Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Gž-539/2024-2

Vukovar, Županijska 33

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Vukovaru, kao drugostupanjski sud, po sucu Ivici Ragužu, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja Zeleno i Modro d.o.o., OIB: 44813350399, iz Kaštela Sućurca, Braće Radića 1, zastupan po punomoćniku Vinku Samardžiću, odvjetniku iz Splita, protiv tuženice ČJ, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupane po punomoćniku Duji Čuliću, odvjetniku iz odvjetničkog društva Ivančić & Čulić iz Splita, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice ČJ izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-107/2021-14 od 14. lipnja 2024., 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se žalba tuženice ČJ kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-107/2021-14 od 14. lipnja 2024.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova sastava odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Presudom Općinskog suda u Splitu, poslovni broj Povrv-107/2021-14 od 14. lipnja 2024. presuđeno je:

" I . Održava se na snazi platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave Javnog bilježnika Gorana Čolaka iz Splita, poslovnim brojem Ovrv- 1085/2020, od dana 11. prosinca 2020. u dijelu kojim je naloženo ovršeniku da u roku od 8 dana isplati ovrhovoditelju iznos od 14,33 € zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku kako slijedi:

- na iznos od 6,37 € od 05.06.2019 do isplate,

- na iznos od 7,96 € od 26.09.2019 do isplate,

po stopi koja se do 31.12.2022. određuje uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1.1.2023. do isplate određene za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena.

II. Nalaže se tuženiku da u roku od 8 dana i pod prijetnjom ovrhe isplati tužitelju troškove parničnog postupka u iznosu od 138,27 € zajedno sa zateznom kamatom koja teče od presuđenja pa do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena".

2. Protiv navedene presude žalbu podnosi tuženica zbog žalbenih razloga propisanih odredbom članka 353. stavak 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. (pročišćeni tekst), 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – u nastavku teksta: ZPP).

2.1. Tuženica u žalbi navodi kako tijekom prvostupanjskog postupka nije dokazano da se njeno vozilo nalazilo baš na parkiralištu kojim upravlja tužitelj i to baš u vrijeme kada su izdane predmetne dnevne parkirne karte. Tuženica ne spori da njeno vozilo nosi oznaku [registarska oznaka], odnosno kasnije [registarska oznaka]. Samo fotografije koje su dostavljene od strane tužitelja nisu dovoljan dokaz da se dokaže prisustvo vozila tuženice na određenoj lokaciji u određeno vrijeme. Tuženica se poziva i na presudu Županijskog suda u Karlovcu od 10. studenog 2020. broj Gž-661/2020. Stoga predlaže da se prvostupanjska presuda preinači i odbije tužbeni zahtjev tužitelja, podredno da se prvostupanjska presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovni postupak.

3. Žalba tuženice dostavljena je na odgovor tužitelju, a tužitelj je dostavio odgovor na žalbu tuženice. U odgovoru na žalbu tužitelj u cijelosti osporava žalbene navode tuženice, predlaže odbiti žalbu kao neosnovanu obzirom je prvostupanjski sud pravilno utvrdio sve relevantne činjenice te pravilno primijenio materijalno pravo. 4. Žalba tuženice nije osnovana.

5. Prvostupanjski sud je potpuno i pravilo primijenio materijalno pravo te nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba postupka iz članka 354. stavak 2. Zakona o parničnom postupku ZPP-a, na koje povrede ovaj sud pazi po službenoj dužnosti temeljem članka 365. stavak 2. ZPP-a. Pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati pa stoga nije ostvaren žalbeni razlog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP-a, a koju povredu u žalbi navodi tuženik.

5.1. Obzirom na vrijednost predmeta spora u iznosu od 14,33 eura, radi se o sporu male vrijednosti u kojem se sukladno članku 467. stavak 1. ZPP-a presuda može pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i zbog bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavak 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavak 2. točka 3. ZPP-a. Dakle, u konkretnom slučaju navedena presuda ne može se pobijati zbog pogrešno ili nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. Stoga je prvostupanjska presuda ispitivana povodom žalbenih navoda u svezi članka 467. stavak 1. ZPP-a.

6. Nakon provedenog postupka prvostupanjski sud usvaja tužbeni zahtjev tužitelja te obvezuje tuženika na isplatu utuženog iznosa.

6.1. Sud prvog stupanja je tako u prvostupanjskom postupku u bitnome utvrdio:

- da je vozilo registracijske oznake [registarska oznaka] odnosno [registarska oznaka] bilo parkirano na mjestu koje je obilježeno za parkiranje vozila s naplatom i to 28. svibnja 2019. i 17. rujna 2019. bez istaknute karte za plaćanje;

- da je za dan 28. svibnja 2019. izdana dnevna parkirna karta broj 37 u iznosu od 48,00 kuna, a za dan 17. rujna 2019. izdana je dnevna parkirna karta broj 1229 u iznosu od 60,00 kuna;

- da je tuženica vlasnica navedenog vozila.

