REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI-POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
Poslovni broj Gž-1524/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Nataše Babić kao predsjednice vijeća, Kristine Pavičić-Sirotić kao sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća te Biljane Bojanić kao članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja ĆD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojega zastupa punomoćnik Josip Mrklić, odvjetnik u Splitu, protiv tuženih 1. OD, žena Ć, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 2. KD, pok. Ć, iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], 3. HD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], i 4. LD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], radi utvrđenja prava vlasništva, odlučujući o žalbi tuženika izjavljenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-855/2021-32 od 18. lipnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj P-855/2021-32 od 18. lipnja 2024.
II. Odbija se zahtjev svih tuženika za naknadu troška žalbe, kao neosnovan.
Obrazloženje
1. Pobijanom prvostupanjskom presudom presuđeno je:
„I Utvrđuje se da je tužitelj ĆD, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] vlasnik dijela nekretnine označene kao čest. zem. [katastarska čestica], KO [katastarska općina], upisane u ZU 280, lik na skici ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Marka Miševića od veljače 2024. označen slovima ABFEDCA, a koja skica čini sastavni dio izreke ove presude, stoga se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude izvrši cijepanje dijela čest. zem. [katastarska čestica] (kat. čest. broj [katastarska čestica]), KO [katastarska općina] i formiranje nove zemljišnoknjižne (katastarske) čestice, temeljem prijavnog lista koji će biti sastavljen i ovjeren od strane nadležnog područnog ureda za katastar, a tužitelj se ovlašćuje da u zemljišnoj knjizi za K. O. [katastarska općina] izvrši upis prava vlasništva tako novoformirane zemljišnoknjižne čestice na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena upisanih tuženika za cijelo, sve temeljem ove presude i prijavnog lista koji čine jedinstvenu cjelinu.
II Nalaže se tuženicima solidarno u roku od 15 dana isplatiti tužitelju troškove ovog postupka u iznosu od 4.290,81 eura zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na iste teku od dana donošenja prvostupanjske presude, pa sve do isplate.“
2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobijaju tuženici zbog bitne povrede odredbi parničnog postupka, nepotpuno utvrđenog činjenog stanja te pogrešne primjene materijalnog prava. Ističu da su se usprotivili nalazu i mišljenju sudskog vještaka Marka Miševića, kako podneskom od 29. rujna 2022., tako i na ročištu koje je kod suda održano 23. svibnja 2024., ali da je sud odbio sve njegove prigovore na nalaz vještaka i zaključio raspravljanje u predmetu, na koji način im je onemogućeno raspravljanje pred sudom. Ta bitna povreda počinjena je i stoga što sud nije obrazložio gdje su „nestali“' ostali prodavatelji u ugovoru tuženika označeni kao: ED, FD, ŽD i ID, koji su također trebali biti prodavatelji. Također, da je sud propustio utvrditi činjenično stanje bitno za donošenje odluke u predmetu i to kada je porušen sporni zid koji je u prerisu katastarskog plana od 14. travnja 2005. označen katastarskim oznakama za zid i uplanjen nešto ranije od toga i to početkom 1990. te kako to da je zid porušen 1980. a ponovno uplanjen 1990. Također, da je ostalo nejasno na kojem pravnom propisu se zasniva odluka sadržana u točki I. izreke presude. Tvrde stoga da su razlozi donošenja pobijane presude proturječni sa sadržajem isprava i sa iskazima danim u tijeku postupka, da se tužitelj nije uknjižio niti se pokušao uknjižiti barem jednim svojim dijelom na nekretnini tuženih iako posjeduje „rukom pisani ugovor“, da sporni dio predmetne nekretnine predstavlja izgrađeno građevinsko zemljište, a da bi se pobijana presuda mogla provesti u katastarskom operatu bilo je potrebno utvrditi putem vještaka geometra da li je moguće provesti parcelaciju, kao i da je tužitelj povukao dio tužbenog zahtjeva čemu su se tuženici protivili a o čemu je sud propustio donijeti odluku na koji način im je nastala šteta. Pobijaju i odluku o troškovima postupka.
