Kzd-3/2024-24

Republika Hrvatska

Općinski sud u Vukovaru

Vukovar, Županijska 31

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Vukovaru, po sucu za mladež Mariji Kurtović, uz sudjelovanje zapisničara Kristine Goreta, u kaznenom predmetu protiv optuženika TB zbog kaznenog djela protiv spolne slobode - bludne radnje, opisano po članku 155. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/2011., 44/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022. - dalje: KZ/11) u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 155. stavak 1. KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Vukovaru broj: KOz-DO- 40/2023 od 25. listopada 2023., nakon održane rasprave koja je zaključena 12. veljače 2025., dana 17. veljače 2025., u nazočnosti branitelja optuženika, odvjetnika Filipa Miličića, objavio je i

p r e s u d i o  j e

optuženik ZB, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin TBŠ, rođene TBŠ, rođen **.**.1967. u [adresa], sa prebivalištem u [adresa], državljanin Republike Hrvatske, umirovljenik, sa mjesečnim primanjima od 461,00 eura, oženjen, otac dvoje djece od kojih je jedno maloljetno, sa završenom osnovnom školom (specijalna škola u Vinkovcima), ne zna čitati niti pisati, bez imovine, neosuđivan

k r i v  j e

I. što je

dana 29. ožujka 2023., oko 18,00 sati, u Vinkovcima, u stanu na adresi [adresa], u cilju zadovoljenja pobude i vlastitog spolnog nagona, znajući da je IB, rođena **.**.2007., dijete jer je prijateljica njegove kćerke ZBŠ, rođene **.**.2007. i jer je često dolazila u njegov stan radi druženja s njegovom kćeri čemu je on bio prisutan, iskorištavajući lakovjernost djeteta IB nazvao ju na mobilni uređaj i pozvao ju u svoj stan na kavu prešućujući da je u istom sam, i kada je dijete misleći da se u stanu nalazi i njezina prijateljica ZBŠ pristala i došla u njegov stan te ga odmah po ulasku pitalo gdje je njegova kćer ZBŠ, rekao joj je da je kod mame i pitao ju da li je može zagrliti, pa kada je dijete ne sumnjajući u njegove nakane i postupajući s povjerenjem kao osobi koju poznaje kao oca svoje prijateljice na to pristala, rukama ju zagrlio, te bez ikakvih znakova njezina pristanka i odobrenja svojim rukama kojima ju je obgrlilo dirao dijete po gornjem i donjem dijelu leđa, zbog čega ga je dijete odgurnulo, potom iskorištavajući njezinu lakovjernost i povjerenje joj rekao :"Sve u redu", te ju pozvao da im skuha kavu, što je dijete i učinilo, nakon čega su sjeli na trosjed, gdje ju je pitao: "Da li bi da ti zmija izbije oko ili da ga primiš", na što mu je dijete reklo da joj zmija iskopa oko, a potom dijete počeo rukama dirati po natkoljenici, bedru i povlačiti ih po istom na što mu je dijete maknulo ruku sa svog gornjeg dijela noge, bedra, potom ju dok se dijete nalazilo na naslonjaču zagrlio, a kada se dijete, shvativši njegove namjere, konačno ustalo i krenulo hodnikom prema izlaznim vratima stana, sustigao ju i opet bez ikakvih djetetovih znakova pristanka i odobrenja ju poljubio u usta, nakon čega je dijete izašlo iz stana,

dakle, s drugom osobom bez njezina pristanka počinio bludnu radnu,

čime je počinio kazneno djelo protiv spolne slobode - bludne radnje, opisano po članku 155. stavak 1. Kaznenog zakona ("Narodne novine", broj: 125/2011., 44/2012., 56/2015., 61/2015., 101/2017., 118/2018., 126/2019., 84/2021., 114/2022.

- dalje: KZ/11) u vezi s člankom 153. stavak 1. KZ/11, a kažnjivo po članku 155. stavak 1. KZ/11)

II. te se na osnovi članka 155. stavak 1. KZ/11 optuženik ZB

o s u đ u j e

na kaznu zatvora od 1 (jedne) godine,

a na osnovi članka 56. stavak 1., 2. i 3. KZ/11 optuženiku se

i z r i č e

uvjetna osuda

tako da se kazna zatvora od 1 (jedne) godine neće izvršiti ako optuženik u roku od 4 (četiri) godine ne počini novo kazneno djelo.

