REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli - Pola

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj: Gž-147/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus kao predsjednika vijeća, Dolores Peruško kao suca izvjestitelja i člana vijeća te Ive Kancijanić kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice RT (OIB: [osobni identifikacijski broj]) iz [adresa] (ranije iz [adresa]), zastupane po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Krznarić & Alitović j.t.d. u Zagrebu, protiv tuženika HOK-OSIGURANJE d.d. (OIB:00432869176) iz Zagreba, Capraška 6, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Olujić, Pezić & Partneri d.o.o. u Zagrebu, radi naknade štete, odlučujući o žalbama tužiteljice i tuženika protiv presude Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-377/2020-49 od 12. travnja 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Djelomičnim prihvaćanjem uz djelomično odbijanje žalbe tužiteljice te odbijanjem u cijelosti kao neosnovane žalbe tuženika preinačava se presuda Općinskog građanskog suda u Zagrebu, poslovni broj Pn-377/2020-49 od 12. travnja 2024. u pobijanom dijelu (u st. I. i II. izreke) te se sudi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici, pored iznosa iz st. I. izreke presude, isplati još daljnji iznos od 14.880,00 eura (četrnaesttisućaosamstoosamdeset eura) sa zateznim kamatama od 09. rujna 2020. do isplate kao i da joj isplati zateznu kamatu na nesporni iznos od 1.295,29 eura za razdoblje od 24. veljače 2017. do 12. travnja 2024., sve po stopi koja se do 31. prosinca 2022. određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. pa do 29. prosinca 2023. po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotnih poena, a od 30. prosinca 2023. pa do isplate po stopi koja se određuje uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, sve u roku od 15 dana";

II. Preinačuje se i odluka o troškovima postupka iz pobijane odluke (st. IV. i V. ) te se sudi:

"Nalaže se tuženiku da tužiteljici, u roku od 15 dana, naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 6.274,74 eura (šestisućadvjestosemdesetčetiri eura i sedamdesetičetiri centa) sa zakonskom zateznom kamatom od 17. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, dok se u preostalom dijelu odbija zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška.

III. Nalaže se tuženiku da isplati tužiteljici troškove žalbenog dijela postupka u iznosu od 781,25 eura sa zakonskim zateznim kamatama od 17. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 01. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 01. srpnja te godine, u roku 15 dana.

IV. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova žalbenog dijela postupka.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvog stupnja odlučeno je:

-u st. I., da se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici iznos od 12.455,65 eura sa zakonskom zateznom kamatom koja na iznos od 10.737,31 euro teče od 09. rujna 2020. do isplate, na iznos od 1.295,29 eura od 12. travnja 2024. do isplate, te na iznos od 423,05 eura od 12. travnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. II., da se u preostalom dijelu tužbeni zahtjev tužiteljice za isplatom iznosa od 14.963,55 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 24. veljače 2017. do isplate, zahtjev za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 10.737,31 euro od 24. veljače 2017. do 08. rujna 2020., za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 1.295,29 eura od 24. veljače 2017. do 11. travnja 2024. te za isplatom zakonskih zateznih kamata na dosuđeni iznos od 423,05 eura od 24. veljače 2017. do 11. travnja 2024. odbija kao neosnovan;

-u st. III., da se odbija tužbeni zahtjev tužiteljice slijedećeg sadržaja: "Nalaže se tuženiku HOK-OSIGURANJE d.d., Capraška 6, 10000 Zagreb, da tužiteljici ŽT, [adresa] na ime naknade imovinske štete po osnovi trajne tuđe pomoći i njege (rente) isplati iznos od 900,00 kuna za svaki mjesec počevši od 1.10.2018. pa sve dok za to postoje zakonski uvjeti, tako da dospjele neisplaćene iznose isplati odjednom, a ostale kako budu dospijevali, a najkasnije do 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec, sve sa pripadajućom zateznom kamatom od dospijeća svakog pojedinog iznosa i to:

