REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD SLAVONSKI BROD
Tome Skalice 2
35000 SLAVONSKI BROD
Poslovni broj: Gž-239/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Slavonskom Brodu, u vijeću sastavljenom od sutkinja Irene Dikanović- Terzić predsjednice vijeća, te članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice Draženke Ilak i Lidije Klašnja-Petrović članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćniku Tomislavu Mikić, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženice Addiko Bank d.d. iz [adresa], OIB: 14036333877, zastupane po punomoćnici Iris Šanjug, odvjetnici u Odvjetničkom društvu Ćurković i Šanjug u Zagrebu, radi isplate, rješavajući žalbu tuženice protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2024., poslovni broj: P-4970/2021-33., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se žalba tuženice Addiko Bank d.d. Zagreb kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu od 11. siječnja 2024., poslovni broj: P-4970/2021-33, u pobijanim točkama I., II., III., IV., V. i VII. izreke.
II. Odbija se zahtjev tuženice za naknadu troška žalbe.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja suđeno je:
"I Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 3 stavka 4 Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br: [broj depozita]/2006 sklopljenog 13.03.2006. između tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 (prije: Slavonska banka d.d.) solemniziranog od strane javnog bilježnika Antuna Novačića iz [adresa] pod br. Ov-1377/2006. koja glasi: “obračunatim po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja."
II Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 3 stavka 5 Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br: [broj depozita]/2006 sklopljenog 13.03.2006. između tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 (prije: Slavonska banka d.d.) solemniziranog od strane javnog bilježnika Antuna Novačića iz [adresa] pod br. Ov-1377/2006. koja glasi: "kamate se obračunavaju u CHF, a naplaćuju u kunama po srednjem tečaju Hrvatske narodne banke na dan plaćanja.
III Utvrđuje se ništetnim dio odredbe članka 4 stavka 1 i 2 Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br: [broj depozita]/2006 sklopljenog 13.03.2006. između tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 (prije: Slavonska banka d.d.) solemniziranog od strane javnog bilježnika Antuna Novačića iz [adresa] pod br. Ov-1377/2006. koja glasi: "Ugovorne strane su suglasne da je kamatna stopa promjenjiva i vezana uz određenu valutnu klauzulu.
IV Utvrđuje se ništetnom odredba članka 5 Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita br: [broj depozita]/2006 sklopljenog 13.03.2006. između tužitelja SČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i tuženika ADDIKO BANK d.d. sa sjedištem u [adresa], OIB: 14036333877 (prije: Slavonska banka d.d.) solemniziranog od strane javnog bilježnika Antuna Novačića iz [adresa] pod br. Ov-1377/2006.
V Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. isplatiti tužitelju SČ iznos od 1.349,85 EUR/10.170,41 kn sa zateznom kamatom koja teče kako slijedi:
- na iznos od 0,54 Eur-a/ 4,06 kn od 15.4.2006. do isplate
- na iznos od 1,29 Eur-a/ 9,73 kn od 16.5.2006. do isplate
- na iznos od 0,04 Eur-a/0,33 kn od 1.7.2006. do isplate
- na iznos od 0,25 Eur-a/1,87 kn od 2.9.2006. do isplate
- na iznos od 0,51 Eur-a/3,84 kn od 5.10.2006. do isplate
- na iznos od 4,66 Eur-a/35,13 kn od 5.11.2008. do isplate
- na iznos od 1,74 Eur-a/13,10 kn od 20.11.2008. do isplate
- na iznos od 0,51 Eur-a/3,88 kn od 23.12.2008. do isplate
- na iznos od 7,78 Eur-a/58,61 kn od 21.1.2009. do isplate