III. Na osnovi članka 148. stavak 1. i 6. Zakona o kaznenom postupku ("Narodne novine", broj: 152/2008., 76/2009., 80/2011., 91/2012., 143/2012., 56/2013., 145/2013., 152/2014., 70/2017., 126/2019., 80/2022. i 36/2024. – dalje: ZKP/08) optuženik se oslobađa obveze naknade troškova kaznenog postupka.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Vukovaru podiglo je kod ovog suda optužnicu broj: KOz-DO-40/2023 od 25. listopada 2023. protiv optuženika TB zbog kaznenog djela pobliže činjenično i pravno opisanog u izreci presude.

2. Optuženik se očitavao da se u odnosu na kazneno djelo koja mu se stavlja na teret ne smatra krivim.

3. U svojoj obrani pred sudom naveo je da je toga dana bio sam kod kuće, a dijete IB je sama došla k njemu u stan, on je nije očekivao, a kako su kod njega uvijek vrata otvorena, ona nije ni zvonila nego je samo ušla. Rekla je da čeka autobus ili čeka da ide u školu, ne sjeća se što je točno rekla i da će to biti za dvadesetak minuta pa je tražila od njega da joj skuha kavu, što je i učinio. Kada je popila kavu, krenula je izlaziti iz stana i on ju je na odlasku samo prijateljski zagrlio, nije bilo nikakvog drugog neprimjerenog kontakta između njih dvoje. Prije ovoga je ona možda tri puta bila kod njih u stanu, ali uvijek s njegovom kćeri s kojom je prijateljica. Tog dana je njegova kćer, u vrijeme kad je IB došla u njegov stan, bila kod svoje majke, a IB nije ni pitala tada za njegovu kćer.

3.1. Na upit branitelja je odgovorio da uvijek drži otključana vrata jer boluje od epilepsije i bolesti srca pa zbog toga ne želi otežati ulazak u stan u slučaju eventualne potrebe. Nadalje je odgovorio da se mobitelom služi samo na način da se javlja na pozive, da ne zna uputiti poziv te da se u slučaju potrebe mora obratiti susjedu da to učini umjesto njega ili mu pomogne kćer.

3.2. Na upit tužitelja je odgovorio da se njegova kćer i IB poznaju jer su zajedno bile na odjelu psihijatrije, a na daljnji upit jesu li zajedno išle u školu odgovorio je da misli da jesu te je dodatno naveo da je njegova kćer išla u Tehničku školu u Vinkovcima. Toga dana IB se kod njega u stanu zadržala oko dvadeset minuta, a na daljnji je upit odgovorio da on tom prilikom nije pio kavu jer ni inače ne pije kavu. Dok je IB boravila u stanu razmijenili su samo par riječi nekog uobičajenog razgovora o školi i to je sve. Nadalje je odgovorio da je njegova kćer nekada običavala koristiti njegov mobitel, ali sada ima svoj. Nije mu poznato koga bi ZBŠ zvala s njegovog mobitela. Nadalje je naveo da tom prilikom nije konzumirao alkohol te da ne može objasniti zašto je protiv njega podnesena kaznena prijava i zašto ga žrtva tereti za ovo kazneno djelo.

3.3. Na upit suca je odgovorio da je, za vrijeme dok je IB sjedila kod njega u stanu i pila kavu, on igrao igricu "Tamagotchi", da je IB sjedila (dok je pila kavu) na jednom dijelu kutne garniture koja ima dva kraka i oblika je slova L, dok je on sjedio na drugom kraku. Tijekom tih dvadeset minuta IB njega nije ništa ispitivala niti on nju, niti ga je pitala gdje se nalazi njegova kćer. Nadalje je odgovorio da je stan u kojem živi udaljen oko 2,5 km od škole koju su tada pohađale njegova kćer i IB, a za IB zna da živi u [adresa] i to mu je poznato zato što je u to vrijeme njegova kćer bila u vezi s bratom IB. Ponovio je da ne zna za postojanje bilo kakvog razloga zbog kojeg bi njega IB na ovaj način teretila.

4. U dokaznom postupku, uz suglasnost stranaka izvršen je uvid i pročitano je: medicinska dokumentacija KBC Osijek na ime IB, dopis stručnog suradnika psihologa Srednje strukovne škole Vinkovci od 11. travnja 2023., zapisnik o ispitivanju optuženika u PP Vinkovci od 22. travnja 2023. s DVD snimkom, zapisnik o ispitivanju svjedoka ŠB od 24. svibnja 2023., reproducirana je snimka ispitivanja žrtve IB broj: Kir-d-32/2023 od 8. rujna 2023. i pročitan je zapisnik o ispitivanju.

