REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U NOVOM ZAGREBU

Novi Zagreb - Istok, Turinina 3

Poslovni broj: Povrv-406/2024-6

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š E N J E

Općinski sud u Novom Zagrebu, po sucu toga suda Martini Klanac, u pravnoj stvari tužitelja HEP ELEKTRA d.o.o. Zagreb, Ulica grada Vukovara 37, OIB: 43965974818, kojeg zastupa Mario Patača, odvjetnik iz Zagreba, protiv tužene ČŠ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], radi isplate, bez održavanja rasprave, dana 17. veljače 2025. godine

p r e s u d i o  j e

I. Održava se na snazi platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Marine Babić, poslovni broj Ovrv-8323/2024 (sudski predmet), Ovrv- 512/2024 (javnobilježnički predmet), od 21. svibnja 2024., kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 60,32 eura sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 28.12.2023. do isplate, po stopi koja se do 29.12.2023. određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banaka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. za svako polugodište uvećanjem referentne stope koja je na snazi 1. siječanja, a za drugo polugodište koja je na snazi 1. srpnja te godine, u roku 15 dana

II. Ukida se platni nalog sadržan u točki I. rješenja o ovrsi Javnog bilježnika Marine Babić, poslovni broj Ovrv-8323/2024 (sudski predmet), Ovrv-512/2024 (javnobilježnički predmet), od 21. svibnja 2024., kojim je naloženo tuženoj isplatiti tužitelju iznos od 9,31 euro sa zakonskom zateznom kamatom, te se u tom dijelu odbija tužbeni zahtjev.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se prijedlog tužitelja za održavanjem ročišta.

II. Nalaže se tuženiku da naknadi tužitelju trošak postupka u iznosu od 133,27 Eura sa zakonskom zateznom kamatom od 17. veljače 2025. do isplate uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

O b r a z l o ž e n j e

1. Tužitelj je dana 26.4.2024. podnio prijedlog za ovrhu, sada tužbu protiv tužene, radi isplate iznosa od 69,63 eura s osnova neplaćenog računa za električnu energiju (opskrba i korištenje mreže) za razdoblje od 1.6. do 30.11.2023. godine. Također potražuje i zakonske zatezne kamate koje teku na iznos od 60,32 eura od 28.12.2023. do isplate. Također potražuje i naknadu troška ovršnog postupka od 45,00 eura sa zakonskom zateznom kamatom od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

2. Dana 21.5.2024. Javni bilježnik Marina Babić je donijela rješenje o ovrsi broj Ovrv-8323/2024 (sudski predmet), Ovrv-512/2024 (javnobilježnički predmet), protiv kojeg je tužena podnijela prigovor u kojem u bitnom navodi da je električno brojilo na kojem su nastali utuženi troškovi odjavila još 1996. godine, kada je i napustila poslovni prostor u Tkalčićevoj 40 u kojem je djelovao obrt „krojački popravci i umjetno štopanje“, ali da je zahtjev za odjavu izgubila s obzirom na protek vremena. Nadalje navodi da je i 2021. godine ponovila odjavu i to po naputku djelatnice tužitelja i to nakon što je dobila rješenje o ovrsi za isto brojilo za ranije razdoblje. Pojašnjava da je bila u zakupu tog prostora u Tkalčićevoj 40, te da je u prostor dovela svoj priključak.

3. Ovaj sud je rješenjem od 9.7.2024., posl. br. Povrv-406/2024-2 povodom prigovora tuženika stavio izvan snage rješenje o ovrsi Javnog bilježnika Marine Babić, posl.br. Ovrv-512/2024 od 21.5.2024. u dijelu kojim je određena ovrha, te je ukinuo provedene radnje i odredio da će se postupak nastaviti kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. Tužena u podnesku od 1.8.2024. navodi da iako je tražila odjavu priključka na adresi [adresa], navedeno nije bilo moguće, jer da nije bila vlasnica tog poslovnog prostora u Tkalčićevoj 40, već je bila u zakupu, pa da radi toga stalno dobiva nove ovrhe. Tražila je i da se brojilo prenese na novu adresu na koju je preselila obrt, ali da to nije bilo moguće. Također navodi da je išla ponovno u HEP gdje su joj u sustavu provjerili da je brojilo bilo isključeno, ali da je ponovno zatraženo i odobreno uključenje 2006. godine. Međutim da ona nikakvo uključenje nije zatražila, jer da od 1996. nije u tom poslovnom prostoru, već da se preselila najprije u Domagojevu ulicu, a potom na Iblerov trg 10, gdje uredno plaća potrošenu električnu energiju. Ponavlja da niti sa tim poslovnom prostorom u Tkalčićevoj 40, a niti sa brojilom na toj adresi nema nikakve veze.

