REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-66/2025-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja FO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa] zastupanog po punomoćniku Luki Marčić, odvjetniku u [adresa], protiv tuženice DO, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupane po punomoćnici FOU, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovni broj: Pn-45/2019 od 28. kolovoza 2024., u sjednici vijeća održane 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja FO i potvrđuje presuda Općinskog suda u Šibeniku, Stalne službe u Kninu, poslovni broj: Pn-45/2019 od 28. kolovoza 2024.

II. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je u cijelosti tužbeni zahtjev tužitelja te je naložio tužitelju da tuženici naknadi parnični trošak u iznosu od 1.803,43 eura zajedno sa zakonskom zateznom kamatom.

2. Pravovremenu i dopuštenu žalbu protiv te prvostupanjske odluke izjavio je tužitelj FO navodeći da to čini iz svih žalbenih razloga. Poziva se na bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP) jer da je izreka presude kontradiktorna njezinu obrazloženju, da je cjelokupno obrazloženje kontradiktorno sadržaju javnih isprava te iskazima svjedoka. Smatra da je sud propustio izvesti sve u postupku predložene dokaze, a one koje je izveo da nije pravilno i zakonito cijenio. Neprihvatljivim drži zaključak suda da prijave tužene protiv tuženika nisu bile dostupne većem broju osoba, već neposredno nadređenim osobama tužitelja. U svom iskazu tužitelj je naveo kako se kod postupanja unutar kontrole MUP-a povodom prijave obavlja razgovor sa podnositeljem prijave, zatim s načelnikom policijske postaje, zatim s osobom protiv koje je prijava usmjerena tek konačno s članovima tužiteljeve obitelji i trećim osobama koje bi mogle imati saznanja o sadržaju same prijave. Tako da su povodom prijave tužene saslušani članovi njegove obitelji, susjedi koji imaju saznanja o ovom predmetu kao i ostali žitelji Grada Skradina koji bi mogli imati saznanja o odnosu tužene i tužitelja. Iz obrazloženja pobijane odluke nije jasno koje je materijalno pravo sud prvog suda primijenio. Žalbeni je prijedlog da se usvajanjem žalbe presuda preinači na način da se njegov tužbeni zahtjev usvoji u cijelosti i da se naloži tuženoj da mu naknadi troškove postupka uključujući i ovog žalbenog kojeg potražuje u ukupnom iznosu od 303,12 eura.

3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

4. Na žalbu nije odgovoreno.

5. Žalba tužitelja FO nije osnovana.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu neimovinske štete nastale povredom prava osobnosti zbog povrede prava na dostojanstvo, čast i ugled, koja šteta mu je počinjena time što je tužena dana 15. lipnja 2018. protiv njega podnijela prijavu PU Šibensko-kninskoj-Uredu načelnika policije, a dana 2. kolovoza 2018. uputila je prigovor na odgovor Unutarnje kontrole PP Šibensko-kninske, u kojem prigovoru i prijavi je na njegov račun iznijela neistinite navode i činjenične tvrdnje s namjerom obmanjivanja, vrijeđanja i iznošenja neistinitih kvalifikacija tužitelja kao policijskog službenika.

7. Sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev s obrazloženjem da je podnošenje prijave tužene protiv tužitelja prethodio veći broj neosnovanih prijavi Komunalnom redarstvu grada Skradina koje je tužitelj podnosio protiv trgovačkog obrta u vlasništvu tužene te prijavi tužitelja protiv supruga tužene koja je rezultirala izricanjem mjere opreza zabrane približavanja istog tužitelju, što se kasnije utvrdilo neosnovanim jer je po toj prijavi suprug tužene oslobođen, da je podnošenjem prijave odnosno prigovora na odgovor tužena pokušala zaštiti sebe i svoj obrt od daljnjih prijava tužitelja te postupanja komunalnog redarstvenika i Porezne uprave, da u opisu tužiteljeva radnog mjesta nije podnošenje takvih prijava, da prijava i prigovor koje je tužena podnijela nisu bile dostupne medijima niti većem broju trećih osoba već samo neposredno nadređenim osobama tužitelju, slijedom čega da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti za štetu zbog povreda prava osobnosti u smislu odredbe čl. 198. st.1. i čl. 1100. st.1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. dalje: ZOO).

