Poslovni broj: Us I-2294/2024-3
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu tog suda Leandri Mojtić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje zapisničarke Zrinke Pivac, upravnom sporu tužitelja DĐ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenica Sandra Wagner odvjetnica u Metkoviću, A. Hebranga 6, protiv tuženika Grada Vrgorca, Vrgorac, Tina Ujevića 8, OIB: 81573770233, kojeg zastupa gradonačelnik IĐ, radi poništenja Odluke Gradskog vijeća Grada Vrgorca o zamjeni nekretnina, odlučujući o tužbi tužitelja, izvanraspravno 17. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
Tužba se odbacuje.
Obrazloženje
1. Tužitelj je ovom Sudu podnio tužbu 30. rujna 2024. protiv tuženika Grada Vrgorca, radi poništenja Odluke Gradskog vijeća Grada Vrgorca o zamjeni nekretnina KLASA:024-04/24-01/43, URBROJ: 2181-15-01/01-24-1 od 3. rujna 2024. Tužitelj u tužbi opisuje kronologiju predmetne upravne stvari te navodi da je citiranom Odlukom odobrena zamjena nekretnina između Grada Vrgorca s jedne strane, te HĐ s druge strane, na način da Grad Vrgorac daje u vlasništvo HĐ Jukiću nekretninu izvanknjižno vlasništvo označenu kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanu u Posjedovni list 643 u naravi poslovni prostor u prizemlju gospodarske zgrade poslovne namjene površine 64 m2, dok HĐ daje Gradu Vrgorcu tri poslovna prostora jedan površine 27,54 m2, drugi površine 13,12 m2 te treći površine 13,37 m2, koji prostori se nalaze na k. č. zgr. [katastarska čestica] upisane u ZU 2591 k. o. [katastarska općina]. Osim ovoga, da je HĐ dužan platiti 11.585,74 EUR, što predstavlja razliku tržišne vrijednosti nekretnina koje su predmet zamjene. Tužitelj navodi da predmetnu Odluku pobija zbog pogrešne primjene materijalnog prava te pogrešne primjene odredbi postupka; da je podnositelj prijedloga za donošenje osporavane Odluke sam Gradonačelnik, koji je na 9.sjednici Gradskog vijeća naveo kako je predmetna zamjena od interesa i važnosti za Grad, jer da je nekretnina koju Grad daje u zakup izvanknjižno vlasništvo, dok su nekretnine koje se daju Gradu uknjiženo vlasništvo; da je ova ponuda HĐ jako dobra i ako se ne prihvati da se šteti Gradu; da se dobivanjem uknjiženih prostora HĐ otvara mogućnost realizacije projekta galerijskog prostora D i čekaonice s prodavaonicom karata i sanitarnim čvorom. Kao dokaz na navedene tvrdnje poziva se na Poziv za 19. sjednicu Gradskog vijeća Grada Vrgorca od 26.kolovoza 2024.g., prijedlog odluke o zamjeni nekretnina od 26.kolovoza 2024.g., nacrt odluke uz prijedlog, Zapisnik s 19. sjednice Gradskog vijeća Grada Vrgorca od 3.rujna 2024.g. Nadalje navodi da je tužitelj prije donošenja osporavane Odluke i to u svibnju 2024.g. poslao ponudu za zamjenu nekretnina, zajedno s HĐ, a obje ponude da su odbijene, tj. da se o njima nije raspravljalo na prethodnoj sjednici Gradskog vijeća, a sada da je HĐ svoju ponudu proširio, a da se tužiteljeva ponuda uopće nije razmatrala, niti da je Grad Vrgorac objavio poziv za dostavu potencijalnih ponuda. Zatim navodi da je prije održavanja sporne sjednice Gradskog vijeća tužitelj dostavio Gradu Vrgorcu dopis od 29. kolovoza 2024.g. te da je tražio da se isti dostavi svim vijećnicima, međutim da dopis nije dostavljen službenim putem, pa da je tužitelj isti poslao vijećnicima, a u kojem dopisu da se ukazalo na određene nepravilnosti, tj. kršenje zakonskih odredbi kada je u pitanju predmetna zamjena, a koji dopis da je Gradonačelnik tumačio kao vršenje pritiska na Gradsko vijeće, odnosno vijećnike. Da je uz poziv za sjednicu vijećnicima stigao i nacrt ugovora o zamjeni za HĐ, ali ne i za DĐ, ovdje tužitelja, koji je ranije dostavio ponudu, pa da se opravdano postavlja pitanje kako je i na temelju čega tužitelj izostavljen iz ove zamjene. Da nigdje nije objavljen niti poziv da se jave zainteresirane osobe, što da nije uobičajeno ako već postoji interes Grada za poduzimanje ovakvih radnji, a taj interes da definitivno ne postoji. Kao dokaz na navedenu tvrdnju poziva se na dopis tužitelja od 29.kolovoza 2024.g., vlasničke listove 2591 i 2700 k. o. [katastarska općina]. Stoga, da preostaje