REPUBLIKA HRVATSKA

Županijski sud u Puli – Pola

Poslovni broj: Gž-1724/2024-2

Kranjčevićeva 8, 52100 Pula-Pola

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

I

R J E Š NJ E

Županijski sud u Puli-Pola, u vijeću sastavljenom od sudaca Marije Sošić kao predsjednice vijeća, Helene Poropat kao članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Igora Rakića kao člana vijeća, u pravnoj stvari tužitelja JN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po punomoćnika Miranu Zorici, odvjetniku iz Zadra, protiv tuženika ad.1. ŽN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] i ad.2. MN iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupani po punomoćniku Ivi Gregovu, odvjetniku iz Zadra, radi utvrđenja i uspostave ranijeg zemljišnoknjižnog stanja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv presude i rješenja Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P-1170/2019-17 od 18. lipnja 2024., u sjednici vijeća održane 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

Odbija se žalba tužitelja JN kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P- 1170/2019-17 od 18. lipnja 2024. u točki II., III. i IV.

r i j e š i o  j e

I. Ukida se presuda Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P-1170/2019-17 od 18. lipnja 2024. u točki I. izreke i tužba se u tom dijelu odbacuje.

II. Djelomičnim usvajanjem žalbe tužitelja rješenje Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Benkovcu, poslovni broj: P-1170/2019-17 od 18. lipnja 2024. se preinačuje na način da se odbija zahtjev tuženika ŽN i MN za naknadu parničnog troška u iznosu od 468,75 eura, dok se u preostalom dijelu to rješenje potvrđuje.

III. Odbija se zahtjev tužitelja JN za naknadu troškova ovog žalbenog postupka u cijelosti kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Pobijanom presudom sud prvog stupnja odbio je tužbeni zahtjev tužitelja slijedećeg sadržaja:

"I Utvrđuje se da ugovor o kupoprodaji od 10.11.2016.g. ovjeren kod javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, pod brojem OV-23198/06 dana 10.11.2016.g., kojim je pok. EN kao prodavatelj prodao tuženiku TN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao Kupcu suvlasnički udio čest. zem. [katastarska čestica] te čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] S.I., koje čestice odgovaraju kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] N.I. u naravi prvi kat i potkrovlje obiteljske kuće u [adresa] sa pripadajućim zemljištem, kao i suvlasnički udio u cjelosti na istim nekretninama koji ga kao nasljednik pripada iza smrti pok. supruge ZN ne proizvodi pravne učinke;

II. Utvrđuje se da je ugovor o darovanju od 01.12.2006.g. ovjeren dana 04.12.2006.g. kod javnog bilježnika Alkice Kolege Zubčić iz [adresa], pod brojem OV-22667/06 kojim je ŽN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao darovatelj darovao MN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao obdarenici 1/2 od 1/8 suvlasničkog dijela čest. zem. [katastarska čestica] te čest. zgr. [katastarska čestica] sve k. o. [katastarska općina] S.I., koje čestice odgovaraju kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] N.I. u naravi prvi kat i potkrovlje obiteljske kuće u [adresa] sa pripadajućim zemljištem ništetan i ne proizvodi pravni učinak;

III. Određuje se uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja u zemljišnim knjigama Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, zemljišno knjižni odjel tako da se po pravomoćnosti ove presude izvrši upis brisanja prava suvlasništva TN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/8 dijela te MN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/16 dijela na nekretninama oznake kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina], u mjestu, dvorište površine 224 m2 i kuća površine 56 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zk odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru, kč. br. [katastarska čestica] [adresa], u mjestu, kuća površine 149 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zk odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru i kč. br. [katastarska čestica] k. o. [katastarska općina] u mjestu, dvorište površine 143 m2 i garaža površine 28 m2, upisano u zk. ul. [broj ZK uloška] pri zk odjelu Općinskog suda u Zadru, Stalne Službe u Biogradu na Moru te uspostava zemljišnoknjižnog stanja kakvo je bilo prije provedbe ugovora o kupoprodaji od 10.11.2016.g. ovjeren kod javnog bilježnika Jasne Zorić iz Zagreba, pod brojem OV- 23198/06 dana 10.11.2016.g. te ugovora o darovanju od 01.12.2006.g. ovjeren dana 04.12.2006.g. kod javnog bilježnika Alkice Kolege Zubčić iz [adresa], pod brojem OV- 22667/06 uz istovremeni upis prava suvlasništva na prednje označenim nekretninama na ime EN, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] za 1/8 dijela, sve u roku od 15 dana od pravomoćnosti ove presude i pod prijetnjom ovrhe;

IV. Nalaže se tuženicima da solidarno naknade tužitelju troškove postupka sa zateznim kamatama koje teku od presuđenja do isplate po stopi propisanoj čl. 29. ZOO-a i to uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračune za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana."

