REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

Poslovni broj: Pr-13263/2021-40

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sucu tog suda Lidiji Repar Habulinec, u pravnoj stvari tužitelja ČZ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj],, zastupanog po punomoćniku Vesni Pavličević, odvjetnici u Zagrebu, protiv tuženika VIADUKT d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB: 74794390096, zastupanog po punomoćniku Dori Ružičić Dražić, odvjetnici u GZ i partneri - odvjetničko društvo d.o.o. u Zagrebu, radi utvrđenja, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene dana 13. siječnja 2025., u prisutnosti zamjenika punomoćnika tužitelja Domagoja Mladičeka, odvjetnika i zamjenika punomoćnika tuženika GZ, odvjetničkog vježbenika, dana 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Utvrđuje se da je osnovana tražbina tužitelja ČZ, OIB: [osobni identifikacijski broj], prema tuženiku VIADUKT d.d. u stečaju, OIB: 74794390096, u iznosu od 17.717,46 EUR, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, te je tuženik dužan naknaditi tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 5.497,71 eura, uvećan za zakonsku zateznu kamatu počevši od dana 17. veljače 2025. pa do isplate, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europske središnje banke koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referenta stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, sve u roku 15 dana.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, poslovni broj St-1181/17 od 26. veljače 2018., u stečajnom postupku nad dužnikom, ovdje tuženikom VIADUKT d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB: 74794390096, osporena ovdje tužitelju kao stečajnom vjerovniku tražbina prvog višeg isplatnog reda za koju ne postoji ovršna isprava u ukupnom iznosu od 241.218,14 kn, te je ujedno tužitelj kao stečajni vjerovnik upućen na pokretanje parnice radi utvrđenja osporene tražbine. Tužitelj na spomenuto djelomično rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj St-1181/17 od 26. veljače 2018., nije uložio žalbu, već je radi utvrđenja osporene tražbine kao tražbine prvog višeg isplatnog reda, u ostavljenom zakonskom roku podnio tužbu u ovom postupku.

2. Dalje tužitelj navodi da je bio u radnom odnosu na neodređeno vrijeme kod tuženika kao poslodavca, te da su svi ugovori o radu, kao i drugi eventualni ugovori o međusobnim pravima i obvezama koji nisu navedeni ili priloženi uz tužbu poznati tuženiku kao poslodavcu, te stoga tuženik kao poslodavac raspolaže svim podacima potrebnim za utvrđivanje prava i obveza koje tužitelju kao radniku pripadaju po osnovi radnog odnosa kod tuženika.

3. Tužitelj je prijavio tražbinu u stečajnom postupku nad tuženikom (St-1181/2017) u ukupnom iznosu od 435.166,45 kn, i to po osnovi:

A/ neisplaćene razlike bruto plaće nastale uslijed jednostranog umanjenja dospjele plaće tužitelju za razdoblje od lipnja 2011. godine do veljače 2017. godine, uvećano za iznos zakonske zatezne kamate na svaki dospjeli, a neisplaćeni dio razlike bruto plaće računajući od dana dospijeća svakog pojedinog iznosa neisplaćenog dijela razlike bruto plaće pa do dana otvaranja stečajnog postupka, u iznosu od ukupno 190.604,87 kn bruto, uvećano za zakonske zatezne kamate na razliku neisplaćenog dijela plaće u ukupnom iznosu od 54.516,28 kn, odnosno sveukupno 245.121,15 kn, uvećano za 25% (dodatak za otežane uvjete rada), odnosno sveukupno 306.401,44 kn.

Tužitelj ima prema tuženiku po osnovi razlike neisplaćene bruto plaće radniku za razdoblje od ožujka 2017. do listopada 2017., uvećano za iznos zakonske zatezne kamate na dospjeli, a neisplaćeni dio plaće računajući od dana dospijeća iznosa plaće pa do dana otvaranja stečajnog postupka, dospjelo potraživanje u ukupnom iznosu sveukupno 35.832,25 kn, kao razliku obračunate plaće i isplaćene plaće, uvećano za kamate.

B/ neisplaćene otpremnine u iznosu od 92.932,76 kn, što sukladno odredbi stavka 1. članka 85. Pravilnika o radu tuženika, predstavlja iznos od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koja pripada tužitelju za posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tuženika kao poslodavca.