- na iznos od 9,90 Eur-a/74,62 kn od 19.2.2009. do isplate
- na iznos od 4,66 Eur-a/35,09 kn od 18.3.2009. do isplate
- na iznos od 5,83 Eur-a/43,92 kn od 18.4.2009. do isplate
- na iznos od 5,86 Eur-a/44,14 od 20.5.2009. do isplate
- na iznos od 4,08 Eur-a/30,73 kn od 18.6.2009. do isplate
- na iznos od 4,77 Eur-a/35,97 kn od 22.7.2009. do isplate
- na iznos od 4,09 Eur-a/30,83 kn od 19.8.2009. do isplate
- na iznos od 4,36 Eur-a/32,83 kn od 19.9.2009. do isplate
- na iznos od 4,36 Eur-a/32,83 kn od 19.9.2009. do isplate
- na iznos od 3,51 Eur-a/26,45 kn od 18.10.2009. do isplate
- na iznos od 5,22 Eur-a/39,31 kn od 20.11.2009. do isplate
- na iznos od 6,36 Eur-a/47,89 kn od 29.12.2009. do isplate
- na iznos od 8,50 Eur-a/64,07 kn od 23.2.2010. do isplate
- na iznos od 13,61 Eur-a/ 102,52 kn od 19.5.2010. do isplate
- na iznos od 15,41 Eur-a/116,09 kn od 22.6.2010. do isplate
- na iznos od 18,06 Eur-a/136,10 kn od 16.7.2010. do isplate
- na iznos od 18,38 Eur-a/138,47 kn od 27.7.2010. do isplate
- na iznos od 18,96 Eur-a/142,85 kn od 19.8.2010. do isplate
- na iznos od 25,75 Eur-a/193,99 kn od 16.9.2010. do isplate
- na iznos od 21,64 Eur-a/163,07 kn od 30.9.2010. do isplate
- na iznos od 22,25 Eur-a/167,64 kn od 16.11.2010. do isplate
- na iznos od 27,19 Eur-a/204,87 kn od 16.12.2010. do isplate
- na iznos od 27,63 Eur-a/208,19 kn od 16.1.2011. do isplate
- na iznos od 27,96 Eur-a/210,68 kn od 20.1.2011. do isplate
- na iznos od 25,87 Eur-a/194,94 kn od 16.2.2011. do isplate
- na iznos od 26,87 Eur-a/202,42 kn od 16.3.2011. do isplate
- na iznos 26,92 Eur-a/od 202,84 kn od 16.4.2011. do isplate
- na iznos od 37,00 Eur-a/278,78 kn od 31.5.2011. do isplate
- na iznos od 37,04 Eur-a/279,09 kn od 16.6.2011. do isplate
- na iznos od 44,87 Eur-a/338,11 kn od 16.7.2011. do isplate
- na iznos od 49,39 Eur-a/372,10 kn od 23.8.2011. do isplate
- na iznos od 37,74 Eur-a/284,36 kn od 29.9.2011. do isplate
- na iznos od 34,90 Eur-a/262,93 kn od 19.11.2011. do isplate
- na iznos od 34,90 Eur-a/262,93 kn od 19.11.2011. do isplate
- na iznos od 36,47 Eur-a/274,82 kn od 14.12.2011. do isplate
- na iznos od 36,42 Eur-a/274,39 kn od 14.12.2011. do isplate
- na iznos od 36,26 Eur-a/273,18 kn od 16.12.2011. do isplate
- na iznos od 41,42 Eur-a/312,06 kn od 18.2.2012. do isplate
- na iznos od 39,84 Eur-a/300,19 kn od 17.3.2012. do isplate
- na iznos od 39,84 Eur-a/300,19 kn od 17.3.2012. do isplate
- na iznos od 40,04 Eur-a/301,69 kn od 20.4.2012. do isplate
- na iznos od 41,65 Eur-a/313,81 kn od 16.6.2012. do isplate
- na iznos od 40,59 Eur-a/305,82 od 24.7.2012. do isplate
- na iznos od 39,52 Eur-a/297,75 kn od 22.8.2012. do isplate
- na iznos od 39,52 Eur-a/297,75 kn od 22.8.2012. do isplate
- na iznos od 39,64 Eur-a/298,68 kn knod 16.10.2012. do isplate
- na iznos od 40,33 Eur-a/303,88 kn od 22.12.2012. do isplate
- na iznos od 40,33 Eur-a/303,88 kn od 22.12.2012. do isplate
- na iznos od 40,33 Eur-a/303,88 kn od 22.12.2012. do isplate
- na iznos od 40,17 Eur-a/302,67 kn od 28.2.2013. do isplate
- na iznos od 40,17 Eur-a/302,67 kn od 28.2.2013. do isplate
- na iznos od 40,17 Eur-a/302,67 kn od 28.2.2013. do isplate i
na iznos od 284,96 Eur-a/37,82 kn od 10.05.2013. do isplate, sve po stopi za razdoblje do 1.8.2015. koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, za razdoblje od 1.8.2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za pet postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, sve u roku od 15 dana.
VI Odbija se, kao djelomično neosnovan tužbeni zahtjev i to u dijelu kojim tužitelj od tuženika potražuje isplatu iznosa od 484,90 Eur / 3.653,46 kn sa zatraženom zateznom kamatom.