1.1. Rješenjem istog poslovnog broja kao i navedena presuda sud prvog stupnja odlučio je o troškovima postupka na način da je naložio tužitelju da tuženicima naknade parnični trošak u iznosu od 4.375,00 eura u roku od 15 dana.

2. Pravovremenom i dopuštenom žalbom tu presudu i rješenje pobija tužitelj JN i to zbog pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja i bitne povrede parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.11. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 84/2008., 57/2011., 25/2013., 70/2019., 80/2022., 114/2022., 155/2023., dalje: ZPP). Žalitelj navodi da je predmet tog postupka koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na moru pod poslovnim brojem: P-751/09 bila ništetnost ugovora o kupoprodaji zbog nedopuštene pobude, odnosno da je isključivi cilj sklapanja tog ugovora iz 2006. pakost sinu (ovdje tužitelju) i njegovoj obitelji, dok je predmet ovog postupka prividnost ugovora o kupoprodaji zbog prethodno učinjenog darovanja nekretnine od strane pok. ON ovdje tuženicima. Dokaz te prividnosti je dopis od 21. prosinca 2006. kojeg je drugotužena MN poslala pok. UN. Ističe da je sud prvog stupnja zanemario činjenice da je pok. EN dvadeset dana prije potpisa ugovora o kupoprodaji sastavio oporuku (20. listopada 2006.) u kojoj je naveo da sve pokretno i nepokretno, kuću u [adresa], I. kat i visoko potkrovlje ostavlja TN i MN, da je prvotuženi ŽN darovao svojoj supruzi MN ½ svog suvlasničkog dijela predmetne nekretnine koja je bila predmetom kupoprodaje i to samo 20 dana nakon sklapanja spornog ugovora o kupoprodaji te da je uplata koju je pok. EN izvršio ŽN u iznosu od 5.000,00 kuna odgovara iznosu poreza na promet nekretnine. Ukazuje još da je pok. EN pred sudom u Zagrebu 23. ožujka 2010. izjavio kako je nekretninu prodao ŽN prije tri godine usmeno, a da ne zna kada je potpisao ugovor, da je u prijedlogu od 5. listopada 2015. podnesenom u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem R1-627/2015, navedeno kako pok. EN nije samovlasnik prodanih nekretnina, da su tuženici zajedno stekli nekretninu kupnjom od ON iako je kao kupac naznačen samo ŽN. Sud smatra da je činjenično stanje nepotpuno utvrđeno jer sud nije pribavio dokaze koje je predložio i to porezni i izvanparnični spis, sve na okolnosti fiktivnosti ugovora o kupoprodaji. Također da je bilo potrebno u spis priložiti onaj koji se vodio pod poslovnim brojem P-751/09 jer se samo iz priložene drugostupanjske presude Gž-1816/2011-2 od 16. travnja 2014. nije mogla temeljiti pobijana presuda. Žalbu izjavljuje i protiv odluke o parničnom trošku jer da je tuženicima neosnovano priznat trošak njihova zastupanja na ročištu 29. travnja 2024. i 12. lipnja 2024., obzirom su tuženici tada samo ponavljali već iznesene navode i na tim ročištima se samo raspravljalo o procesnim pitanjima. Smatra da tuženicima pripada pravo na trošak za te dvije radnje u visini od 50% nagrade predviđene Tbr.9.t.2. Tarife. Na pripremnom ročištu od 4. ožujka 2024. da se raspravljalo samo o procesnim pitanjima pa da se za tu radnju tuženicima mogla priznati naknada od 50% pune nagrade. Neosnovano da je tuženicima priznat trošak sastava podnesaka od 22. listopada 2019. jer u njima su oni ponovili ono što su naveli u odgovoru na tužbu kao što su to i učinili u podnesku od 11. ožujka 2024. U podnesku od 12. ožujka 2024. tuženici su samo povukli prijedlog za naknadu troška. Osim toga da niti jedan od navedenih podnesaka nije bio potreban ni nužan za vođenje postupka. Žalbeni je prijedlog da se pobijana presuda ukine i predmet vrati sudu prvog stupnja na ponovno suđenje odnosno da se postupi sukladno žalbenim navodima. Potražuje trošak za sastav ove žalbe i sudske pristojbe na žalbu.