5. Tužitelj osporava navode tuženice, ponavlja da se potraživanje tužitelja odnosi na električnu energiju isporučenu za obračunsko mjerno mjesto u [adresa], kategorija poduzetništvo i to za period od 1.6. do 30.11. -2023. godine. Navodi da je na tom obračunskom mjestu evidentirana tuženica kao korisnik, da je isporučena električna energija za taj prostor, te da su joj ispostavljani računi koje nije podmirila. Također pozivajući se na propise koji reguliraju način obračuna i plaćanja električne energije, obrazlaže način obračuna i visinu svog potraživanja, koju tuženica niti ne osporava. Predlaže održati ročište i također u cijelosti platni nalog održati na snazi, uz naknadu troškova sa pripadajućom kamatom od presuđenja do isplate.

6. Prvenstveno valja reći da se radi o sporu male vrijednosti i da je postupak u sporovima male vrijednosti pisani postupak sukladno čl. 461 a Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023; dalje: ZPP), pri čemu sud održava ročište samo ako to smatra potrebnim radi provođenja dokaznog postupka ili ako bar jedna stranka podnese takav obrazloženi prijedlog. U konkretnom slučaju tužitelj je predložio održavanje ročišta, ali sud smatra da se pravično vođenje postupka može osigurati i bez održavanja ročišta koje bi bilo i nesvrsishodno, kada su odlučne činjenice ili nesporne ili utvrđene iz pisane dokumentacije, pa je stoga odlučeno kao u izreci rješenja pod II.

7. Tijekom postupka sud je izvršio uvid i pročitao izvod iz poslovnih knjiga (list 7 spisa), potvrdu sa šaltera od 25.7.2024. (list 26 spisa), Ugovor o zakupu poslovnog prostora (list 27-33 spisa), račun (list 39-40 spisa), karticu analitičkog knjigovodstva (list 41 spisa), Opće uvjete za korištenje mreže i opskrbu električnom energijom od 23.7.2015. i 23.9.2020., Opće uvjete isporuke električne energije iz 1991. godine, Uvjete opskrbljivača od 12.9.2019. i 1.3.2021., Pravilnik o općim uvjetima za korištenje mrže i opskrbu električnom energijom od 29.8.2022.

8. Temeljem tako provedenih dokaza, a cijeneći svaki dokaz zasebno i sve dokaze zajedno, ovaj sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev djelomično osnovan.

9. Dakle, predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatom utuženog iznosa s osnova neplaćenih računa za el. energiju za period od 1.6. do 30.11.-2023. godine, za obračunsko mjerno mjesto u [adresa], kategorija poduzetništvo, na kojem je kao kupac evidentirana tuženica.

10. Tužena tijekom postupka iznosi kronologiju vezanu za korištenje predmetnog prostora u Tkalčićevoj 40, koji je koristila kao zakupac i vlasnica obrta „Krojački popravci i umjetno štopanje“, čija je bila vlasnica.

Iako tuženica navodi da je taj prostor napustila još 1996., i da je u nekoliko navrata kod tužitelja išla „odjaviti“ priključak, što je bilo bezuspješno, tužena navedeno ne dokazuje.

Tek iz potvrde od 25.7.2024. koja prileži na listu 26 spisa proizlazi da se tuženica obratila tužitelju, na šalteru, jer da želi potvrdu da je MM „odjavljeno“; da dobiva ovrhe već 18 godina; da tvrdi da nije vlasnica nekretnine; da mjerno mjesto nema mjerni uređaj; da ne zna kako riješiti situaciju jer da ne može dostaviti vlasničku dokumentaciju u svrhu demontaže priključka.

Također u potvrdi je navedeno da je priključak zatražila 2006. godine, te da je potrebno izvršiti kontrolu i utvrditi je li na mjernom mjestu postoji brojilo.

11. Međutim, iz navoda same tuženice iznesene u naprijed navedenim podnescima jasno proizlazi da je ona od 1991. godine bila u zakupu prostora u Tkalčlićevoj ulici 40 u Zagrebu, gdje je čak dovela svoj priključak električne energije (toč. 3. podneska od 29.5.2024.), te da je nakon što je taj prostor morala napustiti tražila da se priključak prenese na novi prostor u Domagojevoj 10 (toč. 10 istog podneska), ali da joj to nije omogućeno.

