REPUBLIKA HRVATSKA
ŽUPANIJSKI SUD U PULI - POLA
Kranjčevićeva 8, 52100 Pula - Pola
Poslovni broj Gž-1383/2024-2
Gž-1384/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E N J E
Županijski sud u Puli - Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Alenke Paus, predsjednice vijeća, Ive Kancijanić, članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Dolores Peruško, članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja AD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa punomoćnik Enver Vučetić, odvjetnik u Zagrebu, protiv tuženih 1. KD iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj] i 2. FD (Patricia) Lapec iz [adresa], OIB [osobni identifikacijski broj], koje zastupa punomoćnica Ana Paola Šodić, odvjetnica u Novigradu, radi isplate, odlučujući o žalbama tužitelja protiv presude Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-602/2022-19 od 12. lipnja 2024. i protiv rješenja Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-602/2022-6 od 24. travnja 2023., u sjednici održanoj 17. veljače 2025.
r i j e š i o j e
I. Ukida se presuda Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-602/2022-19 od 12. lipnja 2024. i predmet se vraća sudu prvog stupnja na ponovno suđenje.
II. Uvažava se tužiteljeva žalba i preinačuje se rješenje Općinskog suda u Sesvetama poslovni broj P-602/2022-6 od 24. travnja 2023. u točki II. izreke tako da se odbija zahtjev tužene FD da joj tužitelj naknadi troškove postupka povrh iznosa od 466,61 eura odnosno za iznos od 466,60 eura.
III. Odbija se zahtjev tuženica za naknadu troška odgovora na žalbu protiv rješenja.
IV. Ostavlja se da se o trošku odgovora na žalbu protiv presude odluči u konačnoj odluci.
Obrazloženje
1. Pobijanom presudom suda prvoga stupnja odbijen je kao neosnovan tužbeni zahtjev tužitelja da mu tužena KD isplati iznos od 26.483,38 eura s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od dana podnošenja tužbe do isplate kao i da mu naknadi troškove postupka s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje teku od donošenja presude suda prvog stupnja do isplate, u roku od 15 dana (točka I. izreke). Tužitelju je naloženo namiriti tuženoj KD parnični trošak u iznosu od 2.000,00 eura sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od 13. lipnja 2024. do isplate, u roku od 15 dana (točka II. izreke).
2. Pobijanim rješenjem suda prvoga stupnja utvrđeno je da je tužba u odnosu na tuženu FD povučena (točka I. izreke) te je tužitelju naloženo naknaditi tuženoj PD parnični trošak u iznosu od 933,21 eura / 7.031,27 kuna, u roku od 15 dana (točka II. izreke).
3. Pravovremenom i dopuštenom žalbom navedenu presudu pobija tužitelj zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i pogrešne primjene materijalnog prava. Prigovara počinjenoj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. -pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23., dalje: ZPP), jer da o odlučnim činjenicama postoji proturječnost u odnosu na sadržaj zapisnika. Navodi da je tužena KD u svome iskazu jasno priznala tužbeni zahtjev. Ističe da je sud pogrešno utvrdio činjenično stanje u odnosu na prigovor zastare, jer nije proveo predloženo financijsko knjigovodstveno vještačenje. Predlaže ukinuti presudu i vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3.1. Sa žalbom je postupljeno prema odredbi članka 359. stavka 1. ZPP-a.
3.2. Tužena KD podnijela je odgovor na žalbu protiv presude u kome osporava žalbene tvrdnje da je priznala predmetni dug. Predlaže odbiti žalbu i potvrditi pobijanu presudu. Potražuje i trošak sastavljanja odgovora na žalbu.
4. Tužitelj pravovremenom i dopuštenom žalbom pobija i odluku o troškovima postupka sadržanu u rješenju o povlačenju tužbe, zbog pogrešne primjene materijalnog prava. Rješenje osporava, jer sud prilikom donošenja odluke nije uzeo u obzir da je tuženu FD, u odnosu na koju je tužba povučena, i tuženu KD, u odnosu na koju je postupak nastavljen, zastupao isti odvjetnik pa smatra da je trebalo primijeniti odredbu tbr. 36. toč. 1 Tarife o nagradama i naknade troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 142/12., 103/14., 118/14., 107/15., 37/22. i 126/22., dalje: Odvjetnička tarifa). Predlaže ukinuti rješenje i vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
4.1. U odgovoru na žalbu protiv rješenja navedeno je da nije bilo osnove za primjenu tbr. 36. toč. 1. Odvjetničke tarife, jer to troškovnikom nije zahtijevano te je predloženo odbiti žalbu i potvrditi pobijano rješenje, uz naknadu troška odgovora na žalbu.