4. Tužitelj dalje ističe da je djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj St-1181/17 od 10. siječnja 2018., u stečajnom postupku nad dužnikom, ovdje tuženikom VIADUKT d.d. u stečaju, Zagreb, Kranjčevićeva 2, OIB: 74794390096, tužitelju utvrđena tražbina prvog višeg isplatnog reda za iznos od 193.948,31 kn (bruto), dok je djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu, posl. broj St- 1181/17 od 26. veljače 2018., tužitelju osporena kao tražbina prvog višeg isplatnog reda za koju ne postoji ovršna isprava tražbina u iznosu od 241.218,14 kn. Dalje navodi da u obrazloženju djelomičnog rješenja posl. broj St-1181/17 od 26. veljače 2018., stečajni upravitelj kao razloge osporavanja tražbine prvog višeg isplatnog reda za koju ne postoji ovršna isprava tražbina u iznosu od 241.218,14 kn, navodi netočan izračun plaća za 3 – 9 mjesec 2017., zatim zastaru za umanjenje plaće za 2011. godinu i 1.-8. mjesec 2012. godine, te otklanja tužitelju pravo na otpremninu te navodi da tražbina nije umanjena za čl.155. Stečajnog zakona. Tužitelj ističe da su razlozi osporavanja tražbine u spomenutom djelomičnom rješenju od 26.2.2018., paušalno navedeni te iz takvog obrazloženja nije moguće na siguran i nedvojben način utvrditi dio koje se osporene tražbine odnosi na navodnu zastaru, a dio koje se osporene tražbine odnosi na otpremninu.

5. Tužitelj ističe da je do trenutka otvaranja stečajnog postupka po osnovi radnog odnosa kod tuženika, ostvario prema tuženiku dospjelo potraživanje po osnovi neisplaćene razlike bruto plaće nastale uslijed jednostranog umanjenja dospjele plaće tužitelju za razdoblje od lipnja 2011. godine do travnja 2017. godine. Tužitelj ističe da je takvim jednostranim umanjenjem dospjele plaće tuženik manje isplatio tužitelju iznos od 190.604,87 kn (bruto). Na spomenutu razliku neisplaćenog dijela bruto plaće, tuženik je u obvezi platiti tužitelju zakonske zatezne kamate koje na dan otvaranja stečajnog postupka iznose 54.516,28 kn, tako da ukupno dospjelo potraživanje tužitelja prema tuženiku po osnovi neisplaćene razlike bruto plaće iznosi 306.401,44 kn. Pored spomenutog, tužitelj ima prema tuženiku po osnovi neisplaćene plaće za razdoblje od ožujka 2017. do listopada 2017. godine, dospjelo potraživanje u iznosu 35.832,25 kn. Obzirom na neobrazložene razloge osporavanja tražbine tužitelja prema tuženiku od strane stečajnog upravitelja iz spomenutog djelomičnog rješenja posl. broj St-1181/17 od 26.2.2018., kako po osnovi samog potraživanja, tako i u odnosu na pripadajući dio potraživanja za koje stečajni upravitelj smatra da tužitelj nema pravo potraživati od tuženika, tužitelj ističe kako je u postupku koji predstoji nužno utvrditi koliko iznosi razlika neisplaćenog dijela bruto plaće za cijelo razdoblje (od lipnja 2011. godine do listopada 2017. godine), za koje je tužitelju uslijed jednostranog umanjenja plaće od strane tuženika ta bruto plaća bila isplaćivana u umanjenom iznosu, a sve kako bi se potpuno i pravilno utvrdilo postoji li i koliko iznosi ta razlika između isplaćene i neisplaćene bruto plaće tužitelja u odnosu na osporeno potraživanje u visini od 241.218,14 kn.

