio, na temelju čl. 117. st. 1. Zakona o upravnim sporovima (ZUS), bez vraćanja predmeta na ponovni postupak.

S obzirom na to da je tužbeni zahtjev usvojen, tužitelj na temelju čl. 147. st. 1. ZUS-a ima pravo na naknadu opravdanog (i zatraženog) troška upravnog spora. Radi se o trošku sastava tužbe i trošku zastupanja na raspravnom ročištu, po profesionalnoj opunomoćenici - odvjetnici, u vezi čega tužitelju na temelju Tbr. 27/1 i 27/2 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (NN 138/23) i na temelju čl. 144. st. 3. ZUS-a - a u okviru postavljenog zahtjeva na raspravnom ročištu - pripada po 250 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 € i PDV 25% iznosi 1.250,00 €.

U Zagrebu, 17. veljače 2025. godine.

Sudac:

Bojan Bugarin

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se izjavljuje putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

DNA:

1. odvj. Višnja Galešić

2. Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, A. Mihanovića