Poslovni broj: Us I-2217/2024-6

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu toga suda Studenku Vuleti, kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje sudske zapisničarke Nataše Rogošić, u upravnom sporu tužitelja ZT iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćenicima Odvjetničkog društva Jeličić & partneri d.o.o. u Splitu, Kliška 29, protiv tuženika Ministarstva financija Republike Hrvatske, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5, radi utvrđivanja obveze plaćanja poreza na dodanu vrijednost, nakon neposredne i javne rasprave zaključene 07. veljače 2025. godine, u prisutnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja i odsutnosti uredno pozvanog tuženika, 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev kojim se traži poništenje rješenja, Ministarstva financija, Samostalnog sektora za drugostupanjski upravni postupak, KLASA: UP/II- 410-19/23-01/71, URBROJ: 513-04-24-2 od 18. srpnja 2024. godine i da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadom troškova upravnog spora kao neosnovan.

Obrazloženje

1. U pravovremenoj tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika, KLASA: UP/II- 410-19/23-01/71, URBROJ: 513-04-24-2 od 18. srpnja 2024. godine, tužitelj je u bitnom naveo: da je obrazloženje osporenog rješenja šturo i paušalno obrazloženo; da se je tuženik u obrazloženju osporenog rješenja trebao očitovati na žalbene navode, posebno na činjenicu da tužitelj nije obveznik PDV-a i da nije stvarno obračunavao i naplaćivao PDV-a, već da se radilo o pogrešci treće osobe do koje je došlo prilikom instaliranja i programiranja fiskalne blagajne. Obzirom da u obrazloženju rješenja nisu navedeni razlozi rješenja da je povrijeđena odredba članka 98. stavak 5. ZUP-a; da je netočan navod da je prvostupanjsko rješenje doneseno na temelju pravilno utvrđenog činjeničnog stanja i sukladno zakonskim odredbama, te se pritom navodi izričaj istog navoda; da iz tužiteljevih poslovnih knjiga proizlazi da tužitelj niti po jednom računu nije naplatio PDV-om već bez PDV-a, pa da sukladno tome tužitelj nije u obvezi platiti PDV- a; da tužitelj nije znao za grešku koja nastaje i na koji način fiskalna blagajna šalje podatke poreznoj upravi odnosno da nije znao da na vrijednost robe koju naplaćuje blagajna se obračunava PDV, ali kojeg tužitelj nije naplaćivao jer nije u obvezi da PDV obračunava i naplaćuje jer tužitelj nije obveznik PDV-a sukladno zakonskim odredbama i nije u sustavu PDV-a; da je tužitelj na navedenu grešku saznao neposredno prije dostave osporenog rješenja, nakon čega je zatražio od operatera uklanjanje greške i usklađenje fiskalne blagajne sa stvarnim stanjem; da porezno tijelo zbog pogreške treće osobe tereti tužitelja za iznos PDV-a koji iznos tužitelj nije naplatio; da je postupanjem poreznog tijela povrijeđena odredba članka 6. , 7. 77. OPZ- a te odredbe članka 5., 6., 8., 30. i 52. ZUP-a. Predloženo je da se u upravnom sporu sasluša tužitelja te da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje po ovlaštenom sudskom vještaku. Tužbenim zahtjevom je zatraženo da se poništi osporeno rješenje tuženika i da se predmet vrati tuženiku na ponovni postupak.

2. Tuženik je odgovorio na tužbu, navodeći kako smatra da tužba nije osnovana iz razloga navedenih u obrazloženju osporenog rješenja, te predlaže da se tužba odbije kao neosnovana.

3. Osporenim rješenjem tuženika odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv poreznog rješenja Ministarstva financija, Porezne uprave, Područnog ureda Split, Ispostava Split, KLASA: UP/I-410-19/2023-002/119, URBROJ: 513-07-17-01/23-01 od 04. srpnja 2023. godine.