6. Tužitelj dalje navodi da iz obrazloženja djelomičnog rješenja broj St-1181/17 od 26.2.2018. proizlazi, kako je tuženik osporio tužitelju pravo na otpremninu u, pretpostavlja se prijavljenom iznosu od 92.932,76 kn. Tužitelj je kod tuženika bio u neprekidnom radnom odnosu u razdoblju dužem od dvije godine, čime je sukladno Zakonu o radu te odredbama članka 84. i 85. Pravilnika o radu tuženika (listopad 2014. godine), stekao pravo na otpremninu. Tužitelj temeljem spomenute odredbe članka 85. Pravilnika o radu, ima pravo na otpremninu u iznosu od jedne trećine prosječne mjesečne plaće, koju je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu, za svaku navršenu godinu rada kod poslodavca, ovdje tuženika, dok ukupan iznos otpremnine ne može biti veći od šest prosječnih mjesečnih plaća koje je radnik ostvario u tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu. Tužitelj stoga slijedom navedenog ostvaruje pravo na otpremninu u iznosu od 92.932,76 kn, što sukladno odredbi stavka 1. članka 85. Pravilnika o radu, predstavlja iznos od jedne trećine prosječne mjesečne plaće koja pripada tužitelju za posljednja tri mjeseca prije prestanka ugovora o radu za svaku navršenu godinu rada kod tuženika kao poslodavca. Tužitelj ujedno ističe kako je Zakonom o osiguranju radničkih tražbina (Narodne novine broj 70/2017), radniku osigurano pored prava na isplatu neisplaćene plaće odnosno naknade plaće u visini do iznosa minimalne plaće za svaki mjesec zaštićenog razdoblja, kao i pravo na otpremninu pod uvjetima utvrđenim zakonom, u visini polovice otpremnine utvrđene u stečajnom postupku, a najviše do polovice iznosa zakonom propisane otpremnine. Zaštićenim razdobljem, sukladno odredbama spomenutog Zakona, smatra se razdoblje za koje se provodi zaštita i osiguranje prava radnika u slučaju otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem, a predstavlja razdoblje posljednja tri mjeseca prije otvaranja stečajnog postupka nad poslodavcem, odnosno posljednja tri mjeseca prije prestanka radnog odnosa ako je isti prestao unutar šest mjeseci prije otvaranja stečajnog postupka. Dakle, prestanak radnog odnosa koji je uzrokovan od strane poslodavca neisplatom ili neredovitom isplatom plaće, ne može se prilikom ostvarivanja prava koja radniku pripadaju iz radnog odnosa smatrati prestankom radnog odnosa uzrokovan krivnjom radnika, zbog koje radnik ne bi mogao ostvarivati prava koja mu iz radnog odnosa kod bivšeg poslodavca pripadaju, kao u konkretnom slučaju pravo na otpremninu. Slijedom navedenog, tužitelj ističe kako je stečajni upravitelj neosnovano osporio tužitelju pravo na otpremninu, ne navodeći pritom da li je prijava tražbine u odnosu na otpremninu osporena u cijelosti ili u dijelu. Stoga tužitelj ističe kako je u postupku koji predstoji nužno utvrditi koliko iznosi potraživanje tužitelja po osnovi otpremnine, a uzimajući u obzir cjelokupnu dokumentaciju iz koje proizlazi pravni osnov potraživanja tužitelja po osnovi otpremnine, kao i zakonske te podzakonske okvire koje utvrđuju visinu otpremnine.

7. Stoga konačno preciziranim tužbenim zahtjevom kao u podnesku od 31.10.2024. tužitelj predlaže utvrditi da je osnovana tražbina tužitelja prema tuženiku u iznosu od 17.717,46 eura, kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, uz naknadu parničnog troška tužitelju s kamatama od presuđenja do isplate.

8. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe prigovor stvarne nenadležnosti naslovnog suda. Naime, trgovački sudovi sude u sporovima u kojima je stranka osoba na kojom je otvoren stečajni postupak bez obzira na svojstvo druge stranke te sve sporove u povodu stečaja, osim ako nije riječ o sporovima u kojima prema ovom Zakonu uvijek sudi općinski sud (članak 34. stavak 1.), odnosno ako nije riječ o sporovima za koje je zakonom utvrđena nadležnost nekog drugog suda. Kako je odredbom čl.34. Zakona o parničnom postupku propisano kako općinski sudovi uvijek sude u prvom stupnju u sporovima iz radnih odnosa, to je razvidno kako naslovni sud nije stvarno nadležan za postupanje u gore naznačenom postupku. Nadalje, tuženik ističe i kako se protivi navodima tužbi koji se odnose na tužbene zahtjeve tužitelja, te osporava tužbene zahtjeve tužitelja u cijelosti, pri čemu se spori kako osnov tako i visina potraživanja za koje tužitelji traže utvrđenje osnovanosti kao tražbina prvog isplatnog reda. Ujedno tuženik ističe i prigovor zastare predmetnih potraživanja tužitelja.