VII Nalaže se tuženiku Addiko Bank d.d. naknaditi tužitelju SČ troškove postupka u iznosu od 1.170,21 Eur sa zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 11. siječnja 2024. do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana."
2. Protiv presude tuženica je pravovremeno podnijela žalbu protiv točaka I., II., III., IV., V. i VII. izreke i to zbog žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. točki 1. -3. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07-Odluka USRH, 84/08, 96/08-Odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11 – pročišćeni tekst, 25/13, 89/14, 70/19 – dalje: ZPP). U žalbi navodi da je prvostupanjski sud počinio bitnu povredu odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati, a osobito iz razloga što u presudi nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama, odnosno jer su isti nejasni i proturječni. Smatra da je pogrešan zaključak prvostupanjskog suda koji se odnosi na okolnosti je li u konkretnom slučaju prilikom sklapanja Ugovora o kreditu postojalo pregovaranje o valutnoj klauzuli u CHF, a samim tim predstavlja li sporna ugovorna odredba o valutnoj klauzuli u CHF poštenu odredbu, te tvrdi da je na te okolnosti prvostupanjski sud trebao saslušati javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor. Smatra da je odbijanjem dokaznog prijedloga za saslušanjem ovog svjedoka i odbijanjem prigovora na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petre Blašković počinjena i bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a. Smatra da je prilikom izrade nalaza i mišljenja trebalo uvažiti i negativne tečajne razlike, a ne samo pozitivne. Nadalje ističe kako je prvostupanjski sud u cijelosti zanemario navode tuženice u pogledu Slavonske banke d.d. Osijek, jer upravo ta banka nije bila obuhvaćena presudama po kolektivnoj tužbi potrošača, što znači da se tužitelj ne može pozivati na pravna utvrđenja i pravna tumačenja iz tih presuda. Tuženica ustraje i u prigovoru zastare. Što se tiče odluke o troškovima postupka smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je za sve radnje tužitelja primjenjivao Izmjene tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika NN 126/2022 i to za razdoblje prije stupanja na snagu navedenih izmjena. Predlaže da se presuda preinači na način da se tužitelj u cijelosti odbije sa tužbenim zahtjevom i da joj se nadoknade troškovi parničnog postupka ili da se pobijana presuda ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje. Traži trošak sastava žalbe.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Suprotno navodima žalbe, prvostupanjski sud je u svojoj odluci dao dovoljno jasne i obrazložene razloge o odlučnim činjenicama koji međusobno nisu proturječni, a nisu u suprotnosti ni sa provedenim dokazima, tako da se presuda može ispitati.
6. Navod tuženice da je tijekom postupka pred prvostupanjskim sudom počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a ovaj sud je ocijenio neosnovanim, jer iz spisa proizlazi da u postupku pred prvostupanjskim sudom nije bilo nikakvih nezakonitosti zbog kojih bi tuženici bilo onemogućeno raspravljati pred sudom. Prema članku 220. stavku 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, dok je sukladno stavku 2. istog članka prvostupanjski sud ovlašten odlučivati koje će dokaze izvesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica. Odbijanje dokaznih prijedloga tuženice (prijedlog za saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao Ugovor o kreditu na okolnosti zaključenja ugovora o kreditu), a koji dokaz je prvostupanjski sud smatrao neodlučnim za utvrđenje odlučnih činjenica, primjenjujući tako na konkretan slučaj zakonsko ovlaštenje iz članka 220. stavka 2. ZPP-a, prema ocjeni ovog suda, ne daje osnove za zaključak da je tijekom postupka počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 6. ZPP-a, a niti je počinjena bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. u vezi s člankom 220. ZPP-a. Isto se odnosi i na prigovore tuženice u pogledu prigovora na nalaz i mišljenje stalnog sudskog vještaka Petre Blašković dipl. oec.
7. Nije osnovan ni žalbeni razlog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja, jer je sporne odlučne činjenice sud prvog stupnja pravilno utvrdio i raspravio u smislu članka 8. ZPP-a.
8. Suprotno navodima žalbe, i po ocjeni ovoga suda saslušanje javnog bilježnika koji je solemnizirao ugovor o kreditu nije bilo potrebno za utvrđivanje odlučnih činjenica, jer javni bilježnik nije sudjelovao u pregovorima prilikom sklapanja ugovora o kreditu i stoga mu nije moglo biti poznato na što je tužitelj kao potrošač upozoren od strane zaposlenika tuženice prilikom sklapanja ugovora o kreditu, a činjenica što se radi o Ugovoru o kreditu koji je solemniziran po javnom bilježniku, ne znači da takav ugovor ili odredbe ugovora ne mogu biti ništave.
