Republika Hrvatska

Županijski sud u Vukovaru

Vukovar , Županijska 33

Gž-82/2023-3

U IME   REPUBLIKE HRVATSKE

PRESUDA

Županijski sud u Vukovaru , OIB:92599990351 , u vijeću sastavljenom od sudaca toga suda : Vesne Vrkić Perak , kao predsjednika vijeća , te Željke Marine kao suca izvjestitelja i Marijane Žulj Jakovljević , kao člana vijeća , Općinski građanski sud u Zagrebu po sutkinji toga suda Vlatki Paškvalin Bošković , u pravnoj stvari tužitelja DG iz [adresa] , [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj] , zastupnog po punomoćnicima odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Vukadin i partneri iz Zagreba , protiv tuženika Erste&Steiermarkische bank dd , Rijeka , Jadranski trg 3/a , OIB: 23057039320 , zastupnog po punomoćniku Damiru Metelku , odvjetniku u Odvjetničkom društvu Metelko, Knežević & Partneri doo iz Zagreba , radi utvrđenja i isplata, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu broj: P- 6622/2019-33 od 21. prosinca 2022. , na sjednici vijeća održanoj dana 17. veljače 2025. ,

presudio je

Odbija se žalba kao neosnovana, te se potvrđuje presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu , broj: P-6622/2019-33 od 21. prosinca 2022.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskim presudom utvrđene su ništetnim odredbama o promjenjivoj kamatnoj stopi iz ugovora o kreditu od 18. rujna 2006. i ugovora od 5. rujna 2008. sklopljenima između parničnih stranaka.

Temeljem navedenog naloženo je tuženiku da tužitelju s osnove ništetne ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi isplati tužitelju iznos od 691,56 Eur-a sa pripadajućom zateznom kamatom na svaki pojedini mjesečni iznos kako je navedeno u izreci prvostupanjske presude.

Naloženo je tuženiku da nadoknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 1884,80 Eur- as pripadajućim kamatama.

2. Pravodobno podnesenom žalbom tuženik pobija takvu prvostupanjsku presudu u cijelosti zbog svih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“, broj: 53/91., 91/92., 88/01., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14. i 70/19. – u nastavku teksta: ZPP) . Predlaže preinačenje ili ukidanje pobijane presude.

3. Žalba nije osnovana.

4. Prvostupanjski sud je potpuno i istinito utvrdio činjenično stanje i na tako utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo.

5. Prvostupanjski sud nije počinio niti jednu od bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a , a na koje drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.

6. Predmet spora u ovoj pravnoj stvari je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa kredita zbog ništetnosti ugovorene odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi. Specifičnost ovog spora je u tome što tužitelj zahtijeva utvrđivanje ništetnih odredbi ugovora iz 2006. godine, a koji je kredit bio kunski, kao i ništetnost takvih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi za ugovor iz 2008. godine koji je zaključen u vrijednosti Eur.

7. Tijekom postupka utvrđeno je kako je nesporno da su stranke sklopile Ugovore o kreditima 18. rujna 2006. (kunski) i 5. rujna 2008. (Eur) s tim da je ovim ugovorom iz 2008. godine prijevremeno otplaćen prethodni ugovor iz 2006. godine uz promjenjivu kamatnu stopu u skladu s Odlukom o kamatnim stopama vjerovnika.

8. Financijskim vještačenjem utvrđeno je da je zbog promjene kamatne stope tijekom otplate kredita u Eur-u (2008.godina) u odnosu na početno ugovorenu kamatnu stopu tužitelj platio 691,56 Eur-a više sa zateznim kamatama na svaki pojedini iznos od dospijeća do isplate kako je navedeno pod točkom III. prvostupanjske presude.

9. Tuženik nije prigovarao predloženom zadatku vještaka , a na sam nalaz imao je primjedbu samo na metodologiju izračuna.

10. Točan je žalbeni navod da u ugovoru iz 2006. godine nije mijenjana kamatna stopa, a što je prvostupanjski sud i utvrdio, ali je isto tako pravilno sud utvrdio da je iu tom ugovoru utvrđena promjenjiva kamatna stopa pa je istu odredbu utvrdio kao ništetnu.

