Republika Hrvatska
Općinski sud u Rijeci
Rijeka, Žrtava Fašizma 7
Poslovni broj: P-334/2023-9
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
B E Z O D R Ž A V A NJ A R A S P R A V E
Općinski sud u Rijeci, po sucu toga suda Danijeli Mandekić Lerga, u pravnoj stvari tužitelja RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tuženika ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], djelomično lišen poslovne sposobnosti, zastupan po skrbniku BŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, 17. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se tužbeni zahtjev koji glasi:
"Utvrđuje se da je tužitelj RŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] suvlasnik u 1/3 dijela nekretnina koji je u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci dolaze upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], te je tuženik ŽŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], djelomično lišen poslovne sposobnosti temeljem rješenja Centra za socijalnu skrb Rijeka od 2. listopada 2020. zastupan po skrbniku BŠ iz [adresa] , OIB: [osobni identifikacijski broj], dužan temeljem ove presude trpjeti upis prava vlasništva na istoj nekretnini s njegova imena na ime i u korist tužitelja u 1/3 dijela, u roku od 15 dana."
Obrazloženje
1. Tužiteljica u tužbi od 8. ožujka 2023. navodi da je tuženik upisan kao vlasnik u 1/3 dijela nekretnina koje u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Rijeci dolaze upisane kao k. č. br. [katastarska čestica] z. k. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]. Navodi da je u mjesecu siječnju 2010. tuženiku za njegov suvlasnički dio na nekretninama isplatila iznos od 15.000,00 eura i to po njegovom nalogu predala skrbniku BŠ, a predaji novca da su bili prisutni MŠ i njegova supruga ČŠ kao i majka tužiteljice UŠ, a o predaji novca da postoji i potvrda. Predlaže izvršiti uvid u potvrdu od 15 siječnja 2010., kao i saslušanje naprijed navedenih svjedoka Nitko da joj nikada nije usporavao kupovinu, te je uvedena u posjed od strane tuženika točno određenog dijela kuće , i u samostalnom i poštenom posjedu nekretnine, kao i da se nitko nije protivio smetao ili na neki način ograničavao joj posjed. Predlaže usvajanje tužbe i tužbenog zahtjeva.
2. Tuženik kojem je uručena tužba putem skrbnika, nije osporio tužbu i tužbeni zahtjev niti činjenice iznesene u tužbi.
3. Radi utvrđenja činjeničnog stanja sud je izvršio uvid u izvadak iz zemljišne knjige zl.ul. 1324 k. o. [katastarska općina], potvrdu na listu spisa 5 i rješenje CZSS od 2. listopada 2020.
4. Sud je odbio izvesti dokaz saslušanjem svjedoka UŠ i ČŠ predloženih na okolnost predaje novca tuženiku na ime kupoprodajne cijene, i to iznosa od 15.000,00 eura 15. siječnja 2010. kao suvišne iz razloga jer se odlučne činjenice u ovoj pravnoj stvari mogu utvrditi uvidom u dokaze predočene po strankama, a izvođenjem nepotrebnih dokaza postupak se odugovlači i sudski troškovi uvećavaju.
5. Odredbom čl. 284. st 6 ZPP-a propisano je da ako je udovoljeno uvjetima za donošenje presude bez održavanja rasprave iz članka 332.a ovoga Zakona ili presude zbog ogluhe iz članka 331.b ovoga Zakona, sud neće odrediti pripremno ročište, nego će strankama dostaviti pisani otpravak presude.
6. Članak 279. ZPP-a propisuje da sud može u tijeku pripremanja glavne rasprave donijeti presudu na temelju priznanja, presudu na temelju odricanja, presudu zbog ogluhe i presudu zbog izostanka, presudu bez održavanja rasprave i primiti na zapisnik nagodbu stranaka.
7. Člankom 332a st. 1 ZPP-a propisano je da ako tuženik ne podnese odgovor na tužbu u određenom roku, ako je udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 1. i 4. ovoga Zakona, a nije udovoljeno uvjetima iz članka 331.b stavka 1. točaka 2. i 3. ovoga Zakona, sud može donijeti presudu kojom se tužbeni zahtjev odbija.
8. Ocjena je ovog suda, da iz činjenica iznesenih u tužbi, kao i dokaza dostavljenih uz tužbu (potvrda na listu spisa 5 i rješenje CZSS od 2. listopada 2020.) ne proizlazi osnovanost zahtjeva tužiteljice, budući da nisu ispunjene pretpostavke propisane odredbom čl. 331. st. 1 točka 3 ZPP-a jer osnovanost tužbenog zahtjeva ne proizlazi iz činjenica navedenih u tužbi.