- na iznos od 900,00 kuna od 16.11.2018. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.12.2018. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.01.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.02.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.05.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.06.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.07.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.08.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.09.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.10.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.11.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.12.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.01.2020. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.02.2020. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.03.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.04.2019. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.05.2020. do isplate,

- na iznos od 900,00 kuna od 16.06.2020. do isplate,

a od 1.6.2020. pa nadalje da mu plaća rentu po osnovi trajne tuđe pomoći i njege u iznosu od 900,00 kuna mjesečno najkasnije do 15. dana u mjesecu za prethodni mjesec sve dok za to postoje zakonski uvjeti, sa zateznom kamatom po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, sve u roku od 15 dana.";

-u st. IV., da se nalaže tuženiku da isplati tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.874,74 eura sa zakonskom zateznom kamatom od 12. travnja 2024. do isplate, sve u roku od 15 dana;

-u st. V., da se u preostalom dijelu zahtjev tužiteljice za naknadu parničnog troška u iznosu od 5.087,50 eura odbija kao neosnovan.

1.1. Nepobijanim rješenjem dozvoljena je objektivna preinaka tužbe od 27. veljače 2024.

2. Protiv presude pravovremene i dopuštene žalbe podnose obje parnične stranke.

3. Tužiteljica podnosi žalbu putem svojeg punomoćnika iz svih žalbenih razloga, prvenstveno ističući da presuda ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati. Nadalje, da je sud naveo da je tužiteljica na ročištu od 06. prosinca 2023. odustala od dijela tužbenog zahtjeva za isplatom novčane rente za tuđu pomoć i njegu čime da je snizila tužbeni zahtjev te da isti prema čl. 193. Zakona o parničnom postupku (dalje ZPP) predstavlja djelomično povlačenje tužbe, a da je za navedeno potrebno da tuženik da svoj pristanak za što isti nije dao pristanak što je suprotno obrazloženju presude u t. 9. u kojem sud navodi da je dopustio preinaku tužbe. Sud je trebao presudom odlučivati o konačnom postavljenom tužbenom zahtjevu sa ročišta od 27. veljače 2024. Nadalje neosnovano je odbijen zahtjev tužiteljice za obnovom dokaza medicinskim vještačenjem. Uzimajući u obzir težinu pojedinačnih povreda kao i dob tužiteljice (19 godina), te da će ista ubuduće trpjeti bolove, strah i mnogobrojne trajne zdravstvene posljedice, da će otežano obavljati svakodnevne aktivnosti opravdano je odrediti trajno smanjenje životne aktivnosti u omjeru od 50% do 55%. Sud je dosudio prenizak iznos u odnosu na kvalifikatorne okolnosti smanjenja životne aktivnosti, zaostalog naruženja i pretrpljenog straha. Tužiteljice je u predmetnom štetnom događaju zadobila brojne tjelesne ozljede što se može utvrditi uvidom u medicinsku dokumentaciju te nalaze i mišljenja vještaka te su zaostale kod iste trajne posljedice. Radi istih je stavljena u otežan položaj za daljnje školovanje i zaposlenje isto kao i u obavljanju svakodnevnih aktivnosti sudjelovanja u društvenom životu. Sud je pri utvrđivanju pravične novčane naknade morao uzeti u obzir sve navedene okolnosti slučaja.

3.1. Osporava se i odluka o tijeku zakonskih zateznih kamata jer je sud naveo da je prema nalazu i mišljenju stalnih sudskih vještaka utvrdio da je zdravstveno stanje tužiteljice okončano 08. rujna 2020. pa da tužiteljica ima pravo tražiti zateznu kamatu na dosuđeni iznos neimovinske štete od dana kada je liječenje okončano. Isto tako sud je neutemeljeno naveo da je kod preinake tužbenog zahtjeva nastupilo dospijeće cijele tražbine radi čega zakonska zatezna kamata i na preinačeni dio zahtjeva teče od istog dana. Sud je trebao imati u vidu čl. 12. st. 1. Zakona o obaveznim osiguranjima u prometu (dalje ZOOP). S obzirom na navedeno tužiteljici pripadaju zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva, odnosno od 24. veljače 2017. kako je to i tužiteljica zatražila tužbenim zahtjevom. Osporava i odluku o troškovima postupka jer je sud trebao tužiteljici priznati trošak parničnog postupka u omjeru od 73,30% a ne 68% kako je to pogrešno učinio pri čemu tuženiku ne pripada pravo na naknadu troškova. Isto tako sud neutemeljeno nije tužiteljici priznao pravo na trošak sastava podneska od 02. ožujka 2022. kojim se ista očitovala na nalaz i mišljenje vještaka medicinske struke.

3.2. Žalbeni je prijedlog tužiteljice da se preinači pobijana presuda "na način da se prihvati tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti uz naknadu parničnog troška sukladno predanom troškovniku", odnosno podredno da se ista ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

4. Tuženik podnosi žalbu putem svojih punomoćnika iz svih žalbenih razloga, a osporava i odluku o troškovima postupka. Ističe da je tužiteljici prije podnošenja tužbe kao nesporan isplatio određeni iznos štete, odnosno ukupno 6.662,69 eura na ime naknade neimovinske štete i 424,71 eura na ime tuđe pomoći i njege. Stoga u ovom postupku nije bila sporna samo visina štete ne i osnova kako to pogrešno tumači sud prvog stupnja pa stoga donosi pogrešnu odluku o troškovima postupka. Na okolnost visine neimovinske i imovinske štete provedena su vještačenja po vještacima - kirurgu, psihijatru, neurologu i oftamologu. Sud čini bitnu povredu odredaba postupka iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer nalaze i mišljenje vještaka prihvaća u cijelosti a prilikom odmjeravanja visine naknade sudi suprotno navedenim nalazima i mišljenjima. Po mišljenju tuženika prema nalazima i mišljenjima vještaka i Orijentacijskim kriterijima Vrhovnog suda RH tužiteljica bi imala pravo na ukupnu štetu u visini od 9.114,08 eura. Pogrešna je i odluka o troškovima postupka jer osnovanost tužbenog zahtjeva, odnosno pravo tužiteljice na naknadu štete nije nikada bilo sporno, a tuženik nije mogao izbjeći vođenje postupka iz razloga što je tužbeni zahtjev bio izrazito visoko postavljen. Budući da je osnovana visina tužbenog zahtjeva u ovom predmetu od 9.535,13 eura, a tužiteljica je konačno postavila zahtjev u visini od 34.586,23 eura uspjeh tužiteljice u sporu bi bio 27% a tuženika 73%.

4.1. Žalbeni je prijedlog tuženika da se preinači pobijana odluka "u smislu žalbenih navoda", odnosno podredno da se ista ukine i vrati sudu prvog stupnja na ponovno odlučivanje.

5. Sa tim je žalbama postupljeno u smislu odredbe čl. 359. ZPP-a ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 58/93, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 02/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23).

6. Odgovor na te žalbe nije dostavljen.

7. Žalba tužiteljice djelomično je osnovana dok žalba tuženika nije osnovana.

8. Tužiteljica predmetnom tužbom zahtijeva naknadu imovinske i neimovinske štete uz tvrdnju da je 22. siječnja 2017. u Valpovu došlo do prometne nezgode u kojoj je sudjelovao MT kao vozač osobnog automobila registarske oznake [registarska oznaka], osigurano kod tuženika policom obaveznog osiguranja od automobilske odgovornosti i tužiteljica kao putnica u navedenom vozilu. Do same nezgode došlo je do tako što je vozač izgubio kontrolu nad vozilom te je uslijed navedenog vozilo sletjelo sa kolnika u kanal.

8.1. Tužiteljica je nakon postavljenog tužbenog zahtjeva iz tužbe podneskom od 18. lipnja 2020. prije zaključenja prethodnog postupka izvršila preinaku tužbe da bi na ročištu 06. prosinca 2023. odustala od dijela tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu novčane rente za tuđu pomoć i njegu. Konačno, na ročištu od 27. veljače 2024. tužiteljica je usklađujući tužbeni zahtjev sa nalazom i mišljenjem vještaka izvršila preinaku tužbe tako da "sada" s osnova neimovinske štete potražuje iznos od 32.280,00 eura te s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege iznos od 1.720,00 eura. Tužiteljica potražuje i s osnova imovinske štete na ime troškova putovanja radi liječenja iznos od 506,60 eura. Sve iznose tužiteljica potražuje sa zakonskom zateznom kamatom od 24. veljače 2017. do isplate uz navod da je tuženiku prije pokretanja ove tužbe podnijela odštetni zahtjev dana 24. veljače 2017.

9. Nije sporno da je tuženik tužiteljici prije pokretanja a i tijekom postupka isplatio nesporan dio štete - za kojega je tužiteljica umanjila zahtjev - pa joj je tako isplatio u iznos od 6.662,69 eura s osnova neimovinske štete te u iznos od 424,71 eura s osnova imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege.

10. Sporna je prema žalbenim navodima tužiteljice i tuženika visina dosuđene neimovinske štete kao i tijek zakonskih zateznih kamata na tako dosuđenu neimovinsku i imovinsku štetu (žalba tužiteljice). Sporna je i odluka o troškovima postupka.

11. Prvenstveno valja navesti da u provedenom postupku nisu počinjene bitne povrede iz odredbe čl. 354. st. 2. ZPP-a na koje žalbeni sud pazi po službenoj dužnosti na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a. Nije počinjena ni bitna povreda postupka na koju upućuju žalitelji, ona iz čl. 354. st. 2. t. 11. ZPP-a jer pobijana presuda nema proturječnosti ni nejasnoća, kao ni drugih nedostataka koji bi imali takvo značenje da se ne može zbog njihova postojanja ista ispitati.

11.1. U postupku nije počinjena ni relativno bitna povreda iz odredbe čl. 354. st. 1. u vezi sa čl. 190. i čl. 193. ZPP-a na koju upućuje tužiteljica. Naime, tužiteljica je u tužbi istaknula zahtjev za isplatom novčane rente sa osnova tuđe pomoći i njege da bi na ročištu od 06. prosinca 2023. povukla taj dio tužbenog zahtjeva za koji joj prema čl. 193. st. 2. ZPP-a (jer je taj dio povučen nakon što se tuženik upustio u raspravljanje) potreban pristanak tuženika. Kako tuženik taj pristanak nije dao smatra se da tužba u tom dijelu nije povučena, kako to pravilno navodi i sud prvog stupnja. Nadalje, što se tiče dijela zahtjeva gdje je tužiteljica povisila svoj tužbeni zahtjev na ročištu od 27. veljače 2024., a nakon što su vještaci medicinske struke uskladili svoje nalaze i mišljenja sud je takvu preinaku dopustio pozivom na odredbu st. 2. čl. 190. ZPP-a smatrajući da tužiteljica navedeno nije mogla bez svoje krivnje preinačiti ranije tj. do zaključenja prethodnog postupka.

12. Prvostupanjski sud je pravilno prilikom presuđenja imao u vidu odredbe čl. 1100. st. 1. i st. 2. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22 i 155/23 – dalje ZOO) u vezi sa čl. 19. st. 1. i 2. ZOO-a kao i mnogobrojnu medicinsku dokumentaciju te prvenstveno nalaze i mišljenja (kao i dopune istih) stalnih sudskih vještaka dr. Filipović-Čugure, kirurga, dr. R, oftalmologa, dr. Ž, neurologa i dr. Marinića, psihijatra. Iz navedenih nalaza i mišljenja proizlazi:

-da je tužiteljica u predmetnom štetnom događaju zadobila prijelom srednjeg dijela lijeve natkoljenične kosti, prijelom desne podlaktice, prijelom desne čašice kuka, prijelom desne crijevne kosti, prijelom gornje grane lijeve stidne kosti te potres mozga;

