Poslovni broj: UsI-3118/2023-22

REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U SPLITU

Split, Put Supavla 1

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], uz sudjelovanje opunomoćenika za prijem pismena u [adresa] EČ, [adresa], protiv tuženika: Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje, Središnja služba, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, OIB: 84397956623, kojeg zastupa opunomoćenik ŠČ, diplomirani pravnik i zaposlenik, temeljem generalne punomoći položene kod ovog Suda, radi invalidske mirovine, nakon javne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025. u nazočnosti tužitelja i opunomoćenika tuženika, dana 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I Poništava se rješenje tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/23-03/03653474678, URBROJ: 341-99-06/2- 23-4808 od dana 18. listopada 2023.

II Poništava se rješenje Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 141-02/23-03/03653474678, URBROJ: 341-18-06/2-23- 9567 od dana 27. lipnja 2023.

III Utvrđuje se da kod tužitelja ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], od dana 5. srpnja 2021., postoji potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti koji je dijelom uzrokovan-80% kao posljedica ranjavanja i bolesti nastalih za vrijeme sudjelovanja tužitelja u ratu u Bosni i Hercegovini (stanje nakon ranjavanja desne potkoljenice, posttraumatska encefalopatija, trajne promjene osobnosti te kronični PTSP) i 20% kao posljedica bolesti koje nisu nastale u svezi navedenih okolnosti (radikolopatija u LS segmentu- degenerativne promjene u LS segmentu kralježnice) te se nalaže prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje (kojim će odrediti visinu pripadajuće mirovine) u roku od 60 dana od dana dostave pravomoćne presude u ovome upravnom sporu.

IV Nalaže se tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Antuna Mihanovića 3, da tužitelju ČČ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 331,81€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima.

Obrazloženje

1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/23-03/03653474678, URBROJ: 341-99-06/2-23-4808 od dana 18. listopada 2023. te podnescima dostavljenim u tijeku ovog upravnog spora, tužitelj je osporavajući zakonitost i prvostupanjskog upravnog rješenja Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 141-02/23- 03/03653474678, URBROJ: 341-18-06/2-23-9567 od dana 27. lipnja 2023., u bitnom, naveo da se iz prvostupanjskog rješenja vidi da je u provedenom postupku pribavljeno više nalaza i mišljenja nadležnih liječničkih komisija te da je kod njega, prema nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba sa invaliditetnom, KLASA: 561-02/21-02/134, UR.BROJ: 426-04-01/11-22-12, evidencijski broj vještačenja: 843051 od dana 8. prosinca 2022., utvrđeno da kod njega postoji potpuni gubitak radne sposobnosti nastao 100% ozljedama zadobivenim u ratu u Bosni i Hercegovini, dok je prema Nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 561-02/21-02/134, UR.BROJ: 426-04-01/11-22-18, evidencijski broj vještačenja: 857905 od dana 19. siječnja 2023. utvrđeno da kod njega postoji potpuni gubitak radne sposobnosti kumulativnim razmjerom: 20% ozljeda po ZOHBDR, 80% bolest bez sveze ZOHBDR. Dakle, da je potpuno nejasno kako su u postupku priznavanja prava na mirovinu donesena dva potpuno oprečna nalaza na temelju iste medicinske dokumentacije, radi čega smatra da su pobijana rješenja nejasna. Svi nalazi da su doneseni temeljem uvida u istu medicinsku dokumentaciju, međutim da se isti znatno razlikuju bez bilo kakvog obrazloženja temeljem čega su nalazi i mišljenja donesena, odnosno kako je cijenjena njegova medicinska dokumentacija, a osobito imajući u vidu da navedeno Povjerenstvo, bez bilo kakvog obrazloženja mijenja nalaze i mišljenje dvaju različitih liječničkih komisija u pogledu uzroka temeljem kojega mu se priznaje pravo na mirovinu, na način da postotak drastično umanjuje u odnosu kako su to utvrdila dva različita Vijeća vještaka. Citirajući odredbu čl. 185. st. 3. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata naveo je da nije pregledan. Obzirom na medicinsku dokumentaciju tužitelja da se može zaključiti da je tužitelj obolio kao posljedica stradanja u ratu kao i da postoje direktne posljedice oboljenja kao ratnog stradanja, a što da je liječnička komisija propustila cijeniti prilikom donošenja pobijanog rješenja. Smatra da je Povjerenstvo bilo dužno obrazložiti koji su to drugi uzroci utjecali na njegovo oboljenje pa tek potom donijeti svoj nalaz i mišljenje, ukoliko u spisu postoji medicinska dokumentacija na temelju koje su izveli svoj zaključak. Ukoliko u konkretnom slučaju ne postoje valjani medicinski dokazi da je bilo drugih utjecaja i faktora, onda da se ne može tvrditi da su i ostali faktori utjecali na gubitak radne sposobnosti. Također da ističe da nije na bilo koji način upoznat niti sa jednim od nalaza i mišljenja temeljem kojih je odlučeno o njegovim pravima, odnosno da mu isti nikada nisu dostavljeni, radi čega je pobijano rješenje doneseno u suprotnosti sa odredbama članka 30., čl. 51. i čl. 52. Zakona o općem upravnom postupku. Obzirom na sve navedeno da predlaže Sudu da donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje.

