REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-6169/2023-11

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Anti Drezgi te Božici Bilen, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, kojeg zastupa opunomoćenica Željka Karlović, odvjetnica u Zagrebu, Šoštarićeva 10, protiv tuženika Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije (ranije Ministarstvo pravosuđa i uprave), Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, Zagreb, Ulica grada Vukovara 49, OIB: 72910430276, uz sudjelovanje zainteresiranih osoba 1. PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], 2. PUF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koje zastupa opunomoćenica Martina Gajski, odvjetnica Gajski, Grlić, Prka i Partneri, odvjetničko društvo d.o.o., Zagreb, Gundulićeva 15, radi određivanja naknade za ekspropriranu nekretninu, 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništavanje rješenja Ministarstva pravosuđa i uprave Republike Hrvatske, Uprave za građansko, trgovačko i upravno pravo, KLASA: UP/II-943-03/22-01/08, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 7. studenoga 2023.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

III. Nalaže se tužitelju – ZAGREBAČKI ELEKTRIČNI TRAMVAJ d.o.o., Zagreb, Ozaljska 105, OIB: 82031999604, u roku od 15 dana od dana dostave pravomoćne presude naknaditi zainteresiranim osobama - PU, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i PUF, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], trošak upravnog spora u iznosu od 1.250,00 eura (slovima: tisuću dvjesto pedeset eura).

Obrazloženje

1. Osporavanim rješenjem tuženika, KLASA: UP/II-943-03/22-01/08, URBROJ: 514-04-02-01-01/08-23-02 od 7. studenoga 2023., povodom žalbe PU i PUF, poništeno je rješenje Grada Zagreba, Gradskog ureda za imovinsko-pravne poslove, Sektora za upravno-pravne poslove, Odjela za naknade i izvlaštenja, KLASA: UP/I-943-05/21-001/26, URBROJ: 251-19-11/001-21-13 od 7. prosinca 2021., u dijelu pod točkama I. i III. izreke te je predmet u tom dijelu vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. Prvostupanjskim rješenjem od 7. prosinca 2021. u točki I. izreke rješenja odbijen je zahtjev PU i PUF za određivanje naknade za k. č. br. [katastarska čestica], površine 75 čhv, k. o. [katastarska općina]. Točkom II. izreke odbačen je zahtjev PU i PUF za isplatu naknade s osnova zakupa zemljišta za k. č. br. [katastarska čestica], površine 75 čhv, k. o. [katastarska općina], unatrag pet godina. Točkom III. izreke naloženo je PU PUF iz [adresa], u roku od 15 dana od izvršnosti tog rješenja, naknaditi tužitelju troškove odvjetničkog zastupanja u ukupnom iznosu od 1.250,00 kuna na IBAN: [broj bankovnog računa].

2. Tužitelj u tužbi u bitnom navodi da drugostupanjsko tijelo smatra da članak 62. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade omogućava zahtjev za naknadu, čak i kada je postupak ranije pokrenut, ali nije pravomoćno završen, dok je prvostupanjsko tijelo smatralo suprotno. Tužitelj osporava drugostupanjsko rješenje, tvrdeći da su sve relevantne činjenice ispravno utvrđene te da je prvostupanjsko tijelo pravilno primijenilo materijalno pravo. Također, tužitelj smatra da nije utemeljeno odbijanje zahtjeva za naknadu troškova pravnog zastupanja jer Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade ne regulira troškove kada postupak nije pokrenut na inicijativu korisnika izvlaštenja, pa bi se trebale primijeniti odredbe Zakona o općem upravnom postupku. Tužitelj predlaže poništiti drugostupanjsko rješenje i naloži tuženiku donošenje nove odluke te naknadu troškova upravnog spora.

3. Tuženik se u odgovoru na tužbu poziva na razloge iznijete u obrazloženju osporavanog rješenje te predlaže tužbu odbiti.

4. Zainteresirane osobe u odgovoru na tužbu u bitnom navode da su pravovremeno dostavile odgovor na tužbu unutar produženog roka. Zainteresirane osobe smatraju tužbu pravno neutemeljenom i osporavaju je u cijelosti. Smatraju da je osporavano rješenje jasno i pravilno obrazloženo te da je tuženik ispravno poništio prvostupanjsko rješenje. Smatraju da se tužba neosnovano poziva na pogrešnu primjenu članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju, dok je tuženik pravilno tumačio intenciju zakonodavca. Ističu da nije dokazano da je naknada za eksproprijaciju utvrđena jer nema dokaza o dostavi rješenja strankama ni pravomoćnosti. Prisilna naplata nije bila moguća jer naknada nije bila utvrđena niti je rješenje dostavljeno pravnim sljednicima. Ukazuju da Zakon jasno propisuje da troškove postupka snosi korisnik izvlaštenja, osim ako žalbu podnese vlasnik i ona nije usvojena. Predlažu odbiti tužbeni zahtjev i naknaditi troškove odgovora na tužbu.

