REPUBLIKA HRVATSKA

ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola

Poslovni broj Gž R-14/2025-2

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužiteljice JV iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koju zastupa punomoćnica Maja Buhin, odvjetnica u Zagrebu, protiv tužene Croatia osiguranja d.d., Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužiteljice protiv presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12713/2021-31 od 6. rujna 2024., u sjednici održanoj 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužiteljice protiv odluke o glavnoj stvari sadržane u točkama 2. i 3. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12713/2021-31 od 6. rujna 2024. te se navedena presuda u tom dijelu potvrđuje.

II. Djelomično se uvažava žalba tužiteljice protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki 4. izreke presude Općinskog radnog suda u Zagrebu poslovni broj Pr-12713/2021-31 od 6. rujna 2024. te se navedena točka izreke presude preinačuje tako da glasi:

„Nalaže se tuženici naknaditi tužiteljici troškove postupka u iznosu od 199,08 eura sa zateznim kamatama koje teku od 6. rujna 2024. do isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.“

III. Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troškova žalbe.

Obrazloženje

1. Presudom suda prvoga stupnja odlučeno je:

- naloženo je tuženici isplatiti tužiteljici na ime naknade neimovinske štete iznos od 341,76 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva 29. lipnja 2021. do isplate, u roku od 15 dana (točka 1. izreke),

- odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice u iznosu od 1.450,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od podnošenja odštetnog zahtjeva (29. lipnja 2021.) do isplate (točka 2. izreke),

- odbijen je tužbeni zahtjev tužiteljice za naknadu imovinske štete s osnove pružene tuđe pomoći i njege u iznosu od 74,32 eura (560,00 kuna) sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate (točka 3. izreke) i

- odlučeno je da svaka stranka snosi svoje troškove postupka (točka 4. izreke).

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužiteljica zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjenog stanja, pogrešne primjene materijalnog prava te bitne povrede pravila postupka. Prigovara da sud nije obrazložio odluku o visini odmjerene naknade neimovinske štete. Ističe da je zasnivanjem presude na pravnom shvaćanju Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021 prvostupanjski sud postupio protuustavno i protivno presudi Suda Europske unije od 11. srpnja 2024., u spojenim predmetima C-554/21, C-622/21 i C- 727/21 (tzv. presuda Hann-Invest). Navodi da je sud trebao uzeti u obzir specifičnost instituta povrede prava osobnosti, jer tužitelj tek po primitku nalaza i mišljenja u stadiju glavne rasprave može točno precizirati/specificirati opseg povrede prava osobnosti. Smatra da tretiranje specificiranja tužbenog zahtjeva djelomičnim povlačenjem tužbe predstavlja „prekomjerni teret“ tužiteljici kao oštećeniku te se time izravno povrjeđuje načelo razmjernosti kao važan segment prava na pravično suđenje tužiteljice kao oštećenika, a ujedno se ograničava pravo oštećenika na pristup sudu. Osporava primijenjenu cijenu sata tuđe pomoći i njege. Prigovara da je odluka o troškovima postupka paušalna, čime je došlo do povrede prava na obrazloženu odluku. Ističe da joj je trebalo priznati trošak plaćenog vještačenja. Smatra da joj je trebalo priznati trošak sastava odštetnog zahtjeva i tužbe iz razloga što je do uplate nespornog iznosa naknade štete došlo nakon podnošenja tužbe sudu, a nastavno navodi da joj je trebalo priznati i ostale zahtijevane troškove. Predlaže ukinuti pobijanu presudu te vratiti predmet prvostupanjskom sudu na ponovno odlučivanje odnosno preinačiti presudu na način da joj se dosudi naknada štete sukladno specifikaciji tužbenog zahtjeva nakon nalaza i mišljenja uz priznavanje pripadajućih troškova postupka. Potražuje trošak žalbe.

3. Sa žalbom tužiteljice postupljeno je prema odredbi članka 359. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. - pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP).

4. Odgovor na žalbu nije podnesen.

5. Žalba tužiteljice nije osnovana protiv odluke o glavnom zahtjevu, a djelomično je osnovana protiv odluke o troškovima postupka.

6. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za naknadu neimovinske štete i imovinske štete po osnovi tuđe pomoći i njege koju je 19. lipnja 2019. pretrpjela na radu kod tuženičinog osiguranika Kliničke bolnice Dubrava, Zagreb, izvršavajući svoje redovite radne zadatke čišćenja poda u bolnici, kada ju je kolega snažno udario metalnim krevetom u područje lijeve femoralne regije.