9. Odredbom čl. 114. st. 1 Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima (Narodne novine br. 91/1996, 68/1998, 137/1999, 22/2000, 73/2000, 114/2001, 79/2006, 141/2006, 146/2008, 38/2009, 153/2009, 90/2010, 143/2012, 152/2014, dalje ZV) propisano je da se vlasništvo može steći na temelju pravnoga posla, odluke suda, odnosno druge nadležne vlasti, nasljeđivanjem i na temelju zakona.
10. Odredbom čl. 115 ZV-a u st. 1 propisano je da na temelju valjanoga pravnoga posla kojemu je cilj stjecanje vlasništva prelazi vlasništvo s dotadašnjega vlasnika na stjecatelja, a na način određen zakonom, u st 2 da na temelju pravnoga posla ne može se steći vlasništvo preko granice otuđivateljeve ovlasti da raspolaže stvarju, osim kad stjecanje vlasništva u dobroj vjeri uživa zaštitu, te st 3 da pravni posao kojemu je cilj stjecanje vlasništva nekretnine, da bi bio valjan, treba uz ostale pretpostavke valjanosti biti u pisanom obliku.
11. Odredbom čl. 120 st 1 ZV-a propisano je da se vlasništvo na nekretninama stječe uknjižbom u zemljišnu knjigu, ako zakon ne omogućuje da se vlasništvo nekretnine stekne nekim drugim upisom u zemljišnu knjigu, a st. 2 da radi uknjižbe vlasništva mora se o pravnom poslu na čijem se temelju vlasništvo stječe sastaviti isprava čiji sadržaj i oblik mora odgovarati pravilima zemljišnoknjižnoga prava.
12. Ukoliko bi se i prihvatila istinitom činjenica da je tužiteljica 15. siječanj 2010. isplatila skrbniku tuženika iznos od 15.000,00 eura, na ime kupoprodajne cijene suvlasničkog dijela nekretnine tuženika (1/3 idealnog dijela nekretnina upisanih u z. k. ul [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina]), opisano ne upućuje na osnovanost tužbenog zahtjeva tužiteljice.
13. Naime, nema dokaza o tome da bi tuženik kao osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti imao odobrenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad za poduzeti takav pravni posao, u vrijeme kada je navodno kupoprodajni ugovor zaključen, u smislu odredbe čl. 261 Obiteljskog zakona ( Narodne novine br. 103/2015, 98/2019, 47/2020, 49/2023, 156/2023, dalje Obz), a niti je na tu okolnost predložila izvođenje dokaza.
14. Odredbom čl. 259. st 1 Obz-a, propisano je u st. 1 da za poduzimanje važnijih mjera o osobi, osobnim stanjima, zdravlju štićenika ili imovini štićenika, ovisno u kojem je dijelu štićenik lišen poslovne sposobnosti, skrbniku je potrebno prethodno odobrenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad, osim ako je drukčije propisano ovim Zakonom.
15. Odredbom čl. 261 Obz-a u st 2. propisano je da skrbnik može samo uz prethodno odobrenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad poduzeti posao koji prelazi redovito poslovanje imovinom i pravima štićenika, a osobito:
1. otuđiti ili opteretiti štićenikove nekretnine
2. otuđiti iz štićenikove imovine pokretnine veće vrijednosti i
3. raspolagati štićenikovim imovinskim pravima.
16. Uvidom u rješenje CZSS Rijeka od 2. listopada 2020. klasa UP/I-552-02/20- 05/35-S-1919/20 utvrđeno je da je tuženik osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti jer, među ostalim, nije sposoban samostalno poduzimati radnje i poslove koji se odnose na raspolaganje pokretninama i nekretninama, sklapati pravne poslove i poduzimati radnje pred sudskim, upravnim i drugim tijelima.
17. Odredbom čl. 276. st 1 Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine br. 35/2005, 41/2008, 125/2011, 78/2015, 29/2018, 126/2021, 114/2022, 156/2022, 145/2023, 155/2023, dalje ZOO) u st 1 , propisano je da za sklapanje pravovaljanog ugovora potrebno je da ugovaratelj ima poslovnu sposobnost koja se zahtijeva za sklapanje toga ugovora, a st. 2 da ograničeno poslovno sposobna osoba može bez odobrenja svoga zakonskog zastupnika sklapati samo one ugovore čije joj je sklapanje zakonom dopušteno, odnosno sve ugovore čije sklapanje odlukom suda o djelomičnom lišenju poslovne sposobnosti nije zabranjeno.