3. Sa žalbom tužitelja postupljeno je sukladno odredbi čl. 359. st.1. ZPP-a.

4. Tuženici su dostavili odgovor na žalbu u kojem ponavljaju ono što su istakli tijekom postupka odnosno da tužitelj u ovom predmetu traži da zbog fiktivnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora taj ugovor ne proizvodi pravne učinke dok u predmetu koji je pravomoćno okončan (onaj pod poslovnim brojem P-751/2009) ovdje tužitelj je tražio da se zbog fiktivnosti taj kupoprodajni ugovor utvrdi ništetnim. Ukazuje da bi u slučaju tužiteljevog uspjeha u ovoj parnici postojale dvije različite pravomoćne presude u odnosu na tužitelja i ovdje tuženike i to prvotna u kojoj je jasno navedeno da konkretan kupoprodajni ugovor nije fiktivan i da se iza njega ne krije disimulirano darovanje, pa da posljedično tome on nije ništetan, a to znači da proizvodi pravne učinke, te ovaj kojim bi bilo utvrđeno da konkretni kupoprodajni ugovor jeste fiktivan jer se iza njega krije darovanje, pa da posljedično tome on ne proizvodi pravne učinke. Zbog navedenog predlaže da se odbije žalba tužitelja.

5. Sud prvog stupnja donio je odbijajuću presudu s obrazloženjem da prigovor presuđene stvari nije osnovan jer se u predmetu koji se vodio pod poslovnim brojem P-751/09 i u ovom predmetu ne radi o istim strankama niti se radi o istovjetnim tužbenim zahtjevima, da je presudom Županijskog suda u Zadru poslovnog broja Gž- 1816/2011 od 16. travnja 2014. odbijen kao neosnovan tužbeni zahtjev tamo tužitelja JN (koji je i ovdje tužitelj) kojim je on tražio utvrđenje ništetnosti ugovora o kupoprodaji uz utvrđenje kako nema osnove za zaključak te prividnosti koju tužitelj ističe, jer da su prodavatelj pok. UN (Ive) JN i kupac ŽN suglasnom voljom htjeli taj ugovor sklopiti, da je on i realiziran te da on ne prikriva neki drugi, disimulirani ugovor, što znači da kupoprodajni ugovor proizvodi pravne učinke. Stoga ocjenjuje da, imajući u vidu navedenu presudu Županijskog suda u Zadru kao i provedene dokaze tužbeni zahtjev tužitelja nije osnovan jer predmetni kupoprodajni ugovor proizvodi pravne učinke, on nije prividan kako to tužitelj tvrdi, a s tim u svezi da nije osnovan ni zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim darovni ugovor kojeg su sklopili tuženici.

6. Nesporno je među strankama da je ista nekretnina predmet spornih ugovora o kupoprodaji i ugovora o darovanju.

7. Sporna je osnovanost tužbenog zahtjeva tužitelja te da li se ovdje radi o presuđenoj stvari.

8. Ispitujući pobijanu presudu u granicama istaknutih žalbenih razloga, a i onih na koje se pazi po službenoj dužnosti temeljem odredbe čl. 365. st.2. ZPP-a, ovaj sud je ocijenio da je prvostupanjski sud prilikom odlučivanja o tužbenom zahtjevu iz točke I. izreke presude počinio bitnu povredu parničnog postupka iz čl. 354. st.2. toč.9. ZPP-a na koju ovaj sud pazi po službenoj dužnosti, dok je prilikom odlučivanja o ostalim tužbenim zahtjevima iz točke II., III. i IV. presude, pravilno utvrdio sve relevantne činjenice, pravilno primijenio materijalno pravo te pritom nije počinio bitne povrede parničnog postupka na koje ukazuje žalitelj (iz čl. 354. st.2. toč.11. ZPP-a) kao ni one na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti. Djelomično je sud prvog stupnja pogrešno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o troškovima parničnog postupka.

9. Prije svega valja istaći da je sud prvog stupnja pogrešno ocijenio da o tužbenom zahtjevu kojim tužitelj traži da se utvrdi da ugovor o kupoprodaji od 10. studenog 2016. ne proizvodi pravne učinke i kojim je traženo da se zbog toga izvrši upis brisanja prava suvlasništva na predmetnoj nekretnini ŽN i MN, već nije pravomoćno odlučeno.

