Republika Hrvatska

Općinski sud u Varaždinu

Varaždin, Braće Radić 2

Poslovni broj: POb-245/2022-38

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Varaždinu, OIB: 14828046348, po sucu toga suda Vesni Jug– Blažin, kao sucu pojedincu u pravnoj stvari tužiteljice OD, OIB: [osobni identifikacijski broj] iz [adresa], zastupane po punomoćnicima iz ZOU Marijan Fosin i Božica Petak Vujec iz Varaždina, protiv tuženika BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Rački i kolege j.t.d. iz Zagreba, radi uzdržavanja i isplate, nakon zaključene glavne rasprave održane 13. siječnja 2025. u prisutnosti tužiteljice i tuženika osobno i njihovih punomoćnika, na ročištu povodom objave presude održanom 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Tuženik BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je tužiteljici OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti slijedeće novčane iznose:

- iznos od 1.157,34 EUR na ime povrata danog uzdržavanja za zajedničku djecu mldb. OD ZD i mldb. OD ĐD, a koje troškove je umjesto tuženika snosila tužiteljica odnoseće se za razdoblje od 18.10.2018. godine do 07.02.2019. godine u sveukupnom iznosu od 1.157,34 EUR uz zakonsku zateznu kamatu tekuću i to:

na iznos od 127,41 EUR na ime danog uzdržavanja za mjesec listopad 2018. godine uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01.11.2018. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

na iznos od 318,53 EUR na ime danog uzdržavanja za mjesec studeni 2018. godine uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 30.11.2018. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

na iznos od 318,53 EUR na ime danog uzdržavanja za mjesec prosinac 2018. godine uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 31.12.2018. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

na iznos od 318,53 EUR na ime danog uzdržavanja za mjesec siječanj 2019. godine uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 31.01.2019. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,

na iznos od 74,32 EUR na ime danog uzdržavanja za mjesec veljaču 2019. godine uz zakonsku zateznu tekuću od 16.02.2019. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

II. Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice koji glasi:

"Tuženik BD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], dužan je tužiteljici OD, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplatiti slijedeće novčane iznose:

- iznos od 159,27 EUR na ime povrata neosnovano primljenog dječjeg doplatka za razdoblje od desetog mjeseca 2018. godine do prosinca 2018. godine sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 01.01.2019. godine do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.

- iznos od 329,43 EUR, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od 01.09.2021. godine pa do 31.12.2022. godine u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 01.01.2023. do 31.12.2023. godine po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, te za razdoblje od 01.01.2024. godine pa nadalje do isplate po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe, a ujedno je dužan nadoknaditi i prouzročeni parnični trošak, uz zakonsku zateznu kamatu tekuću od dana donošenja presude pa nadalje do isplate u skladu s čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima po godišnjoj stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem referentne stope, tj. kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granične kamatne stope proizašle iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, također u roku od 15 dana pod prijetnjom ovrhe.

- zakonsku zateznu kamatu na iznos od 318,53 eura za razdoblje od 16. studeni 2018. do 30. studeni 2018., na iznos od 318,53 eura za razdoblje od 16. prosinca 2018. do 31. prosinca 2018., na iznos od 318,53 eura za razdoblje od 16. siječnja 2019. do 31. siječnja 2019" kao neosnovan.

III. Svaka strana snosi svoje troškove ovog postupka.

Obrazloženje

1. Rješenjem Općinskog suda u Varaždinu POb-232/2021-12 od 11. srpnja 2022. razdvojena je tužbe tužitelja protiv tužene OD radi isplate od protutužbe tužene OD protiv tužitelja BD radi isplate i uzdržavanja, a koja je podnesena 25. ožujka 2022. radi odvojenog raspravljanja.