9. Rješenjem od 9. listopada 2018. Trgovački sud u Zagrebu oglasio se nenadležnim, te je premet ustupio ovome sudu.

10. Po prijedlogu stranaka, rješenjem ovoga suda od 26.3.2021. razdvojen je postupak za svakog od tužitelja radi vođenja zasebnog postupka.

11. Tijekom dokaznog postupka izvršen je uvid u djelomično rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1181/17 od 26. veljače 2018., aneks ugovora o radu, izračun, Pravilnik o radu, obračunske liste, Ugovor o upućivanju na rad u inozemstvo, kolektivni ugovor za graditeljstvo, Ugovor o međusobnim pravima i obvezama, Anekse Ugovora o međusobnim pravima i obvezama, Prijavu tražbine u stečajnom postupku, sudsku praksu, Ugovor o radu, proveden je dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Vještak Tkalec d.o.o. od 27.4.2022., vještak se pisano očitovao na primjedbe tužitelja i tuženika podneskom od 6.10.2022., dopunski se očitovao na primjedbe tuženika podneskom od 11.12.2024., te usmeno na ročištu dana 13.1.2025., dok su na ročištu dana 13.1.2025. stranke izričito navele kako nemaju daljnjih dokaznih prijedloga.

12. Cijeneći rezultate dokaznog postupka, u smislu čl.8. ZPP-a, sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan u cijelosti.

13. Odredbom čl.178.st.1. Stečajnog zakona propisano je da ako je stečajni upravitelj osporio tražbinu, stečajni sudac će vjerovnika uputiti na parnicu protiv stečajnog dužnika radi utvrđivanja osporene tražbine. Stavkom 3. istoga članka je određeno da ako su osporene tražbine radnika i ranijih radnika stečajnog dužnika, parnica radi utvrđivanja osporene tražbine vodi se po općim odredbama u postupku pred sudovima, te posebnim odredbama za parnice u radnim sporovima.

14. Tužitelj je pravodobno u smislu čl.179. Stečajnog zakona pokrenuo parnicu radi utvrđivanja osnovanosti osporena tražbine i to plaća i otpremnine kao tražbina prvog višeg isplatnog reda, u skladu s djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu broj St-1181/17 od 26. veljače 2018.

15. Stoga je u ovom postupku na koji je upućen djelomičnim rješenjem Trgovačkog suda u Zagrebu od 26.2.2018. tužitelj ovlašten utvrđivati tražbinu u iznosu i u granicama razloga zbog kojih mu je prijavljena tražbina u stečajnom postupku osporena. Kako je obračun osporenog dijela tražbine u ovom postupku sporan, to je isto utvrđivao vještak u ovom postupku, sa zadatkom vještaku kojem se tuženik nije protivio (stranica 474 spisa).

16. Po prijedlogu tužitelja u ovom je postupku provedeno financijsko vještačenje, te je sudski vještak u nalazu i mišljenju od 27.4.2022. utvrdio:

- Razlika između ugovorene plaće tužitelja (preračunate u bruto plaću) i ostvarene bruto plaće tužitelja, za razdoblje od 01.07.2011. do 31.08.2012. godine iznosi ukupno bruto 19.339,68 kn, odnosno ukupno 17.294,83 kn neto. - Razlika između ugovorene plaće tužitelja (preračunate u bruto plaću) i plaće priznate u stečajnom postupku, za razdoblje od 01.03.2017. do 30.09.2017. godine iznosi ukupno bruto 66.957,95 kn, odnosno ukupno 38.559,93 kn neto. U spisu nema dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo koji iznos je u stečajnom postupku priznat za pojedini mjesec spornog razdoblja, pa mjesečna razlika nije iskazana. Ako se iznos priznat u stečajnom postupku uračuna sukladno odredbama čl. 171. ZOO-a, odnosno ako se prvo podmiruju plaće za najstarije razdoblje, tada potraživanje čine neisplaćene bruto plaće u ukupnom bruto iznosu od 66.957,95 kn i to:

8.904,29 kn na ime nepodmirenog dijela plaće za svibanj 2017.

14.460,50 kn na ime plaće za lipanj 2017. godine,

14.465,67 kn na ime plaće za srpanj 2017. godine,

14.469,57 kn na ime plaće za kolovoz 2017. godine i

14.657,92 kn na ime plaće za rujan 2017. godine,

odnosno neisplaćene neto plaće u ukupnom iznosu od 38.559,93 kn čine plaće kako slijedi:

365,13 kn na ime nepodmirenog dijela plaće za svibanj 2017.