5. Podneskom od 23. rujna 2024. tužitelj se u bitnom očitovao na odgovore na tužbu.

6. Ocjenjujući zakonitost osporavanog rješenja Sud je pregledao sudski spis i spis tuženika. Sud je presudom riješio spor bez rasprave primjenom odredbe članka 98. točke 4. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24., dalje ZUS).

7. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. U postupku koji je prethodio donošenju osporavanog rješenja utvrđeno je

- da su PU i PUF, zajedno s ostalim supodnositeljima 9. veljače 2018., podnijele zahtjev za isplatu naknade za zemljište oduzeto za izgradnju tramvajske pruge Mihaljevac - Dolje, koji zahtjev su precizirale podneskom od 24. veljače 2021., kojim su zatražile isplatu naknade za nekretninu ekspropriranu rješenjem Narodnog odbora Grada Zagreba, Sekretarijata za financije, Odsjeka za imovinu, Broj: 19460-X-10-1957. od 11. studenoga 1957., koje je postalo pravomoćno od 11. srpnja 1959., a kojim je u korist Zagrebačkog električnog tramvaja u Zagrebu, za izgradnju tramvajske pruge [adresa], eksproprirana nekretnina oznake k. č. br. [katastarska čestica], Tramvajska pruga u Prebendi, površine 75 čhv, upisana u zk. ul. [broj ZK uloška], k. o. [katastarska općina]; podnositeljice zahtjeva su, pritom, istaknule da je predmetno zemljište oduzeto ĐU iz [adresa], kojeg je naslijedio nećak BU, čije su one pravne slijednice;

- da je rješenjem Grada Zagreba, Narodnog odbora Općine Medveščak, broj: 04-RNH-1.719/1-63 od 6. svibnja 1963., u točki 1. izreke određena naknada u korist ČU, kao vlasnika za zemljište k. č. br. [katastarska čestica], upisano u zk. ul. [broj ZK uloška], u površini 75 čhv, k. o. [katastarska općina] u ukupnom iznosu od 69.100,00 dinara, a u točki 2. izreke navedenog rješenja određeno je da će naknadu u označenom iznosu isplatiti Zagrebački električni tramvaj sa posebnog računa u roku od 15 dana po primitku rješenja; iz obrazloženja navedenog rješenja proizlazi daje rješenjem NOGZ-a, Sekretarijata za financije, Broj: 19460-X-10-1957- Ć-385/52. od 11. studenoga 1957. eksproprirano navedeno zemljište u svrhu izgradnje tramvajske pruge [adresa] te da je temeljem članka 65. Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta, u smislu članka 45. Uredbe o postupku za provođenje nacionalizacije, pokrenut postupak određivanja naknade; u rješenju je navedeno da se protiv tog rješenja ne može uložiti žalba niti voditi upravni spor, a da prijašnji vlasnici ili općina na čijem se području nalaze nekretnine mogu u roku od 30 dana od dana dostave rješenja o naknadi podnijeti sudu zahtjev da se utvrdi naknada;

9. Prvostupanjsko tijelo je odbilo zahtjev za određivanje naknade za ekspropriranu nekretninu uz obrazloženje da je pitanje naknade za predmetne nekretnine konačno i pravomoćno riješeno u postupku određivanja naknade, koji se vodio na temelju odredbi Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljište (Službeni list FNRJ, broj 52/58.), u kojem postupku je doneseno rješenje kojim je vlasnicima zemljišta određena naknada za zemljište i uništene usjeve i zasade na tom zemljištu te je ono imalo snagu izvršnog rješenja, jer se protiv njega nije mogla uložiti žalba niti voditi upravni spor, sukladno članku 60. tog Zakona. Stoga, budući da je postupak određivanja naknade za eksproprirane nekretnine dovršen 1963., na način da je doneseno rješenje kojim je prijašnjem vlasniku naknada određena, prvostupanjsko tijelo utvrdilo je da u konkretnom slučaju nisu ostvarene pretpostavke iz odredbe članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (Narodne novine, broj 74/14., 69/17. i 98/19.).