2. Tužitelj je na ročištima održanim kod ovog Suda naveo da izlaže i predlaže kao u tužbi i podnesku od dana 12. veljače 2024. Predlaže da se provede medicinsko vještačenje po vještaku medicine rada na okolnosti navedene u tužbi, a sve obzirom jer smatra da nije točno utvrđen uzrok omjera utvrđenog mu potpunog gubitka radne sposobnosti. U spis da prilaže potvrdu Doma zdravlja Čitluk od dana 17. travnja 2024., da izlaže i predlaže kao u dosadašnjem tijeku postupka, a posebno kao u podnesku od dana 23. prosinca 2024. Suglasan da je sa nalazom i mišljenjem sudskog vještaka te predlaže poništi osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te donijeti meritornu odluku sukladno nalazu i mišljenju sudskog vještaka.

3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, u bitnom, naveo da je zahtjev za priznanje prava na invalidsku mirovinu prema čl. 142. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“, br. 121/2017, 98/2019, skraćeno: ZOHBDR) podnesen dana 18. svibnja 2021. Tužitelj da ima trajno utvrđen status ratnog vojnog invalida IV. grupe s 80% vojnog invaliditeta po osnovi povrede i oboljenja, počevši od dana 1. listopada 2020., prema pravomoćnom rješenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: 04-01-37-3398/20 od dana 27. listopada 2020. Rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu, broj: 356180 od dana 13. svibnja 2022., da je tužitelju, počevši od dana 15. prosinca 2021. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti uzrokovane 20% ozljedom zadobivenom u ratu u Bosni i Hercegovini, a 80 % bolesti izvan ratnih okolnosti. Naime, nalazom i mišljenjem Vijeća vještaka, Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 727374 od dana 21. veljače 2022., utvrđeno je da je kod imenovanog dana 15. prosinca 2021. nastao djelomični gubitak radne sposobnosti, dijelom kao posljedica ozljede 20% zadobivene u ratu u Bosni i Hercegovini, a dijelom kao posljedica bolesti 80% nastale izvan okolnosti vezanih uz rat u Bosni i Hercegovini. Povjerenstvo za reviziju ocjene invalidnosti prema čl. 53. i čl. 142. st. 3. ZOHBDR-a da je obavilo reviziju navedenog nalaza i mišljenja od dana 9. ožujka 2022., KLASA: 140-01/21-02/98, URBROJ: 522-4/4-22-4, i dalo suglasnost na nalaz i mišljenje Vijeća vještaka. Prema čl. 133. st. 3. ZOMO, ako se žalbom pobija rješenje iz čl. 125. st. 3. toga Zakona koje je doneseno na temelju nalaza i mišljenja područne ustrojstvene jedinice Zavoda za vještačenje, središnja ustrojstvena jedinica Zavoda dužna je prije donošenja rješenja o žalbi pribaviti nalaz i mišljenje središnjeg ureda Zavoda za vještačenje iz čl. 125. st. 4. toga Zakona. Prema čl. 53. ZOHBDR-a, svaka ocjena radne sposobnosti na temelju koje se stječe pravo na profesionalnu rehabilitaciju, ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 39. toga Zakona, ili pravo na invalidsku mirovinu, ako su ispunjene pretpostavke iz čl. 30. st. 1. i 2. ili čl. 142. toga Zakona, koju donosi Zavod za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom sukladno posebnom propisu, prije donošenja rješenja podliježe reviziji koju obavlja Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti. Citirajući odredbe čl. 54. ZOHBDR-a te čl. 9. i čl. 10. Pravilnika o radu Povjerenstva za reviziju ocjene radne sposobnosti („Narodne novine“, br. 12/2018, dalje: Pravilnik) naveo je da protiv rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Područne službe u Splitu, broj: 356180 od dana 13. svibnja 2022. tužitelj podnio žalbu koja je rješenjem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe, broj: 516364 od dana 30. siječnja 2023. uvažena