9.517,54 kn na ime plaće za lipanj 2017. godine,

9.520,59 kn na ime plaće za srpanj 2017. godine,

9.522,88 kn na ime plaće za kolovoz 2017. godine i 9.633,79 kn na ime plaće za rujan 2017. godine.

Kamata na neisplaćenu neto plaću za razdoblje od ožujka 2017. do rujna 2017. godine, obračunata od dospijeća svake plaće pa do uključivo 01.10.2017. godine, iznosi ukupno 916,23 kn.

- Ako je umanjenje prema čl. 155. Stečajnog zakona trebalo utvrditi u visini tri minimalne bruto plaće u RH, tada iste iznose 9.828,00 kn.

Ako umanjenje treba utvrditi u visini tri bruto minimalne plaće u RH sa doprinosima na plaću, tada isto iznosi ukupno 11.518,42 kn.

- Ako tužitelj ima pravo na otpremninu prema odredbama Pravilnika o radu, tada bi otpremnina za 14 godina rada iznosila 67.811,52 kn. Ako je potencijalnu otpremninu potrebno umanjiti za iznos priznat po osnovi otpremnine u stečajnom postupku, tada razlika iznosi 45.829,22 kn.

- Razlika između ugovorene plaće tužitelja (preračunate u bruto plaću) i plaće priznate u stečajnom postupku, za razdoblje od 01.09.2012. do 28.02.2017. godine iznosi ukupno bruto 5.222,87 kn, odnosno ukupno 6.373,06 kn neto.

U spisu nema dokumentacije iz koje bi bilo vidljivo koji iznos je u stečajnom postupku priznat za pojedini mjesec spornog razdoblja, pa mjesečna razlika nije iskazana. Ako se iznos priznat u stečajnom postupku uračuna sukladno odredbama čl. 171. ZOO-a, odnosno ako se prvo podmiruju plaće za najstarije razdoblje, tada potraživanje čine neisplaćene bruto plaće u ukupnom iznosu od 5.222,87 kn i to: 1.981,03 kn na ime razlike plaće za siječanj 2017. godine i 3.241,84 kn na ime razlike plaće za veljaču 2017. godine;

odnosno neisplaćene neto plaće u ukupnom iznosu 6.373,06 kn i

to:

598,59 kn na ime razlike plaće za studeni 2016. godine,

1.942,14 kn na ime razlike plaće za prosinac 2016. godine,

1.923,52 kn na ime razlike plaće za siječanj 2017. godine i 1.908,81 kn na ime razlike plaće za veljaču 2017. godine.

Kamata na razlike neto plaće za razdoblje od rujna 2012. do veljače 2017. godine, obračunata od dospijeća svake plaće pa do uključivo 01.10.2017. godine, iznosi ukupno 14.565,92 kn.

17. Na nalaz i mišljenje vještaka tužitelj je iznio primjedbe u podnesku od 2.8.2022., dok je tuženik primjedbe iznio u podnesku od 6.7.2022., pa se stoga vještak na iste pisano očitovao.

18. U dopunskom očitovanju od 6.10.2022. vještak se očitovao na prigovore tužitelja, te naveo da obračun dodatka za posebne uvjete rada nije ni bio dan u zadatak vještaku, te da stranke na zadatak vještaku nisu imale primjedbi, dok je u odnosu na prigovore tuženika naveo da je zadatkom vještaku bilo određeno utvrditi visinu otpremnine tužitelja sukladno Pravilniku o radu i ZR, s time da prilikom obračuna uzme u obzir plaće tužitelja na koje je tužitelj imao pravo temeljem Ugovora o radu, Ugovora o međusobnim pravima i obvezama te pripadajućih aneksa, a ne temeljem plaća koje je tužitelj stvarno ostvario, pa je nalaz sačinjen temeljem dokumentacije u spisu, a prema zadatku vještaku.