10. Drugostupanjsko tijelo je ocijenilo da je prvostupanjsko tijelo pogrešno primijenilo odredbu članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade. Drugostupanjsko tijelo shvaća odredbu članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade na način da ista, u situaciji kada je nadležno upravno tijelo propustilo do stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade po službenoj dužnosti pokrenuti postupak određivanja naknade za eksproprirano/deposedirano zemljište sukladno ranijim propisima, kao i u slučaju kada je nadležno tijelo navedeni postupak pokrenulo, ali je isti propustilo pravomoćno okončati, prijašnjim vlasnicima omogućava podnošenje zahtjeva za određivanje naknade za oduzete im nekretnine.

11. Prema odredbi članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade na postupke određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima, koji do stupanja na snagu ovog Zakona nisu pokrenuti, primjenjivat će se odredbe ovog Zakona.

12. Osnovano drugostupanjsko tijelo navodi da je prema ranije važećim propisima nadležno upravno tijelo bilo dužno po službenoj dužnosti (ex officio) provesti postupak određivanja naknade za eksproprirano/deposedirano zemljište nakon okončanja postupka eksproprijacije/deposedacije. Raniji vlasnik odnosno korisnik ekspropriranog/deposediranog zemljišta nije bio aktivno legitimiran sam pokrenuti postupak određivanja naknade za zemljište u odnosu na koje je postupak eksproprijacije/deposedacije pokrenuo korisnik eksproprijacije/deposedacije. Pravo vlasnika (korisnika) ekspropriranog/deposediranog zemljišta da mu se odredi naknada proizlazi iz samog postupka oduzimanja prava vlasništva/korištenja, na koji postupak vlasnik zemljišta nije dobrovoljno pristao. On je jedino mogao inicirati nastavak postupka na koji nastavak, također, nije imao utjecaja, a niti je pravnu zaštitu mogao zatražiti u izvanparničnom postupku, budući da se takav postupak mogao pokrenuti tek nakon neuspješno okončanog upravnog postupka.

13. Tuženik osnovano navodi da u situacijama kada postupak određivanja naknade za nekretnine eksproprirane ili deposedirane sukladno ranijim propisima nije pokrenut te nije donijeta pravomoćna odluka o naknadi, postupak koji se provodi sukladno Zakonu o izvlaštenju i određivanju naknade, samo je nastavak postupka eksproprijacije ili deposedacije koji su vođeni ranije, ali nije nikad okončan odlukom ili sporazumom o naknadi, obzirom na to da je postupak određivanja naknade upravno tijelo bilo dužno provesti po službenoj dužnosti.

14. U konkretnom slučaju riječ je o zemljištu koje je eksproprirano na temelju Zakona o eksproprijaciji (Službeni list FNRJ, broj 12/57.), a za koje zemljište se naknada određivala prema odredbama Zakona o nacionalizaciji najamnih zgrada i građevinskog zemljišta (Službeni list FNRJ, broj 52/58.; u daljnjem tekstu: Zakon o nacionalizaciji), sukladno odredbi članka 65. Zakona o nacionalizaciji.

15. Odredbom članka 65. stavka 1. Zakona o nacionalizaciji propisano je da ako je na osnovu rješenja o eksproprijaciji donesenog na osnovu Zakona o eksproprijaciji, koje je postalo pravomoćno do dana stupanja na snagu ovog Zakona (26. prosinca 1958.), eksproprirana zgrada, dio zgrade ili građevinsko zemljište, koji bi po ovom zakonu imali biti nacionalizirani da nisu eksproprirana, naknadu za takvu nekretninu odredit će organ uprave općinskog narodnog odbora nadležan za poslove financija po odredbama ovog Zakona, ako do njegovog stupanja na snagu prijašnjem vlasniku nije namirena naknada određena na osnovu Zakona o eksproprijaciji.

16. Odredbama članka 60. stavka 1. Zakona o nacionalizaciji bilo je propisano da se protiv rješenja o naknadi donesenog od strane organa uprave općinskog narodnog odbora nadležnog za poslove financija ne može izjaviti žalba niti se može voditi upravni spor. Stavkom 2. je bilo propisano da raniji vlasnik nacionalizirane nekretnine i općina na čijem se području ta nekretnina nalazi mogu u roku od 30 dana od dana dostave rješenja o naknadi podnijeti zahtjev da sud utvrdi naknadu. Stavkom 3. je bilo propisano da po zahtjevu za utvrđenje naknade rješava u vanparničnom postupku kotarski sud na čijem se području nalazi nacionalizirana nekretnina na koju se zahtjev odnosi. Stavkom 4. bilo je propisano da se protiv prvostupanjskog rješenja kotarskog suda može izjaviti žalba okružnom sudu u roku od 15 dana od dana dostave rešenja. Stavkom 5. je bilo propisano da pravomoćno sudsko rješenje o naknadi zamjenjuje rješenje koje je donio organ uprave općinskog narodnog odbora nadležan za poslove financija.