Navedenim prvostupanjskim rješenjem pod točki I. izreke, tužitelju je za razdoblje od 01. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. godine utvrđen porez na dodanu vrijednost na temelju izdanih fiskaliziranih računa u iznosu od 2.667,97 eura i kamate od 69,07 eura. Točkom II. tužitelju je za razdoblje od 01. siječnja 2023. do 19. lipnja 2023. godine utvrđen porez na dodanu vrijednost na temelju izdanih fiskaliziranih računa u iznosu od 6.843,14 eura i kamate od 69,07 eura. Točkama III. do V. naložena je uplata utvrđene porezne obveze u roku od 8 dana od dana primitka rješenja, uz upozorenje da za iznos obveze koji se ne plati u roku će se obračunati kamata, te da žalba protiv rješenja ne odgađa njegovo izvršenje.

4. Na ročištu za raspravu održanom pred ovim sudom 07. veljače 2025. godine nije pristupio tuženik iako je isti uredno pozvan a nije opravdao izostanak, pa kako nije bilo razloga za odgodu ročište je održano bez tuženika. Zamjenica opunomoćenika tužitelja je iskazala je da ostaje kod sadržaja tužbe dokaznog prijedloga i tužbenog zahtjeva.

5. Sud je raspravnim rješenjem odbio prijedlog iznijet u tužbi da se u upravnom sporu sasluša tužitelj te da se provede financijsko-knjigovodstveno vještačenje jer je ocijenjeno da s obzirom na stanje spisa i raspoložive dokaze izvođenje navedenih dokaza je nepotrebno i da se bez izvođenja navedenih dokaza može donijeti pravilna i zakonita odluka. Saslušanje tužitelja u poreznom predmetu kojem mu je porezna obveza PDV-a, utvrđena temeljem podataka sadržanih u Prijavi poreza na dohodak za 2022. godinu i podataka o fiskaliziranim računima sa iskazanim PDV-om, ocijenjeno je nepotrebnim jer je iskaz tužitelja ne bi bio od utjecaja na donošenje drugačije odluke u ovoj upravnoj stvari, obzirom da je porezna obveza po osnovu PDV-a utvrđena temeljem nespornih podataka kojima raspolaže porezno tijelo. Iz istih razloga nije prihvaćen prijedlog za provođenje financijsko-knjigovodstvenog vještačenja.

6. U dokaznom postupku čitana je tužba, osporeno rješenje tuženika od 18. srpnja 2024. godine, odgovor na tužbu, te se pregledao sudski spis, kao i spis upravnog tijela dostavljen uz odgovor na tužbu. Stranke nisu imale drugih prijedloga za izvođenje dokaza.

7. Ocjenom svih dokaza zajedno i svakog dokaza posebno, a uzimajući u obzir navode stranaka, tužbeni zahtjev nije osnovan.

8. Predmet ovog upravnog spora je ocjena zakonitosti osporenog rješenja, odnosno da li je u prvostupanjskim rješenjem tužitelju za navedena razdoblja pravilno i zakonito utvrđena obveza po osnovi poreza na dodanu vrijednost u iznosu od ukupno 9.521,11 eura i kamate u navedenom iznosu.

9. Prema stanju spisa proizlazi da je prilikom obrade tužiteljeve godišnje prijave poreza na dohodak za 2022. godinu (obrazac DOH) koju je tužitelj podnio dana 23. veljače 2023. godine porezno tijelo utvrdilo da je tužitelj u razdoblju od 01. studenog 2022. do 31. prosinca 2022. godine i u razdoblju od 01. siječnja 2023. do 19. lipnja 2023. godine izdao i fiskalizirao ukupno 802 računa (245 računa u 2022. i 557 računa u 2023.), s obračunatim porezom na dodanu vrijednost, iako za to nije bio ovlašten, jer tužitelj nije bio upisan u registar poreznih obveznika poreza na dodanu vrijednost.

10. Člankom 75. stavak 1. točka 5. Zakona o porezu na dodanu vrijednost ("Narodne novine", broj: 73/13, 113/22, dalje: ZPDV-st) je propisano da porez na dodanu vrijednost mora plaćati izdavatelj računa iz članka 79. stavka 10. i 11. ovoga Zakona te svaka osoba koja iskaže porez na dodanu vrijednost.