zaključak da se sklapanjem ovog pravnog posla pogodovalo baš HĐ i to na inicijativu Gradonačelnika Grada Vrgorca, međutim da bi se takva zamjena realizirala, da je bilo potrebno najprije utvrditi kakav je interes Grada Vrgorca da uopće pristupa sklapanju tog pravnog posla, sve sukladno čl. 23. Odluke o raspolaganju nekretninama u vlasništvu Grada Vrgorca. Da se postavlja pitanje kakva se uopće djelatnost može obavljati u prostoru veličine 13 m2, a da to svakako ne može biti galerijski prostor, a gradska vijećnica OĐ da je demantirala tvrdnju gradonačelnika za otvaranje prodavaonice karata, iz koje diskusije da se zaključuje kako se definitivno ne radi o prodaji karata za autobuse. Ukoliko je interes Grada Vrgorca za otvaranje galerijskog prostora, da ga onda svakako ima u prostoru svog izvanknjižnog vlasništva od 64 m2 površine, međutim da bi se zamjena i realizirala, da je svakako potrebno kumulativno ispunjenje dviju pretpostavki, a to je interes Grada Vrgorca i javni natječaj, a što da je izrijekom propisano Zakonom o vlasništvu i drugim stvarnim pravima. Da je odredbom čl. 391. st.1. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima propisano da nekretninu u vlasništvu jedinica lokalne samouprave i jedinica područne regionalne samouprave tijela nadležna za njihovo raspolaganje mogu otuđiti ili njome na drugi način raspolagati samo na osnovi javnog natječaja i uz naknadu utvrđenu po tržišnoj cijeni. Stavkom 5. istog članka, da je propisano da su svi pravni poslovi sklopljeni protivno odredbama tog članka ništetni. Dakle, da Gradsko vijeće Grada Vrgorca nije moglo na ovakav način uopće raspolagati predmetnim poslovnim prostorom bez javnog natječaja, te da je sporna odluka donijeta suprotno odredbi čl. 391. Zakona o vlasništvu i drugim stvarnim pravima, pa je kao takva ništetna, radi čega je predložio da Sud nakon održane rasprave i izvedenih dokaza donese presudu kojom će poništiti Odluku o zamjeni nekretnina Gradskog vijeća Grada Vrgorc,a KLASA: 024- 04/24-01/43, URBR: 2181-15-01/01-24-1od 3. rujna 2024.
2. Ispitujući urednost tužbe u skladu s odredbama čl. 43. Zakona o upravnim sporovima (Narodne novine, broj: 36/24, dalje ZUS-a) ovaj Sud ocjenjuje da nisu ispunjene pretpostavke za vođenje upravnog spora, a sve iz razloga koji slijede u daljnjem obrazloženju rješenja.
3. Prema odredi članka 2. stavka 1. ZUS-a cilj Zakona je osigurati zakonitost i sudsku zaštitu prava i pravnih interesa fizičkih i pravnih osoba i drugih stranaka povrijeđenih pojedinačnom odlukom ili postupanjem javnopravnog tijela, dok prema stavku 2. toga članka javnopravnim tijelom u smislu toga zakona smatra se tijelo državne uprave i drugo državno tijelo, tijelo jedinice lokalne i područne (regionalne) samouprave, pravna osoba koja ima javnu ovlast i pravna osoba koja obavlja javnu službu (pružatelj javnih usluga).
4. Prema odredbi članka 3. stavka 1. točkama 1. do 4. ZUS-a predmet upravnog spora je ocjena zakonitosti pojedinačne odluke javnopravnog tijela (upravnog akta), ocjena zakonitosti postupanja i propuštanja javnopravnog tijela iz područja upravnog prava da u zakonom propisanom roku odluči o pravu, obvezi ili pravnom interesu ili redovitom pravnom lijeku stranke odnosno da postupi prema propisi te ocjena zakonitosti sklapanja, raskidanja i izvršavanja upravnog ugovora, s time da je točkom 1. toga stavka upravni akt određen kao pojedinačna odluka kojom je javnopravno tijelo odlučilo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari. U tom smislu, elementi pojma pojedinačne odluke pretpostavljaju određenog nosioca, autoritativnost, pravno djelovanje, konkretnost i da se takva odluka donosi u nekoj upravnoj stvari.
5. Prema odredbi članka 2. stavku 1. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, broj: 47/09. i 110/21., u daljnjem tekstu: ZUP-a) upravnom stvari smatra se svaka stvar u kojoj javnopravno tijelo u upravnom postupku rješava o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičke ili pravne osobe ili drugih stranaka (u daljnjem tekstu: stranke) neposredno primjenjujući zakone, druge propise i opće akte kojima se uređuje odgovarajuće upravno područje.