Razlika je tužitelju dosuđena samo po ugovoru iz 2008. godine, a prema navedenom utvrđenju sudskog vještaka .

11. Sud prvog stupnja opravdano utvrđuje ništetnost spornih odredbi Ugovora o kreditu u smislu Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine", broj:96/03. – dalje: ZZP) u razdoblju do 6. kolovoza 2007. i to članovima 81.82., i 90. a od 7. kolovoza 2007. pa nadalje protivno odredbama tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" novine", broj:79/07.,125/07.,75/09.,79/09.,89/09.,133/09.) i to članovima 96. i 97. tog zakona.

12. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud se osnovano i zakonito poziva na pravna stajališta sudova u postupku kolektivne zaštite potrošača u predmetu Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012 kojim se utvrđuje ništetnost ugovornih odredbi o promjenjivoj kamatnoj stopi i valutnoj klauzuli vezanoj uz CHF, a koja je potvrđena u pogledu promjenjive kamatne stope presudom Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-7129/13 od 13. lipnja 2014. i presudom Vrhovnog suda Republike Hrvatske, broj:Revt-249/14 od 9. travnja 2015.

Vrhovni sud Republike Hrvatske je odlukom broj:Rev-2221/2018-11 od 3. rujna 2019. potvrdio presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske, broj:Pž-6632/17 kojom je utvrđena povreda kolektivnih interesa i prava potrošača u odnosu na ugovorenu valutu uz koju je vezana glavnica CHF.

13. Tuženikov prigovor zastare pravilno je odbijen, a što potvrđuje i pravni stav Vrhovnog sud Republike Hrvatske (dalje:VSRH) u predmetu broj:Rev-2245/2017, a prema kojem stavu su prekid i ponovni tijek zastare vezani za podnošenje tužbe u kolektivnom sporu i pravomoćnost presuda koje su donesene imajući u vidu svrhu postupka kolektivne zaštite potrošača, te relativno kratke rokove zastare. Zastarni rok od pet godina iz članka 225. ZOO-a je prekinut podnošenjem tužbe u kolektivnom sporu, a ponovno je počeo teći pravomoćnošću odluka o ništetnosti ugovorenih odredbi.

Presuda Trgovačkog suda u Zagrebu broj:P-1401/2012 je postala pravomoćna 13. lipnja 2014. u pogledu ništetnosti ugovorne odredbe o promjenjivoj kamatnoj stopi, a kako je tužba podnijeta 13. lipnja 2019. to je jasno da nije nastupila zastara.

14. Suprotno žalbenim navodima tužitelj je dokazao da je sadržaj Ugovora o kreditu iz 2008. godine istovjetan sadržaju Ugovora o kreditu koji su pobijani u navedenom predmetu Visokog trgovačkog suda RH, jer je sporni Ugovor zaključen 5. veljače 2007., a u kolektivnom sporu utvrđeno je da je tužena u razdoblju od 9. rujna 2003. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese i prava potrošača jer je koristila ništetne i nepoštene ugovorne odredbe na način da je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom tužene, a da se prije i u vrijeme zaključenja spornog ugovora o tome nije pojedinačno pregovaralo niti su utvrđeni egzaktni parametri i metode izračuna što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Pored navedenog člankom 502.c. ZPP-a je propisano da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete ili isplatu pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojim će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a. stavak 1. ZPP-a (tužba za zaštitu kolektivnih interesa i prava) i da je u tom slučaju sud vezan za utvrđenje u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati, a primjenu kojeg članka žalitelj neosnovano pobija. Neosnovano žalitelj osporava primjenu navedene zakonske odredbe na ovaj konkretan slučaj.