4.1 Na prijedlog obrane ispitana je u svojstvu svjedoka supruga optuženika, IBŠ, dok je na prijedlog tužitelja ispitana HB.

4.2. Odbijen je dokazni prijedlog obrane za psihologijsko vještačenje žrtve IB budući da bi to dovelo do reviktimizacije žrtve.

5. Tijekom postupka nije bilo sporno da je dijete žrtva IB dana 29. ožujka 2023. bila u stanu optuženika te da su njih dvoje u stanu bili sami.

6. Sporno je je li optuženik tom prilikom postupio na način opisan u izreci i time ostvario obilježja kaznenog djela iz članka 155. KZ/11.

7. Reprodukcijom iskaza djeteta žrtve IB s dokaznog ročišta proizlazi da je, detaljno opisujući događaj, navela da je optuženik nju tog četvrtka nazvao na mobitel i pitao ju je li slobodna, a ona je tada izlazila iz škole i rekla je da je, pitao ju je za kavu i ona je došla na kavu, popela se kod njega na treći kat i pozvonila, on je otvorio vrata i ušla je. Optuženik je htio zagrljaj pa su se zagrlili, a on je krenuo rukama prema "dolje", na što se ona unervozila i odgurnula ga je. Sjeli su na kauč i on je počeo tipkati na mobitel, razgovarali su i par riječi joj se urezalo u sjećanje. Optuženik ju je pitao da li bi prije da joj zmija izbije oko ili da ga primi, a ona je rekla da joj zmija iskopa oko. On ju je pitao da li ju može zagrliti, a ona mu je rekla da može i onda su se zagrlili. To joj je bilo čudno, ali onda su opet počeli normalno pričati. Pitao ju je može li je maziti, a ona je rekla da ovisi gdje. Optuženik ju je počeo dirati po butini, a ona je maknula njegovu ruku i rekla mu što to radi, na što je on rekao: "dobro, ništa". Nastavili su razgovarati pa je opet htio da se zagrle, on je nju zagrlio, a kada su izlazili iz hodnika, on ju je poljubio. Na upit je iskazala da ju je poljubio s jezikom i to je bio jedan poljubac. S njegovom kćeri ZBŠ je bila stalno zajedno, druže se od svibnja prošle godine, ali tog dana je ZBŠ bila kod mame u Borovu selu. Imala je povjerenja u optuženika da joj neće ništa napraviti pa je otišla kod njega u stan. Prije ovog događaja je u tom stanu bila puno puta. Na upit je odgovorila da optuženik tom prilikom nije zaključao vrata stana i mogla je izaći. Kada se druži s ZBŠ u stanu njezina oca, on nekada bude doma, a nekada ne. Na kauču ju je optuženik tom prilikom zagrlio dva puta, a u sklopu zagrljaja ju je dirao kako je opisala. Na upit zašto je pristala da ju zagrli pošto ju je dirao još na vratima, iskazala je kako je mislila da više neće, samo jednom i dosta. Nakon što ju je poljubio izašla je iz stana, a on je govorio da se šali. Na upit o čemu su komunicirali dok su sjedili na kauču, iskazala je da se sjeća da joj je u jednom trenu rekao da bi volio da mu je ona kćer. Upitana na što je optuženik mislio kada je spomenuo zmiju dok su bili na kauču, odgovorila je da je mislio na spolni organ, ali joj to nije rekao, nego je to shvatila iz razgovora. Upitana je li bilo još kakvih seksualnih aluzija od strane optuženika tom prilikom, odgovorila je da nije.

8. Ispitana u svojstvu svjedoka pred sudom, majka i zakonska zastupnica žrtve ŠB, navela je da je za ovaj događaj saznala od školske psihologinje kojoj se njezina kćer IB povjerila te joj rekla da ju je optuženik zadržao protiv njezine volje i neprimjereno se ponašao prema njoj, hvatao je za "guzu" i pokušao je poljubiti. Njezina kćer se sa kćeri optuženika počela družiti nedugo prije ovog događaja, a nakon toga se više nisu družile. Kada se spomene nešto vezano za ovaj događaj, njezina kćer se uvijek osjeća nelagodno. Detalje događaja su saznali kroz ovaj postupak. Dodala je da je njezin sin koji ima 23 godine, unazad otprilike mjesec dana u vezi sa kćeri optuženika, iako su mu ukazivali da je to neprimjereno.