19. Na dopunsko očitovanje vještaka tužitelj nije stavljao primjedbi (od primjedbi je odustao u podnesku od 31.10.2024.), dok se tuženik očitovao podneskom od 18.10.2022. i na ročištu 10.6.2024., pa se vještak dopunski očitovao na primjedbe tuženika podneskom od 11.12.2024. Pritom je u odnosu na prigovore tuženika naveo kako tuženik u podnesku od 17.10.2022. godine navodi da je vještak samovoljno protumačio da je tužitelj u stečaj prijavio neto iznos od 35.832,25 kn, a tuženik smatra da se radi o bruto iznosu. Vještak je usporedbom utuženih iznosa i iznosa sa obračunskih lista plaće tužitelja koje se nalaze u spisu utvrdio da se radi o neto plaćama, na koje su obračunate kamate. Naime, tužitelj je u tužbenom zahtjevu u tablici (stranica 3 spisa) naznačio da iznose potražuje prema obračunskim listama plaće. Prema tome, ne radi se o samovolji vještaka, već o podacima u spisu. Vještaku nije poznato da li i u stečajnom postupku tužitelj mora navesti da potražuje neto iznos, kao što je to propisano ZPP-om. U odnosu na prijedlog tuženika sa ročišta dana 10.06.2024. naveo je:

1) Plaće za razdoblje od ožujka do rujna 2017. izračunati temeljem osnovnog ugovora o radu, te

1) Otpremninu izračunati sukladno odredbama Zakona o radu odnosno prema posljednje tri plaće koje je tužitelj ostvario.

U nalazu od 27.04.2022. godine otpremnina je utvrđena sukladno zadatku, a kako je već navedeno u očitovanju od 06.10.2022. godine.

Tuženik smatra da je otpremninu potrebno utvrditi temeljem stvarno isplaćenih plaća za isto razdoblje.

U nastavku se daje i takav izračun.

Za mjesec i godinu

Ostvarena bruto

plaća

07/17. 4.636,89 kn

08/17. 4.857,70 kn

09/17. 4.636,89 kn

Ukupno: 14.131,48 kn

Prosječna plaća: 4.710,49 kn

Trećina prosječne plaće: 1.570,16 kn

Maksimalna otpremnina (6 prosječnih plaća): 28.262,94 kn

Otpremnina za 14 godina rada: 21.982,24 kn

Priznato u stečajnom postupku: 21.982,30 kn

Razlika: -0,06 kn

Međutim, iz obračunskih lista plaće tužitelja za mjesece koji se uzimaju za izračun otpremnine proizlazi da je isti primao naknadu plaće zbog prekida rada. Prema odredbama čl. 61. KU iz 2015. godine navedena naknada se obračunava u visini od 70% osnovne plaće.

Prema odredbama KU osnovnu plaću čini umnožak osnovice i koeficijenta. U odnosu na izračun otpremnine u slučaju kada je radnik u razdoblju za koje se uzimaju ostvarene plaće za izračun otpremnine ostvarivao naknadu plaće, a ne plaću, Ustavni sud RH donio je presudu (Odluka Ustavnog suda RH U-III-3228/2004 od 14.02.2005., NN 29/05).

Dakle, prema stavu Ustavnog suda u tom slučaju potrebno je utvrditi ugovorenu plaću, odnosno onu koju bi radnik primio da je radio.

Obzirom da tuženik spori plaću prema Ugovoru o međusobnim pravima i obvezama i navodi da bi mu plaća bila utvrđena temeljem Ugovora po kojem se plaća obračunava za koeficijent radnog mjesta od 2,35, u nastavku će se utvrditi takva plaća. Iz obračunskih lista plaće vidljiv je samo koeficijent radnog mjesta i postotak minulog rada, a ne i iznos osnovice. Iz navedenog razloga u jednoj varijanti izračuna primijenit će se cijena sata rada iz Pravilnika o radu tuženika iz 2014. godine za koeficijent radnog mjesta 2,35, odnosno u drugoj varijanti će se utvrditi računskim putem iz podataka iz obračunske liste plaće za ožujak 2017. godine, obzirom da u tom mjesecu još nije bilo prekida rada. Iz odredbe čl. 3. Privitka br. 1. Pravilnika o radu tuženika iz 2014. godine proizlazi da cijena sata osnovne plaće za koeficijent radnog mjesta 2,35 iznosi 38,15 kn. Iz obračunske liste plaće tužitelja za ožujak 2017. godine proizlazi da je (osnovna) plaća tužitelja utvrđena za 184 sata u iznosu od 5.873,38 kn, odnosno po cijeni sata 31,9205 kn.