Obzirom na navedeno, predlažu da sud drugoga stupnja njihovu žalbu uvaži, presudu preinači sukladno istaknutim žalbenim navodim. Potražuju trošak žalbenog postupka.
3. Sa žalbom tuženika postupljeno je na temelju odredbe članka 359. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011. - pročišćeni tekst, 25/2013., 89/2014., 70/2019., 80/2022., 114/2022. i 155/2023. - dalje: ZPP).
3.1. Odgovor na žalbu nije dostavljen.
4. Žalba prvo do četvrto tuženika nije osnovana.
5. Predmet spora (koji je po drugi put u fazi žalbenog postupka) je zahtjev tužitelja usmjeren na utvrđenje da je vlasnik dijela nekretnine k. č. br. [katastarska čestica], upisane u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], koja je na skici ovlaštenog sudskog vještaka za geodeziju Marka Miševića od veljače 2024. označena slovima ABFEDCA, koja skica čini sastavni dio izreke presude, pa se tužitelj ovlašćuje da temeljem iste izvrši cijepanje dijela k. č. br. [katastarska čestica] (k. č. br. [katastarska čestica]) k. o. [katastarska općina] i formiranje nove zemljišnoknjižne (katastarske) čestice temeljem prijavnog lista koji će biti sastavljen i ovjeren od strane nadležnog područnog ureda za katastar, te se tužitelj ovlašćuje da u zemljišnoj knjizi za k. o. [katastarska općina] izvrši upis prava vlasništva tako novoformirane zemljišnoknjižne čestice na svoje ime za cijelo, uz istodobno brisanje tog prava sa imena upisanih tuženika za cijelo, sve temeljem predmetne presude i prijavnog lista koji čine jedinstvenu cjelinu.
5.1. Naime, tužitelj svoj zahtjev temelji na tvrdnji da je vlasnik i posjednik u naravi obiteljske kuće izgrađene na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. broj 454) koja je dijelom izgrađena i na k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (kat. broj 449/1) na kojoj su kao vlasnici upisani tuženici. Tvrdi da je stvarni vlasnik i nesmetani posjednik dijela nekretnine tuženika katastarski broj 449/1 k. o. [katastarska općina] u površini od 46 m[2] , u posjed kog dijela je stupio njegov otac VD (koga je on nasljednik) trenutkom kupnje iste od strane pravnog prednika tuženika i to ND - radi se o kupoprodajnom ugovoru koji nesporno nije proveden u zemljišnim knjigama (stranca 5 prvostupanjskog spisa). Nakon sklapanja ugovora o kupoprodaji njegov otac je izgradio zid kojim je ogradio kupljeni dio nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] koja sada čini sastavni dio njegove nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] (jedinstvenu cjelinu) a što je potvrđeno rješenjem o utvrđenju građevinske čestice od 27. veljače 2017. nadležnog Upravnog odjela za prostorno uređenje.
5.2. Odlučujući o postavljenom zahtjevu tužitelja (cijeneći pritom materijalnu dokumentaciju koja prileži predmetu te iskaze saslušanih svjedoka i tužitelja kao parnične stranke sve to sukladno ovlaštenjima iz članka 8. ZPP), sud prvoga stupnja isti je u cijelosti prihvatio kao osnovan, obzirom je zaključio da je tužitelj dokazao da je njegov pravni prednik, otac VD, utuženi dio nekretnine kupio od tadašnjeg vlasnika k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (radi se o katastarskoj oznaci spornog dijela nekretnine dok se u zemljišnim knjigama ta čestica vodi kao k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i to ND, da je po kupnji dijela iste odmah stupio u njen posjed, te po cijeloj dužni sa zapadne strane svoje kuće, postavio ogradni betonski zid (koji kasnije nije dograđivan) prema ostatku nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], na koji je način napravio među između svoje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] (k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina]) i nekretnine sada tuženika. Nakon toga, SD prodao je nekretninu k. č. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] ovdje tuženicima (početkom 90-tih godina prošlog stoljeća), koji su imali saznanja da kupuju nekretninu umanjenu za ovdje sporni dio. Pritom, sud zaključuje, cijeneći sadržaj činjeničnih navoda tužitelja te postojanje Ugovora o kupoprodaji koji prileži stranici 5 prvostupanjskog spisa, da je pravna osnova njegova tužbenog zahtjeva kupoprodaja, kao i da je dokazima provedenim tijekom postupka dokazao da je vlasnik spornog dijela nekretnine tuženika.