8.1. Na upit branitelja je odgovorila da joj je poznata obiteljska situacija obitelji IBŠ u smislu da su roditelji razvedeni te da se njezina kćer družila sa ZBŠ u stanu optuženika. Družile su se uglavnom vikendom. IB je psihologinji u školi o tom događaju ispričala desetak dana nakon događaja. Nakon ovog događaja njezina kćer i dalje se družila s ZBŠ, ali nije više odlazila u stan optuženika.

8.2. Nakon što je svjedokinji predočen dio iskaza iz prethodnog postupka u kojemu je navela da se njezina kćer i prije ovog događaja liječila po psihijatru, svjedokinja odgovara da to odgovara istini i da se liječila zbog određenih poremećaja koji su uzrokovani manjkom samopouzdanja uslijed kojih se znala samoozlijeđivati na način da se žiletom rezala po ruci. Dodatno je odgovorila da su se njezina kćer IB i NB obje liječile po psihijatru i to je bilo kada su bile u sedmom ili osmom razredu osnovne škole. Nije s kćeri komentirala predmetni događaj samo ju je kćer znala pitati što će biti ako optuženik ne bude proglašen krivim. IB se i dalje liječi po psihijatru jer se, osim ranijih problema, liječi i zbog ovog događaja.

8.3. Na upit tužitelja je odgovorila da se njezina kćer liječi u KBC Osijek i tamo odlazi jednom mjesečno i to u Zavod za dječju i adolescentu psihijatriju.

9. Ispitana kao svjedok, IBŠ, supruga optuženika, otklonivši tzv. blagodat nesvjedočenja, navela je da se njezina kćer NB i IB znaju sa psihijatrije u Osijeku, a naknadno su zajedno išle i u školu. Nadalje je na upit branitelja odgovorila da se optuženik ne zna koristiti mobitelom, odnosno da se zna javiti na poziv i prekinuti poziv, ali kad treba nazvati nekoga, mora zatražiti pomoć susjeda ili poznanika. Suprug i ona žive na različitim adresama pa je tako ona u Vinkovačkom Novom Selu, a razdvojeni su unazad dvije godine, dok NB živi s ocem. Toga dana 29. ožujka 2023., sjeća se da je NB bila kod nje kada ju je nazvala " T" (IB) da vidi gdje je NB, a NB joj je rekla da je kod mame pa je IB rekla da će onda ona otići kod TB na kavu misleći pri tom na optuženika. Navela je da optuženik nije znao da će IB doći k njemu jer mu ona i kćer nisu javile, a na upit što je NB odgovorila kad joj je IB rekla da će ići kod njezinog oca na kavu, odgovara da je NB samo rekla: "dobro". Taj njihov razgovor je čula jer je bila prisutna.

9.1. Na upit tužitelja je odgovorila da joj je poznato za što se optuženik tereti zato što joj je on rekao, a rekla joj je i NB. Poznato joj je da njezin suprug posjeduje mobilni uređaj, ali se ne zna s njime služiti, a i njezina kćer posjeduje mobilni uređaj. U stan na adresi Z, gdje živi optuženik s NB, dolazi otprilike svaki drugi dan, a prilikom tih dolazaka nije viđala IB u stanu.

9.2. Tužitelj je stavio primjedbu na iskaz svjedokinje navodeći da se radi o pristranom iskazu budući da je svjedokinja supruga optuženika.