Potencijalna bruto plaća prema toj cijeni sata rada bi iznosila za:

03/17. 6.284,51 kn

04/17. 5.833,48 kn

05/17. 6.708,49 kn

06/17. 6.416,81 kn

07/17. 6.125,15 kn

08/17. 6.416,81 kn

09/17. 6.125,15 kn

Prema tome, ako za izračun otpremnine treba uzeti plaću koju bi tužitelj ostvario prema cijenama sata rada kako je prethodno utvrđeno, tada bi potencijalna otpremnina iznosila 12.722,30 kn, odnosno 7.055,38 kn. Zaključno je vještak dao dopunsko mišljenje kako je na osnovi podataka iz nalaza, mišljenja:

1. Ako je otpremninu potrebno utvrditi prema stvarno isplaćenim plaćama u 3 mjeseca prije otkaza ugovora o radu, tada nema razlike između tako utvrđene otpremnine i one koja je priznata u stečaju.

2. Ako je za izračun otpremnine potrebno uzeti u obzir obračunate plaće po koeficijentu 2,35 koje bi tužitelj ostvario, tada postoji razlika između tako utvrđene otpremnine i one koja je priznata u stečajnom postupku i to:

a) Ako je plaće trebalo obračunati po cijeni sata rada 38,15 kn

(odredbe čl. 3. Privitka br. 1. Pravilnika o radu tuženika iz 2014. godine), tada razlika iznosi 1.688,54 EUR (12.722,30 kn).

b) Ako je plaće trebalo obračunati po cijeni sata isplaćene plaće tužitelju za rad u ožujku 2017. godine (cijena redovnog rada, a ne prekida rada) od 31,9205 kn, tada razlika iznosi 936,41 EUR (7.055,38 kn).

20. Kako je na ročištu 13.1.2025. tuženik predložio da se vještak i usmeno očituje, to je vještak i usmeno saslušan na ročištu 13.1.2025., te je na primjedbe tuženika naveo kako bi zbroj plaća obračunatih prema cijeni sata od 38,15 kuna, za razdoblje od ožujka do rujna 2017. iznosio 52.479,80 kuna, a prema cijeni sata od 31,9205 kuna zbroj plaća za isto razdoblje iznosio bi 43.910,40 kuna bruto. Kada se od navedenih iznosa oduzme iznos koji je u stečajnom postupku priznat na ime plaće za navedene mjesece tada u prvoj varijanti proizlazi razlika od 2.358,62 eura, odnosno u drugoj varijanti 1.221,26 eura.

21. Nakon dopunskog očitovanja vještaka tužitelj na nalaz i dopune vještaka nije stavljao primjedbi, dok tuženik također nije stavljao daljnjih primjedbi niti prijedloga, pa je sud nalaz i mišljenje vještaka kao i njegove dopune i očitovanja prihvatio u cijelosti, obzirom su izrađeni stručno i temeljem spisu priležeće dokumentacije, a vještak se argumentirano očitovao na primjedbe stranaka, odnosno tuženika.

22. Podneskom od 31.10.2024. tužitelj se očitovao na način da je naveo kako iz osnovnog nalaza i mišljenja te dopunskog očitovanja sudskog vještaka proizlazi djelomična osnovanost tražbine tužitelja prema tuženika postavljene u tužbenom zahtjevu u samoj tužbi. Tako je spomenutim nalazom i mišljenjem te dopunskim očitovanjem vještaka utvrđeno slijedeće:

1) da po osnovu umanjenja plaće za razdoblje od srpnja 2011. do kolovoza 2012., eventualna razlika neisplaćene plaće tužitelja iznosi 19.339,68 kn bruto, odnosno 17.294,83 kn neto. U odnosu na utvrđenu razliku po ovom osnovu, tuženik je istaknuo prigovor zastare,

2) da po osnovu neisplaćene plaće za razdoblje od ožujka 2017. do rujna 2017., razlika između ugovorene plaće tužitelja i plaće priznate u stečajnom postupku iznosi 66.957,95 kn bruto, uvećano za kamatu na neisplaćenu neto plaću u iznosu od 916,23 kn,

3) da po osnovu umanjenja potraživanja sukladno čl.155. SZ, umanjenje iznosi 11.518,42 kn.