6. U skladu s naprijed citiranim odredbama ZUS-a i ZUP-a proizlazi da kumulativne pretpostavke da bi se pojedini predmet smatrao upravnom stvari koja bi bila podvrgnuta upravno - sudskoj kontroli podrazumijevaju: a) odlučivanje javnopravnog tijela, b) odlučivanje u upravnom postupku, c) odlučivanje o pravima, obvezama ili pravnim interesima fizičkih ili pravnih osoba ili drugih stranaka i d) neposredna primjena zakona, drugih propisa ili općih akata, kojima je uređeno pojedino upravno područje.
7. Nije sporno da je Odlukom Gradskog vijeća Grada Vrgorca o zamjeni nekretnina KLASA:024-04/24-01/43, URBROJ: 2181-15-01/01-24-1 od 3. rujna 2024. odobrena zamjena nekretnina između Grada Vrgorca s jedne strane, te HĐ s druge strane, na način da Grad Vrgorac daje u vlasništvo HĐ nekretninu izvanknjižno vlasništvo označenu kao k. č. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] upisanu u Posjedovni list 643 u naravi poslovni prostor u prizemlju gospodarske zgrade poslovne namjene površine 64 m2, dok HĐ daje Gradu Vrgorcu tri poslovna prostora jedan površine 27,54 m2, drugi površine 13,12 m2 te treći površine 13,37 m2, koji prostori se nalaze na k. č. zgr. [katastarska čestica] upisane u ZU 2591 k. o. [katastarska općina], na način pobliže određen i sadržan citiranoj Odluci.
8. Sporno je može li Odluka tuženog tijela biti predmet ocjene u upravnom sporu, odnosno je li riječ o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela čiju se zakonitost razmatra unutar upravno-sudske kontrole.
9. Po ocjeni ovog Suda, u konkretnom slučaju ne radi se o upravnom aktu u smislu odredbe članka 3. Zakona o upravnim sporovima, kojim bi javnopravno tijelo odlučivalo o pravu, obvezi ili pravnom interesu stranke u upravnoj stvari, već se radi o upravljanju imovinom kojom vlasnik upravlja u skladu sa svojim vlasničkim ovlaštenjima.
10. Slijedom navedenog, a u skladu s naprijed citiranim odredbama ZUS-a i ZUP-a, Sud ocjenjuje da u konkretnom predmetu nije riječ o pojedinačnoj odluci javnopravnog tijela kojom se odlučuje o ikakvim pravima, obvezama i pravnim interesima tužitelja na području upravnog prava u smislu odredbi članka 3. ZUS-a i članka 2. stavka 1. ZUP-a. Nije riječ o odluci koja bi bila predmet ocjene u upravnom sporu i o situaciji u kojoj bi tužitelju bila osigurana upravno-sudska zaštita već o Odluci kojom je Grad Vrgorac, kao jedinica lokalne samouprave, odlučivao o zamjeni nekretnina u vlasništvu te jedinice lokalne samouprave, pa je u tom postupku nastupala kao vlasnik predmetne nekretnine. Stoga se u konkretnom slučaju radi o aktu raspolaganja vlasnika, u kom slučaju je sudska zaštita osigurana izvan upravnog spora, odnosno pred redovnim sudom u smislu odredbe čl. 34. st. 2. Zakona o parničnom postupku ( Narodne novine, broj: 53/1991, 91/1992, 112/1999, 129/2000, 88/2001, 117/2003, 88/2005, 2/2007, 96/2008, 84/2008, 123/2008, 57/2011, 25/2013, 89/2014, 70/2019, 80/2022, 114/2022, 155/2023). Dakle, ne radi se o upravnom aktu, odnosno o odlučivanju o upravnoj stvari u upravnom postupku, a kako to tužitelj pogrešno smatra. Naprijed navedeno pravno shvaćanje izraženo je u brojnim sudskim odlukama, pa tako primjerice i u Odlukama Visokog upravnog suda RH posl. br. Usž- 4203/18-2 od 11. rujna 2019., Usž- 4207/18-2 od 3. srpnja 2019., Usž- 1535/19-2 od 10. rujna 2020.
11. Stoga, a budući da ne postoje pretpostavke za vođenje upravnog spora, valjalo je, na temelju odredbi članka 46. stavka 1. točke 2. i 7. ZUS-a, odbaciti tužbu kao nedopuštenu, odnosno riješiti kao u izreci.
U Splitu 17. veljače 2025.
S U D A C
Leandra Mojtić
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba u roku 15 dana od dana dostave. Žalba se podnosi ovome sudu u 4 primjerka, a o njoj odlučuje Visoki upravni sud Republike Hrvatske.
DNA:
- tužitelju po opunom.
- pozvati tužitelja na uplatu sudske pristojbe za tužbu 53,09 eura / 400,00kn i za presudu 66,36 eura / 500,00 kn, po pravom.
- u spis
- kal. do 03.03.2025.