17. Iz odredbi tada važećeg Zakona o nacionalizaciji proizlazi da je naknadu za oduzete nekretnine određivalo upravno tijelo te su postupci određivanja naknade bili okončani donošenjem rješenja o naknadi, a nezadovoljna stranka je isključivo sudskim putem mogla tražiti određivanje više naknade.

18. Na temelju stanja spisa tuženik pravilno zaključuje kako iz spisa predmeta nije razvidno je li navedeno rješenje postalo pravomoćno s obzirom da spisu predmeta ne prileži dokaz da je prijašnji vlasnik (pravni prednik podnositeljica zahtjeva) navedeno rješenje zaprimio, već samo preslika rješenja od 6. svibnja 1963. kojim je određena naknada, a na kojem nije otisnuta klauzula pravomoćnosti.

19. S obzirom na navedeno, pravilna je ocjena drugostupanjskog tijela kako preuranjen je i nezakonit zaključak prvostupanjskog tijela da je u konkretnom predmetu postupak određivanja naknade za eksproprirano zemljište nedvojbeno pokrenut i okončan po prijašnjim propisima, iz kojeg razloga da nema mogućnosti primjene odredbe članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade.

20. Zakon o izvlaštenju i određivanju naknade više ne predviđa mogućnost podnošenja zahtjeva za ponovno određivanje već pravomoćno utvrđene, a neisplaćene naknade za izvlaštene nekretnine, a koje pravo je bilo propisano člankom 47. Zakona o izvlaštenju / Narodne novine, broj 9/94.. 35/94., 112/00., 114/01., 79/06., 45/11. i 34/12./ (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-1710/2023-2 od 11. srpnja 2023.). Međutim, za primjenu članka 62. stavka 2. Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade potrebno je utvrditi je li za nekretninu pravomoćno određena naknada do stupanja na snagu Zakona o izvlaštenju i određivanju naknade (tako Visoki upravni sud u presudi Usž-3483/2023-2 od 23. svibnja 2024.). U konkretnom slučaju nije utvrđeno je li za predmetno zemljište pravomoćno utvrđena naknada rješenjem od 6. svibnja 1963. Naime, u slučaju ako je doneseno rješenje o naknadi, a to rješenje nije dostavljeno stranci, tada se radi o postupku određivanja naknade u kojem nije donesena pravomoćna odluka.

21. Budući je osnovano poništeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odlučeno o glavnoj stvari te je predmet vraćen na ponovno postupak, to je osnovano poništeno prvostupanjsko rješenje u dijelu kojim je odlučeno o troškovima upravnog postupka.

22. Slijedom navedenog, Sud je utvrdio da je osporavano rješenje zakonito.

23. S obzirom na sve naprijed navedeno odlučeno je kao u točki I. izreke ove presude primjenom odredbe članka 116. stavak 1. ZUS-a.

24. O troškovima upravnog spora, Sud je odlučio na temelju odredbe članka 147. stavka 1. ZUS-a, prema kojoj stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi sve troškove spora, ako zakonom nije drukčije propisano. Kako tužitelj nije uspio u ovom upravnom sporu, nema zakonskog osnova udovoljiti njegovom zahtjevu za nadoknadu troškova upravnog spora. Stoga je Sud odlučio kao u točki II. izreke.

25. Tužitelj je izgubio spor te je na temelju članka 147. stavka 1. ZUS-a dužan zainteresiranim osobama nadoknaditi opravdane izdatke učinjene u tijeku spora, a koji obuhvaćaju nagradu za rad odvjetnika. Zainteresiranim osobama treba kao opravdan izdatak u smislu članka 144. stavka 1. i 2. ZUS-a priznati trošak za sastavljanje odgovora na tužbu. Imajući na umu da se sukladno članku 144. stavku 3. ZUS-a vrijednost predmeta spora smatra neprocjenjivom, primjenom Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine, broj 138/23.), zainteresirane osobe imaju pravo na naknadu u iznosu od 1.000,00 eura, uvećano za PDV, ukupno 1.250,00 eura. Slijedom navedenog na temelju članka 148. stavka 4. ZUS-a odlučeno je kao točki III. izreke.

U Zagrebu, 17. veljače 2025.

Sudac:

Ante Drezga

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave presude.

DNA:

1. Odvjetnica Željka Karlović, [adresa] Zagreb, Šoštarićeva 10

2. Ministarstvo pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, [adresa] Zagreb, Ulica grada Vukovara 49

3. Odvjetnica Martina Gajski, [adresa] Zagreb, Gundulićeva 15

4. U spis