6. Odluka suda prvoga stupnja u bitnom je pravilna i zakonita, ali dijelom iz drugih materijalnopravnih razloga.
6.1. Prije svega, u odnosu na žalbeni navod tuženika da je sud počinio relativno bitnu povredu iz članka 354. stavka 1. ZPP u vezi s člankom 193. ZPP, jer da je tužitelj povukao dio svog tužbenog zahtjeva čemu su se oni izričito protivili, o čemu je sud propustio odlučiti, na koji način im je nastala šteta, valja reći da se ne radi o žalbenom navodu koji bi utjecao na pravilnost i zakonitost prvostupanjske presude. Naime, u slučaju kada tužitelj snizi tužbeni zahtjev nakon što se tuženik upustio u raspravljanje, takvo sniženje predstavlja povlačenje dijela zahtjeva, u kom slučaju dolazi do primjene odredba članka 193. ZPP koja govori o povlačenju tužbe, pa kada se tuženik ne suglasi s povlačenjem dijela tužbenog zahtjeva, sud prvog stupnja treba odlučivati o cijelom zahtjevu, onako kako je bio prvotno postavljen. U situaciji kao što je predmetna, kada tuženik nije pravodobno postupio po odredbi članka 339. stavak 1. ZPP, primjenjuje se odredba članak 339. stavak 2. ZPP tako da nije ostvarena relativno bitna povreda odredbe parničnoga postupka na koju ukazuju tuženici, pa se ne može prihvatiti niti navod da im je zbog toga nastala šteta.
6.2. U parničnom postupku sud je vezan tužbenim zahtjevom, a u smislu odredbe članka 186. ZPP nije vezan pravnom osnovom tužbenog zahtjeva, međutim vezan je činjenicama na kojima tužitelji temelje svoj zahtjev. Iako se sud prvog stupnja u obrazloženju predmetne presude nije izričito pozvao i na institut dosjelosti kao osnov stjecanja svog prava vlasništva na spornom dijelu nekretnine, već samo na kupoprodaji kao pravnom poslu, presudu je sadržajno temeljio i na toj osnovi, a i sam tužitelj je činjenično osnovanost svog zahtjeva temeljio i na institutu dosjelosti. Sud je kod donošenja presude vezan činjeničnim navodima tužbe, pa je stoga predmetnu odluku pravilno donio sukladno tužbenom zahtjevu i činjeničnim tvrdnjama na osnovi kojih tužitelj zahtjeva utvrđenje njihova vlasništva na predmetnoj nekretnini sve to kako je opisano točkom I. izreke presude. Stoga se ne može prihvatiti kao osnovan žalbeni navod tuženika da sud nije naveo pravnu osnovu na kojoj se zasniva pobijana presuda, a okolnost što u presudi nisu navedene odredbe materijalnoga prava koje je sud primijenio, ne predstavlja bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 11. ZPP, jer se iz obrazloženja presude može zaključiti o kojim je odredbama riječ.
6.3. U odnosu na žalbeni navod tuženika da je sud počinio bitnu povredu postupka iz članka 354. stavak 2. točka 6. ZPP jer nije pozvan novi vještak geodet koji će odlučiti o prigovorima tuženika koji su oni istaknuli na nalaz i mišljenje vještaka Miševića na ročištu koje je kod suda održano dana 23. svibnja 2024., valja reći da taj žalbeni navod nije osnovan. Naime, vještak je svoj osnovni nalaz i mišljenje koji prileži stranici 114 prvostupanjskog spisa dostavio 8. srpnja 2022., te se po prigovorima tuženika na isti (stranica 123 prvostupanjskog spisa) očitovao odnosno dopunio ga pismenim putem, dopunskim nalazom koji prileži stranici 144 prvostupanjskog spisa. Sud prvoga stupnja pravilno je ocijenio da je dopunskim nalazom vještak u cijelosti otklonio prigovore na njegov osnovni nalaz, te je pravilno postupio da je odlučio odluku donijeti temeljem stanja u spisu. Pritom, valja reći da nezadovoljstvo tuženika neprihvaćanjem njegova dokaznog prijedloga ne znači da mu je onemogućeno raspravljanje pred sudom. To i stoga što sudovi imaju ovlast ocjenjivati provedene dokaze i odlučivati o dokazima koje će provesti radi utvrđivanja odlučnih činjenica (članak 220. stavak 2. ZPP) pa postupanjem prema toj ovlasti (odbijanjem dokaznog prijedloga tuženika za daljnjom dopunom nalaza i mišljenja imenovanoga vještaka) nije povrijedio odredbe parničnog postupka na koje ukazuju tuženici, pa tako niti odredbu članka 250. ZPP.