9. Po ocjeni ovoga suda, prvostupanjski sud pravilno nije prihvatio prijedlog tuženice za dopunom financijskog vještačenja na način da je između stranaka ugovoren kredit u kunama s promjenjivom kamatom, jer takav ugovor između stranaka nije sklopljen, a odlukom suda se ne mogu stvarati ugovorne odredbe koje stranke nisu ugovorile.
10. Nadalje, prvostupanjski sud je pravilno postupio kada kod utvrđivanja visine stečenog bez osnove nije uzeo u obzir negativne tečajne razlike, jer tuženica nije u ovom postupku isticala prigovor prijeboja.
11. Predmet spora je zahtjev tužitelja da se utvrdi da su ništetne odredbe Ugovora o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006 koji su parnične stranke zaključile 13. ožujka 2006., a odnose se na promjenjivu kamatnu stopu, te valutnu klauzulu u CHF i zahtjev tužitelja da mu tuženica vrati preplaćeni iznos po osnovi ništetnih ugovornih odredbi.
12. Prije svega valja istaknuti da je, i po shvaćanju ovog drugostupanjskog suda, pravilno prvostupanjski sud zaključio kako se odluke u kolektivnom sporu protiv Hypo Alpe-Adria-Bank (sada Addiko Bank d.d.) kao preuzimatelja Slavonske banke d.d. odnose i na odnose nastale između potrošača i Slavonske banke d.d., obzirom na odredbu članka 522. stavka 3. Zakona o trgovačkim društvima ("Narodne novine" broj 118/03), a o tom pitanju izjasnio se i VSRH u odluci Rev-1135/2023-2 od 3. siječnja 2024.
13. Ovaj drugostupanjski sud u cijelosti prihvaća činjenično stanje utvrđeno od strane prvostupanjskog suda i to:
- da su parnične stranke (odnosno tužitelj i prednica tuženice Slavonska banka d.d.) sklopile Ugovor o namjenskom kreditu bez depozita broj [broj depozita]/2006, 13. ožujka 2006.. (dalje: Ugovor) i to tužitelj kao korisnik kredita, a prednica tuženice kao kreditor, na iznos od 13.000,00 CHF u kunskoj protuvrijednosti, s rokom otplate 72 mjeseca, uz redovnu kamatu po stopi od 4,65% godišnje, dekurzivno, te da je ugovoreno i da efektivna kamatna stopa, odnosno realna godišnja kamatna stopa iznosi 5,22% godišnje;
- da je tužitelj prije podnošenja tužbe otplatio kredit u cijelosti;
- da je tužitelj potrošač, jer je kredit podigao za izgradnju kuće;
- da je prilikom sklapanja Ugovoru o kreditu od strane službenika banke bio obavješten da je kredit u valuti CHF najpovoljniji;
- da prema nalazu i mišljenju stalnog sudskog vještaka knjigovodstveno financijskog struke razlika prema tečaju CHF za utuženo razdoblje od iznosi ukupno 1.349,85 eura;
- da je presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj: P-1401/12, koja je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda poslovni broj: Pž-6632/17, i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske poslovni broj: Rev-2221/18 od 16. rujna 2019. odlučeno da je, između ostalih tuženika, i tuženica Addiko Bank d.d. u navedenom razdoblju povrijedila kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe ugovaranjem valute uz koju je vezana glavnica švicarski franak.
14. Na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je zaključio o djelomičnoj ništetnosti Ugovora i to u dijelu glede valutne klauzule i promjenjive kamatne stope.
15. Zaključak prvostupanjskog suda sukladan je zaključcima Vrhovnog suda Republike Hrvatske sadržanim u presudi poslovni broj: Rev-249/14-2 i Rev-2221/18 od 16. rujna 2019., prema kojima, iako nije zabranjeno istovremeno ugovoriti valutnu klauzulu i promjenjivu kamatnu stopu, činjenica što obveza potrošača istovremeno ovisi o dva promjenjiva bitna elementa čini tu obvezu posebno rizičnom, jer u vrijeme sklapanja ugovora potrošač ne zna koji iznos glavnice u kunama će biti u obvezi tijekom dugoročne otplate kredita vratiti banci, a ne zna niti koju će cijenu (redovnu kamatu) za to platiti, a banke su kao visoko specijalizirane novčane ustanove čiji predmet poslovanja je novac kojeg plasiraju potrošačima u vidu raznih novčanih "proizvoda" dužne maksimalno odgovorno pristupiti svakom pojedinom potrošaču i pomoći mu da se u okviru zakonom dopuštenih mogućnosti koristi njihovim uslugama, ali nikada na njegovu štetu.