5. Obje žalbe su osnovane.
6. Predmet spora po predmetnoj tužbi podnesenoj 11. prosinca 2022. je regresni zahtjev tužitelja kao sudužnika prema tuženoj KD, kao supruzi i zakonskoj nasljednici korisnika kredita pok. MD, za vraćanje novčane svote koju je isplatio Erste&Steiermärkische Bank d.d. na temelju Ugovora o kreditu broj 2402006-1031262160 / 51400607-5102732155 koji je sklopljen 24. studenog 2005.
7. Među strankama nije sporna činjenica da je tužitelj kao sudužnik ispunjavao (barem djelomično) obvezu iz predmetnog kredita prema banci. Nije sporno ni da mu je dio plaćenog vraćen i za taj je nesporni dio tijekom postupka povukao tužbu.
7.1. Sporna je visina tražbine tužitelja odnosno, s time u vezi, koliku je točno novčanu svotu isplatio banci i koliko mu je od toga vraćeno, a sporna je i osnovanost prigovora zastare.
8. Pobijane odluke ispitane su u granicama razloga određenih u žalbama, pazeći pri tome po službenoj dužnosti na zakonom propisane bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava (članak 365. stavak 2. ZPP-a).
9. U prvostupanjskom postupku nisu počinjene bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a, na koje ovaj drugostupanjski sud pazi po službenoj dužnosti.
10. Protivno navodima žalitelja, o odlučnim činjenicama ne postoji proturječnost između onoga što se u razlozima presude navodi o sadržaju isprava ili zapisnika o iskazima danim u postupku i samih tih isprava ili zapisnika pa donošenjem pobijane presude nije počinjena ni bitna povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
11. Unatoč utvrđenju da bi tužena KD, kao nasljednica korisnika kredita pok. MD, odgovarala tužitelju za predmetni dug u cijelosti u smislu odredbe članka 53. stavka 2. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 155/23., dalje: ZOO), budući da je solidarna obveza osnovana u isključivom interesu MD, jednog od solidarnih dužnika, sud prvog stupnja odbija tužbeni zahtjev zbog istaknutog prigovora zastare, jer tužitelj u tužbi podnesenoj 11. prosinca 2022. zahtijeva isplatu jednog iznosa za cijelo razdoblje od 1. svibnja 2016. do 23. kolovoza 2022., bez da je naveo kojeg je datuma platio pojedini iznos te glavnice pa nije moguće ispitati koliki je dio utuženog potraživanja već bio u zastari u vrijeme podnošenja tužbe.
12. Takva odluka suda prvog stupnja nije pravilna ni zakonita, jer je posljedica pogrešne primjene pravila o teretu dokazivanja.
12.1. Prema odredbi članka 219. stavka 1. ZPP-a svaka stranka je dužna iznijeti sve činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojima pobija navode i dokaze protivnika. Konkretno, tužitelj je bio dužan dokazati postojanje tražbine, a tuženica, koja ističe da je nastupila zastara tražbine tužitelja, čime da je prestalo tužiteljevo pravo zahtijevati ispunjenje obveze, bila je dužna dokazati početak tijeka zastarijevanja (članak 215. stavak 1. ZOO-a) te protek zakonom određenog vremena (članak 216. ZOO-a).