11. Člankom 79. stavak 11. ZPDV-st propisano je da ako netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV-a, iako za to nije ovlašten ili izda račun iako dobra nisu isporučena ili usluge nisu obavljene, duguje iskazani iznos PDV- a, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavak 7. ovoga Zakona.

12. Člankom 33. stavak 7. ZPDV-st propisano je da ako se porezna osnovica promjeni naknadno zbog opoziva, različitih vrsta popusta ili nemogućnosti naplate, tada porezni obveznik koji je isporučio dobro ili obavio uslugu može ispraviti iznos PDV-a ako porezni obveznik kome su isporučena dobra ili obavljene usluge ispravi odbitak pretporeza i o tome pisano obavijesti isporučitelja ili ako porezni obveznik kojemu su isporučena dobra ili obavljene usluge koji nema sjedište, prebivalište ili uobičajeno boravište i nije registriran za potrebe PDV-a u tuzemstvu pisano izvijesti isporučitelja da nije zatražio povrat PDV-a prema odredbama članka 67. ili članka 68 ovoga zakon.

13. Člankom 85. stavak 4. ZPDV-st propisano je da je potrebno kod obračunavanja PDV-a uzeti u obzir i iznose iskazane na računu iz članka 79. stavak 10. i 11. Zakona.

14. Temeljem naprijed navedenim odredbama jasno u odnosu na konkretnu situaciju, proizlazi da kad netko na računu za isporučena dobra ili obavljene usluge iskaže PDV ( kao što je to činio tužitelj u spornom razdoblju), izdavatelj računa duguje iskazani iznos PDV-a iskazan na računima, te se kod obračuna PDV-a uračunavaju i iznosi PDV-a iskazani na računu, osim kad ispravi račun izdan primatelju na način propisan za ispravak porezne osnovice u skladu s člankom 33. stavak 7. Zakona.

15. Porezni propisi su precizni i kogentni propisi a u provedbi isti se moraju dosljedno primjenjivati tj. upravo onako kako oni glase jer se samo tako može osigurati porezna disciplina, koja je nužna u primjeni poreznih propisa.

16. Stoga, u slučaju kada je došlo do kakve pogreške kod izdavanja računa u tako što računi nisu ispravno ispostavljeni, takvi računi se ne storniraju nego je odmah potrebno ispraviti pogrešku u softwareu (ili naplatnom uređaju-fiskalnoj blagajni), da se pogreške više ne ponavljaju, te potom navedenu situaciju opisati kroz Interni akt (navesti detaljno što je pogrešno, koji računi i u kojem iznosu), te s time upoznati porezno tijelo, a ne čekati da pogreške kod izdavanja računa utvrdi samo porezno tijelo.

17. Sud ocjenjuje da je u postupku potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje, te da su na utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenjene mjerodavne odredbe propisa, pa je osporeno rješenje zakonito.

Stoga, valjalo je, na temelju odredbe članka 116. stavka 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj: 36/24, dalje, ZUS-a), odbiti tužbeni zahtjev tj. odlučiti kao u izreci presude.

18. Odluka o trošku temelji se na odredbi članka 147. st. 1. ZUS-a, kojim je propisano da stranka koja izgubi spor u cijelosti snosi svoje troškove, ako zakonom nije drukčije propisano, radi čega je zahtjev za naknadom troška, valjalo odbiti iz razloga jer je tužiteljev zahtjev odbijen, pa je slijedom navedenog riješeno kao u izreci pod točkom II. izreke.

U Splitu 17. veljače 2025.

S U D A C

Studenko Vuleta

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka iste, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 126. st. 1. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje presude (čl.126. st. 6. ZUS-a).

DNA:

- opunomoćeniku tužitelja Odvjetničko društvo Jeličić & partneri, Split, Kliška 29,

- tuženiku Ministarstvu financija, Samostalnom sektoru za drugostupanjski upravni postupak, Zagreb, Katančićeva 5,

- u spis.