12. Prema tome, tuženica sama priznaje da je bila korisnica, odnosno kupac usluga tužitelja na mjernom mjestu u Tkalčićevoj 40 u Zagrebu, pa time i u ugovornom odnosu sa tužiteljem.

13. Sukladno čl. 61 st. 1. Općih uvjeta za isporuku električne energije (NN 8/1991), koji se primjenjuju na konkretnu situaciju s obzirom na tvrdnje tužene da je od 1991. do 1996. bila korisnica usluga tužitelja, potrošač (korisnik električne energije), može otkazati ugovor o korištenju električne energije zbog preseljenja, prestanka rada ili drugih razloga, uz otkazni rok od 30 dana i to u pisanom obliku (ako je zaključen pisani ugovor o isporuci el. energije), odnosno u svako doba, pisano uz otkazni roka od 7 dana, odnosno usmeno u prostorijama tužitelja, uz otkazni rok od 3 dana (ako se električna energija potrošaču isporučuje na temelju ugovora o pristupanju).

14. Dakle, u svakom slučaju je tužena, kao korisnik usluga tužitelja bila dužna nakon preseljenja otkazati ugovor o korištenju električne energije, što nije dokazala, niti je na te okolnosti predložila provođenje dokaza.

Naime, tužena je bila dužna sukladno rješenju suda od 9.7.2024. godine, koje je uredno zaprimila, sve činjenice i dokaze iznijeti u roku 15 danja od primitka podneska tužitelja od 12.8.2024. godine u kojem je on obrazložio osnov i visinu svog potraživanja i dostavio dokumentaciju na kojoj temelji svoj zahtjev, međutim, tuženica iako je uredno zaprimila taj podnesak 12.9.2024., na isti se nije niti očitovala.

15. Stoga tužitelj opravdano za utuženi period potražuje od tužene obračunatu naknadu za opskrbu i korištenje mreže u utuženom iznosu od 60,32 eura sa PDV-om), koju je u obvezi plaćati svaki korisnik mreže (pravna ili fizička osoba koja koristi prijenosnu i/ili distribucijsku mrežu na temelju sklopljenog ugovora o korištenju mreže). Naime, tužena ne osporava samu visinu naknade obračunatu u utuženom računu, kao niti datum dospijeća.

16. Stoga je sud ocijenio osnovan zahtjev tužitelja u iznosu od 60,32 eura i to sa zakonskom zateznom kamatom od 28.12.2023. do isplate i u tom dijelu je primjenom čl. 451. st. 3. ZPP-a održao platni nalog na snazi kao u izreci pod I.

17. Međutim, neosnovano tužitelj traži da mu tužena naknadi dostavu opomena u iznosu od 9,31 eura, nije dokazao da bi tuženoj upućivao opomene, a niti da bi za istu imao pravo na naknadu. Stoga je u tom dijelu zahtjev tužitelja valjalo odbiti kao neosnovan i ukinuti platni nalog.

18. Odredbom članka 164. stavak 4. ZPP-a, o zahtjevu za naknadu troškova postupka sud odlučuje u presudi (ili rješenju) kojom se završava postupak pred tim sudom. Prema Zaključku sa sastanka Vrhovnog suda Republike Hrvatske s predsjednicima građanskih odjela županijskih sudova održanom 2. lipnja 2017. u Zagrebu, presudom kojom se odlučuje o osnovanosti platnog naloga, platni nalog iz rješenja o ovrsi ne održava se na snazi u odnosu na trošak postupka koji se odnosi na donošenje rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave. O tom trošku odlučuje se presudom kojom se odlučuje o osnovanosti prigovora protiv platnog naloga zajedno s ostalim troškovima nastalim u tom djelu parničnog postupka, a zatezne kamate na dosuđeni trošak teku od donošenja prvostupanjske presude.

19. Tužitelju je priznat trošak sukladno čl. 154. 1. i 155. ZPP-a, a prema važećoj Tarifi o nagradama i naknadi troška za rad odvjetnika (NN 138/23) u visini jednokratne naknade za cijeli prvostupanjski postupak u visini 50 bodova (Tbr. 7/8), odnosno 100,00 eura, te javnobilježnička naknada u iznosu od 20,00 eura i sudska pristojba na presudu u iznosu od 13,27 eura, što je ukupno 133,27 eura.

U Zagrebu, 17. veljače 2025. godine

Sudac:

Martina Klanac

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dozvoljena je žalba Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, pisano, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude. Presuda u sporu male vrijednosti može se pobijati samo zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava.

DNA:

1. Punomoćniku tužitelja

2. Tuženoj

RJ/

1. Pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe na presudu u iznosu od 13,27 eura 2. kal. 30 dana