2. Tužiteljica OD je sredila tužbeni zahtjev sukladno valuti RH na podnesku koji je sud zaprimio 15. veljače 2024., te traži da sud usvoji tužbu i tužbeni zahtjev za isplatu od strane tuženika BD i to slijedeće iznose: 159,27 eura na ime povrata neosnovano primljenog dječjeg doplatka za razdoblje od listopada 2018. do prosinca 2028. sa pripadajućom zakonskom zateznom kamatom, iznos od 1.157,34 eura na ime povrata danog uzdržavanja za zajedničku djecu mlt. ZD i mlt. ĐD, a koje je troškove umjesto tuženika snosila tužiteljica odnoseći se na razdoblje od 18. listopada 2018. do 7. veljače 2019. u sveukupnom iznosu od 1.157,34 eura sa zakonskim zateznim kamatama, kao i iznos od 329,43 eura na ime povrata isplaćenog novčanog iznosa prema Podravskoj banci d.d. s osnova dugovanja prema Mastercard uz pripadajuću zakonsku zateznu kamatu kao i naknaditi troškove postupka.

3. Naime, u tužbi (protutužbi u predmetu POb-232/2021) tužiteljica OD navodi da su stranke bivši bračni partneri čiji je brak razveden presudom Općinskog suda u Varaždinu POb-26/19-24 21. listopada 2019. ali da je faktična zajednica stanaka prestala krajem mjeseca listopada 2018. odnosno 18. listopada 2018. kada je tužitelj priveden po policiji zbog nasilja u obitelji.

4. Tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi se na isplatu dječjeg doplatka koje je bilo izdano na ime BD i njemu se isplaćivalo, a bračna zajednica je prestala u listopadu 2018. te je on primio dječji doplatak za razdoblje od listopada do prosinca 2018. odnosno OD je stekla pravo na isplatu dječjeg doplatka tek rješenjem HZMO, od 10. siječnja 2019. u iznosu od 400 kn za oboje djece ali koje pravo teče od 1. prosinca 2018. i počinje se isplaćivati od siječnja 2019.

5. Također se tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi na uzdržavanje za razdoblje od 18. listopada 2018. pa do 21. listopada 2019. jer je u presudi kojom je brak razveden odlučeno da obveza uzdržavanja teče od 7. veljače 2019. pa nadalje nedvojbeno je da je trošak koji je utvrđen u presudi POb-26/2019 na ime uzdržavanja za svako dijete u iznosu od 1.200 kn mjesečno postojao i u prethodna 4 mjeseca, dakle u razdoblju kada stranke više nisu živjele zajedno pa do 7. veljače 2019. od kada postoji pravomoćna presuda na ime uzdržavanja.

6. Tužbeni zahtjev se također odnosi i na isplatu dugovanja koje je tužena imala na svojem tekućem računu otvoren kod Podravske banke odnosno dug po Mastercardu, a koje dugovanje je nastalo u vrijeme kada su stranke živjele zajedno za kupnju hrane, kućnih potrepština, odjeće, obuće za djecu i sl., pa s tog osnova tužiteljica od tuženika potražuje isplatu tog iznosa.

7. U odgovoru na tužbu tuženi (tužitelj u predmetu POb-232/2021) osporava u cijelosti i osnov i visinu jer tužitelj nije neosnovano primao dječji doplatak s obzirom da je tužiteljica ostvarila pravo na dječji doplatak kao što je sama priložila rješenje od 10. siječnja 2019., a mogla je i prije podnijeti zahtjev pa stoga neosnovano potražuje taj iznos od njega.

8. Što se tiče verzijskog zahtjeva za uzdržavanje djece od listopada 2018. do veljače 2019. osporava se da bi ona sama snosila troškove uzdržavanja djece, a nije dokazala niti visinu tih troškova.

9. U pogledu isplate na tekućem računu za što tužiteljica navodi da su taj iznos stranke utrošile zajedno za kupnju hrane, kućnih potrepština, odjeće i obuće za djecu navodi se da se ne dostavlja nikakve dokaze iz kojih bi bio vidljivo da je taj novac utrošen na način kako se navodi, pa se u cijelosti predlaže odbiti tužbeni zahtjev tužiteljice.

