REPUBLIKA HRVATSKA
Županijski sud u Puli – Pola
Poslovni broj: Gž R-20/2025-2
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatski telekom d.d. Zagreb, Radnička cesta 21, OIB: 81793146560, zastupan po odvjetničkom društvu Ruždjak i partneri, po punomoćniku odvjetniku Marijanu Ruždjaku, protiv tuženice JP iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Mislavu Matijeviću, odvjetniku iz Osijeka, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženice protiv presude Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Pr-160/2024-12 od 20. prosinca 2024., u sjednici vijeća održane 17. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana žalba tuženice JP te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Vinkovcima, poslovni broj: Pr-160/2024-12 od 20. prosinca 2024. u cijelosti.
II. Odbijaju se zahtjevi tužitelja i tuženice za naknadu troškova ovog žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovani.
Obrazloženje
1. Presudom suda prvog stupnja u točki I izreke naloženo je tuženici da u roku od 15 dana tužitelju isplati neto iznos od 20.386,22 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od 20. svibnja 2020. do isplate po preciziranoj kamatnoj stopi, u točki II izreke naloženo je tuženici da u roku od 15 dana tužitelju naknadi trošak postupka u iznosu od 2.812,82 eura zajedno pripadajućim zateznim kamatama u roku od 15 dana.
2. Protiv te presude žalbu koja je pravovremena i dopuštena podnosi tuženica zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka i pogrešne primjene materijalnog prava s prijedlogom da se presuda preinači u smislu žalbenih navoda podredno ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje. Potražuje trošak za sastav žalbe i sudske pristojbe na žalbu.
3. Sa žalbom je postupljeno sukladno odredbi čl. 359. st.1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP).
4. Tužitelj je dostavio odgovor na žalbu u kojem u bitnome navodi da je pobijana presuda zakonita i pravilna a žalba tužene neosnovana. Predlaže njeno odbijanje i potvrđivanje presude suda prvog stupnja. Potražuje trošak sastava odgovora na žalbu i sudske pristojbe na taj podnesak.
5. Žalba tuženice JP nije osnovana.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja prema tuženici za povrat iznosa isplaćene otpremnine stečene bez osnova donosno na osnovi koja je kasnije otpala.
7. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga kao i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da je prvostupanjski sud na potpuno i pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo. Nije utvrđena nijedna bitna povreda odredaba parničnog postupka na koju ukazuje žalitelj, pogotovo ne ona iz čl. 354. st.2. t.11. ZPP- a. Prvostupanjski sud nije počinio ni povrede parničnog postupka na koje se pazi po službenoj dužnosti.
8. Između stranaka je nesporno utvrđeno da je tuženica imala sklopljen Ugovor o radu s tužiteljem od 1. srpnja 2015. te da je isti otkazan Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2016. te da tužena nije tužitelju po njegovom zahtjevu isplatila iznos od 153.600,00 kuna/20.386,22 eura.
9. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva te da li je taj zahtjev tužitelja zastario. 10. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski je sud sukladno čl. 8. ZPP-a pravilno utvrdio slijedeće relevantne činjenice:
- da je tužitelj tuženoj otkazao Ugovor o radu broj: H3-2362429-488-2015 od dana 1. srpnja 2015. Odlukom o poslovno uvjetovanom otkazu ugovora o radu od 1. travnja 2016.;
- da je u toj odluci o otkazu navedeno da tužena ima pravo na otpremninu, koja dospijeva u roku od 15 dana od dana prestanka radnog odnosa;
- da je po toj Odluci o otkazu tuženoj radni odnos prestao 5. srpnja 2017. a da joj je tužitelj na ime otpremnine 14. srpnja 2017. isplatio iznos od 153.600,00 kuna/20.386,22 eura;
- da je po tužbi tužene pravomoćnom presudom Općinskog suda u Osijeku poslovni broj: Pr-408/2016 od 9. svibnja 2019. utvrđeno da je predmetni otkaz nedopušten, da radni odnos tuženici kod tužitelja nije prestao te da je tužitelj dužan tuženu vratiti na rad (u tom dijelu Županijski sud u Osijeku presudom poslovni broj: GžR-379/2019-2 od 5. ožujka 2020. je potvrdio tu prvostupanjsku presudu);
- da je tužitelj pozvao tuženu dopisom od 19. svibnja 2020. na povrat isplaćene otpremnine, obzirom da je otpala pravna osnova po kojoj je ona isplaćena;
- da zatezna kamata na dosuđeni iznos teče od 20. svibnja 2020., dan nakon što je tužitelj pozvao tuženu na povrat isplaćenog bez osnove
- te da je neosnovan prigovor zastare obzirom je odluka Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: GžR-37972019-2 doneseno 5. ožujka 2020., a tužba je u ovom predmetu podnesena unutar roka od 5 godina (čl.225. Zakona o obveznim odnosima - „Narodne novine“ broj: 35/2005., 41/2008., 125/2011., 78/2015., 29/2018., 126/2021., 114/2022., 156/2022. i 155/2023., dalje: ZOO-a).