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a pazi po službenoj dužnosti ovaj sud nije utvrdio postojanje bitnih povreda odredaba parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj kao ni one na koje se pazi po službenoj dužnosti. Pobijana presuda sadrži jasne razloge o odlučnim činjenicama i ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava i zapisnika i samih tih isprava i zapisnika, a niti je izreka presude nerazumljiva ili proturječi sama sebi ili razlozima presude.

Materijalno pravo nije pogrešno primijenjeno.

9. Sud prvog stupnja je proveo sve predložene dokaze te ih je pravilno ocijenio i na njima temeljio svoju odluku te je tako utvrdio:

- da je tuženica vlasnica trgovačkog obrta "[obrt]" koji posluje u [adresa], dok je sestra tužitelja vlasnica trgovačkog obrta "[obrt]" i trgovine "Žižula" d.o.o. te da se trgovački obrt "[obrt]" nalazi u neposrednoj blizini obrta tuženice u kojem je često znao boraviti tužitelj tijekom 2018. godine;

- da je tužitelj protiv tuženice podnio više pisanih prijave Gradu Skradinu, Komunalnom redarstvu, što on nije učinio spornim da to je potvrdio svjedok RO (komunalni i prometni redar);

- da prilikom izlaska na teren komunalni redar nije utvrdio nikakve nepravilnosti kod tuženičinog trgovačkog obrta, osim jednom u kojem je utvrdio minimalno odstupanje od nekoliko centimetra u korištenju zakupljene javne površine;

- da je tužitelj protiv supruga tuženice ĐO podnio prijavu zbog narušavanja javnog reda i mira u Šibensko-kninskoj te da mu je naredbom PP Šibenik od 14. lipnja 2018. određena mjera opreza zabrane približavanja tužitelju na udaljenost od 50 m u trajanju od osam dana;

- da je ĐO presudom Općinskog suda u Šibeniku broj: Pp J-336/2019 od 18. ožujka 2019. oslobođen od optužbe za navedeni prekršaj;

- da je ĐO radio u navedenom razdoblju u trgovačkom obrtu u vlasništvu njegove supruge ali da mu je određivanjem mjere opreza bilo onemogućeno u obavljanju svojih radnih zadataka obzirom da se tužitelj nalazio u objektu u kojem je njegova sestra obavljala obrt, a ta su dva objekta bila na manjoj udaljenosti od 50 m;

- da je od strane ovlaštene osobe načelnika 15. lipnja 2018. sastavljen zapisnik o obavljenom razgovoru sa tuženicom o verbalnim sukobima koji traju između tužitelja i tuženice i njenog supruga;

- da je dopisom od 12. srpnja 2018. načelnik PU Šibensko-kninske obavijestio tuženicu da se njeni navodi izneseni u prijavi protiv tužitelja ne mogu provjeriti zbog proteka vremena, te da stavovi izneseni na njegovom osobnom profilu nisu stavovi Policijske uprave ni Ministarstva čiji je on zaposlenik

- te da je tuženica nezadovoljna takvim odgovorom na takvo očitovanje podnijela prigovor Službi za unutarnju kontrolu MUP-a RH koja je na navedeni prigovor 27. kolovoza 2018. poslala odgovor da nema primjedbi na očitovanje ureda načelnika.

10. Prema odredbi čl. 1100. ZOO-a njenom stavku 1. propisano je da u slučaju povrede prava osobnosti sud će, ako nađe da težina povrede i okolnost slučaja opravdavaju, dosuditi pravičnu novčanu naknadu, nezavisno od naknade imovinske štete, a i kad nje nema, dok je u njenom stavku 2. propisano da pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud će voditi računa o jačini i trajanju povredom izazvanih fizičkih boli, duševnih boli i straha, cilju kojem služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom.