7. Nije počinjena ni relativno bitna povreda procesnog prava iz članka 354. stavak 1. ZPP, jer sud prvog stupnja nije povrijedio odredbu članka 8. ZPP kod utvrđenja bitnih činjenica. Bitne činjenice o sklapanju kupoprodajnog ugovora (iz sadržaja kog je vidljiv predmet prodaje te je potvrđena činjenica isplate kupoprodajne cijene) osnovom koga je pravni prednik tužitelja stupio u nesmetan posjed spornog djela nekretnine sada tuženika, sud je utvrdio uvidom u materijalnu dokumentaciju u predmetu (ugovor o kupoprodaji), iskazima svih saslušanih svjedoka (među kojima je i sam prodavatelj ND) te stanjem lica mjesta koji svoju potvrdu nalazi i u nalazu i mišljenju vještaka mjernične struke Marka Miševića i njegovoj dopuni, iz kojih dokaza, u njihovoj ukupnosti, proizlazi osnovanost tvrdnje tužitelja da je njegov pravni prednik od pravnog prednika tuženika početkom 80-tih godina prošlog stoljeća kupio za potrebe svoje nekretnine k. č. br. [katastarska čestica] dio nekretnine sada tuženika i to 46 m[2] , k. č. br. [katastarska čestica], koju je potom ogradio betonskim zidom - kako je sve to prikazano na skici lica mjesta koja prileži stranici 145 prvostupanjskog spisa, koji betonski zid u naravi predstavlja među između sada nekretnine tužitelja i ostatka nekretnine tuženika, te je od toga trenutka u nesmetanom posjedu spornog djela nekretnine (koja s nekretninom u nespornom vlasništvu tužitelja predstavlja jedinstvenu cjelinu) kako osobno tako i putem svog pravnog prednika - oca VD, do danas odnosno do trenutka ustajanja tužitelja s predmetnom tužbom.
7.1. Tako utvrđeno činjenično stanje koje je prihvatljivo i ovom drugostupanjskom sudu, opravdava zaključak suda prvoga stupnja o vlasništvu tužitelja na spornom realnom dijelu nekretnine tuženika, ali ne osnovom pravnog posla odnosno kupoprodaje već osnovnom instituta dosjelosti koji institut proizlazi iz činjeničnih navoda tužbe.
8. Prema odredbi članka 338. stavka 1. Zakon o vlasništvu i drugim stvarnim pravima („Narodne novine“ broj 91/1996., 68/1998., 137/1999., 22/2000., 73/2000., 114/2001., 79/2006., 141/2006., 146/2008., 38/2009., 153/2009., 90/2010., 143/2012., 152/2024., 81/2015. i 94/2017. - dalje: ZVDSP) stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava od stupanja na snagu ovoga Zakona prosuđuju se prema njegovim odredbama, ako prijelaznim ili završnim odredbama ni posebnim zakonom nije drukčije određeno, dok je stavkom 2. istog članka određeno da se stjecanje, promjena, pravni učinci i prestanak stvarnih prava do stupanja na snagu ovog zakona prosuđuju prema pravilima koja su se primjenjivala u trenutku stjecanja, promjene i prestanka prava i njihovih pravnih učinaka.