7. Odluka prvostupanjskog suda je pravilna te je prihvaća i ovaj sud drugoga stupnja. Žalbenim navodima tuženica nije dovela u pitanje primjenu materijalnog prava sadržanih u pobijanoj odluci.

7.1. Neosnovani su žalbeni navodi tuženice da tužitelj nije dokazao svoje tvrdnje. Naime, iz fotografija dostavljenih od strane tužitelja nedvojbeno proizlazi da je vozilo tuženice 28. svibnja 2019. u 11:01 sati bilo parkirano u zoni 1A, Kaštel Sućurac, u ulici Braće Radića, a isto tako bilo je parkirano i 17. rujna 2019. u 11:52 sata. Na vozilu nije bila istaknuta parkirna karta. Dakle, vozilo tuženice nalazilo se na parkiralištu kojim upravlja tužitelj.

8. Odlukom Gradskog vijeća grada Kaštele od 30. siječnja 2019. obavljanje uslužne komunalne djelatnosti parkiranja na uređenim javnim površinama povjereno je komunalnom trgovačkom društvu Zeleno i Modro d.o.o. Odlukom gradonačelnika grada Kaštela od 22. siječnja 2018. KLASA: 340-8/18-01/001 UR. BROJ: 2134/01- 1/1-18-3 o cijenama parkirališnih karata i vremenu naplate na području grada Kaštela koja je objavljena u službenom glasniku grada Kaštela propisano je da dnevna parkirna karta u razdoblju od 1. siječnja do 31. svibnja i u razdoblju od 1. listopada do 31. prosinca iznosi 48,00 kuna, a u razdoblju od 1. lipnja do 30. rujna iznosi 60,00 kuna.

8.1. Pojam i obvezatnost općih uvjeta ugovora definirani su odredbom članka 295. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18. – dalje u tekstu: ZOO). U konkretnom slučaju riječ je o ugovoru koji ima pravna obilježja ugovora o pristupu, a čije opće uvjete propisuje tužitelj. Objavom navedenih općih uvjeta i odluka u službenom glasilu jedinice lokalne samouprave isti su dostupni svim korisnicima parkirnih mjesta i obvezuju drugu ugovornu stranu.

8.2. Stoga je tuženica parkiranjem vozila na javnom parkiralištu koristila uslužnu komunalnu uslugu parkiranja koju pruža tužitelj, čime je uspostavljen obveznopravni odnos između tužitelja kao pružatelja usluge i tuženice kao korisnika u smislu odredbe članka 295. ZOO-a, pa kako tuženica nije postupila u skladu s navedenim odlukama koji su sastavni dio ugovora zaključenog između stranaka to je pravilno prvostupanjski sud obvezao tuženicu na plaćanje spornih iznosa, sve sa zateznom kamatom propisanom člankom 29. stavak 1. i 2. ZOO-a.

8.3. Žalbeni navodi tuženice predstavljaju ukazivanje na žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja što u sporovima male vrijednosti nije dopušteno.

8.4. Pozivanje tuženice na presudu Županijskog suda u Karlovcu broj Gž- 441/2020. nije osnovano obzirom se radi o različitom činjeničnom supstratu, time da je u ovom konkretnom slučaju točno razvidno gdje se vozilo tuženice nalazilo te stoga, osim uvida u fotografije iz kojih to proizlazi, nije bilo potrebno provoditi druge dokaze. Osim toga žalbeni navod tuženice predstavlja ukazivanje na nepotrebno utvrđeno činjenično stanje, a zbog kojih razloga se ne može pobijati presuda u sporu male vrijednosti.

9. Slijedom iznijetog, temeljem odredbe članka 368. stavak 1. ZPP-a valjalo je žalbu tuženika odbiti kao neosnovanu i potvrditi presudu suda prvog stupnja.

10. U preostalom nepobijanom dijelu prvostupanjska odluka ostaje neizmijenjena.

11. Odluka o troškovima žalbenog postupka temelji se na odredbi članka 166. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. stavak 1. ZPP-a. Naime, sud je odbio zahtjev tužitelja za naplatom troškova sastava odgovora na žalbu jer navedeni trošak sud ne cijeni opravdanim i nužnim.

12. Slijedom navedenog, odlučeno je kao u izreci.

Vukovar, 17. veljače 2025.

Sudac:

Ivica Raguž