11. Svaka povreda prava osobnosti ne mora kod oštećenika izazvati duševnu boli koja bi, s obzirom na okolnost slučaja, pogotovo imajući u vidu njihovo trajanje i jačinu, opravdala dosudu pravične novčane naknade. Takva naknada dosudit će se samo kada je riječ o izrazito ozbiljnom napadu na ugled i/ili čast, takva da je kod oštećenika opravdano mogla izazvati osobito intenzivnu duševnu bol.

12. U konkretnom slučaju ovdje se ne radi o povredi prava osobnosti koja bi bila učinjena u medijima, već je tužena sukladno čl. 5. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj: 34/2011., 30/2012., 89/2014.,33/2015. i 121/2016.) podnijela pritužbu na rad tužitelja kao policijskog službenika Uredu načelnika PU Šibensko-kninske, a nakon što joj je odgovoreno na pritužbu, ona je izjavila prigovor na taj odgovor. U toj pritužbi i tom prigovoru tužena je navela da ju tužitelj fotografira i na društvenim mrežama objavljuje fotografiju uz neprimjerene uvrjedljive komentare, da objavljuje netočne podatke o dugovanjima njena supruga, da lažno prijavljuje komunalnoj, poreznoj i ostalim inspekcijama u kojima je naziva prevarantima iako te inspekcije nakon izvršenog nadzora nisu utvrdile nikakve nepravilnosti, da dobacuje uvrjedljive komentare na osnovu njene regionalne pripadnosti, da lažno prijavljuje njena supruga policiji za verbalni napad, da tužitelj vodi dvije trgovine u [adresa] čiji je fiktivni vlasnik njegova sestra, a da povremeno obavlja posao skipera, što se sve kosi s njegovim obavljanjem posla u Pomorskoj policiji te da tužitelj živi u iznajmljenom stanu u [adresa], a prijavljen je u [adresa], pretpostavlja zbog naknade putnih troškova.

13. U ovom predmetu tužitelj potražuje naknadu neimovinske štete zbog povrede prava osobnosti tvrdeći da mu je tužena, u oba puta, u pritužbi i prigovoru nanijela štetu iznoseći neistine o njemu kao osobi i policajcu, a sve s namjerom njegova obmanjivanja i vrijeđanja.

14. Međutim i po ocjeni ovoga suda okolnosti konkretnog slučaja nisu takve da bi tužiteljev zahtjev bio osnovan kako po osnovu tako i visini.

15. Prije svega valja istaći da iako tužena ima pravo pritužbe Ministarstvu na tužitelja kao policajca, ako je smatrala da je on svojim djelovanjem ili propuštanjem djelovanja u primjeni policijskih ovlasti povrijedio njeno pravo i slobodu, ona je u toj pritužbi iznijela određene informacije o tužitelju koje nije dokazala da su istinite, i ne mogu se smatrati pritužbama na rad tužitelja kao policajca, a koje su u određenoj mjeri mogle povrijediti njegovo dostojanstvo, čast i ugled.

15.1. Međutim kada se ima u vidu da je tužitelj u više navrata prije toga prijavljivao Komunalnom redarstvu Grada Skradina obrt tužene zbog čega je komunalni redar morao intervenirati, a kojim prilikama nije utvrdio osnovanost njegovih prijava, osim jednom kada je utvrđeno da su nepravilnosti bile neznatne, da je zbog tužiteljevog prijavljivanja supruga tužene za prijetnju, istom izrečena mjera opreza zabrane približavanja tužitelju na udaljenost manjoj od 50 m na osam dana, a da je po toj prijavi suprug tuženice pravomoćno oslobođen, da je tužitelj u službenoj bilješki iznio kako je između njegove obitelji i obitelji tužene postoje narušeni odnosi od 2013. iz razloga što je tada obitelj tužene "izbacila" iz poslovnog prostora kojeg je tada držala u zakupu njegova majka tako što je vlasnicima tog prostora ponudila više novaca te da je na sličan način htjela preuzeti još jedan poslovni prostor, ali nije uspjela, tada i ovaj sud zaključuje da se tužena pritužbom i prigovorom nastojala zaštiti od određenih ponašanja tužitelja koje su išle za time da uznemiravaju tuženicu i njenu obitelj. Očito je da su između stranaka duže vrijeme narušeni odnosi i da je to dovelo do njihovih nekorektnih ponašanja.