te da je spomenuto rješenje Područne službe u Splitu poništeno i predmet vraćen prvostupanjskom tijelu na ponovni postupak. U povodu žalbe protiv navedenog rješenja Područne službe u Splitu, broj: 356180 od dana 13. svibnja 2022. da je drugostupanjsko tijelo, sukladno čl. 133. st. 3. ZOMO, zatražilo od Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom donošenje nalaza i mišljenja. Prema Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 843051 od dana 8. prosinca 2022. da je utvrđeno da kod tužitelja od dana 5. srpnja 2021. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 100% ozljedom zadobivenom u ratu u Bosni i Hercegovini. Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, u postupku prema čl. 142. ZOHBDR-a, da je donijelo nalaz i mišljenje KLASA: 140-01/21-02/98 URBROJ: 522-4/4-22-6 od dana 21. prosinca 2022., prema kojem Povjerenstvo nije suglasno s nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 843051 od dana 8. prosinca 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak zbog promjene uzroka. Povjerenstvo da nije suglasno s uzrokom i omjerom uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti, a prema nalazu i mišljenju Povjerenstva da je uzrok 20% ozljeda zadobivena u obrani suvereniteta i u svezi s čl. 142. st. 2. ZOHBDR-a i 80% bolest koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama čl. 142. ZOHBDR-a. Nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 857905 od dana 19. siječnja 2023., da je utvrđeno da kod tužitelja od dana 5. srpnja 2021. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 20% ozljedom po ZOHBDR i 80% bolešću bez sveze sa ZOHBDR. Prvostupanjsko i drugostupanjsko tijelo stručnog vještačenja u skladu sa odredbama čl. 14. st. 10. i čl. 69. st. 1.-3. Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, br. 67/2017) da je na temelju medicinsku dokumentacije dostavljene iz inozemstva, budući da tužitelj živi u [adresa] i da mu je tamo utvrđen status RVI, provelo vještačenje. Slijedom navedenog, da smatra da je osporavano rješenje na zakonu utemeljeno i da predlaže da se donese presuda kojom se tužbeni zahtjev odbija.

4. Opunomoćenik tuženika je na ročištima održanim kod ovog Suda naveo da ostaje pri navodima iz odgovora na tužbu i obrazloženja osporenog rješenja te navoda iznesenih u tijeku postupka.

5. Osporenim rješenjem tuženika Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Središnje službe KLASA: UP/II 141-02/23-03/03653474678, URBROJ: 341-99-06/2- 23-4808 od dana 18. listopada 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv prvostupanjskog upravnog rješenja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje, Područne službe u Splitu KLASA: UP/I 141-02/23-03/03653474678, URBROJ: 341- 18-06/2-23-9567 od dana 27. lipnja 2023., a kojim rješenjem je pripadniku borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane ŽČ, ovdje tužitelju, kod kojeg je nastao potpuni gubitak radne sposobnosti, uzrokovan 20% kao posljedica zadobivena u ratu u Bosni i Hercegovini, a 80 % bolesti izvan ratnih okolnosti, priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti od dana 5. srpnja 2021. u svoti od 874,23 kn (116,03 EUR) mjesečno te je određeno da će se umjesto navedene mirovine isplaćivati najniža mirovina u svoti od 2.467,94 kn (327,55 EUR) mjesečno.

6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora u kojem je provedeno vještačenje po stalnom sudskom vještaku medicine rada.

7. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.

8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.

9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).