4) da po osnovu otpremnine, razlika između otpremnine koju je vještak utvrdio u nalazu za 14 godina rada i otpremnine koju je tuženik priznao u stečajnom postupku, iznosi 45.829,22 kn,

Slijedom navedenog, tužitelj se očitovao na način da je:

a) osnovano osporena tražbina tužitelju od strane tuženika po osnovi zastare potraživanja za razdoblje od srpnja 2011. do kolovoza 2012. godine, te po osnovi umanjenja po čl.155. Stečajnog zakona, dok je

b) neosnovano osporena tražbina tužitelju od strane tuženika po osnovi:

- razlike između ugovorene plaće tužitelja i plaće priznate u stečajnom postupku za razdoblje od 1.3.2017. do 30.9.2017. za iznos bruto od 66.957,95 kn, uvećano za kamate na neisplaćenu neto plaću za isto razdoblje za iznos od 916,23 kn, što ukupno iznosi 67.874,18 kn,

- razlike između otpremnine koju je vještak utvrdio u osnovnom nalazu za 14 godina rada sukladno Pravilniku o radu te ugovorenoj plaći po menadžerskom ugovoru (1.285,00 eura neto), i otpremnine koju je tuženik priznao u stečajnom postupku za iznos od 45.829,22 kn, te

- razlike između ugovorene plaće tužitelja i plaće priznate u stečajnom postupku za razdoblje od rujna 2012. do veljače 2017. za iznos bruto od 5.222,87 kn, uvećano za kamate na neisplaćenu neto plaću za isto razdoblje za iznos od 14.565,92 kn, što ukupno iznosi 19.788,79 kn, dakle za sveukupan iznos od 133.492,19 kn (67.874,18 kn+45.829,22 kn+19.788,79 kn).

23. Prema tome, kako je sam tužitelj priznao osnovanost prigovora zastare istaknutog po tuženiku, i to za razdoblje od srpnja 2011. do kolovoza 2012., te je za isto umanjio svoje potraživanje, to je prigovor tuženik ocijenjen djelomice osnovanim, sukladno čl. 139. ZR, prema kojem zastarni rok iznosi 5 godina, pa kako je tužba u ovom predmetu podnesena 14.3.2018., to je prigovor tuženika u navedenom dijelu osnovan, što potvrđuje i sam tužitelj, te za isto razdoblje umanjuje svoje potraživanje, u odnosu na inicijalno postavljeni zahtjev.

24. Tužitelj je u skladu s navedenim, te prema nalazu i mišljenju vještaka konačno precizirao tužbeni zahtjev podneskom od 31.10.2024. tako da predlaže utvrditi osnovanom tražbinu tužitelja u ukupnom iznosu od 17.717,46 eura, kao tražbinu prvog višeg isplatnog reda, pri čemu su navodi tuženika iz podneska od 13.11.2024. neosnovani, obzirom je tužbeni zahtjev konačno postavljen u skladu s nalazom vještaka, dakle po osnovama koje su bile predmetom prijave u stečajnom postupku.

25. Stoga sukladno čl.92. i čl.126. ZR, tužitelju pripada razlika plaće i otpremnina utvrđena nalazom i mišljenjem vještaka, te njegovim dopunama.

26. Stoga je tužbeni zahtjev tužitelja utvrđen osnovanim u cijelosti, ako pod točkom I. izreke presude.

27. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl.154. st.1. ZPP-a, u skladu s odredbama Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (dalje: OT). Tako je tužitelju priznat trošak sastava tužbe - 250 bodova (Tbr.7.1. OT), sastava podnesaka od 4.6.2021., 29.7.2022., 30.10.2024. - svaki po 250 bodova (Tbr.8.1. OT), pristupa na ročišta 19.1.2022., 10.6.2024., 26.11.2024., 13.1.2025. - svako po 250 bodova (Tbr.9.1. OT), odnosno ukupno 2000 bodova, što uz vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 4.000,00 eura, uvećano za PDV, odnosno ukupno 5.000,00 eura. Tome treba pridodati trošak financijskog vještačenja u iznosu od 265,45 eura i 232,26 eura, obzirom je isti trošak bio nužan za postupak, tako da ukupni troškovi tužitelja iznose 5.497,71 eura.

28. Tužitelj osnovano potražuje zakonsku zateznu kamatu na dosuđeni trošak parničnog postupka od presuđenja do isplate na temelju članka 30. stavak 2. OZ-a i čl.29. ZOO-a.

29. Iz navedenih razloga valjalo je odlučiti kao pod točkom II. izreke presude.

U Zagrebu 17. veljače 2025.

Sudac:

Lidija Repar Habulinec

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe nadležnom Županijskom sudu u roku od 15 dana od dana dostave presude. Žalba se podnosi pismeno, u 4 primjerka, putem ovog suda.

DNA:

1. punomoćniku tužitelja

2. punomoćniku tuženika