9.3. Svjedokinja je nakon primjedbe navela da ostaje kod svog iskaza.

10. Svjedokinja HB navela je da je 2023. godine bila zaposlena u Srednjoj strukovnoj školi u Vinkovcima na radnom mjestu stručnog suradnika psihologa. U okviru svojih radnih zadataka obavila je razgovor s učenicom IB koja je tada pohađala prvi razred i koja se tijekom te školske godine prebacila iz škole u Đakovu. Uobičajeno je u takvim situacijama obaviti razgovor s učenicima koji se prebace iz druge škole, ali nakon toga učenica joj je na drugom susretu ispričala što joj se dogodilo dan ranije. Sjeća se da je bila iznenađena Teinim dolaskom pa pretpostavlja da taj susret nije bio dogovoren nego je ona došla samoinicijativno. Tom prilikom IB joj je rekla da je htjela ići kod ZBŠ, koja je također učenica Srednje strukovne škole, ali da ona nije bila doma, no bio je njezin otac za kojeg je navela da se tom prilikom prema njoj neprimjereno ponašao, iznosio seksualne aluzije te ju je u konačnici i uhvatio za stražnjicu i poljubio je. Iz njezinog iskaza mogla je zaključiti da je to ponašanje s njezine strane bilo neželjeno, ali nije stekla dojam da je bila nešto posebno emotivno potresena. Nakon što joj je IB to ispričala, postupila je sukladno protokolu i obavijestila ravnatelja, roditelje, HZSR i policiju.

10.1. Na upit tužitelja je odgovorila da je razgovor s IB trajao sigurno jedan školski sat, tijekom tog razgovora pružila je učenici podršku u okviru svojih mogućnosti, a nakon toga je postupila u skladu s protokolom. Prema njezinom sjećanju, IB i ZBŠ su bile u prijateljskim odnosima, čak moguće i prije nego što se IB prebacila u Srednju strukovnu školu. Sjeća se da su obje učenice bile ranije u psihijatrijskom tretmanu u Osijeku.

10.2. Na upit branitelja je odgovorila da nije neobično da dijete u adolescentskoj dobi sa ovakvim problemima ne ode roditeljima i ne povjeri im se, već da dođe upravo psihologu, to sve ovisi o konkretnoj obiteljskoj situaciji.

11. Iz medicinske dokumentacije s listova 19-25 spisa proizlazi da je IB u nekoliko navrata bila u psihijatrijskom tretmanu zbog emocionalnih poremećaja u djetinjstvu. Iz nalaza Zavoda za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC Osijek proizlazi da je 20. travnja 2023. bila na kontrolnom pregledu nakon demisije te da je tom prilikom opisala da je tri tjedna ranije bila izložena neprimjerenom ponašanju od strane oca najbolje prijateljice, dok iz otpusnog pisma proizlazi da je od 3. do 10. ožujka 2023. bila na drugom hospitalnom liječenju u Zavodu za dječju i adolescentnu psihijatriju KBC Osijek radi pogoršanja u psihičkom stanju.

12. Uvidom u prijavu Srednje strukovne škole Vinkovci Policijskoj postaji Vinkovci od 11. travnja 2023. proizlazi da je IB, učenica prvog razreda, na individualnom razgovoru sa školskom psihologinjom istoj povjerila da je dan ranije (29. ožujka 2023.) bila izložena neprimjerenom ponašanju od strane oca druge učenice, TB.

13. Analizirajući izvedene dokaze i utvrđene činjenice te uspoređujući ih s obranom optuženika, sud nalazi dokazanim da je optuženik ZB počinio kazneno djelo iz izreke na štetu djeteta IB upravo na način kako je to opisano u izreci te da nema okolnosti koje bi isključivale njegovu kaznenopravnu odgovornost.

14. Obranu optuženika koji negira počinjenje predmetnog kaznenog djela sud smatra neuvjerljivom i usmjerenom na izbjegavanje kaznenopravne odgovornosti. Naime, dovodeći obranu optuženika s iskazom djeteta žrtve, sud smatra da, s obzirom na suprotnosti u njihovim iskazima, navodi obrane nisu logični ni uvjerljivi te stoga niti istiniti.

15. Iskaz svjedokinje IBŠ supruge optuženika, koja je navela da je IB nazvala ZBŠ i tada saznala da je ona kod mame, a ne kod oca u stanu, sud ne smatra relevantnom za ocjenu istinitosti iskaza djeteta žrtve, niti takav iskaz na bilo koji način potvrđuje navode obrane optuženika osim u dijelu da on nije znao da će ona doći, a što sud ne smatra relevantnim za ocjenu opstojnosti njegove kaznenopravne odgovornosti. Naime, potpuno je irelevantno je li IB došla u stan optuženika najavljeno ili nenajavljeno, relevantno je je li optuženik postupio na način opisan u izreci nakon što je ona došla u stan. Sud je iskaz imenovane svjedokinje cijenio imajući u vidu da se radi o supruzi optuženika koja je stoga imala interes pogodovati obrani optuženika.