10. Člankom 39. st. 1. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine" br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO)propisano jeda smanjenje radne sposobnosti prema tom Zakonu postoji kada se kod osiguranika, zbog trajnih promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, radna sposobnost smanji za više od polovice u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja. Poslovi prema kojima se ocjenjuje sposobnost za rad obuhvaćaju sve poslove koji odgovaraju njegovim tjelesnim i psihičkim sposobnostima, a smatraju se odgovarajućim njegovim dosadašnjim poslovima. Stavkom 2. istog članka propisano je da Preostala radna sposobnost postoji kada je kod osiguranika nastalo smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, ali se s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost može profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima. Stavkom 3. istog članka propisano je da djelomični gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika postoji smanjenje radne sposobnosti iz stavka 1. ovoga članka, a s obzirom na zdravstveno stanje, životnu dob, naobrazbu i sposobnost ne može se profesionalnom rehabilitacijom osposobiti za rad s punim radnim vremenom na drugim poslovima, ali može raditi najmanje 70% radnog vremena na prilagođenim poslovima iste ili slične razine obrazovanja koji odgovaraju njegovim dosadašnjim poslovima, dok je stavkom 4. istog članka propisano da potpuni gubitak radne sposobnosti postoji kada kod osiguranika u odnosu na zdravog osiguranika iste ili slične razine obrazovanja, zbog promjena u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem, nastane trajni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti.