7. Među strankama nije sporna pasivna legitimacija tuženice, nastanak štetnog događaja ni odgovornost tuženice. S obzirom na činjenicu da je tuženica nakon podnošenja tužbe isplatila tužiteljici nesporni iznos štete (1.061,78 eura na ime neimovinske štete te 124,75 eura na ime tuđe pomoći i njege), nije sporno ni da je tužiteljica u štetnom događaju zadobila tjelesne ozljede. Iz obostrano prihvaćenog nalaza i mišljenja vještaka medicinske struke proizlazi nespornim koje je ozljede tužiteljica zadobila u predmetnom događaju.

7.1. Sporna je visina pripadajuće naknade štete.

8. Ispitavši prvostupanjsku presudu u granicama razloga određenih u žalbi, pazeći po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a), ovaj žalbeni sud ocjenjuje da je pobijana presuda u pogledu odluke o glavnoj stvari pravilna i zakonita, dok je u odnosu na odluku o troškovima postupka djelomično pogrešno primijenjeno materijalno pravo.

9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na postojanje kojih ovaj sud pazi po službenoj dužnosti prema članku 365. stavku 2. ZPP-a.

10. Nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a na koju žaliteljica sadržajno ukazuje u žalbi, jer pobijana presuda nema nedostataka zbog kojih se ne bi mogla ispitati. Sud prvog stupnja je jasno naveo kojim se kriterijima rukovodio prilikom odmjeravanja pravične novčane naknade štete. Iz činjenice da je sud odluku o troškovima postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a proizlazi da je ocijenio kako je uspjeh stranaka u postupku podjednak.

11. Time što je sud meritorno (odbijajućim dijelom presude) odlučio o dijelu tužbenog zahtjeva za koji je tužiteljica smanjila tužbeni zahtjev nakon provedenog vještačenja, budući da se tuženica usprotivila djelomičnom povlačenju tužbe, pravilno je primijenjena odredba članka 193. stavka 2. ZPP-a pa nije počinjena relativno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 1. ZPP-a na koju žaliteljica sadržajno upire u žalbi. Odluka je u tom dijelu posljedica izričite zakonske odredbe prema kojoj je za povlačenje tužbe nakon što se tuženik upustio u raspravljanje o glavnoj stvari potreban pristanak tuženika. Stoga činjenica što se sud prvog stupnja s time u vezi, u prilog svojoj argumentaciji, pozvao na odgovarajuće shvaćanje zauzeto na sjednici Građanskog odjela Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj Su-IV-16/2021-8 od 26. travnja 2021. ne dovodi u pitanje zakonitost i ustavnost pobijane odluke, uvažavajući pritom i shvaćanja zauzeta u prethodno navedenom predmetu Suda Europske unije Hann-invest.

12. Žalbom nije određeno osporena visina odmjerene pravične novčane naknade neimovinske štete koju je tužiteljice pretrpjela u predmetnom štetnom događaju zbog povrede prava osobnosti na tjelesno i duševno zdravlje u iznosu od 1.403,43 eura, koja je uslijed činjenice da je tuženica tužiteljici po toj osnovi nakon podnošenja tužbe isplatila 1.061,78 eura, rezultirala dosuđenim iznosom od 341,76 eura. Takva dosuda rezultat je pravilne primjene odredbe članka 1100. stavka 1. i 2. u vezi s člankom 19. stavkom 1. i 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO) s obzirom na težinu povrede i okolnosti slučaja, cilj kojemu služi naknada, ali i to da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive s njezinom naravi i društvenom svrhom.

13. Nije osnovana ni žalba protiv odbijajućeg dijela presude na ime naknade imovinske štete zbog tuđe pomoći i njege. Naime, kada se vještačenjem utvrđena potreba za tuđom pomoći od ukupno 32 sata (koja nije osporena žalbom) pomnoži s cijenom sata tuđe pomoći i njege koju je žaliteljica zahtijevala od 3,72 eura dobiva se iznos od 119,04 eura, što je manje od 124,76 eura, koliko je po toj osnovi isplaćeno. 14. Budući da je odmjerena i dosuđena naknada pravična i zakonita, nije osnovana tužiteljičina žalba protiv odluke o glavnoj stvari sadržane u točki 2. i 3. izreke.

15. Sud prvog stupnja je odluku o tome da svaka stranka snosi svoje troškove postupka utemeljio na odredbi članka 154. stavka 4. ZPP-a. Pritom sud prvog stupnja (očito) polazi od ocjene da je uspjeh stranaka u sporu podjednak, a koju ocjenu podržava i ovaj sud. Naime, sud je prilikom utvrđivanja uspjeha u sporu i odlučivanja o troškovima postupka trebao uzeti onaj dio zahtjeva o kome je meritorno odlučeno unatoč činjenici što je tužitelj povukao tužbu, s obzirom na tuženikovo protivljenje djelomičnom povlačenju tužbe prema članku 193. stavku 2. ZPP-a (tako i presuda Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Rev-1367/2024-2 od 12. studenoga 2024.). Tuženica u odgovoru na tužbu nije osporavala osnovu svoje odgovornosti, a zbrajanjem iznosa koji je tužiteljici isplaćen kao nesporan odmah po zaprimanju tužbe (1.061,78 eura na ime neimovinske štete i 124,75 eura na ime imovinske štete) i dosuđenog iznosa naknade neimovinske štete od 341,76 eura dobiva se iznos od 1.528,29 eura, koji kada se stavi u omjer prema ukupno utuženom iznosu iz tužbe od 3.052,62 eura rezultira uspjehom tužiteljice od 50%.