18. Nema dokaza o tome da bi tuženik, kao osoba djelomično lišena poslovne sposobnosti, odnosno skrbnik tuženika BŠ ishodio prethodno odobrenje Hrvatskog zavoda za socijalni rad za poduzeti posao koji prelazi redovito poslovanje imovinom i pravima štićenika ( otuđenje štićenikove nekretnine), a niti itko od stranaka u postupku ne tvrdi da takvo odobrenje postoji, pa je takav pravni posao o kojem navodi tužiteljica ništetan.
19. Ništetan je ugovor koji sklopi osoba koja nema poslovnu sposobnost.
20. Odredba čl. 322. st 1 ZOO-a propisuje u st. 1 da ugovor koji je protivan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan je, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
21. Tužiteljica tvrdi u tužbi da je pravo (su)vlasništva predmetnih nekretnina stekla temeljem valjanog pravnog posla- kupoprodajnog ugovora od 15. siječanj 2010. zaključenog s tuženikom, a koji da predstavlja pravni temelj za upis prava vlasništva, koje se stječe uknjižbom tog prava u zemljišne knjige te ističe tužbeni zahtjev radi utvrđenja da je stekla pravo suvlasništva uz nalog istodobnog trpljenja takvog zemljišnoknjižnog upisa po tuženiku. Takav zahtjev tužiteljice da je nekretninu stekla u vlasništvo na osnovu pravnog posla je neosnovan.
Niti kada se tužiteljica u činjeničnom supstratu tužbe opisno poziva na dosjelost, kada tvrdi da je u neometanom posjedu nekretnine od dana isplate kupoprodajne cijene, takva zahtjev nije osnovan. Ovo jer iz činjenica iznesenih po tužiteljici proizlazi da tužiteljica nije takav samostalni posjednik čiji je posjed nekretnine zakonit, istinit i pošten, pa da bi istu mogla steći u (su)vlasništvo, budući da kao temelj posjedovanja navodi ništetan pravni posao-kupoprodaju.
22. Naime, iz dokaza predočenih po strankama proizlazi da skrbnik nije imao prethodnu suglasnost Hrvatskog zavoda za socijalni rad za odobravanje ugovora o kupoprodaji, pa je takav pravni posao ništetan.
23. Iz naprijed navedenih razloga , kako tužiteljica nije na temelju ništetnog pravnog posla mogla steći pravo vlasništva predmetnih nekretnina, u smislu odredbe čl. 322. st 1 ZOO-a to je zahtjev tužiteljice valjalo odbiti kao neosnovan, i presuditi kao u izreci.
24. Sukladno odredbi čl. 10. st. 1 Zakona o parničnom postupku propisano da je sud dužan postupak provesti bez odugovlačenja, u razumnom roku i sa što manje troškova, te onemogućiti svaku zlouporabu prava u postupku.
25. Odredbom čl. 7. st. 1 ZPP-a propisano je da su stranke dužne iznijeti činjenice na kojima temelje svoje zahtjeve i predložiti dokaze kojima se utvrđuju te činjenice. Odredbom čl. 219 st. 1 ZPP-a propisano je da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika.
Pri tome se osobito ističe da sud o tome koje će činjenice uzeti kao dokazane odlučuje temeljem savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka (čl. 8 ZPP-a), međutim da se sud rukovodi načelom stranačke istine, a ne načelom traženja materijalne istine, te je svaka stranka u postupku dužna dokazivati činjenice na koje se u postupku poziva. Sud nije dužan utvrđivati činjenice koje stranke nisu iznijele a niti izvoditi dokaze koje stranke nisu predložile, osim ukoliko idu za tim da raspolažu sa zahtjevima kojima ne mogu raspolagati u smislu odredbe čl. 3. st. 3 ZPP-a kako to propisuje odredba čl. 7. st. 2 ZPP-a.
26. Upravo radi ekonomičnosti postupka vodeći računa da se onemogući zlouporaba prava u postupku i da se postupak provede sa što manje troškova, sud je odlučio temeljem dokaza predloženih po strankama a cijeneći nesporne činjenice.
U Rijeci 17. veljače 2025.
Sutkinja:
Danijela Mandekić Lerga
Uputa o pravnom lijeku:
Protiv ove odluke stranke imaju pravo žalbe u roku od 15 dana od dana primitka ovjerenog prijepisa iste. Žalba se podnosi pismeno u tri istovjetna primjerka putem ovoga suda, a o žalbi odlučuje Županijski sud.
Dostaviti:
- tužiteljici
- skrbniku tuženika