11. Uvidom u spis tuženog tijela KLASA: UP/II 141-02/23-03/03653474678 utvrđeno je: da je postupak za ostvarivanje prava na invalidsku mirovinu pokrenut po zahtjevu osiguranika koji je podnesen dana 5. srpnja 2021.; da je tužitelju rješenjem Područne službe u Splitu, broj: 356180 od dana 13. svibnja 2022. priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog djelomičnog gubitka radne sposobnosti od dana 15. prosinca 2021.; da je na navedeno rješenje uložena žalba koja je rješenjem Središnje službe u Zagrebu, broj: 516364 od dana 30. siječnja 2023. uvažena te je predmet vraćen na ponovno odlučivanje; da je osiguranik, hrvatski državljanin, rođen dana **.**.1975. i do dana 5. srpnja 2021. da je navršio 45 godina i 9 mjeseci života; da je prema Uvjerenju o pripadnosti postrojbi i okolnostima stradavanja Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata tužitelj bio pripadnik borbenog sektora Hrvatskog vijeća obrane (u daljnjem tekstu: HVO) u razdoblju od 18. rujna 1991. do 22. travnja 1996.; da tužitelj ima trajno utvrđen status ratnog vojnog invalida IV. Grupe RVI 80% vojnog invaliditeta po osnovi povrde i oboljenja, počevši od dana 1. listopada 2020., prema pravomoćnom rješenju Federalnog ministarstva za pitanja branitelja i invalida Domovinskog rata, broj: 04-01- 37-3398/20 od dana 27. listopada 2020.; da je prema Nalazu i mišljenju vijeća vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 561-02/21-02/134, URBROJ: 426-04-01/11-22-12, evidencijski broj vještačenja: 843051 od dana 8. prosinca 2022., utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti nastao po 100% ozljedama zadobivenim u ratu u Bosni i Hercegovini; da je Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, u postupku prema čl. 142. ZOHBDR-a, donijelo nalaz i mišljenje KLASA: 140-01/21- 02/98 URBROJ: 522-4/4-22-6 od dana 21. prosinca 2022., prema kojem Povjerenstvo nije suglasno s nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 843051 od dana 8. prosinca 2021. te da je predmet vraćen na ponovni postupak zbog promjene uzroka jer Povjerenstvo nije suglasno s uzrokom i omjerom uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti, a prema nalazu i mišljenju Povjerenstva da je uzrok: 20% ozljeda zadobivena u obrani suvereniteta i u svezi s čl. 142. st. 2. ZOHBDR-a 80% bolest koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama čl. 142. ZOHBDR-a; da je prema Nalazu i mišljenju vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 561-02/21-02/134, URBROJ: 426-04-01/11-22-18, evidencijski broj vještačenja: 857905 od dana 19. siječnja 2023., utvrđen potpuni gubitak radne sposobnosti s kumulativnim razmjerom: 20% ozljeda po ZOHBDR 80% bolest bez sveze ZOHBDR i da kontrola nije potrebna; da u Republici Hrvatskoj nema navršen mirovinski staž; da je nositelj mirovinskog i invalidskog osiguranja u Bosni i Hercegovini službenom tiskanicom BIH/HR 205 od dana 27. rujna 2022. potvrdio razdoblja osiguranja od dana 23. prosinca 1995. do 30. rujna 2021. s prekidima, u ukupnom trajanju od 19 godina, 9 mjeseci i 6 dana; da je na temelju navedenih činjenica utvrđeno da je podnositelj zahtjeva dana 5. srpnja 2021. ispunio uvjete za priznanje prava na invalidsku mirovinu zbog potpunog gubitka radne sposobnosti prema čl. 39. ZOMO-a i čl. 142. ZOHBDR-a; da je prema Nalazu i mišljenju Vijeća viših vještaka Središnjeg ureda Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju I zapošljavanje osoba s invaliditetom KLASA: 561-02/21-02/134, URBROJ: 426-04- 01/11-22-12, evidencijski broj vještačenja: 843051 od dana 8. prosinca 2022., utvrđeno je da kod tužitelja od dana 5. srpnja 2021. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 100% ozljedom zadobivenom u ratu u Bosni i Hercegovini. Povjerenstvo za reviziju ocjene radne sposobnosti Ministarstva hrvatskih branitelja, u postupku prema čl. 142. ZOHBDR-a, donijelo je nalaz i mišljenje KLASA: 140-01/21- 02/98 URBROJ: 522-4/4-22-6 od dana 21. prosinca 2022., prema kojem Povjerenstvo nije suglasno s nalazom i mišljenjem Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s Invaliditetom, evidencijski broj vještačenja: 843051 od dana 8. prosinca 2022. te je predmet vraćen na ponovni postupak zbog promjene uzroka. Povjerenstvo nije suglasno s uzrokom i omjerom uzroka potpunog gubitka radne sposobnosti, a prema nalazu i mišljenju Povjerenstva uzrok je 20% ozljeda zadobivena u obrani suvereniteta i u svezi s čl. 142. st. 2. ZOHBDR-a i 80% bolest koja nije predmet ocjene sukladno s odredbama čl. 142. ZOHBDR-a. Nalazom i mišljenjem Vijeća viših vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, KLASA: 561-02/21- 02/134, URBROJ: 426- 04-01/11-22-18, evidencijski broj vještačenja: 857905 od dana 19. siječnja 2023., utvrđeno je da kod žalitelja od dana 5. srpnja 2021. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti uzrokovan 20% ozljedom po ZOHBDR (nakon prijeloma desne potkoljenice sa zaostalim manjim deformitetom, stanje nakon tupe ozljede mekih česti glave) i 80% bolešću bez sveze ZOHBDR (promjena psihičkog zdravlja uz polimorfnu slmptomatologiju različite etiologije, bolni sindrom slabinske kralježnice na bazi degenerativnih promjena).

12. Udovoljavajući prijedlogu tužitelja ovaj Sud je u predmetnom upravnom sporu, u odnosu na sporne okolnosti, izveo dokaz medicinskim vještačenjem po mr. sc. Milani Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada, stalnoj sudskoj vještakinji za medicinu rada i to na spornu okolnost postoji li kod tužitelja na dan 5. srpnja 2021. u smislu odredbe čl. 39. Zakona o mirovinskom osiguranju („Narodne novine“ br. 157/13, 151/14, 33/15, 93/15, 120/16, 18/18, 62/18, 115/18 i 102/19, dalje: ZOMO) potpuni gubitak radne sposobnosti dijelom uzrokovan bolešću zadobivenom u ratu u Bosni i Hercegovini-20%, a dijelom bolešću izvan ratnih okolnosti-80% ili se radi o drugačijem omjeru navedenih bolesti pri čemu vještačenje valja provesti pridržavajući se odredaba Uredbe o metodologijama vještačenja („Narodne novine“, br. 67/17, 56/18 i 16/22, u nastavku teksta: Uredba, a koje vještačenje je bilo određeno rješenjem ovog Suda pod posl. br. UsI-3118/23-10 od dana 12. kolovoza 2024.