11. Na temelju prednjih činjeničnih utvrđenja sud prvog stupnja i ovaj sud prihvaća utvrđenje da je otpremnina tuženici isplaćena zbog poslovno uvjetovanog otkaza ugovora o radu, a kako je otkaz pravomoćnom sudskom presudom utvrđen nezakonitim i nedopuštenim, to je otpala osnova temeljem koje je tuženica primila sporni iznos, čime je nastupila obveza tuženice istoga vratiti tužitelju sa kamatom od dana 20. svibnja 2020.
12. Prema odredbi članka 1111. ZOO-a kad dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakonu, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno, ako to nije moguće, naknaditi vrijednost postignute koristi (stavak 1.), pod prijelazom imovine razumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom (stavak 2.) dok obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kad se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala (stavak 3.). Odredbom članka 1115. ZOO-a propisano je da kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
13. Kako je navedeno ovaj sud prihvaća u cijelosti utvrđenje prvostupanjskog suda da je tužitelj sporni iznos tuženoj isplatio po osnovi otpremnine, upravo i samo zato što joj je otkazao ugovor o radu poslovno uvjetovanim otkazom, a što proizlazi iz Odluke o otkazu ugovora o radu (list 26 spisa). Obzirom je tužena kod suda tražila zaštitu svog radnog prava, koju je i dobila obzirom je njen zahtjev za utvrđenje da je nedopuštena i nezakonita navedena Odluka o otkazu i da ju je tužitelj dužan vratiti na rad, pravomoćno usvojen, time je otpala osnova po kojoj joj je otpremnina isplaćena. Tužena nije dokazala da bi joj sporni iznos bio isplaćen po nekoj drugoj osnovi.
13.1. Stoga je pravilnom primjenom odredbe čl. 1111. st.1. i 3. ZOO-a utvrđena njena obveza vraćanja iznosa neosnovano isplaćene otpremnine.
14. Prema odredbi čl. 1115. ZOO kad se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi i platiti zatezne kamate, i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
15. U ovom konkretnom slučaju zatezna kamata je dosuđena od kada je tužitelj pozvao tuženu na povrat spornog iznosa, što nije protivno navedenoj zakonskoj odredbi.
16. Saznanjem tužene da je otpala pravna osnova za prijelaz imovine tužitelja u imovinu tužene, prestala je po ocjeni ovoga suda savjesnost tužene pa je od tog trenutka ona postala nesavjestan stjecatelj i od tog trenutka je nastala njena obveza vratiti ono što je primila na temelju osnove koja je kasnije otpala.
17. Neosnovano žalitelja smatra da je nastupila zastara tužiteljeve tražbine obzirom da se zastarni rok ima sagledati prema pravilima o stjecanju bez osnove, odnosno prema odredbi čl. 225. ZOO-a, koju je sud prvog stupnja pravilno primijenio. Navedena presuda Županijskog suda u Osijeku poslovni broj: Gž R-379/2019-2 donesena je 5. ožujka 2020., pa računajući od tada do podnošenja ove tužbe (30. kolovoza 2024.). petogodišnji zastarni rok nije istekao.
18. Odluku o troškovima postupka temelji se na pravilnoj primijeni članka 154. stavak 1. ZPP-a u svezi s člankom 155. ZPP-a te relevantnih odredbi Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj: 142/12., 103/14., 118/14. i 107/15., 37/22. i 126/22.).
19. Slijedom iznijetog valjalo je žalbu tuženice odbiti kao neosnovanu i odlučiti kao u izreci ove presude, pozivom na članak 368. stavak 1. ZPP-a.
20. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova u svezi datog odgovora na žalbu odbijen je kao neosnovan iz razloga što je utvrdio da on nije bio potreban za odlučivanje o žalbi tužene, (čl. 155. st.1. ZPP-a) dok je zahtjev tužene za naknadu troškova žalbenog postupka odbijen jer ona sa svojim pravnim lijekom nije uspjela (čl. 166. st.1. u svezi s čl. 154. st.1. ZPP-a).
U Puli 17. veljače 2025.
Predsjednik vijeća
Marija Sošić