16. Međutim, osnovano žaliteljica prigovara činjenici što joj nije priznat trošak vještačenja budući da prema članku 154. stavku 4. ZPP-a, u situaciji kada su stranke uspjele u parnici u približno jednakim dijelovima, sud može odrediti da svaka stranka snosi svoje troškove ili da jedna stranka drugoj naknadi samo pojedine troškove primjenom članka 156. ZPP-a.

16.1. Troškovi vještačenja predstavljaju nužne i svrsishodne troškove za vođenje parnice i utvrđenje visine pripadajuće naknade štete. Ove troškove prethodno snosi tužitelj (članak 153. stavak 1. ZPP-a). Stoga, kada u sporu tužitelj sa svojim zahtjevom uspije barem djelomično, tuženik koji je dao povoda za tužbu (zbog čega su ovi troškovi i nastali), dužan mu je troškove vještačenja naknaditi u cijelosti (tako i Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju broj Rev 229/2022-2 od 1. veljače 2024.).

16.2. Tužiteljici je stoga pravilnom primjenom materijalnog prava trebalo priznati pravovremeno zatražene troškove medicinskog vještačenja u iznosu od 199,08 eura sa zateznim kamatama od donošenja prvostupanjske odluke na temelju članka 151. stavka 3. ZPP-a pa su u tom dijelu ostvarene pretpostavke za preinaku odluke o troškovima postupka sadržane u pobijanoj presudi.

17. U odnosu na žalbene navode da je zbog odluke o troškovima postupka došlo do povrede prava na pristup sudu, kao aspekta prava na pošteno suđenje zajamčenoga člankom 29. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj 56/90., 135/97., 113/00., 28/01., 76/10., 5/14.) i člankom 6. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori broj 18/97., 6/99., 14/02., 13/03., 9/05., 1/06., 2/10., 13/17.), po shvaćanju ovog suda, preinakom odluke suda prvog stupnja o troškovima postupka ostvaren je razuman odnos razmjernosti između primjene odgovarajućih odredaba ZPP-a o podmirenju troškova postupka ovisno o uspjehu u sporu i legitimnog cilja koji se time želi postići u vidu pravilnog djelovanja pravosudnog sustava i zaštite prava drugih kroz odvraćanje od neutemeljenih parnica i preuveličanih troškova. Naime, tužiteljici su naknađeni troškovi vještačenja koje je platila i koji su bili nužni za odmjeravanje pripadajuće novčane naknade štete, a nije joj nametnut nikakav financijski teret u odnosu prema drugoj strani s obzirom na to da svaka stranka snosi svoje preostale troškove postupka. Pritom je ovaj sud vodio računa i o činjenici da je tužiteljica podnijela tužbu svega 12 dana od kada je prema tvrdnjama iz odgovora na tužbu tuženica zaprimila odštetni zahtjev, 31. ožujka 2021., dakle prije nego što je istekao razumni rok da tuženica ocijeni osnovanost postavljenog zahtjeva, a tuženica je već prije nego što joj je istekao zakonski rok za podnošenje odgovora na tužbu podmirila nesporni i pretežiti dio prouzročene štete. Osim toga, ovakvu odluku o troškovima postupka opravdava i činjenica da tužiteljica ni u daljnjem tijeku postupka nije uspjela dokazati svoje tužbene tvrdnje da je kao posljedica štetnog događaja kod nje zaostalo smanjenje životne aktivnosti i naruženje, koje bi bilo uzrokom duševnih boli, već je utvrđeno da su smetnje trajne naravi koje su prisutne kod tužiteljice u vidu povremenih bolova i trnaca u nozi posljedica ranijih tegoba (oštećenja korjenova živaca).

18. Slijedom svega navedenog, na temelju odredbe članka 368. stavka 1. ZPP-a u odnosu na odluku o glavnoj stvari te članka 380. točke 3. ZPP-a u odnosu na odluku o troškovima postupka, odlučeno je kao u izreci ove presude.

19. Budući da je sa žalbom djelomično uspjela samo protiv odluke o troškovima postupka kao sporedne tražbine, tužiteljica nema pravo na naknadu troškova žalbe (arg. iz članka 35. stavka 2. ZPP-a).

U Puli 17. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Alenka Paus