13. U pisanom nalazu i mišljenju od dana 5. studenog 2024. mr. sc. Milana Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada, stalna sudska vještakinja za medicinu rada, u bitnom, nakon analize spisu priložene medicinske i druge dokumentacije, kao i medicinske dokumentacije koju je, za potrebe donošenja nalaza i mišljenja, zatražila od tužitelja dopisom od dana 9. rujna 2024., u svojem mišljenju i zaključku navodi da kod tužitelja ČČ na dan 5. srpnja 2021. da postoji potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti u smislu odredbe čl. 39. ZOMO, jer kod njega postoje trajne promjene u zdravstvenom stanju koje se ne mogu otkloniti liječenjem te je njegova radna sposobnost smanjena za više od polovice u odnosu na zdravog osiguraniku iste ili slične razine obrazovanja. Uzrok potpune nesposobnosti za rad su 80% posljedice ranjavanja i bolesti nastalih za vrijeme sudjelovanja tužitelja u ratu u Bosni i Hercegovini (stanje nakon ranjavanja desne potkoljenice, posttraumatska encefalopatija, trajne promjene osobnosti te kronični PTSP) i 20% bolesti koje nisu nastale u svezi navedenih okolnosti (radikolopatija u LS segmentu- degenerativne promjene u LS segmentu kralježnice). Iz cjelokupne medicinske dokumentacije da je razvidno da je tužitelj kao vojnik za vrijeme sudjelovanja u postrojbama HVO u Bosni i Hercegovini doživio ozljedu desne potkoljenice koja je liječena operativno i nakon toga provođenjem fizikalne terapije. Prema mišljenju ortopeda koji je provodio najveći dio liječenja tužitelja i koji je nadležan za navedenu ozljedu, kao trajne posljedice nakon provedenog liječenja da su zaostale hipotrofija muskulature desne potkoljenice, kronični fistulozni osteomijelitis, Č desnog donjeg ekstremiteta, posttraumatska artroza desnog koljena, kontraktura desnog koljena, artroza desnog talokruralnog zgloba i kontraktura desnog talokruralnog zgloba. Kao trajna posljedica prometne nesreće koju je tužitelj također zadobio kao vojnik u postrojbama HVO-a da je kod tužitelja zaostala posttraumatska encefalopatija koja je uz tipičnu kliničku sliku objektivizirana CT pretragom mozga, pretragama EEG-a te kliničkim psihologijskim testiranjem. Uz navedeno da se kod tužitelja kao posljedica teških traumatičnih iskustava razvio kronični PTSP sa posljedičnim trajnim promjenama osobnosti, a što je razvidno iz naprijed navedene psihijatrijske dokumentacije. Sveukupno, da navedene posljedice ranjavanja desne potkoljenice, posttraumatska encefalopatija, kronični PTSP te trajne promjene osobnosti kod tužitelja, a kako je to detaljno opisano u nalazima ortopeda i neuropsihijatra, predstavljaju teški stupanj oštećenja funkcije lokomotornog sustava i psihičkih funkcija, a koja stanja participiraju u ukupnom omjeru uzroka invalidnosti sa 80% dok sa 20% participiraju tegobe od strane lumbosakralnog dijela kralježnice za koje nije dokazano prema priloženoj medicinskoj dokumentaciji) da su posljedica sudjelovanja tužitelja u ratu u BiH pa da samim tim nisu u svezi sa navedenim okolnostima. Na isti način i u istom omjeru da je nadležno tijelo Federacije BiH u postupku revizije ocijenilo invaliditet tužitelja te da mu je priznato pravo RVI od 80%, jer da je isto tijelo kod donošenja nalaza i mišljenja uzelo u obzir, osim ranjavanja desne potkoljenice, i ozljede nastale dana 22. rujna 1995. kada je tužitelj doživio teški psihički šok zbog eksplozije granate te prometnu nezgodu u kojoj je zadobio kontuziju glave, a čije posljedice da su objektivizirane kliničkim pregledima neuropsihijatra, nalazom CT mozga, EEG pretragama i psihologijskim testiranjima. Sa motrišta specijaliste medicine rada, da su vještaci zavoda pravilno ocijenili da kod tužitelja postoji potpuna nesposobnost za rad bez preostale radne sposobnosti, ali da nisu pravilno ocijenili uzrok invalidnosti tužitelja. Naime, da je iz njihovog Nalaza i mišljenja razvidno da nisu uzeli u obzir težinu funkcijskog oštećenja desnog donjeg ekstremiteta sa osnove ranjavanja te da su istu posljedicu ozljede ocijenili sa niskih 20% omjera uzroka invalidnosti jer da je to tako ocijenilo Povjerenstvo za reviziju Ministarstva hrvatskih branitelja. Također, da uopće nisu uzeli u obzir da je posttraumatska encefalopatija kod tužitelja također nastala u prometnoj nesreći za vrijeme sudjelovanja tužitelja u ratu u BiH o čemu da govori dokumentacija u spisu, već cjelokupno stanje tužitelja sa osnova posttraumatske encefalopatije da ubrajaju u druge bolesti koje da nisu u svezi s ratnim okolnostima. Vještaci Zavoda, sa motrišta specijaliste medicine rada, kod donošenja omjera uzroka invalidnosti kod tužitelja da su pravilno ocijenili da radikulopatija u lumbosakralnom segmentu te tegobe od strane lumbosakralne kralježnice kod tužitelja nisu u svezi sudjelovanja tužitelja u ratu u BiH jer da to nije dokazano dijagnostičkom obradom, već da su uzrok degenerativne promjene kralježnice. Za potrebe očitovanja na navedene okolnosti da nije bilo potrebe da osobno izvrši pregled tužitelja, jer da je medicinska i ostala dokumentacija u spisu bila dostatna za davanja očitovanja te iz razloga jer su vještaci ortoped te neuropsihijatar, u čijoj je to nadležnosti, izvršili klinički pregled tužitelja.