10. U dokaznom postupku sud je utvrdio:

- uvidom u predmet POb-26/19 Općinskog suda u Varaždinu utvrđeno je da je 21. listopada 2019. razveden brak između AD i BD, a koji je sklopljen 23. svibnja 1987., te da su zajednička djeca stranaka ZD rođen **.**.2007. i ĐD rođena **.**.2004. nastavili stanovati sa majkom na adresi [adresa]

- određeno je da otac BD plaća na ime uzdržavanja za svakog od djece 1.200 kn mjesečno počevši od podnošenja tužbe 7. veljače 2019., pa nadalje uplatom majci i z.z. OD

- presudom POb-134/2023 Općinskog suda u Varaždinu od 24. siječnja 2024. presuđeno je da BD doprinosi za uzdržavanje mlt. tužitelja ZD umjesto iznosa od 159,27 eura koji je određen presudom Općinskog suda u Varaždinu POb-26/19 sada iznos od 190 eura mjesečno počevši od 20. lipnja 2022. pa nadalje, a za uzdržavanje ĐD iznos od 225,63 eura za razdoblje od 20. lipnja 2022. do 26. svibnja 2023.

11. Sud je u dokaznom postupku saslušao svjedoke i stranke u svrhu dokazivanja.

12. Svjedokinja ĐD, kćerka stranaka, navodi da je ona kćerka tužiteljice OD i tuženika BD s time da je sa majkom u dobrim odnosima, a sa ocem nije u kontaktu od 2018. godine. Kad joj se predočuje što je predmet spora u ovom predmetu, prije svega navodi da je ona 2018. imala 14 godina, odnosno 2019. 15 godina, te je tada živjela zajedno sa roditeljima i sa bratom u kući na adresi [adresa], ali samo do listopada 2018., međutim tada je došla policija po oca i nakon toga dakle od listopada 2018. više ne žive zajedno, te od tada isključivo majka OD brine o njoj i o njezinom bratu ZD, te može reći i potvrditi da zna da dječji doplatak kada je otac dobivao za njih nije dao majci koja je nju i brata uzdržavala da je kupovala sve potrebno za njih, hranu, odjeću, obuću, a otac je od listopada 2018. pa nadalje koliko je njoj poznato plaćao određeno uzdržavanje sudskom odlukom ali i to neredovito. Navodi da je ona završila srednju školu 2023. godine, nije upisala fakultet i nije sada zaposlena, međutim ne prima sada nikakvo uzdržavanje od oca. Brat ZD je polaznik trećeg razreda srednje škole u Zagrebu. Kad se je pita što je majka radila 2018. odgovara da koliko se sjeća ista je radila na poljoprivredi i od toga ih je uzdržavala.

13. Svjedok ZD, sin stranaka, u svojem iskazu navodi da je on sin ovdje tužiteljice OD i tuženika BD, te da on i nadalje živi sa svojom majkom OD, da je polaznik 3 razreda srednje škole u Zagrebu, smjer za koji ide traje 3 godine, tako da će ove godine i završiti svoje srednjoškolsko obrazovanje. Dakle, cijelo vrijeme živi sa svojom majkom koja se brine o svim njegovim potrebama, te se sjeća kada je i otac s njima živio i kad ga je pitao da mu da novac za neke njegove potrebe nije to htio učiniti već je rekao da ima majku. Kad ga se pita na koji način je otac sudjelovao u njegovom uzdržavanju odgovara da je zapravo njegov odgovor da on nije sudjelovao u njegovom uzdržavanju, te mu je samo poznato da otac koji je jedno vrijeme primao dječji doplatak nije taj dječji doplatak davao majci OD. Navodi da je on zadnji puta razgovarao sa ocem negdje 2019. i to vrlo kratko te nakon toga nema kontakata.