8.1. Uvjete za stjecanje prava vlasništva dosjelošću u konkretnom slučaju, s obzirom na tvrdnju tužitelja da je njegov otac trenutkom kupnje spornog dijela nekretnine stupio u posjed iste - početkom 80-ih prošloga stoljeća i nesmetano ga koristio dugi niz godina a potom je isto nastavio činiti tužitelj, obzirom na sadržaj prethodno citirane odredbe, treba razmotriti i ocijeniti na temelju Zakona o osnovnim vlasničkopravnim odnosima („Narodne novine“ broj 53/1991. i 91/1992. - dalje: ZOVO) koji je stupio na snagu 1. rujna 1980. i po sada važećim odredbama ZVDSP.
8.2. Prema odredbi članka 28. stavka 2. ZOVO, savjesni i zakoniti posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva, stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom deset godina, a odredbom stavka 4. istog članka je propisano da savjesni posjednik nepokretne stvari na koju drugi ima pravo vlasništva stječe pravo vlasništva na tu stvar dosjelošću protekom 20 godina. Prema odredbi članka 72. stavka 2. ZOVO, posjed je savjestan ako posjednik ne zna i ne može znati da stvar koju posjeduje nije njegova.
8.3. Sukladno odredbi članka 159. stavka 1. ZVDSP dosjelošću se stječe vlasništvo stvari samostalnim posjedom te stvari ako taj posjed ima zakonom određenu kakvoću i neprekidno traje zakonom određeno vrijeme, a posjednik je sposoban da bude vlasnik te stvari. Odredbom članka 159. stavka 2. ZVDSP propisano je da samostalni posjednik nekretnine čiji je posjed zakonit, istinit i pošten, stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom deset godina neprekidnoga samostalnog posjedovanja, dok je stavkom 3. istog članka određeno da samostalni posjednik nekretnine kojemu je posjed barem pošten stječe je dosjelošću u vlasništvo protekom dvadeset godina neprekidnog samostalnog posjedovanja. Prema odredbi članka 18. stavka 3. ZVDSP, posjed je pošten ako posjednik kad ga je stekao nije znao ni s obzirom na okolnosti nije imao dovoljno razloga posumnjati da mu ne pripada pravo na posjed. Prema tome, osnovna pretpostavka za stjecanje prava vlasništva dosjelošću prema odredbama ZOVO i ZVDSP je pošten (savjestan) posjed.
8.4. Dakle, obzirom da iz stanja predmeta proizlazi da je pravni prednik tužitelja u posjed spornog, realnog dijela nekretnine tuženika - onog opisanog nalazom i mišljenjem vještaka, stupio još početkom 80-tih godina prošlog stoljeća obzirom ga je kupio od pravnog prednika tuženika (tuženici su svoju nekretninu kupili početkom 90- tih godina prošloga stoljeća) te ga ogradio zidom i potom uživao odnosno posjedovao dulje i od dvadeset godina (izvanredna dosjelost), u kojem razdoblju pravnog prednika tužitelja a niti njega sama nitko nije smetao niti im osporavao pravo na posjed, valjalo je pravilnom primjenom gore navedenih zakonskih odredbi pravilno zaključiti da je tužitelj kako osobno tako i putem svojih prednika dosjelošću stekao pravo vlasništva realnog dijela ove nekretnine tuženika.
8.5. Kraj utvrđenog činjeničnog stanja žalbeni navodi tuženika kojima sada dovode u pitanje ovlaštenje ND da se legitimira kao prodavatelj spornog dijela nekretnine, jer da su prodavatelji trebali biti i treće osobe, ne dovode u pitanje pravilnost zaključka suda prvoga stupnja o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužitelja, a niti tvrdnja tuženika da je pravni prednik tuženika nadogradnjom svoje nekretnine prekoračio među nije osnovana, jer suprotno proizlazi iz utvrđenog činjeničnog stanja.