16. Navode tužene da tužitelj iako djelatnik pomorske policije uredno vodi dvije trgovine u [adresa], koja se bavi prodajom nautičke obuće i odjeće, čiji je fiktivni vlasnik njegova sestra, te da obavlja i dodatni posao skipera, što nije kompatibilno s poslom kojeg obavlja kao djelatnik pomorske policije, da je upravo zbog te nekompatibilnosti trebao 2015. ugasiti svoje poduzeće, da 2017. na ime svoje sestre otvara trgovački obrt "[obrt]" u kojem on provodi sve svoje slobodno vrijeme te da je on bio vlasnik stana u [adresa] kojeg je godinama iznajmljivao, a za to vrijeme je živio u iznajmljenom stanu u [adresa], da bi stan u [adresa] prodao i kupio stan u [adresa], a prijavljen je na adresi svog poočima u [adresa], pretpostavlja zbog naknade putnih troškova, tužena nije dokazala, a tužitelj ih je samo djelomično osporio. On se u službenom razgovoru očitovao kako živi u [adresa] kod majke, da je svoj stan u [adresa] prodao, a da stan u [adresa] nije kupio.

17. Po ocjeni ovoga suda, koliko god se tužitelj u razgovoru s nadređenim trebao "opravdavati" i dokazivati da je veći dio iznijetih navoda od strane tužene neistinit, to ti navodi po svom sadržaju nisu mogli u toj mjeri koja je potrebna da bi se ostvarilo pravo nanaknaduzbog povrede prava osobnosti, povrijediti tužiteljevu čast i ugled.

18. On je zbog navedenog trebao obaviti s nadređenim jedan obavijesni razgovor, koji predstavlja redovitu proceduru kod svake pritužbe. Nakon toga je tužena od strane Ureda načelnika MUP PU Šibensko-kninske obaviještena o tom razgovoru na način da se iz njega ne može zaključiti da su njene pritužbe utvrđene osnovanim.

19. Tužitelj nije dokazao, a niti u tom pravcu predlagao dokaze, da bi i druge osobe pored njega, njemu nadređenom i eventualno član njegove obitelji, mogle imati saznanja o sadržaju predmetnih pritužbi i prigovora, odnosno nije dokazao da bi neke treće osobe (iako tužitelj navodi veći broj građana [adresa]) bili upoznati sa tim, po njemu uvrjedljivim i neistinitim tekstom.

20. Tužitelj osim toga nije dokazao da bi sporni tekst kod njega opravdano izazvalo takve duševne bolove koje bi opravdale dosuđenje pravične novčane naknade. On se ni u svom iskazu nije očitovao o čemu su se sastojali ti duševni bolovi, njihovo trajanje i eventualne posljedice. Nije dokazao, a niti ukazivao kakva je bila reakcija okoline na sadržaj tih pritužbi.

21. Ovaj sud, a ni sud prvog stupnja nije mogao iz provedenih dokaza ocijeniti da bi predmetni navodi tužene bili objektivno podobni da kod tužitelja uzrokuju povredu časti i ugleda odnosno da bi ti navodi kod njega prouzročili neugodnosti u svakodnevnom životu i radu.

21.1. Kod toga treba dodati da nije utvrđeno da bi tužena prije pritužbe i nakon prigovora na odgovor unutarnje kontrole iznosila protiv tuženika bilo što bi za njega bilo diskriminirajuće ili uvrjedljivo. Kako je i sud prvog stupnja u obrazloženju svoje odluke naveo tužena je navedenom pritužbom i navedenim prigovorom htjela sebe i svoj obrt zaštiti od neosnovanih prijavljivanja tužitelja.

22. Slijedom iznijetog o žalbi tužitelja odlučeno je temeljem čl. 368. st.1. i 373.a st.1. ZPP-a.

23. Sud prvog stupnja je protivno žalbenim navodima pravilno i zakonito postupio prilikom donošenja odluke o troškovima postupka.

24. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog postupka odbijen je kao neosnovan jer on nije uspio sa svojim pravnim lijekom (čl. 166. st.1. u svezi s čl.154. st.1. ZPP-a).

U Puli 17. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić