Poslovni broj: Pr-158/2023-13
Republika Hrvatska
Općinski sud u Šibeniku
Šibenik, Stjepana Radića 81
OIB: 29399232217
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Šibeniku, po sucu Silvani Klisović, u pravnoj stvari tužitelja:
RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćniku mr. sc. Ivi Brkiću, odvjetniku u Zadru, protiv tuženika: ŠIBENSKO- KNINSKA ŽUPANIJA, Trg Pavla Šubića I. br. 2, OIB: 99395814920, zastupan po OD Avdagić i partneri d.o.o. Šibenik, radi proglašenja otkaza nezakonitim, nakon održane glavne javne rasprave dana 23. siječnja 2025. godine u nazočnosti punomoćnika stranaka i stranaka, a na ročištu održanom povodom objave dana 17. veljače 2025. godine
p r e s u d i o j e
I. Odbija se tužbeni zahtjev tužitelja, koji glasi:
"1. Utvrđuje se da je Izjava o raskidu Ugovora o radu člana uprave (direktora) , Klasa: 112-03/23-01/3, Urbroj: 2182-06-23-1 od 08. studenog 2023. kojom je tuženik Šibensko-kninska županija, Trg Pavla Šubića I. br. 2, OIB: 99395814920 raskinuo Ugovor o međusobnim odnosima Direktora i Društva o obnašanju funkcije Direktora Društva i Ugovor o radu od 30. ožujka 2022. zaključen između RI iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i [adresa] I. br. 2, OIB: 99395814920 nezakonita, nedopuštena i da radni odnos nije prestao te da tužitelju RI pripadaju sva prava iz radnog odnosa.
2. Nalaže se tuženiku Šibensko-kninskoj županiji, OIB: 99395814920, vratiti tužitelja RI, OIB: [osobni identifikacijski broj], na posao i to na radno mjesto direktora društva Ceste Šibenik d.o.o. Velimira Škorpika 27, Šibenik, OIB: 26591133102, u roku od 8 dana.
3. Nalaže se tuženiku naknaditi tužitelju prouzročeni trošak ovog parničnog postupka zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, u roku od 8 dana."
II. Nalaže se tužitelju da naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 1.250,00 Eura, zajedno sa pripadajućim zakonskim zateznim kamatama od dana donošenja prvostupanjske presude pa do isplate, prema stopi zatezne kamate koja se primjenjuje u ostalim odnosima, a koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta, za tri postotnih poena, u roku od 15 dana.
Obrazloženje
1. Tužitelj u tužbi i tijekom raspravljanja navodi da sa Šibensko-kninskom županijom, kao osnivačem trgovačkog društva Ceste Šibenik d.o.o., ima zaključen Ugovor o međusobnim odnosima Direktora i Društva o obnašanju funkcije Direktora Društva i Ugovor o radu od 30. ožujka 2022. kojim je utvrđeno da je tužitelj imenovan na radno mjesto s posebnim ovlaštenjima i odgovornostima, sukladno odluci o imenovanju, donesenoj od strane Nadzornog odbora Društva na 7. sjednici održanoj dana 24. veljače 2022., na mandatno razdoblje od četiri godine, počev od 01. travnja 2022. Nadzorni odbor društva Ceste Šibenik d.o.o. da je dana 07. studenog 2023. donio Odluku o opozivu člana uprave trgovačkog društva Ceste Šibenik d.o.o., Ur. broj: 03- 2-2184/2023 kojom da je tužitelj opozvan s funkcije člana uprave trgovačkog društva Ceste Šibenik d.o.o., s danom 12. studenog 2023. i to stoga jer je Rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KP-DO-15/23 od 04. rujna 2023. tužitelju izrečena mjera opreza zabrane obavljanja poslovne aktivnosti u svojstvu direktora, a obzirom da postupak pred nadležnim tijelima do dana donošenja te odluke nije pravomoćno okončan. Nadalje, u ovoj odluci da se izričito navodi kako drugih okolnosti koje bi dovele do opoziva tužitelja kao člana uprave nema. Tuženik da je dana 08. studenog 2023. donio Izjavu o raskidu Ugovora o radu člana uprave (direktora) , Klasa: 112-03/23-01/3, Ur.broj: 2182-06-23-1 kojom da je raskinuo Ugovor o međusobnim odnosima Direktora i Društva o obnašanju funkcije Direktora Društva i Ugovor o radu od 30. ožujka 2022. zaključen između tužitelja i tuženika, u kojoj Izjavi da tuženik u bitnom navodi kako obzirom je tužitelj Odlukom o opozivu člana uprave trgovačkog društva Ceste Šibenik d.o.o., Ur. broj: 03-2-2184/2023 opozvan dužnosti direktora Ceste Šibenik d.o.o. da je stoga odlučeno raskinuti tužitelju predmetni Ugovor o međusobnim odnosima Direktora i Društva o obnašanju funkcije Direktora Društva i Ugovor o radu. Tužitelj navodi da je nakon primitka navedenih dokumenata dana 27. studenog 2023. tuženiku uputio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa koji da je tuženik zaprimio dana 29. studenog 2023., a da je dana 18. prosinca 2023. zaprimio očitovanje tuženika Klasa: 112-10/23-01/4, Ur. broj: 2182-06-23-1 od 12. prosinca 2023. na tužiteljev zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojim da tuženik u bitnom otklanja tužiteljev zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kao neosnovan. Odredbom čl. 119. Zakona o radu da je propisan postupak prije otkazivanja ugovora o radu, bilo redovnog bilo izvanrednog, a da tuženik nije nikada tužitelja pisano upozorio na bilo kakvu povredu prava iz radnog odnosa, niti je istoga pozvao da u bilo kojem trenutku iznese svoju obranu, te da je jasno kako postupak prije otkazivanja ugovora u ovom slučaju nije zakonito proveden čime da je povrijeđena citirana odredba Zakona o radu, odnosno povrijeđeno je tužiteljevo pravo na obranu. Povreda radnikovog prava na obranu u slučaju otkazivanja da je dostatan razlog za proglašenje otkaza nedopuštenim, a takav stav da je zauzet i u sudskoj praksi i da sam Vrhovni sud Republike Hrvatske je o posljedicama povrede radnikova prava na obranu dao mišljenje u više svojih odluka, pa tako i primjerice u Presudi Rev-1558/00 od 15. veljače 2001. gdje navodi: “Prema odredbi čl. 110. st. 1. i 2. ZR poslodavac može zaposleniku, koji krši obveze iz radnog odnosa, dati redoviti otkaz ugovora o radu uz dva ograničenja i to: prije otkaza poslodavac je dužan pismeno upozoriti zaposlenika na obveze iz radnog odnosa i ujedno mu ukazati na mogućnost otkaza za slučaj nastavka kršenja obveza, zatim je prije otkaza dužan omogućiti zaposleniku i da iznese svoju obranu. Niži sudovi su utvrdili, da tuženik nije postupio po navedenim odredbama ZR, što otkaz čini nedopuštenim, pa je materijalno pravo pravilno primijenjeno kada je tužbeni zahtjev prihvaćen. Tuženik navodi u reviziji, a to je isticao i u tijeku postupka, da je tužiteljica neopravdano izostala s posla u ožujku 1998. godine pet dana, pa da je tih pet dana sporazumno uzeto kao godišnji odmor, što tuženik ujedno smatra i opomenom zbog kršenja obveza. Tužena je te tvrdnje osporila navodeći da je tada bila na bolovanju. Pretvaranje izostanka s posla u godišnji odmor sudovi opravdano nisu prihvatili kao opomenu s ozbiljnom prijetnjom otkaza u smislu odredbe čl. 110. st. 1. ZR. Tuženik u postupku nije dokazao ni da je omogućio tužiteljici da prije otkaza iznese svoju obranu, a što je bio dužan učiniti u smislu odredbe čl. 110. st. 2. ZR.” Stoga da, sukladno čl. 119. Zakona o radu, je poslodavac, ili od njega za to ovlaštena osoba, prije izricanja odluke o otkazu, bio dužan saslušati radnika (ovog tužitelja) o okolnostima važnim za donošenje takve odluke. Radnik da ima pravo i obvezu odazvati se pozivu poslodavca na iznošenje obrane, a ukoliko se tome pozivu bez opravdanog razloga ne odazove, smatra se da je poslodavac zakonskoj obvezi udovoljio samim činom pozivanja radnika da svoju obranu iznese. Stoga, kako da poslodavac nije omogućio tužitelju da iznese svoju obranu, a nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini, odluka o otkazu da se i iz toga razloga ukazuje kao nezakonita. Isto tako, tuženik kao poslodavac da zapošljava više od 20 radnika, te je prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju bio u obvezi savjetovati s radničkim vijećem, sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu, a što kao poslodavac nije učinio. Svim opisanim da su grubo povrijeđeni pozitivni zakonski propisi te sam predmetni Ugovor o radu, odnosno povrijeđena su prava iz radnog odnosa na štetu tužitelja. Nadalje, tužitelj navodi da smatra kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 116. Zakona o radu za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, a na koji izvanredni otkaz se tuženik poziva u svom očitovanju na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja, te slijedom svega iznesenog, predlaže da sud usvoji tužbeni zahtjev tužitelja, pobliže opisan u izreci ove presude.
2. Tuženik se u odgovoru na tužbu protivio tužbi i tužbenom zahtjevu tužitelja, navodeći da u cijelosti osporava tužbu i tužbeni zahtjev ističući prvenstveno prigovor promašene pasivne legitimacije iz razloga da činjenica da je Ugovor o radu tužitelja formalno sklopio ovdje tuženik, kao osnivač društva Ceste Šibenik d.o.o., ne utječe na činjenicu da je tužitelj radni odnos imao s društvom Ceste Šibenik d.o.o., a ne sa ovdje tuženikom, te drugim riječima, a razumijevajući da je tužitelj bio u ugovornom i radnom odnosu s društvom Ceste Šibenik d.o.o., da je jasno da je tuženik u konkretnom slučaju trebalo biti društvo Ceste Šibenik d.o.o., a ne ovdje tuženik kao osnivač društva Ceste Šibenik d.o.o., pa da je stoga u konkretnom slučaju promašena pasivna legitimacija za podnošenje ove tužbe. Nadalje tuženik navodi da, čak i kada bi se u konkretnom slučaju primjenjivale odredbe Zakona o radu na prestanak ugovora o radu (a što da nije slučaj jer je sklopljen tzv. managerski ugovor, temeljem čl. 4. st. 4. Zakona o radu), citirana odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Rev-1558/00 od 15. veljače 2001. godine, koja govori o redovnom otkazu ugovora o radu, da nije primjenjiva, kao niti pozivanje na čl. 119. važećeg Zakona o radu, navodeći da u skladu sa čl. 4. st. 3. i 4. Zakona o radu, je propisano: (3) Fizička osoba koja je prema propisu o trgovačkim društvima, kao član uprave ili izvršni direktor ili fizička osoba koja je u drugom svojstvu prema posebnom zakonu, pojedinačno i samostalno ili zajedno i skupno, ovlaštena voditi poslove poslodavca, može kao radnik u radnom odnosu obavljati određene poslove za poslodavca. (4) Na osobu iz stavka 3. ovoga članka ne primjenjuju se odredbe ovoga Zakona o ugovoru o radu na određeno vrijeme, prestanku ugovora o radu, otkaznom roku i otpremnini, pa da, budući da se primjenom odredbe čl. 4. važećeg Zakona o radu, na prestanak ugovora o radu članova uprave ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o prestanku ugovora o radu, nema govora o potrebi primjene odredbe čl. 119. važećeg Zakona o radu. Podredno, čak i u slučaju da se primjenjuju spomenute odredbe, da je propisano da se dužnost poslodavca da radnika pisano upozori iz st. 1. i dužnost poslodavca da prije redovitog ili izvanrednog otkazivanja uvjetovanog ponašanjem radnika radniku omogući da iznese svoju obranu, ne primjenjuju ako postoje okolnosti zbog kojih nije opravdano očekivati od poslodavca da to učini, a kakve okolnosti da postoje jer da je je Rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KP-DO-15/23 od 04. rujna 2023. tužitelju izrečena mjera opreza zabrane obavljanja poslovne aktivnosti u svojstvu direktora te je nadzorni odbor društva Ceste Šibenik d.o.o. donio Odluku o opozivu člana uprave društva Ceste Šibenik d.o.o. od 07. studenoga 2023. godine (u daljnjem tekstu: Odluka o opozivu). Vezano uz dužnost savjetovanja s Radničkim vijećem, tuženik navodi da je u konkretnom slučaju sklopljen tzv. managerski ugovor, koji ugovor da prestaje na način određen u samom ugovoru, odnosno u čl. 13. -14. ugovora, sporazumnim odnosno jednostranim raskidom, a sukladno kojim odredbama je poslodavac tužitelja i donio izjavu o raskidu ugovora o radu člana uprave (direktora) od 8. studenoga 2023. godine, pa da se u konkretnom slučaju ne primjenjuju odredbe Zakona o radu o dužnosti savjetovanja sa radničkim vijećem, a budući da je tužitelju izrečena mjera opreza zabrane obavljanja poslovne aktivnosti u svojstvu direktora i da je isti opozvan kao član uprave Društva, da nije bilo potrebno provoditi opisane postupke. Tuženik nadalje navodi da tužitelj u tužbi paušalno navodi kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 116. važećeg Zakona o radu za izvanredni otkaz ugovora o radu, ne navodeći koje to pretpostavke ne bi bile ispunjene u konkretnom slučaju, te ističe kako predmetni ugovor kao tzv. managerski ugovor, prestaje na način određen u samom ugovoru, odnosno u čl. 13.-14., sporazumnim odnosno jednostranim raskidom, a podredno, čak i kad bi se primjenjivale odredbe Zakona o radu, ističe kako bi bile ispunjene pretpostavke za izvanredni otkaz ugovora o radu. Čl. 116. važećeg Zakona o radu određuje da poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na neodređeno ili određeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili neke druge osobito važne činjenice, uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana, nastavak radnog odnosa nije moguć. Prema ustaljenoj i potvrđenoj praksi sudova, u slučaju da je sklopljen tzv. mješoviti managerski ugovor koji regulira odnos direktora društva i društva, a istovremeno i radno pravna pitanja, u kojem slučaju jedino možemo govoriti o pitanjima primjene Zakona o radu, u slučaju opoziva direktora društva, postoji osobito važna činjenica za izvanredni otkaz ugovora o radu. Takvo da je stajalište izneseno u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske posl.br. Revr-718/11-2 od 19. prosinca 2012. godine u kojem postupku niti Ustavni sud Republike Hrvatske nije našao da bi bilo povrijeđeno ljudsko pravo odnosno temeljna sloboda u odluci U-III-3241/2013 od 14. svibnja 2014. godine. Podnositelj ustavne tužbe je s tuženikom imao sklopljen ugovor o obavljanju poslova direktora kod tuženika suglasno Zakonu o trgovačkim društvima i aktima tuženika, a ugovor je u sebi sadržavao i uglavke ugovora o radu u smislu mjerodavnih odredaba Zakona o radu. Podnositelj ustavne tužbe je bio jedini član uprave društva. Vrhovni sud Republike Hrvatske u odluci posl.br. Revr-718/11-2 od 19. prosinca 2012. godine navodi: „(...) Polazeći od navedenih činjenica sudovi u postupku koji je prethodio reviziji prihvatili su tužbeni zahtjev jer su zaključili da ne postoje opravdani razlozi za izvanredno otkazivanje predmetnog ugovora budući da ostvarivanje gubitka u poslovanju koje je tužitelju stavljeno na teret nije dovoljno da bi opravdalo otkaz jer gubitak može nastati i zbog objektivnih razloga, a tuženik kao poslodavac na kojem leži teret dokazivanja postojanja otkaznog razloga nije dokazao u čemu se ugledaju propusti u radu i poslovanju tužitelja koji bi bio u uzročnoj vezi s ostvarenim gubitkom (pogrešno navedeno 'dobitkom' op. Ustavnog suda) u poslovanju tuženika. Nadalje, glede drugog otkaznog razloga da tužitelj kao jedini član Uprave Društva nije bez odgađanja sazvao Skupštinu Društva kada je utvrdio da je Društvo izgubilo više od polovine temeljnog kapitala u bitnome sudovi su iznijeli shvaćanje da taj razlog ne postoji zato jer je riječ o društvu s ograničenom odgovornošću u kojem jedini član društva predstavlja i skupštinu društva te da je on bio upoznat sa stanjem društva budući da su mu izvješća o poslovanju dostavljana dnevno i mjesečno pa nije bilo zapreke da održava skupštine društva. Suprotno navedenom, prema pravnom shvaćanju revizijskog suda izvanredni otkaz ugovora o radu je zakonit. Prema odredbi čl. 107. st. 1. ZR poslodavac i radnik imaju opravdani razlog za otkaz ugovora o radu sklopljenog na određeno ili neodređeno vrijeme, bez obveze poštivanja propisanog ili ugovorenog otkaznog roka (izvanredni otkaz), ako zbog osobito teške povrede obveze iz radnog odnosa ili zbog neke druge osobito važne činjenice uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. Opoziv člana uprave u konkretnom slučaju jeste osobito važna činjenica zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. U smislu čl. 424. st. 1. ZTD članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati člana uprave. Društvo i član uprave mogu slobodno ugovorom urediti svoje međusobne odnose. Oni mogu to učiniti i sklapanjem ugovora o radu, ugovora o djelu ili nekog drugog ugovora, a u konkretnom slučaju ugovor o radu uključen je u ugovor o obavljanju poslova direktora društva. Tužitelju radni odnos nije prestao zbog samog opoziva, nego zbog toga što mu je izvanredno otkazan ugovor o radu. (...) Zbog toga, u okolnostima konkretnog slučaja kada je tužitelj jedini član uprave društva i više ne može obavljati posao predviđen ugovorom o radu, a u samom ugovoru nije preuzeta obveza tuženika da tužitelja nakon opoziva člana uprave zadrži u radnom odnosu, riječ je o osobito važnoj činjenici za izvanredni otkaz ugovora o radu u smislu odredbe čl. 107. st. 1. ZR (...)“.Navedeno stajalište da je izneseno i u odluci Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-609/2007-2 od 24. listopada 2007., a slijedi ga i Općinski sud u Gospiću u odluci posl.br. Pr-73/2020-10 od 7. ožujka 2022. godine navodeći: „Nesporno je da mjesto direktora uprave nije prestajalo postojati, ali je tužitelj razriješen odlukom Skupštine Društva pa u takvoj situaciji on više ne može obavljati poslove predviđene ugovorom o radu. Naime, nastavak radnog odnosa više nije moguć jer član uprave nakon odluke o opozivu više ne može voditi poslove niti zastupati društvo. Kako odredba članka 423. Zakona o trgovačkim društvima propisuje da upravu društva svojom odlukom isključivo imenuju članovi društva, čak niti sud u konkretnom slučaju ne bi mogao naložiti da se opozvanog člana uprave vrati na posao. Naime, u konkretnom slučaju radi se o članu uprave društva čija funkcija opozivom od strane članova društva, u situaciji kada njegovim ugovorom nije predviđeno obavljanje ili mogućnost obavljanja nekih drugih poslova, gubi svaku svrhu i smisao za društvo, odnosno poslodavca. U tom smjeru ide i sudska praksa Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Revr-609/2007-2 od 24. listopada 2007.“ U konkretnom slučaju, u ugovoru o radu da nije predviđeno obavljanje ili mogućnost obavljanja nekih drugih poslova u ovakvoj situaciji. Naime, čl. 14. st. 3. Ugovora da utvrđuje da prestankom obavljanja funkcije Direktora, po isteku razdoblja iz članka 2. ovog ugovora ili u slučaju sporazumnog raskida radnog odnosa, Društvo se obvezuje direktoru osigurati raspored na drugo radno mjesto, koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, radnim sposobnostima i radnom iskustvu, sve sukladno Pravilniku o unutarnjoj organizaciji i sistematizaciji poslova u Društvu, Pravilniku o radu i Pravilniku o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Cestama Šibenik d.o.o., međutim, isti razlozi iz kojih tužitelj nije mogao obavljati poslove direktora – člana uprave, a to je činjenica da je pokrenut kazneni postupak i izrečena mjera opreza, nije bilo opravdano ni zadržati tužitelja na nekom drugom radnom mjestu. Budući da je tužitelj opozvan s funkcije člana uprave trgovačkog društva CESTE ŠIBENIK d.o.o., iz gore opisanih razloga, da je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 3. Ugovora prema kojima bi društvo Ceste Šibenik d.o.o. kao poslodavac bilo u obvezi tužitelju osigurati raspored na drugo radno mjesto. Sukladno svemu prethodno navedenom, tuženik predlaže da sud odbije tužbu i tužbeni zahtjev, budući da je promašena pasivna legitimacija i tuženik nije poslodavac, a podredno, u slučaju da nađe da prethodno navedeno ne bi bilo ispunjeno u konkretnom slučaju, predlaže se sudu odbiti tužbeni zahtjev budući da nije osnovan niti jedan od navoda u tužbi – poslodavac tužitelja da nije bio u obvezi provesti postupak sukladno čl. 119. Zakona o radu, da nije bio u obvezi provesti postupak savjetovanja s radničkim vijećem, jer je riječ o managerskom ugovoru i izvanrednom otkazu ugovora o radu, pa predlaže sudu, nakon provedenog postupka, odbiti tužbu i tužbeni zahtjev kao neosnovan uz naknadu parničnih troškova tuženiku na teret tužitelja.
3. Tužitelj u odnosu na navode iz odgovora na tužbu ističe da, suprotno navodima tuženika iz predmetnog odgovora na tužbu, ne postoji nešto što bi se nazivalo formalnim zaključenjem ugovora, već određeni ugovor može ili ne mora biti potpisan od određene osobe kao preuzimatelja ugovorne obveze. Prema zaključenom ugovoru između tužitelja i tuženika legitimitet i pravne posljedice takve ugovora snose ugovorne stranke, a to da su tužitelj i tuženik. Tužitelj i tuženik da su zaključili ugovor, a spornom izjavom o raskidu, da je prouzročen sudski spor. Prema tome, tuženik da je bez ikakve sumnje pasivno legitimiran kod zahtjeva pod toč. 1. u kojem tužitelj traži da se IZJAVA o raskidu ugovora zaključenog između tužitelja i tuženik proglasi nezakonitom, slijedom čega traži da sud utvrdi da radni odnos tužitelja nije prestao. Nadalje, zahtjev pod toč. 2 također da je legitimno postavljen prema tuženiku, jer da je tuženik nadležan i ovlašten ukoliko bi zahtjev pod toč. 1. bio osnovan, postupiti po zahtjevu iz toč. 2. tužbenog zahtjeva. Osim toga, tuženikda uslijed utvrđenja o nezakonitosti izjave o raskidu, bio dužan naknaditi štetu tužitelju, što sve pravno legitimira tužitelja na podnošenje ove tužbe i tužbenih zahtjeva upravo protiv tuženika sa kojim i ima pravni odnos. Upravo da ovdje naznačeni tuženik i sam navodi kako je prema odluci osnivača odlučeno da se odredbom čl. 32. st.1 Izjave o osnivanju društva Ceste Šibenik d.o.o. od 27. srpnja 2012. godine odredio da s direktorom društva osnivač društva zaključuje ugovor o radu. Na isti način, upravo prema osnivaču ovdje naznačeni tužitelj da je i pokrenuo mehanizme osporavanja odluka osnivača, u što ulazi i ovdje podnesena tužba. Također, tužitelj da je nakon primitka navedenih dokumenata dana 27. studenog 2023.g. tuženiku uputio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa koji je tuženik zaprimio dana 29. studenog 2023. i iz kojega je razvidno kako on ne osporava svoju pasivnu legitimaciju u ovom postupku već se pravnim i zakonskim konstrukcijama brani od postavljenog zahtjeva tužitelja. Sve odredbe koje tuženik u svojem odgovoru na tužbu ističe kao razloge za izostanka pasivne legitimacije na strani tuženiku da ukazuju se nepovoljnim po status tuženika pa tako unatoč činjenici da u konkretnom slučaju postoji nadzorni odbor društva Ceste Šibenik d.o.o., koje je sukladno odredbi čl. 268 Zakona o trgovačkim društvima u vezi s odredbom čl. 439 ZTD-a ovlašteno zastupati društvo Ceste Šibenik d.o.o., prema stavu tuženika nije bilo zapreke da se u osnivačkom aktu društva odredi da društvo prema članovima uprave zastupa osnivač (odnosno zaključuje ugovor o radu), što je pravilo, kada nadzornog odbora nema, a temelji se na odredbi čl. 432. st. ZTD prema kojem članovi društva imenuju upravu društva ako društvenim ugovorom nije predviđeno da je imenuje netko drugi. Prema tome društvo Ceste Šibenik d.o.o. da je u odnosu na zaključenje managerskih ili direktorskih ugovora, potpuno podređeno prema svojem osnivaču, a odluke osnivača da su političke, a ne poslovne naravi. Zaključno u odnosu na prigovor pasivne legitimacije na strani tuženika ističe kako je sukladno Zakonu o radu, odredbama koje se odnose na sustav i način donošenja odluka u društvu Ceste Šibenik d.o.o., tužitelj obavio sve potrebne radnje i pokrenuo parnične radnje upravo protiv osoba osnivača kojima se i obvezao kao potpisnik ugovora o radu i koji su sebe prezentirali kao ovlaštenu osobu za zaključenje ugovora o radu. Nadalje tužitelj navodi da praksa koju tuženik dostavlja u spis predmeta nije relevantna za donošenje odluke u ovoj pravnoj stvari te da ukazuje na pogrešnu premisu koja bi se svodila na činjenicu da je tužitelju izjavljen raskid ugovora o radu zbog osobito teške povrede obveza iz radnog odnosa, te da isti nije u mogućnosti obavljati poslove povjerene mu od osnivača društva. Nastavak radnog odnosa da je moguć, osobito uvažavajući neosnovanost prijava podnesenih protiv predmetnog tužitelja. Sukladno čl. 14. st.3 ugovora društvo se moglo obvezati direktoru osigurati raspored na drugo radno mjesto, koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, radnim sposobnostima i radnom iskustvu, sve sukladno pravilniku o unutarnjoj organizaciji, i sistematizaciji poslova u društvu, Pravilnika o radu i Pravilnika o plaćama, naknadama plaća i drugim primanjima u Cestama Šibenik d.o.o. O načinu na koji je tuženik raskinuo pravni odnos sa tužiteljem da će se odlučivati na temelju materijalne dokumentacije priložene u spis predmeta jer su okolnosti ovog predmeta i činjenično stanje dovoljno jasni za donošenje valjane i zakonite odluke, a i sama odluka Naslovnog suda predstavlja isključivo pravno pitanje jer ili je tuženik pravilno i zakonito poduzeo radnje kojim je razriješio odnose s tužiteljem ili to nije učinio kako je bilo predviđeno Zakonom o radu. Stoga, ističe kako odluka u ovom predmetu predstavlja isključivo pravno pitanje, a tužitelj kako je i ranije činio ističe neosnovanost i nedostatnost okolnosti opisane u Odlukama za opoziv imenovanja člana uprave sukladno zakonskim i drugim primjenjivim propisima. Osim što je takav opoziv neosnovan i nedostatan, navedeni razlog Odluke nije takve naravi da bi se mogao smatrati važnim razlogom prema zakonu i sudskoj praksi Vrhovnog suda i Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske. Za tužitelja koji je neosuđivana osoba bez ranijih malignosti u svojem poslovnom ili privatnom djelovanju i nadalje vrijedi Ustavom zagarantirana presumpcija nedužnosti i sama činjenica poduzimanja kaznenog progona protiv njega ili izricanje mu mjere zabrane obavljanja poslovne aktivnosti u svojstvu direktora, nije razlog za davanje otkaza. Nadalje, odredbom čl. 119. Zakona o radu da je propisan postupak prije otkazivanja ugovora o radu, bilo redovnog bilo izvanrednog. Svatko ima pravo da ga se prije donošenja odluke kojim mu se uskraćuju određena pravo predviđena Zakonom o radu sasluša prije donošenja odluke. Tužitelju je kazneni postupak imputiran jer je svoj posao radio odgovorno i savjesno sukladno pravilima struke, i svi su se događaji u društvu Ceste Šibenik d.o.o. negativni po tužitelja počeli događati u trenutku nezakonite obustave rada od strane radnika tuženika. Kako to i inače biva u Republici Hrvatskoj, tužitelj je kao odgovorni direktor ukazujući na devijacije sustava i nezakonitosti postupanja pojedinaca, bio predodređen za ”odstrijel” sa svojeg radnog mjesta. Tuženik nikada da tužitelja nije pisano upozorio na bilo kakvu povredu prava iz radnog odnosa niti je istoga pozvao da u bilo kojem trenutku iznese svoju obranu, čime da su prekršene odredbe koje bi se odnosile na predviđeni i ustaljeni način otkazivanja određenog ugovora. Stoga, kako poslodavac nije omogućio tužitelju da iznese svoju obranu, a nisu postojale okolnosti zbog kojih nije bilo opravdano očekivati od poslodavca da to učini, odluka o otkazu se i iz toga razloga ukazuje kao nezakonita. Isto tako, da su neosnovani navodi tuženika iz odgovora na tužbu kojim se osporava da bi tuženik bio u obvezi prije donošenja odluke o otkazu ugovora o radu tužitelju bio u obvezi savjetovati s radničkim vijećem, sukladno odredbi čl. 150. Zakona o radu, budući se i na ovaj pravni odnos, odnosno sami Ugovor o radu zaključen između tužitelja i tuženika primjenjuju odredbe Zakona o radu i postoji dužnost i obveza tuženika prije donošenja odluke savjetovati se sa radničkim vijećem. Svim opisanim su grubo povrijeđeni pozitivni zakonski propisi te sam predmetni Ugovor o radu, odnosno povrijeđena su prava iz radnog odnosa na štetu tužitelja. Svakako, tužitelj smatra kako nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 116. Zakona o radu za izvanredni otkaz ugovora o radu tužitelju, a na koji izvanredni otkaz se tuženik poziva u svom očitovanju na zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa tužitelja, kao i u odgovoru na tužbu, te slijedom svega iznesenog, tužitelj i nadalje ustraje ovom tužbom s prijedlogom da sud po provedenom postupku donese presudu kojom će usvojiti njegov tužbeni zahtjev i obvezati tuženika na naknadu parničnog troška.
4. Tuženik u odnosu na gornje navode tužitelja kako bi tuženik bio pasivno legitimiran jer je potpisnik Ugovora sa tužiteljem, ističe kako je jedini poslodavac tužitelja bilo društvo Ceste Šibenik d.o.o., da je tužitelj radio kao direktor i radnik društva Ceste Šibenik d.o.o., da je Ugovor potpisan od strane ovdje tuženika samo u ulozi skupštine društva Ceste Šibenik d.o.o. jer se radi o poziciji u upravi društva i to poziciji direktora istog, te da, kao što je isticano i u odgovoru na tužbu, Ugovor je samo formalno sklopljen sa tuženikom, kao osnivačem društva Ceste Šibenik d.o.o., kako bi se izbjeglo sklapanje ugovora sa samim sobom. Naime, tužitelj da je bio jedini član uprave odnosno direktor društva Ceste Šibenik d.o.o. Upravo je zato i prema odluci osnivača odnosno ovdje tuženika odlučeno da se, odredbom čl. 32. stavka 1. Izjave o osnivanju društva Ceste Šibenik d.o.o. od 27. srpnja 2012.g., odredi da s direktorom društva osnivač društva zaključuje ugovor o radu. Tumačenje tužitelja kako činjenica navedena u čl. 32.st.1. Izjave o osnivanju društva Ceste Šibenik d.o.o. da osnivač sklopi ugovor o radu s direktorom, istovremeno opravdava postavljanje ovog zahtjeva prema tuženiku (osnivaču društva) da je netočna i neosnovana. Poslodavac tužitelja da je isključivo društvo Ceste Šibenik d.o.o., a ne osnivač istog društva koji je ovdje pogrešno označen kao tuženik, te, kao što je ranije i isticano, da nema nikakve zapreke da se u osnivačkom aktu društva odredi da društvo prema članovima uprave zastupa osnivač, no to da ne opravdava ovakvo postavljanje tužbenog zahtjeva iz jednostavnog razloga što poslodavac tužitelja nije niti je ikada bio ovdje tuženik. Nadalje, tuženik navodi da je netočan i neosnovan navod tužitelja da tuženik ne osporava svoju pasivnu legitimaciju i da bi se navedeno potvrdilo okolnošću da je zaprimio zahtjev za zaštitu prava iz radnog odnosa kojeg mu je poslao tužitelj 27. studenog 2023. godine. Činjenica da je tuženik zaprimio pošiljku poslanu od strane tužitelja da ne dokazuje ništa, a posebice ne priznanje statusa tuženika u ovom postupku, te da je pasivna legitimacije nedvojbeno promašena, a tužitelj da je svoj zahtjev trebao usmjeriti prema društvu Ceste Šibenik d.o.o.. U odnosu na navode tužitelja kako je prema Ugovoru o radu poslodavac mogao rasporediti tužitelja na neko drugo radno mjesto i slično, ističe da su takvi navodi posve promašeni i posebice napominje na činjenicu da je Rješenjem Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KP-DO-15/23 od 04. rujna 2023. tužitelju izrečena mjera opreza zabrane obavljanja poslovne aktivnosti u svojstvu direktora, pa da se postavlja pitanje na koji način je tužitelj zamislio da je nastavak bilo kakve poslovne suradnje između njega i poslodavca moguć, te da navod tužitelja kako nije donesena valjana i zakonita odluka, predstavlja netočan i neistinit navod. U odnosu na navode tužitelja kako se radi o osobi bez ranijih malignosti u svojem poslovnom ili privatnom djelovanju, tuženik ističe kako navedeno nije bitno za predmet ovog postupka niti ima bilo kakvu dokaznu važnost u istome, da se ovdje ne radi o privatnoj ili poslovnoj prošlosti tužitelja, već o činjenicama da je pokrenut kazneni postupak i izrečena mjera opreza u odnosu na tužitelja što da je nedvojbeno dovoljno važna činjenica zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obiju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć. S obzirom na nedvojbenu činjenicu da je tužitelj opozvan s funkcije člana uprave trgovačkog društva CESTE ŠIBENIK d.o.o., iz ranije opisanih razloga, da je jasno da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 14. st. 3. Ugovora na koje se neosnovano poziva tužitelj, a prema kojima bi društvo Ceste Šibenik d.o.o. kao poslodavac bilo u obvezi tužitelju osigurati raspored na drugo radno mjesto.
5. U dokaznom postupku su izvedeni dokazi pregledom i čitanjem Ugovora o međusobnim odnosima Direktora i Društva o obnašanju funkcije Direktora Društva i Ugovor o radu od 30. ožujka 2022., Odluke o opozivu člana uprave trgovačkog društva Ceste Šibenik d.o.o. od 7. studenog 2023., Ur. broj: 03-2-2184/2023, Izjave Šibensko- kninske županije zastupane po županu dr. sc. ČI Klasa: 112-03/23-01/3, Ur. broj: 2182-06-23-1 od 8. studenog 2023., Zahtjeva za zaštitu prava iz radnog odnosa od 27. studenog 2023. s potvrdom slanja i povratnicom, Očitovanja tuženika Šibensko- kninske županije, Klasa: 112-10/23-01/4, Ur.broj: 2182-06-23-1 od 12. prosinca 2023., Rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku broj: KP-DO-15/23 od 4. rujna 2023., Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske posl.br. U-III-3241/2013 od 14. svibnja 2014. godine, Odluke Općinskog suda u Gospiću posl.br. Pr-73/2020-10 od 7. ožujka 2022. godine, Rješenja Županijskog državnog odvjetništva u Šibeniku, posl.br. Kis-DO-12/23, od 5. studenog 2024.g, Obavijesti Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, poslovni Kir-DO-86/2024 od 3. siječnja 2025. godine, Obavijesti Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, poslovni KO-DO-3/2025 od 3. siječnja 2025. godine, te saslušanjem stranaka.
6. Tužbeni zahtjev tužitelja je neosnovan.
7. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije, valja navesti da je tužitelj sklopio Ugovor o međusobnim odnosima direktora Društva i Društva o obnašanju funkcije Direktora Društva i Ugovor o radu upravo s tuženikom, koji je i donio pobijanu Izjavu o raskidu ugovora, radi čega sud utvrđuje da je tuženik pasivno legitimiran u ovoj pravnoj stvari.
8. Pregledom Ugovora o međusobnim odnosima direktora Društva i Društva o obnašanju funkcije Direktora Društva i Ugovora o radu razvidno je dakle da je isti sklopljen od strane osnivača Šibensko-kninske županije, ovdje tuženika, i direktora RI, ovdje tužitelja, dana 30. ožujka 2022.g., te da se istim uređuju odnosi između Društva i Direktora u svezi obavljanja dužnosti Direktora utemeljeni na odredbama čl. 29. do 32. Izjave o osnivanju trgovačkog društva Ceste Šibenik d.o.o. od 27. srpnja 2012.g., da je Direktor imenovan sukladno Odluci o imenovanju donesenoj od strane Nadzornog odbora Društva na 7. sjednici održanoj dana 24. veljače 2022.g. na mandatno razdoblje od četiri godine, da su istim regulirane, između ostalog, obveze, uvjeti i način rada direktora, te primanja direktora, da je navedenim Ugovorom o međusobnim odnosima direktora Društva i Društva o obnašanju funkcije Direktora Društva od 30. ožujka 2022.g., odredbom čl. 14. istog, regulirano da obje strane imaju pravo na jednostrani raskid ugovora u pisanom obliku, da prestankom obavljanja funkcije Direktora po isteku mandata ili sporazumnog raskida radnog odnosa Društvo se obvezuje direktoru osigurati raspored na drugo radno mjesto koje odgovara njegovoj stručnoj spremi, radnim sposobnostima i radnom iskustvu.
9. Pregledom Izjave o raskidu Ugovora o radu člana uprave (direktora) od dana 8. studenog 2023.g. razvidno je da je istu na temelju čl. 14.st.1. gore cit Ugovora, donio osnivač t.d. Ceste Šibenik d.o.o., a ovdje tuženik Šibensko-kninska županija na 14. sjednici Skupštine dana 8. studenog 2023.g. a da se toč. 1. raskida Ugovor o međusobnim odnosima direktora Društva i Društva o obnašanju funkcije Direktora Društva i Ugovor o radu od 30. ožujka 2022.g., da se raskid ugovora priopćava članu uprave (direktoru) bez odgađanja, da prava i obveze iz Ugovora prestaju s danom 12. studenog 2023.g. i da ta izjava stupa na snagu danom donošenja, uz obrazloženje da je ugovorom o radu ugovoreno da obje strane imaju pravo na jednostrani raskid ugovor u pisanom obliku, a da je član uprave - direktor - opozvan dužnosti direktora odlukom Nadzornog odbora donesenoj na 26. sjednici održanoj dana 7. studenog 2023.g. koja čini sastavni dio te izjave.
10. Pregledom Odluke Nadzornog odbora donesene na 26. sjednici održanoj dana 7. studenog 2023.g. razvidno je da se istom Odlukom RI opoziva s funkcije člana uprave t.d. Ceste Šibenik d.o.o., da se Odluka donosi iz razloga što je Rješenjem ŽDO u Šibeniku KP-DO-15/23 od 4. rujna 2023.g. istom izrečena mjera opreza zabrane obavljanja aktivnosti u svojstvu direktora, a s obzirom da postupak pred nadležnim tijelima do dana donošenja te Odluke nije pravomoćno okončan, dok drugih okolnosti koje bi dovele do opoziva člana uprave nema, osim onih objektivnih okolnosti uzrokovanih postupanjem nadležnih tijela RH, a koje su izvan ingerencije Nadzornog odbora, te se istom Odlukom stavlja izvan snage prethodno Rješenje o privremenoj suspenziji direktora s danom 12. studenog 2023.g. koja Odluka, sukladno čl. 423.st.1. Zakona o trgovačkim društvima, nema utjecaja na pravo člana iz ugovora koji je isti sklopio s društvom Ceste Šibenik d.o.o.
11. Tužitelj RI na ročištu glavne rasprave iskazuje da prvenstveno u cijelosti ostaje kod svih činjeničnih navoda iznijetih u tužbi i tijekom raspravljanja, te suviše mu je tim činom narušeno zdravlje, čast i ugled, da prije ovog otkaza, odnosno raskida ugovora, nije imao zdravstvenih problema, odnosno, da nisu bile takve posljedice pa da mu je i odrezan prst na nozi, da cijeli ovaj proces je na neki način montiran, a cijeli njegov kazneni progon posljedica toga što se dirnuo u nečije osobne interese i to što je u tvrtki u kojoj je bio direktor ukazao na probleme u poslovanju, popravio učinkovitost i profitabilnost, na način da je u prvoj godini njegovog mandata dobit povećana za šest puta u odnosu na prethodnu, da je po nalogu vlasnika i nadzornog odbora pripremio i proveo novu organizaciju koja je imala za cilj povećanje profitabilnosti i učinkovitosti tvrtke a samim tim i dugoročno održivo poslovanje na tržištu. Kao posljedica uvođenja nove organizacije da je bila da su određeni ljudi trebali biti premješteni na nove poslove koji su doveli u pitanje njihove povlastice koje su do jučer imali i zbog toga da je isprovociran štrajk kojem je u osnovi bilo potpisivanje novog kolektivnog ugovora dok je onaj koji je bio potpisan bio na snazi do 10 mjeseca 2023. Stav uprave da je bio da će pristupiti pregovorima o produženju novog kolektivnog ugovora sukladno važećem ugovoru koje je iste predviđao za rujan iste godine. Prilikom štrajka četiri puta da je zvao policiju jer mu je bila ugrožena sigurnost i pravo za rad da bi to kulminiralo tako da je djelatnik koji je predsjednik radničkog vijeća nepozvan neovlašteno upao u njegov ured, uništio imovinu, slomio mu dva rebra i da je policija nakon obavljenog kriminalističkog očevida koje je fotodokumentirano podnijela kaznenu prijavu nadležnom državnom odvjetništvu koje ni nakon godinu dana tu istu proglasilo kao neosnovanu. Unatoč priloženoj liječničkoj dokumentaciji koja je napravljena nakon tog događaja u prisutnosti djelatnika PU Šibenik, po rješenju nadležnog Državnog odvjetništva proizlazi da je sam sebe ozlijedio. Nakon toga da je preuzeo kazneni progon i već je prošlo više od godinu dana od navedenog čina, a pripremno ročište da nije zakazao. Nadalje ističe da je formalnopravno potpisao ugovor o radu sa Županijom isto tako i raskid ugovora po istoj proceduri i također da je pokrenuo postupak pred Trgovačkim sudom i postupak da je u tijeku protiv odluke o opozivu, te da vjeruje da živi u pravnoj državi i da je čovjek nevin dok mu se ne utvrdi suprotno i shodno tomu po njemu da ne postoji razlog za raskid ugovora o radu. Naposljetku da je podnio zahtjev za zaštitu svog prava Županiji i da se ona očitovala, te da mu nije osigurala raspored na drugo radno mjesto. 12. Zakonski zastupnik tuženika ČI iskazuje da je kao Župan Šibensko- kninske županije i kao predstavnik osnivača sa tužiteljem zaključio ugovor o međusobnim odnosima direktora i društva o obnavljanju funkcije direktora društva i ugovor o radu dana 30.ožujka 2022. i sukladno ovom ugovoru da je tužitelj obnašao funkciju direktora poduzeća Ceste Šibenik d.o.o., a do ove pobijane Izjave o raskidu ugovora da je došlo zbog toga što je gospodin RI dobio zabranu obavljanja dužnosti direktora, a i samim tim više nije imalo smisla da bude direktor kada nije smio obavljati te poslove. iskazuje da je više puta obavio razgovore sa tužiteljem prije donošenja ove odluke koju je donio nadzorni odbor. Nadalje, da može istaknuti i to, a što je već i odvjetnik Avdagić istaknuo protivljenje i isticanje promašene pasivne legitimacije te stoga što nije poslodavac tužitelja Šibensko-kninska županije već da je poslodavac trgovačko društvo, a župan je po osnivačkom aktu Skupštine, jer kad bi se uvažio ovakav tužbeni zahtjev potpuno da bi se srušila logika Zakona o trgovačkim društvima jer ovo nije ustanova po kojoj osnivač potpuno i solidarno odgovara već je trgovačko društvo koje odgovara ograničeno u iznosu temeljnog kapitala. Nadalje navodi da Šibensko-kninska županija ne osigurava raspored na drugo radno mjesto već to čini direktor društva unutar društva., a to je u tom trenutku trebao biti prokurist gospodin II kojeg je postavio a kasnije novi direktor s tim da ovdje ponovno ističe promašenu pasivnu legitimaciju jer se traži nešto što ne smije, niti ima ovlasti napraviti. Radi pojašnjenja iskazuje da Skupština potpisuje ugovor sa direktorom, a kad prestane biti ugovor Skupština više nema ovlasti nad nijednim zaposlenikom tvrtke tj. trgovačkog društvo već to ima direktor ili prokurist. Iskazuje da je odgovorio na zahtjev tužitelja za zaštitu prava dana 12.12.2023., a da mu nije poznato da li je i kada tužitelj odjavljen sa HZMO-a, te da po Zakonu o trgovačkim društvima za razrješenje člana uprave u d.o.o.- u se ne traži obrazloženje i naposljetku, sve što je tužitelj iskazao u gornjem svom iskazu da je istina, no ovdje da je pogriješio pasivnu legitimaciju.
13. Ocjenom ovako u postupku izvedenih dokaza, kako pojedinačno, tako u njihovoj ukupnosti (čl. 8. ZPP) u ovosudskom postupku je utvrđeno da je tužitelj imao sklopljen ugovor o obavljanju poslova direktora kod t.d. Ceste Šibenik koji je sklopio sa tuženikom dana 30. ožujka 2022.g. suglasno Zakonu o trgovačkim društvima, ali koji ugovor je u sebi sadržavao i uglavke ugovora o radu, da je nesporno tužitelj bio jedini član uprave društva, da mu je pobijanom izjavom tuženika od 8. studenog 2023.g. raskinut ugovor o radu člana uprave, te dan ranije, odnosno 7. studenog 2023.g., odlukom Nadzornog odbora t.d. Ceste Šibenik d.o.o. opozivan s funkcije člana uprave – direktora, a iz razloga što je tužitelju izrečena od strane ŽDO Šibenik mjera opreza zabrane obavljanja poslovne aktivnosti u svojstvu direktora, zbog sumnje u kazneno djelo protiv gospodarstva, zlouporabe povjerenja u gospodarskom poslovanju.
14. Iz Obavijest Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, poslovni Kir-DO-86/2024 od 3. siječnja 2025. godine i Obavijest Općinskog državnog odvjetništva u Šibeniku, poslovni KO-DO-3/2025 od 3. siječnja 2025. godine, razvidno je da je protiv RI, ovdje tužitelja, zbog kaznenog djela zlouporabe položaja i ovlasti iz čl. 291. st. 1. Kaznenog zakona podignuta optužnica.
15. U smislu čl. 424.st.1. Zakona o trgovačkim društvima članovi društva mogu svojom odlukom u svako doba opozvati člana uprave.
16. Društvo i član uprave mogu slobodno ugovorom urediti svoje međusobne odnose, a to mogu učiniti sklapanjem ugovora o radu, ugovora o djelu ili nekog drugog ugovora, a u konkretnom slučaju ugovor o radu je uključen u ugovor o obavljanju poslova direktora društva.
17. Opoziv člana uprave u konkretnom slučaju jeste osobito važna činjenica zbog koje uz uvažavanje svih okolnosti i interesa obuju ugovornih strana nastavak radnog odnosa nije moguć.
18. Naime, opozivom člana uprave tužitelj je izgubio pravo voditi poslove tuženika i zastupati ga. Budući su mu to bile jedine obveze iz radnog odnosa prema sklopljenom ugovoru o radu, opozivom je prestala potreba za njegovim radom i on više za tuženika ne može obavljati bilo koji posao predviđen ugovorom o radu.
19. Nastavak radnog odnosa u konkretnom slučaju nije moguć, jer tužitelj nakon odluke o opozivu više ne može voditi poslove ni zastupati tuženika niti sud svojom odlukom može naložiti tuženiku da ga vrati na te poslove, budući da prema odredbi čl. 423. st. 2. ZTD upravu društva svojom odlukom imenuju članovi društva. Treba reći da se na ugovor o radu u smislu odredbe čl. 6. ZR primjenjuju u skladu s naravi toga ugovora i opći propisi obveznog prava. Polazeći od načela slobode uređivanja obveznih odnosa iz čl. 10. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 73/91, 53/91, 3/94, 7/96, 112/99. i 88/01), koji se u ovom slučaju primjenjuje temeljem odredbe čl. 1163. Zakona o obveznim odnosima («Narodne novine» broj 35/05), stranke su mogle ugovoriti da se opoziv imenovanja direktora smatra važnom činjenicom koja dovodi do nemogućnosti nastavka radnog odnosa i da slijedom toga predstavlja razlog za izvanredni otkaz ugovora o radu. To nije u suprotnosti s Ustavom Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili s moralom društva. Zapravo je logično da se ugovori da opoziv člana uprave predstavlja i važan razlog koji dovodi do prestanka ugovora o radu u situaciji kada ugovorom o radu nije predviđena mogućnost obavljanja bilo kakvih drugih obveza iz radnog odnosa, osim onih koje spadaju u obveze direktora (člana uprave).
20. Slijedom svega navedenog valjalo je tužbeni zahtjev tužitelja odbiti i presuditi kao u toč. I. izreke.
21. Odluka o parničnom trošku temelji se na čl. 151., 154. st. 1., čl. 155. i čl. 164. ZPP. Tuženiku je tako, imajući u vidu vrijednost predmeta spora, za puni uspjeh u parnici, valjalo priznati sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika kako slijedi: za sastav odgovora na tužbu od dana 20.3.2024.g. iznos od 500,00 Eura, za zast. na roč. 3.10.2024.g.- 125,00 Eura, za sastav podneska od 22.11.2024.g.- 125,00 Eura, za zast. na roč. 25.11.2024.g.- 125,00 Eura, za sastav podneska od 14.1.2025.g.- 125,00 Eura i za zast. na roč. 23.1.2025.g.- 125,00 Eura, odnosno, sveukupno, uvećano za 25% PDV-a, 1.250,00 Eura, koliko je tužitelj dužan naknaditi tuženiku na ime parničnog trošak, a pobliže opisano u toč. II. izreke.
U Šibeniku, dana 17. veljače 2025. godine
Sudac:
Silvana Klisović
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nezadovoljna stranka ima pravo žalbe drugostupanjskom Županijskom sudu u roku od 15 dana. Rok za žalbu za stranku kojoj je presuda uručena na ročištu na kojem je ista objavljena, počinje teći od dana održanog ročišta na kojem je presuda objavljena, odnosno, uručena. Za ostale stranke rok za žalbu teče od dana primitka pismenog otpravka presude. Žalba se podnosi putem ovog suda, pismenim putem, u dovoljnom broju primjeraka za sud i protivnu stranku.
DN-a: sadržana na zapisniku ročišta na kojem je presuda objavljena