12.2. Ovome valja dodati da pravilo o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a sud može primijeniti tek ako je izveo predložene dokaze. U konkretnom slučaju je tužitelj na okolnost visine tražbine predložio izvesti dokaz financijskim vještačenjem kojega je bilo opravdano provesti s obzirom na to da potvrda HZMO-a koju je tužitelj dostavio uz tužbu ne sadrži jasan podatak o tome tko je vršio pojedine uplate. Izvođenjem dokaza financijskim vještačenjem utvrdilo bi se i kada je tužitelj izvršio pojedine uplate, što je odlučno za ocjenu prigovora zastare. I tuženica je tijekom postupka dostavila specifikaciju prometa po predmetnom kreditu iz koje su razvidni datum pojedinih uplata, a iz obrazloženja pobijane odluke proizlazi da je sud prvog stupnja na glavnoj raspravi izveo taj dokaz, ali nije naveo koje je činjenice izvođenjem toga dokaza utvrdio. Stoga nije ni raspravljeno odnose li se sve stavke iz predmetne specifikacije s opisom plaćanja „Ustege HZMO“ na tužiteljeve uplate po predmetnom kreditu.
13. S obzirom na to da je zbog pogrešnog materijalnopravnog pristupa odlučno činjenično stanje ostalo nepotpuno utvrđeno, valjalo je ukinuti pobijanu presudu i vratiti sudu prvog stupnja na ponovno suđenje, na temelju članka 370. ZPP-a.
14. U nastavku suđenja sud prvog stupnja provest će novu glavnu raspravu (članak 377. ZPP-a) te će izvesti predložene dokaze na okolnost visine tužbenog zahtjeva na temelju kojih će, s obzirom na podatke o uplatama, ocijeniti i osnovanost prigovora zastare. Istovremeno će sud prvog stupnja ocijeniti sve izvedene dokaze (privatne bilješke korisnika kredita, naloge za plaćanje, personalne dokaze) na okolnost prigovora tuženice da je dio utuženog iznosa tužitelju vraćen. Nakon što izvede predložene i ocijeni sve izvedene dokaze sud prvog stupnja ponovno će odlučiti o postavljenom tužbenom zahtjevu u odnosu na tuženu KD.
15. Zbog ukidanja odluke u odnosu na glavni zahtjev valjalo je ukinuti i odluku o troškovima postupka.
16. U odnosu na žalbu protiv odluke o troškovima postupka sadržane u točki II. izreke rješenja o povlačenju tužbe, žalitelj ne osporava pravnu utemeljenost ove odluke koja proizlazi iz članka 158. stavka 1. ZPP-a, već isključivo osporava visinu dosuđenih troškova.
16.1. Sud prvog stupnja je tuženoj FD dosudio trošak sastavljanja odgovora na tužbu u iznosu od 497,71 eura prema Tbr. 8. toč. 1. Odvjetničke tarife i trošak zastupanja na ročištu 18. travnja 2023. u iznosu od 248,86 eura prema Tbr. 9. toč. 2. Odvjetničke tarife, odnosno ukupno 746,57 eura, što uvećano za PDV po stopi od 25% iznosi 933,21 eura.
16.2. Međutim, pobijanim rješenjem propušteno je uzeti u obzir da je svaku od navedenih parničnih radnji za tuženu FD poduzimao odvjetnik koji je istovremeno zastupao i tuženu KD. Budući da tuženice nisu zahtijevale povećanje pripadajuće nagrade iz tbr. 36. toč. 1. Odvjetničke tarife istu im nije ni trebalo priznavati, kako to žalitelj predlaže, već je za sastavljanje odgovora na tužbu tuženoj FD trebalo priznati polovicu predviđene nagrade ili 248,86 eura, a za zastupanje na pripremnom ročištu na kome je u odnosu na ovu tuženicu tužba povučena (dok je u odnosu na tuženu KD provedeno pripremno ročište i zaključen prethodni postupak) tuženoj FD pripada 25% predviđene nagrade (ostalih 75% je trošak tužene KD) ili 124,43 eura, što ukupno s PDV-om iznosi 466,61 eura.
17. Pobijano rješenje je stoga preinačeno na temelju članka 380. točke 3. ZPP-a.
18. Tuženicama ne pripada trošak odgovora na žalbu protiv rješenja, jer taj trošak nije bio potreban (članak 155. stavak 1. ZPP-a).
19. O troškovima odgovora na žalbu protiv presude odlučit će se u konačnoj odluci (članak 166. stavak 3. ZPP-a).
U Puli 17. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Alenka Paus