-da je tužiteljica hospitalizirana nakon nezgode te je podvrgnuta operativnom zahvatu desne podlaktice kao i da je pregledavana od liječnika raznih specijalnosti. Otpuštena je na kućnu njegu 17. veljače 2017. te ponovno hospitalizirana radi odstranjenja osteosintetskog materijala desne palčane kosti i desne natkoljenice. Vještak neurolog je navela da je tužiteljici zbog krvnog podljeva na glavi aspirirana potpuno tekuća tamno sukrvava kolekcija bez naznaka koagulacije. Isto tako navedeno je da je psihomotorno usporena, sniženog raspoloženja, reduciranih kognitivnih funkcija u sklopu akutnog psihoorganskog sindroma te amnestična za period nesreće;

-da je tužiteljica bolove jakog intenziteta trpjela četiri dana, srednje jakog intenziteta 15 dana, manjeg odnosno slabijeg intenziteta 95 dana;

-da je prema navodima vještaka oftalmologa tužiteljica nosila Schanzov ovratnik, da je bila imobilizirana na dugoj dasci, da su joj učinjene u više navrata kontrole vidnog polja po M te je utvrđen trajni diskretni pad mrežnične osjetljivosti na lijevom oku;

-da je vještak psihijatar naveo da su kod tužiteljice postavljene dijagnoze anksiozno-depresivni poremećaj, PTSP elementi te poremećaj prilagodbe, ista je više puta psihologijski obrađivana te je navedeno da je intelektualna učinkovitost u okviru prosjeka sa zaostalim manjim odstupanjima u radnom pamćenju i dosjećanju te smetnjama u koncentraciji dok su u emocionalnom statusu zabilježene blaže oscilacije raspoloženja i pojačana osjetljivost;

-da tužiteljica nije trpjela primarni strah jer je izgubila svijest, sekundarni strah koji nastaje uslijed tjelesnih ozljeda te mogućih posljedica i mogućih komplikacija tužiteljica je trpjela u jačem intenzitetu u trajanju od kumulativno tri dana, srednjeg intenziteta u vremenu od šest tjedana te manjem intenzitetu u trajanju od tri mjeseca;

-da je kod tužiteljice zastao postoperativni ožiljak na unutarnjem dijelu desne podlaktice koji se proteže od zapešća sa unutarnje strane u duljini od cca 15 do 20 cm i na lijevoj nozi koji se proteže od koljena do vrha kuka, a što su vještaci ocijenili kao naruženost srednjeg stupnja koja je trećima vidljiva samo ponekad;

-da je kod tužiteljice zaostalo ukupno smanjenje životne aktivnosti od 30% koje se ogleda u redukciji kretnje lijevog kuka u lakom stupnju, redukciji kretnji desnog ručnog zgloba u lakom stupnju kao i lijevog koljenja u lakom stupnju, kod tužiteljice su zaostale trajne posljedice u vidu otežanog sjedenja i dužeg stajanja kao i promjene statike koja se reflektira na kralježnicu gdje dolazi do ubrzanih degenerativnih promjena koje nastaju uslijed patološke promjene opterećenja kralježnice. Isto tako kod tužiteljice ja zaostala neuropatska bol nakon prijeloma desne podlaktice te posljedica nakon ozljeda potresa mozga, ista ima učestale glavobolje kao i povremene smetnje spavanja zbog kojih mora uzimati lijekove te nakon predmetnog ozljeđivanja mora učestalo ići mokriti, glava joj je difuzno bolna na palpaciju, udar i aksijalnu kompresiju te joj je pažnja umanjenog tenaciteta. Kod tužiteljice zbog pada mrežnične osjetljivosti na lijevom oku došlo je do promijenjenog vidnog polja na istom;

-da je tužiteljici bila potrebna tuđa pomoć i njega pet sati dnevno kroz 45 dana, tri sata dnevno kroz 45 dana te dva sata dnevno kroz još 35 dana, odnosno ukupno 430 sati;

-da je tužiteljica radi liječenja, kontrolnih pregleda te terapije putovala u Osijek 46 puta, Našice četiri puta te [adresa] dva puta.