16. Tuženik u odgovoru na tužbu i na pripremnom ročištu nije osporavao tužiteljev status potrošača.

Pored navedenog tužitelj saslušan kao stranka (list 176. temeljnog spisa) izjavljuje da je kunski kredit podigao za potrebe plaćanja određenih radova na uređenju kuće, te da je drugi kredit podigao upravo radi prijevremene otplate ranijeg nepovoljnijeg kredita, i to upravo temeljem reklamne ponude tuženika za zaključenje novog ugovora, a radi otplate prethodnog nepovoljnijeg kredita.

Iz navedenog proizlazi da je tužitelj kredit podigao u svojstvu potrošača, a tuženik tijekom postupka nije dokazivao niti tvrdio da je tužitelj kredite digao radi ostvarivanja profita ili za korištenje u profesionalne svrhe.

17. Kao što je već navedeno sporni Ugovor je zaključen upravo u periodu koji se navodi u presudi Trgovačkog suda u Zagrebu, broj:P-1401/2012, a knjigovodstveno-financijskim vještačenjem je utvrđena visina preplate. Naime, sudski vještak je izradio nalaz prema uputama suda uzimajući u obzir izvršene uplate, te početnu ugovorenu kamatnu stopu.

18. Sud Europske Unije u predmetu C-118/2017 točka 45 je stajališta da se utvrđenjem ništetnosti navedenih odredbi omogućava ponovna uspostava pravne i činjenične situacije u kojoj bi se tužitelj nalazio da navedene (nepoštene) odredbe nisu korištene u ugovoru.

19. Dakle, kada je određeni ugovor utvrđen nepoštenim tada niti tuženik ne može biti savjesni stjecatelj.

20. Budući su navedene odredbe Ugovora utvrđene ništetnim to žalitelj neosnovano prigovara nalazu vještaka da je izrađen kao da su stranke ugovorile kunski kredit s fiksnom kamatom, a što tvrdi da nije točno.

21. Činjenica da su osporene odredbe djelomično ništetne u ovom konkretnom slučaju ne znači da se radi o zabrani manjeg značaja, jer je riječ o promjenjivosti kamatne stope kao i valutnoj klauzuli uslijed kojih je tužitelju neosnovano znatno povećan iznos otplate kredita.

Neosnovan je žalbeni navod da je izreka presude u potpunosti neodređena i da je nejasno koji dio odredbi je ništetan, a koji dio odredbe ostaje na snazi jer se u izreci presude pod točkama I. i III. konkretno opisuje koji dio odredbi se smatra ništetnim.

22. Suprotno žalbenim navodima prvostupanjski sud je opravdano dopustio preinaku tužbe nakon provedenog financijskog vještačenja.

23. Usklađivanje tužbenog zahtjeva sa provedenim financijskim vještačenjem u ovoj vrsti sporova ne smatra se preinačenjem tužbenog zahtjeva.

24. Iz naprijed navedenih razloga sud prvog stupnja je pravilnom primjenom članka 1111. i članka 1115. ZOO-a obvezao tuženu na isplatu utuženog iznosa na koji iznos je ista dužna platiti i zakonsku zateznu kamatu od dana izvršene preplate, jer je ista nesavjesni stjecatelj.

25. Nije osnovano pozivanje žalitelja na pravna stajališta istaknutih pravnika jer su sudovi prvenstveno vezani odlukama i stajalištima Vrhovnog suda RH i Ustavnog suda RH koji su u ovoj vrsti sporova zauzeli stajališta na kojima i prvostupanjski sud i ovaj drugostupanjski temelje svoje odluke.

26. Odluka o parničnom trošku utemeljena je na članku 154. stavak 1. i članku 155. ZPP-a i Tarife o nagradama i naknadama troškova za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj:142/12.,103/14.,118/14. i 107/15.) , te s obzirom na vrijednost predmeta spora, a protivno navodima žalbe odluka o parničnom trošku je jasno i dovoljno obrazložena, pa niti u tom dijelu žalba tuženika nije osnovana.

27. Temeljem svega navedenog i članka 368. stavak 1. ZPP-a žalba je odbijena, a prvostupanjska presuda potvrđena.

Vukovar , 17. veljače 2025.

PREDSJEDNIK VIJEĆA

Vesna Vrkić Perak