14. Tužiteljica OD, u svojem iskazu navodi da je bila u braku sa BD od 1987. godine, a brak je razveden presudom 2019., u braku je rođeno šestero djece, a u trenutku razvoda braka maloljetna je bila ĐD rođena **.**.2004. i ZD rođen **.**.2007. Međutim, stvarna zajednica života između nje i BD je prestala 18. listopada 2018. jer je tog dana policija odvela BD vjerojatno radi saslušanja jer je ona prijavila nasilje, on je prenoćio u zatvoru i nakon toga se on više nije vratio u kuću u kojoj su do tada zajedno živjeli i ta kuća je na adresi [adresa] i nakon toga se više nije vratio živjeti u tu kuću, došao je samo nekoliko puta po stvari i to u pratnji policije. Ona je ostala živjeti u kući na adresi [adresa] zajedno sa svojom djecom i cijelo vrijeme i danas tamo živi, a sa njom žive cijelo vrijeme i ĐD i ZD. Dakle, ona u ovom predmetu potražuje dječji doplatak koji se je isplaćivao na račun BD za razdoblje 9, 10 i 11 mjesec 2018. godine jer je ona zatražila u međuvremenu dječji doplatak i od 1. prosinca 2018., dobila je za taj mjesec dječji ali je isplata išla za mjesec dana unatrag. Na pitanje da li je ona mogla prije zatražiti isplatu tog dječjeg doplatka, odgovara da nije sigurna, odnosno kada je dobila informaciju da može zatražiti dječji doplatak odmah ga je i zatražila. Osim tog dj. doplataka potražuje i isplatu na ime uzdržavanja za ZD i ĐD u razdoblju od kada više nisu živjeli zajedno dakle od 18. listopada 2018., pa do 7. veljače 2019. jer nadalje postoji sudska odluka o plaćanju uzdržavanja ali za to razdoblje nema odluke, a kada se je pita zbog čega je u postupku razvoda braka prvo zatražila isplatu za to razdoblje, a onda povukla, odgovara da ne zna zbog čega je do toga došlo, ne sjeća se. Vezano uz potrebe djece u tom razdoblju dakle od listopada 2018. do veljače 2019., radi proteka vremena ne može se sjetiti baš svih pojedinosti ali zna da je trebala kupiti ĐD i ZD odjeću s obzirom da kada su živjeli zajedno BD nije dao da se kupuje više odjeće rekao je da je dovoljno da imaju jednom za presvući, a isto se sjeća da je ĐD išla na izlet u Vukovar sa školom i da je morala platiti sve osim troška tog izleta odnosno morala joj je kupiti odjeću i pidžamu kao i dati s njom određeni novac kao džeparac. U postupku razvoda braka je davala također svoj iskaz vezano uz potrebe djece jer je tamo odlučeno o uzdržavanju od veljače 2019. pa nadalje i kako se to radi o nekoliko mjeseci prije toga zapravo bi rekla da su bile njihove potrebe iste ili slične kao što je tamo iskazivala, te ponavlja da radi proteka vremena se ne može točno više sjetiti pojedinosti. Međutim ono čega se sjeća je da je za Božić u tom razdoblju došao BD po neke stvari i dao je svakome od njih 200 kuna za Božić ali njoj na ime uzdržavanja za to razdoblje nije ništa plaćeno. Što se tiče presuđenog iznosa presudom o razvodu braka na ime uzdržavanja nije bilo redovno od strane BD plaćeno, pa je i pokrenula postupak ovrhe te je djelomično plaćeno, a djelomično još uvijek nije. U utuženom razdoblju ona se bavila poljoprivredom i od toga je imala prihode, a BD je radio u jednoj firmi no ne zna točno koliko su bili njegovi prihodi za to vrijeme. Što se tiče dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na zapravo dug koji je bio na Mastercardu, dakle kartici koji je imala otvoreno kod Podravske banke, ona je imala otvorenu tu karticu, ne sjeća se točno od koje godine, i zapravo je iz mjesec u mjesec nastajao novi dug na toj kartici, ali zna da je s tim iznosima koje je imala kao dug najviše kupovala hranu za sebe i djecu odnosno za cijelu obitelj.