16. Slične odredbe sadržane su u Direktivi 93/13 EEZ, jer je u članku 5. Direktive navedeno da u slučaju ugovora u kojem se sve ili određene odredbe nude u pisanom obliku, te odredbe moraju biti sročene jasno i razumljivo.
17. Slijedom navedenog proizlazi da je prvostupanjski sud pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužitelja i utvrdio ništetnost ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli u CHF i promjenjivoj kamatnoj stopi, te mu dosudio po osnovi stjecanja bez osnove zbog ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli iznos od 1.349,85 eura s kamatom, sukladno članku 1111. i članku 29. ZOO
18. Suprotno navodima žalbe tuženica je nepošten stjecatelj.
19. Naime, tuženica je kao banka povrijedila interes i prava tužitelja kao potrošača, odnosno korisnika kredita na način da prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja uvjerila da je podizanje kredita u CHF najpovoljnije.
20. Slijedom navedenog prvostupanjski sud je pravilno primijenio materijalno pravo kada je obvezu tuženicu na plaćanje zakonske zatezne kamate računao od slijedećeg dana od dana kada je tužitelj izvršio isplatu anuiteta koja tuženici ne pripada, odnosno po osnovi stečenog bez osnove.
21. Tuženica je tijekom prvostupanjskog postupka isticala prigovor zastare, pa je prvostupanjski sud pravilno zaključio da je isti nije osnovan u dijelu koji se odnosi na zahtjev tužitelja za povratom pretplate zbog ništetne odredbe o valutnoj klauzuli.
22. U konkretnom slučaju se primjenjuje opći zastarni rok od 5 godina, sukladno članku 225. ZOO, jer se radi o vraćanju stečenog bez osnove.
22.1. Prema pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske zauzetog na sjednici Građanskog odjela poslovni broj: Su-IV-47/2020-2. od 30. siječnja 2020. zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva, prema kojem su ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavka 1. ZOO/05 kao posljedica utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora.
22.2. Slijedom navedenog pravnog shvaćanja, a koje je obvezno za ovaj sud (članak 40. stavak 2. Zakona o sudovima - "Narodne novine" broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19 i 130/20), budući je presuda kojom su utvrđene ništetnim odredbe ugovora u odnosu na valutnu klauzulu postala pravomoćnom 14. lipnja 2018., to je u skladu sa citiranim pravnim shvaćanjem, prigovor zastare neosnovan, obzirom da je tužba podnesena 10. lipnja 2021.
23. Pravilna je i odluka o troškovima postupka, jer je ispravno utemeljena na odredbi članka 154. stavka 2. ZPP-a. U odnosu na žalbene navode tuženice kojima se osporava vrijednost boda prema kojoj je izvršen obračun troškova za svaku pojedinu radnju, pri čemu tuženica smatra da je za svaku radnju bilo potrebno primijeniti tarifu koja je vrijedila u vrijeme poduzimanja svake pojedine radnje valja navesti, da neovisno o tome kada su radnje punomoćnika poduzete, sud prilikom određivanja troškova postupka primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. U vrijeme donošenja prvostupanjske odluke na snazi je bila Tarifa o nagradama i naknadi troškova koja je objavljena u Narodnim novinama 138/23 kojom je vrijednost boda određena u iznosu od 2,00 eura. Prvostupanjski sud međutim pogrešno primjenjuje Tarifu o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22 i 126/22) računajući vrijednost boda 1,99 eura, dakle manje nego tužitelju stvarno pripada, no kako je izostala žalba tužitelja, to ovaj drugostupanjski sud visinu troškova u tom dijelu nije ispitivao.
24. Slijedom navedenog, žalba tuženice je odbijena kao neosnovana i prvostupanjska presuda je potvrđena, sukladno članku 368. stavku 1. ZPP-a.
25. Temeljem odredbi članka 166. stavka 1. i članka 154. stavka 1. ZPP-a odbijen je zahtjev tuženice za naknadu troškova žalbe, jer ista s žalbom nije uspjela.
26. U nepobijanom dijelu, u točki VI. izreke, prvostupanjska presuda ostaje ne izmijenjena.
27. Slijedom navedenog odlučeno je kao u izreci.
Slavonski Brod, 17. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Irena Dikanović-Terzić