16. Iskaz djeteta IB, uzimajući u obzir njezinu kronološku dob i način izražavanja o predmetnim događajima, sud smatra autentičnim i uvjerljivim, budući da je iskazivala detaljno i dosljedno, kao i da se dan nakon događaja povjerila školskoj psihologinji.

17. Obrana optuženika ocijenjena je neuvjerljivom imajući u vidu da isti negira bilo kakvo neprimjereno postupanje prema djetetu žrtvi, paušalno opisuje njezin boravak u stanu za vrijeme dok njegova kćer nije bila tamo, dok istodobno navodi da žrtvu poznaje samo površno i ne može pojasniti zašto bi ga neistinito teretila.

18. Stoga je iskaz djeteta, uz iskaze svjedokinje ŠB i HB, iako imenovane imaju samo posredna saznanja o događaju, uz neuvjerljivu obranu optuženika koju je obrana nastojala potvrditi iskazom njegove supruge, prema mišljenju suda, dovoljan za zaključak o optuženikovoj krivnji za predmetno kazneno djelo.

19. Naime, postupajući na način opisan u izreci optuženik je ostvario sva bitna obilježja kaznenog djela bludnih radnji pa kako njegova ubrojivost nije dovedena u pitanje, sud smatra da je postupao s izravnom namjerom i da je bio svjestan protupravnosti djela, kao i da ne postoji niti jedan ispričavajući razlog, te ne nalazi uvjerljive

i razborite argumente da bi se u

ovom

predmetu trebalo primijeniti načelo ''in dubio pro reo'', odnosno da su odlučne činjenice ostale nedokazane.

20. Kako je, dakle, prema mišljenju suda, nedvojbeno dokazano da je optuženik ostvario subjektivna i objektivna obilježja kaznenog djela iz članka 155. stavak 1. KZ/11, proglašen je krivim za navedeno kazneno djelo.

21. Naime, opisanim postupanjem optuženik je povrijedio socijalno-etički stav društvene sredine o seksualnom moralu i seksualnoj slobodi. Nesumnjivo je da je optuženik povrijedio zaštićeno dobro, a to je spolna sloboda, odnosno spolni integritet djeteta kao žrtve, a ujedno takvo postupanje vrijeđa moral zajednice te zaslužuje jasnu društvenu i moralnu osudu.

22. Prilikom odlučivanja o izboru vrste i mjere kazne, sud je, polazeći od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja, uzeo u obzir sve one okolnosti koje utječu na to da kazna po vrsti i mjeri bude lakša ili teža, a osobito pobude zbog kojih je kazneno djelo počinjeno, jačinu ugrožavanja ili povrede zaštićenog dobra, okolnosti u kojima je kazneno djelo počinjeno, stupanj povrede počiniteljevih dužnosti, način počinjenja i skrivljene učinke kaznenog djela te njegov prijašnji život i njegovo ponašanje nakon počinjenog kaznenog djela te odnos prema žrtvi.

23. Od olakotnih okolnosti, sud je cijenio činjenicu da je optuženik neosuđivan, da skrbi o djetetu nakon što je supruga napustila bračnu zajednicu, dok posebnih otegotnih okolnosti sud nije pronašao te je stoga optuženika osudilo na kaznu zatvora od jedne godine, uvjetno na četiri godine, smatrajući da će se upravo ovako odmjerenom kaznom postići svrha kažnjavanja u smislu generalne i specijalne prevencije.

24. Uzimajući u obzir imovno stanje optuženika sud ga je oslobodio obveze naknade troškova kaznenog postupka u cijelosti budući da je tijekom postupka dostavio dokaze iz kojih proizlazi njegovo teško materijalno stanje.

25. Slijedom svega navedenog, odlučeno je kao u izreci.

U Vukovaru 17. veljače 2025.

sudac

Marija Kurtović

Uputa o pravu na žalbu:

Protiv ove presude žalbu mogu podnijeti stranke i branitelj u roku od 15 (petnaest) dana od dana dostave prijepisa presude. Žalba se podnosi ovome sudu pisanim putem u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranu, a o žalbi odlučuje vijeće županijskog suda.

Dostaviti:

1. ODO u Vukovaru na broj: KOz-DO-40/2023

2. Optuženik ZB, [adresa]

3. Branitelj, odvjetnik Filip Miličić, elektroničkim putem

4. Žrtva IB, po z.z., majci ŠB, [adresa] – po pravomoćnosti