15. Tuženi BD u svojem iskazu navodi da je točno da su OD i on sklopili brak 1987. i da je u braku rođeno šestero djece, ali želi reći i da se je OD njihovog sina odrekla 1993., dijete se je rodilo sa određenim oštećenjima, i poslije je dijete posvojeno, uglavnom u braku koji je razveden 2019. u trenutku razvoda mlt. djeca su bila ZD i ĐD i oni su po sudskoj presudi nastavili stanovati sa majkom na adresi [adresa]. Također je točno da je njihova bračna zajednica prestala 18. listopada 2018. kada je on izbačen iz kuće i nakon toga oni više nikada nisu zajedno živjeli jer je on između ostalog imao i zabranu prilaska i OD i djeci. Vezano uz dječji doplatak koliko se sjeća njemu je isplaćeno na račun samo 1 mjesec i to bi bilo za listopad 2018. i to iznos od 400 kuna za oboje djece, a nakon toga je već OD zatražila i ostvarila pravo za isplatu dječjeg doplatka. Dakle, samo jedan mjesec je iznos i to iznos od 400 kuna za oboje djece koji je njemu isplaćen, a ostalo je već ostvarila pravo OD odnosno majka. Vezano uz uzdržavanje koje se potražuje u ovom predmetu, on zna da je u presudi kojom je razveden brak određeno uzdržavanje i to od veljače 2019. pa nadalje, ne zna zbog čega je povučeno za razdoblje od listopada 2018. pa do veljače 2019. ali zna da za to razdoblje ne postoji sudska presuda i vezano uz uzdržavanje od veljače 2019. pa nadalje on je redovno plaćao sve dok nije završio u zatvoru kada više nije imao prihoda. U zatvoru je završio radi prijave za obiteljsko nasilje, a izašao je na slobodu 18. prosinca 2024. Dakle, on se protivi plaćanju bilo kojeg iznosa uzdržavanje za razdoblje od listopada 2018. do veljače 2019. jer je to već prije mogla tražiti, s time da se on više radi proteka vremena ne može točno sjetiti u tom razdoblju kada je točno radio, odnosno sjeća se da je radio do siječnja 2019. i onda je dobio otkaz i u razdoblju kada je radio primao je minimalac koji je tada bio 3.000 kuna. Navodi da se čudi i nezadovoljan je što se sada vodi postupak za razdoblje prije toliko godina. Ne može se točno izjasniti koliko bi bile potrebe djece u tom utuženom razdoblju, ne sjeća se više što je točno govorio u postupku razvoda braka vezano uz njihove potrebe, međutim nije točno da je djeci potrebno bilo posebno kupovati odjeću jer im je on sve kupio što je bilo potrebno, a sjeća se da je u tom razdoblju OD imala svoj OPG, a dobivala je 2.500 kuna za mlijeko, 1.800 kuna je morala plaćati za sebe doprinose i 500 kuna je imala obvezu plaćanja struje, tako da nije imala sredstava za uzdržavati djecu. Vezano uz dugovanje na Mastercard kartici on nije imao punomoć na toj kartici, nije imao uvida u te troškove samo zna da je imala više računa odnosno kartica na kojima su nastali dugovi koje je on ponekad podmirivao. Kad ga se pita da li se sada protiv njega vodi kakav parnični ili kazneni postupak vezan uz tužiteljicu i djecu odgovara da koliko je njemu poznato nema nikakvog novog postupka niti postupka u tijeku odnosno viši sud treba odlučiti o njegovim žalbama na kaznenu presudu.

16. Dakle, tužbeni zahtjev tužiteljice odnosi se na isplatu 159,27 eura na ime povrata neosnovano primljenog dječjeg doplatka za razdoblje od 10. mj. 2018. do 12. mj. 2018., i sud smatra da je taj dio tužbenog zahtjeva neosnovan jer je sukladno važećoj sudskoj praksi odnosno odluci Vrhovnog suda RH Rev-1577/15 dječji doplatak pravo djeteta i u ovom slučaju ne može majka odnosno OD tražiti od tuženika BD isplatu tog iznosa već su mogla tražiti djeca po njoj zastupana jer sukladno stavu iznesenom u citiranoj odluci jedino su oni aktivno legitimirani za eventualno traženje isplate po tom osnovu, pa je sud donio odluku kao pod točkom II. izreke.

17. Nadalje, tužbeni zahtjev tužiteljice se odnosi na isplatu iznosa od 1.157,34 eura na ime uzdržavanja za zajedničku djecu ZD i ĐD za razdoblje od 18. listopada 2018. do 7. veljače 2019., odnosno pojedinačno po mjesecima 127,41 euro za listopad 2018., 318,53 eura za studeni 2018., isti iznos za prosinca 2019. i siječanj 2019., te za veljaču 2019. iznos od 74,32 eura.