14. Naime, ovaj Sud vjeruje Nalazu i mišljenju mr. sc. Milane Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada, stalne sudske vještakinje za medicinu rada kao vjerodostojnom i objektivnom dokazu koji je sačinjen po pravilima medicinske struke, budući je njezino vještvo u dostatnoj mjeri u suglasju sa ostalim izvedenim pisanim dokazima kao i raspoloživom medicinskom dokumentacijom koja prileži spisu upravnog tijela te budući je sačinila Nalaz i mišljenje dajući podrobno i detaljno obrazloženo očitovanje, a u istinitost kojeg ovaj Sud nema razloga sumnjati i na koji stranke nisu imale nikakvih primjedbi.

15. U izloženom, uvažavajući okolnost da su u suprotnosti s ostalim izvedenim pisanim dokazima te posebno Nalazu i mišljenju sudske vještakinje mr. sc. Milane Varinac-Barač, dr. med., spec. medicine rada, stalne sudske vještakinje za medicinu rada ovaj Sud ne može pokloniti vjeru Nalazu i mišljenju vještaka Zavoda za vještačenje, profesionalnu rehabilitaciju i zapošljavanje osoba s invaliditetom, pribavljenih u upravnom postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu, a prema kojima kod tužitelja od dana 5. srpnja 2021. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti koji je dijelom uzrokovan-20% kao posljedica ranjavanja i bolesti nastalih za vrijeme sudjelovanja tužitelja u ratu u Bosni i Hercegovini i 80% kao posljedica bolesti koje nisu nastale u svezi navedenih okolnosti obzirom da takvo utvrđenje nije potkrijepljeno tužiteljevom medicinskom dokumentacijom, a kako je to nedvojbeno utvrdio sudski vještak medicine rada.

16. Sukladno prethodnom, Sud je poništio drugostupanjsko i prvostupanjsko rješenje te je sam riješio stvar na način da je utvrdio da kod tužitelja od dana od dana 5. srpnja 2021. postoji potpuni gubitak radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti koji je dijelom uzrokovan-80% kao posljedica ranjavanja i bolesti nastalih za vrijeme sudjelovanja tužitelja u ratu u Bosni i Hercegovini (stanje nakon ranjavanja desne potkoljenice, posttraumatska encefalopatija, trajne promjene osobnosti te kronični PTSP) i 20% kao posljedica bolesti koje nisu nastale u svezi navedenih okolnosti (radikolopatija u LS segmentu-degenerativne promjene u LS segmentu kralježnice), uz nalog prvostupanjskom tijelu da o tome donese odgovarajuće rješenje (kojim će odrediti visinu pripadajuće mirovine) u roku od 60 dana od dostave pravomoćne presude (čl. 117. st. 1., vezano uz čl. 151. st. 2. ZUS-a), radi čega je riješeno kao u izreci presude pod točkama I, II i III.