13. Prvostupanjski sud je na temelju navedenih utvrđenja ocijenio da pravična novčana naknada neimovinske štete koju je tužiteljica pretrpjela iznosi 17.400,00 eura, da novčana naknada za tuđu pomoć i njegu s obzirom na ukupan broj sati utvrđen po nalazu i mišljenju vještaka i cijeni sata od 4,00 eura iznosi 1.720,00 eura pa joj je dosudio razliku između isplaćene naknade i tako utvrđene naknade.

13.1. Prvostupanjski sud je tužiteljici dosudio i pozivom na odredbu čl. 1095. st. 1. ZOO-a troškove liječenja odnosno putne troškovi koji su joj nastali radi odlaska na liječničke preglede i terapije ukupno u iznosu od 423,05 eura.

14. Sud prvog stupnja je po ocjeni ovog suda pravilno i potpuno utvrdio činjenično stanje vezano za naknadu na neimovinsku štetu međutim pogrešno je primijenio materijalno pravo na što pravilno ukazuje tužiteljica jer je primjerena naknada za ovu štetu po ocjeni ovog suda, kao suda drugog stupnja, veća od one koju je utvrdio prvostupanjski sud. Naime, cijeneći sve opisane posljedice predmetne prometne nezgode kao i činjenicu da je tužiteljica stradala kao vrlo mlada osoba sa 19 godina (rođena 1998.), te da su navedene posljedice ozbiljno narušile njezino tjelesno i duševno zdravlje, uzimajući u obzir i iskaz tužiteljice u kojem je vrlo detaljno opisala koje posljedice su kod nje zaostale i koje će osjećati ne samo u svojem privatnom životu već i u radnom s obzirom da ista ne može naći adekvatan posao jer ju nitko ne želi zaposliti "jer ne može dugo stajati na nogama, ne može se u potpunosti služiti desnom rukom, zamućen joj je vid i ima mučnine, kao i nedostatak pamćenja i sjećanja prošlog života".

14.1. Visina pravične novčane naknade se određuje uz pomoć Orijentacijskih kriterija iznose za utvrđivanje visine pravične naknade nematerijalne štete Vrhovnog suda RH koji su doneseni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 29. studenog 2002. i koji su izmijenjeni na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda RH 05. ožujka i 15. lipnja 2020. na način da se tada prihvaćeni iznosi povećavaju za 50%. Međutim, ne radi se o pravilima koja se primjenjuju automatizmom, pukim matematičkim izračunom već se samo radi o kriterijima koji predstavljaju orijentaciju i pomoć pri utvrđivanju visine pravične novčane naknade, a koja ovisi o okolnostima konkretnog slučaja.

15. Uzimajući u obzir jačinu i trajanja fizičkih boli, straha, duševnih boli zbog smanjenja životnih aktivnosti i naruženosti kao kvalifikatornih okolnosti, dob tužiteljice, zadobivene mnogobrojne povrede i zaostale posljedice po zdravlje tužiteljice (čl. 1100. st. 2. ZOO-a), a prihvaćajući nalaze i mišljenja vještaka medicinske struke kao i dopune istih po ocjeni ovog suda tužiteljici pripada pravo na isplatu pravične novčane naknade u zatraženom iznosu od 32.280,00 eura, odnosno uz umanjenje isplaćenog po tuženiku iznos od 25.617,31 eura.

16. Ostaje pitanje tijeka zakonske zatezne kamate na dosuđeni iznos novčane naknade za neimovinsku štetu koju je sud prvog stupnja pozivom na odredbu čl. 1103. ZOO-a dosudio tužiteljici nakon što je utvrdio da je po ocjeni vještaka liječenje kod iste dovršeno 08. rujna 2020. pa joj je zateznu kamatu dosudio od 09. rujna 2020. dok je zateznu kamatu na iznose imovinske štete na ime tuđe pomoći i njege, odnosno troškova liječenja dosudio pozivom na odredbu čl. 1089. st. 2. ZOO-a od dana donošenja presude do isplate.