18. Za donošenje odluke u pogledu tog dijela tužbenog zahtjeva sud primjenjuje čl. 289. st. 1. Obiteljskog zakona (NN 103/15, 98/19, 47/20 i 49/23), koji propisuje da roditelj koji ne stanuje s mlt. djetetom i nije plaćao uzdržavanje za svoje mlt. dijete dužan je isplatiti naknadu za uskraćeno uzdržavanje od nastanka tog prava pa do podnošenja tužbe. St. 2. propisuje da se smatra da je obveza uzdržavanja nastala za pojedini mjesec krajem mjeseca za koji je uzdržavanje trebalo dati, a u visini koja se može odrediti prema čl. 314. Obiteljskog zakona.

19. Dakle uzimajući u obzir da je sud prilikom određivanja visine uzdržavanja u predmetu POb-26/19 utvrdio da je BD dužan platiti za uzdržavanje ZD i ĐD svakog 1.200 kn mjesečno, sud utvrđuje da je isti iznos dužan platiti i za razdoblje 4 mjeseca prije donošenja pravomoćne odluke u tom predmetu gdje je tako određeno plaćanje uzdržavanja za razdoblje od 7. veljače 2019. pa nadalje, a u ovom predmetu se traži uskraćeno uzdržavanje za razdoblje od 18. listopada 2018. do 7. veljače 2019.

20. Potrebe djece sud je u predmetu POb-26/19 utvrdio za svakog u iznosu od 1.200 kn, smatrajući da je to realan iznos i obvezao je tuženika kao oca da u cijelosti podmiruje taj iznos, uzimajući u obzir njegove materijalne mogućnosti odnosno prilike te sud smatra da se isto može i mora primijeniti u ovom slučaju za razdoblje koje je samo 4 mjeseca prije obuhvaćenog presudom POb-26/19.

21. S obzirom na iznijeto, a uz primjenu čl. 289. st. 1. Obiteljskog zakona sud smatra da je taj dio tužbenog zahtjeva osnovan i donosi odluku kao pod točkom I. izreke odnosno odbija za dio koji se odnosi na zakonsku zateznu kamatu koja je postavljena za pojedinačne mjesečne iznose od 16. u mjesecu, a sukladno čl. 289. st. 2. Obiteljskog zakona obveza uzdržavanja smatra se da je nastala za pojedini mjesec krajem mjeseca za mjesec u kojem je uzdržavanje trebalo dati, pa je samo u tom dijelu sud odbio dio tužbenog zahtjeva kao pod točkom II. izreke.

22. Dio tužbenog zahtjeva tužiteljice odnosi se i na isplatu iznosu od 329,43 eura na ime troškova koji su nastali na Mastercardu i bili su na računu tužiteljice kod Podravske banke d.d. sud smatra neosnovanim jer kao što sama tužiteljica navodi ti iznosi su upotrijebljeni za troškove zajedničkog života stranaka i nema zakonske osnove po kojoj bi se tuženi obvezao isplatiti tužiteljici taj iznos koji je ponavlja se nastao dok su stranke zajednički živjele sa svojom djecom, pa donosi odluku kao pod točkom II. izreke.

23. Odluka o troškovima postupka temelji se na čl. 366. Obiteljskog zakona koji propisuje da između ostalog o troškovima postupka u stvarima uzdržavanja djeteta sud odlučuje slobodno, kao i čl. 346. Obiteljskog zakona koji propisuje primjenu odredaba Zakona o parničnom postupku, pa sud smatra da svaka strana koja je djelomično (ne) uspjela za svojim tvrdnjama treba i snositi svoje troškove ovog postupka.

U Varaždinu, 17. veljače 2025.

S U D A C

Vesna Jug–Blažin, univ.spec.iur.

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana objave ove presude. Žalba se podnosi ovome sudu, pismeno, u tri primjerka, a o njoj odlučuje nadležni županijski sud.

Ako stranka nije pristupila na ročište za objavu presude, a uredno je obaviještena o tom ročištu, smatrat će se da joj je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem je ova presuda objavljena.

Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem je presuda objavljena, rok za žalbu od 15 dana teče od dana dostave prijepisa ove presude.

Dostaviti:

1. pun. tužiteljice ZOU Fosin i dr., odvjetnici iz Varaždina

2. pun. tuženika OD Rački i dr., odvjetnici iz Zagreba