8.6. O postojanju zida kojim je pravni prednik tužitelja nakon kupnje spornog dijela nekretnine od pravnog prednika tuženika ogradio svoju nekretninu govorili su svi saslušani svjedoci, nakon toga pravni prednik tužitelja porušio je staru garažu koja je bila izgrađena na njegovoj nekretnini početkom 70-tih godina prošlog stoljeća te sagradio novu većih dimenzija dijelom koja se sada protezala i na taj kupljeni dio, kom prilikom je porušio i stari zid koji se protezao uz staru garažu. Svi saslušani svjedoci iskazivali su u pravcu da pravni prednik tužitelja nadogradnjom svoje kuće s zapadne strane prema nekretnini sada tuženika nije prešao među odnosno betonski zid koji je podigao početkom 80-tih godina prošlog stoljeća kada je i kupio sporni dio nekretnine od pravnog prednika tuženika. Stoga se ne može prihvatiti žalbeni navod tuženika da postoje nelogičnosti u iskazima saslušanih svjedoka, posebno ND i ĐD, jer se radi o iskazima koje je sud prvoga stupnja pravilno ocijenio objektivnim i nepristranim. Također, kraj utvrđenog činjeničnog stanja postojanje zida koji je evidentiran u katastarskim mapama u novoj izmjeri Zavoda za izmjeru zemljišta aerofotogrametrijskim snimanjem 1976. - koji je nalazom i mišljenjem vještaka Miševića označen slovima C-D-E-F, na koji tuženici upiru u svojoj žalbi, ne dovodi u pitanje pravilnost zaključka suda o trenutku kupnje i stupanja u posjed spornog dijela nekretnine od strane pravnog prednika tužitelja.
9. Nije osnovan žalbeni navod tuženika da je sud trebao utvrditi da li se predmetna presuda može provesti u katastarskom operatu. Tužitelj je ovlašten postaviti tužbeni zahtjev kojim je faktično odijeljeni dio precizno grafički individualizirao prema skici lica mjesta koja je sastavni dio ove presude. To stoga što je predmetna nekretnina jednim dijelom u posjedu tužitelja, taj dio je vještak mjernik identificirao, a sud je utvrdio da je tužitelj stekao na njemu pravo vlasništva, pa je sud osnovao zaključio da tužitelj može u postupku zahtijevati utvrđenje pravo vlasništva jednog točno određenog dijela nekretnine za cijelo. Na temelju pravomoćno prihvaćenog tužbenog zahtjeva stjecatelj je ovlašten zahtijevati provedbu parcelacije predmetnog zemljišta prema granicama stečenog prava vlasništva i u pretpostavkama iz odredbe članka 161. stavka 1. točka 3. Zakona o prostornom uređenju te time, ukoliko su ispunjene i ostale pretpostavke, otpisom nastale čestice u zemljišnim knjigama u skladu s odredbama Zakona o zemljišnim knjigama i temeljem članka 130. ZVDSP upis prava vlasništva na svoje ime, čime je odluka provediva. Pritom dio tužbenog zahtjeva kojim se ovlašćuje tužitelj da temeljem ove presude izvrši cijepanje dijela nekretnine valja razumjeti kao dio zahtjeva za utvrđenje. Obzirom na navedeno, sud je prvog stupnja na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je prihvatio tužbeni zahtjev, pa nisu u pravu tuženici kada to osporavaju.
10. Tuženici osporavaju i odluku o troškovima postupka.
10.1. Međutim, odluka o troškovima postupka sadržana pod točkom II. izreke donesena je uz pravilnu primjenu odredaba članka 154. stavka 2. i članka 155. ZPP te važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/2012., 103/2014., 118/2014., 107/2015., 37/2022., 126/2022. i 138/2023.), pri čemu je sud prvog stupnja pravilno odlučio i o svim troškovima postupka, a za što je ovom sudu dao dovoljno jasne i prihvatljive razloge, uvjerljivost kojih nisu uspjeli umanjiti ni tuženici izjavljenom žalbom.
11. Obzirom na gore navedeno, kako žalbeni navodi tuženika nisu doveli u pitanje pravilnost i zakonitost predmetne presude, valjalo je žalbu svih tuženika u cijelosti odbiti kao neosnovanu te temeljem odredbe članka 368. stavka 2. ZPP odlučiti kao u izreci ove presude.
12. Na temelju odredbe članka 166. stavka 1. u vezi s člankom 154. stavkom 1. ZPP valjalo je odbiti zahtjev tuženika za naknadom troška žalbenog dijela postupka iz razloga što nisu uspjeli sa svojom žalbom.
U Puli-Pola 17. veljače 2025.
Predsjednica vijeća:
Nataša Babić