17. Kako je Sud sam riješio ovu upravnu stvar, nadležna javnopravna tijela u izvršenju ove presude nisu ovlaštena ponovno razmatrati meritum te stvari, koji se sastoji u utvrđenju je li uzrok potpunog gubitka radne sposobnosti bez preostale radne sposobnosti kod tužitelja, od dana 5. srpnja 2021., dijelom uzrokovan-80% kao posljedica ranjavanja i bolesti nastalih za vrijeme sudjelovanja tužitelja u ratu u Bosni i Hercegovini (stanje nakon ranjavanja desne potkoljenice, posttraumatska encefalopatija, trajne promjene osobnosti te kronični PTSP) i 20% kao posljedica bolesti koje nisu nastale u svezi navedenih okolnosti (radikolopatija u LS segmentu- degenerativne promjene u LS segmentu kralježnice), već je prvostupanjsko tijelo, u skladu sa člankom 151. stavkom 1. ZUS-a, polazeći od sudske odluke o utvrđenju iz točke III. izreke presude, dužno donijeti odgovarajuće rješenje s ostalim propisanim pratećim utvrđenjima (kojim će odrediti visinu pripadajuće mirovine). Pri tome prvostupanjsko rješenje doneseno u izvršenju ove presude, u dijelu koji se odnosi na utvrđenja iz točke III. izreke presude, ne može biti stavljeno izvan snage od strane revizijskog tijela tuženika, niti je prvostupanjsko tijelo prije donošenja rješenja u izvršenju ove presude u dijelu kojim je odlučeno sudskim utvrđenjem ovlašteno zatražiti nalaz i mišljenje revizijskog tijela, jer bi prvostupanjsko tijelo na taj način postupilo protivno odluci ovog Suda, koja se sastoji u bezuvjetnim utvrđenjima iz točke III. presude, čime bi se prvostupanjsko tijelo bez pravne osnove upustilo u meritum stvari riješene sudskom presudom, sve imajući na umu da u pogledu učinaka sudske odluke donesene u upravnom sporu odredbe članka 10. i članka 151. stavka 1. i 2. ZUS-a, vezano uz članak 6. stavak 3. Zakona o sudovima („Narodne novine“, broj 28/13, 33/15, 82/15, 82/16, 67/18, 126/19, 130/20, 21/22, 60/22 i 16/23) imaju prvenstvo u odnosu na norme kojima je uređena upravna revizija. Osim toga, uzevši u obzir hijerarhiju između upravnog sudstva i upravnih tijela, utemeljenu primarno na odredbi čl. 19. st. 2. Ustava Republike Hrvatske (59/90, 135/97, 8/98-proč. tekst, 113/00, 124/00-proč. tekst, 28/01, 41/01-proč. tekst, 55/01-ispr., 76/10, 85/10-proč. tekst i 5/14), protivno tumačenje dovelo bi do pravno neprihvatljivog zaključka da sudska odluka podliježe preispitivanju od strane upravnog tijela.

18. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. Zakona o upravnim sporovima ("Narodne novine", br. 36/24, dalje: ZUS) smatra neprocjenjivom, to je u skladu s odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime provedenog vještačenja u iznosu od 331,81 eura, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. te čl. 144. st. 4. ZUS-a, riješeno kao u izreci presude pod točkom IV.

U Splitu, 17. veljače 2025.

S U D A C

Sandra Ćoraš Gega

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka presude. Žalba odgađa izvršenje pobijane presude (članak 126. ZUS-a).

DN-a:

- tužitelju putem opunomoćenika za prijem pismena u [adresa] EČ, [adresa],

- tuženiku Hrvatskom zavodu za mirovinsko osiguranje, Središnjoj službi, Zagreb, Antuna Mihanovića 3

- u spis