17. Tužiteljica drži da ima pravo na isplatu zakonske zatezne kamate od dana podnošenja odštetnog zahtjeva tj od 24. veljače 2017. U odnosu na naknadu neimovinske štete sud prvog stupnja je primjenjujući odredbu čl. 1103. ZOO-a koja propisuje da obveza pravične novčane naknade dospijeva danom podnošenja pismenog zahtjeva ili tužbe, osim ako je šteta nastala nakon toga dosudio zatezne kamate od 08. rujna 2020. jer je prema ocjeni vještaka tada okončano liječenje kod tužiteljice. Tužiteljica je postavila odštetni zahtjev i ista bi sukladno čl. 12. st. 4. ZOOP-a ("Narodne novine" broj: 151/05, 36/09, 75/09, 76/13, 152/14 i 155/23) imala pravo tražiti zatezne kamate od dana postavljanja odštetnog zahtjev. Međutim tužiteljica je preinačila svoj zahtjev za naknadu neimovinske štete, odnosno taj je zahtjev povećala pa bi tuženik bio u obvezi platiti zatezne kamate na taj preinačeni povišeni dio od trenutka kada je isti postavljen u postupku (27. veljače 2024.), a ne od trenutka podnošenja odštetnog zahtjeva (tako i Rev-1050/2024). Kako se odluka suda prvog stupnja u odnosu na ovaj žalbeni navod ne može preinačiti na štetu tužiteljice (čl. 374. ZPP-a) u tom je dijelu valjalo potvrditi odluku suda prvog stupnja.

18. Međutim, u odnosu na naknadu imovinske štete s osnova tuđe pomoći i njege sukladno odredbi čl. 12. st. 4. ZOOP-a tužiteljica ima pravo tražiti zatezne kamate od dana postavljanja odštetnog zahtjeva (tako i Rev-1133/2021). Međutim, odštetnim zahtjevom tužiteljica nije zahtijevala troškove liječenja jer tako ne proizlazi iz sadržaja istog (stranica 7 i 8 spisa) stoga joj je zatezne kamata za taj vid imovinske štete pravilno dosuđena od presuđenja.

19. Slijedom svega navedenog tužiteljici pripada daljnji iznos od 14.880,00 eura s osnova naknade neimovinske štete kao i pripadajuća zakonska zatezna kamata na naknadu s osnova tuđe pomoći i njege u nespornom iznosu glavnice od 1.295,29 eura od 24. veljače 2017. do 12. travnja 2024. pa je sud prvog stupnja u tom dijelu pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odbio taj dio zahtjeva tužiteljice.

20. Temeljem čl. 166. st. 2. ZPP-a valjalo je ponovno odlučiti o parničnom trošku s obzirom da ovom presudom tužiteljica uspjela u sporu (nije uspjela samo u neznatnom dijelu zbog kojega nisu nastali posebni troškovi) pa se odluka o troškovima postupka temelji na odredbi čl. 154. st. 5. ZPP-a. Tužiteljici su priznati troškovi postupka zastupanja po punomoćniku odvjetniku za one radnje koje je tužiteljici priznao i sud prvog stupnja prema odredbi čl. 155. st. 1. ZPP-a i odredbama Odvjetničke tarife zajedno sa PDV-om (2125 bodova + PDV-e=5.312,50 eura). Isto tako tužiteljici je valjalo priznati i troškove uplaćenih predujmova za vještačenja od 796,34 eura te pristup vještaka na ročište u iznosu od 165,90 eura. Ukupno tako priznati trošak tužiteljice iznosi 6.274,74 eura.

21. Slijedom svega navedenog valjalo je odlučiti kao u izreci ove odluke (čl. 368. st. 1. ZPP-a i čl. 373. t. 3. ZPP-a).

22. Tuženik nije uspio sa svojom žalbom pa je njegov zahtjev za naknadu troškova žalbenog dijela postupka valjalo odbiti dok je tužiteljica uspjela sa svojom žalbom pa je valjalo istoj dosuditi zatražene troškove žalbenog dijela postupka u iznosu od 781,25 eura (Tbr. 10. t. 1. Odvjetničke tarife) sve prema čl. 154. st. 1. ZPP- a, čl. 155. st. 1. ZPP-a u vezi sa čl. 166. st. 2. ZPP-a.

U Puli - Pola 17. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Alenka Paus