10. U predmetu koji se vodio kod Općinskog suda u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru poslovnog broja P-751/09 pravomoćno je odlučeno (presudom toga suda pod poslovnim brojem P-751/09 od 15. ožujka 2011. i presudom Županijskog suda u Zadru poslovnog broja: Gž-1816/11-2 od 16. travnja 2014.) da se odbija tužbeni zahtjev tužitelja JN protiv tuženika UN (ON) Plazonića, ŽN i MN, a kojim je traženo utvrđenje ništetnosti predmetnog kupoprodajnog ugovora, a s tim u svezi i brisanje prava vlasništva tuženika ŽN i MN na nekretnini koja je predmetom i ovog postupka. U obrazloženju presude poslovnog broja Gž- 1816/2011-2 od 16. travnja 2014. Županijski sud u Zadru je naveo da je i taj zahtjev tužitelja valjalo odbiti iz razloga što nije utvrđeno da se radi o simuliranom pravnom poslu (misli se na predmetni kupoprodajni ugovor), kako je to tvrdio tužitelj, jer je taj kupoprodajni ugovor između ugovornih strana realiziran, nastao je voljom ugovornih stranaka, a osim toga nije utvrđeno da je nedopuštena pobuda utjecala da se taj ugovor sklopi, odnosno da prodavatelj (pok. UN) u okolnostima slučaju nije bio dužan suzdržavati se od prodaje ili drugog raspolaganja svojom nekretninom.

11. Po ocjeni ovoga suda u tom postupku odlučivalo se o valjanosti predmetnog kupoprodajnog ugovora odnosno i o tome da li je on fiktivan, prikriva li nekakav drugi (disimulirani) ugovor.

12. Upravo zbog utvrđenja da je taj ugovor realiziran, da je kupac ŽN isplatio kupoprodajnu cijenu prodavatelju sada pok. UN i da je ugovor nastao suglasnošću volja ugovornih stranaka to je presudom drugostupanjskog suda Gž- 1816/2011-2 od 16. travnja 2014. preinačena prvostupanjska presuda u usvajajućem dijelu te je taj tužbeni zahtjev tužitelja JN odbijen kao neosnovan. 13. Odredbom čl. 332. st.2. ZPP-a propisano je ako sud tijekom postupka utvrdi da je parnica pokrenuta među istim strankama o zahtjevu o kojem je već pravomoćno odlučeno, odbaciti će tužbu.

14. Kod presuđene stvari treba postojati subjektivni identitet (identitet stranaka), objektivni identitet (identitet tužbenog zahtjeva) i identitet činjenične osnove tužbe.

15. Načelo res judicata je pravno načelo koje se odnosi na konačnost i pravomoćnost sudske odluke te takva presuda u jednom postupku ima takav učinak da ista stvar ne može biti predmetom spora pred istim ili drugim sudom.

16. Odredbom čl. 354. st.2. toč.9. ZPP-a propisano je da bitna povreda odredaba parničnog postupka postoji ako je odlučeno o zahtjevu o kojem teče parnica ili o kojemu je već prije pravomoćno presuđeno, ili o kojem je već zaključena sudska nagodba, ili nagodba koja po posebnim propisima ima svojstva sudske nagodbe, a o toj bitnoj povredi odredaba parničnog postupka sud pazi po službenoj dužnosti (čl. 365. st.2. ZPP-a).

17. Protivno utvrđenju suda prvog stupnja u ovom predmetu postoji subjektivni i objektivni identitet s predmetom koji je pravomoćno okončan pred Općinskim sudom u Zadru, Stalne službe u Biogradu na Moru pod poslovnim brojem P-751/08 i to iz razloga što su u oba predmeta iste stranke, tužitelj JN i tuženici ŽN i MN. To što je u prvotnom predmetu kao tuženik bio naznačen i pok. UN ne znači da ne postoji subjektivni identitet ta dva postupka. Taj tuženik nije obuhvaćen ovom tužbom jer je u međuvremenu preminuo ali su obuhvaćene ostale stranke kupoprodajnog i darovnog ugovora koji su predmetom raspravljanja u oba postupka.

18. Osim toga postojanje objektivnog identiteta je utvrđena iz razloga što je u navedenom predmetu pod poslovnim brojem P-751/09 pravomoćno odlučeno da tužbeni zahtjev za utvrđenje ništetnosti kupoprodajnog ugovora nije osnovan jer da taj ugovor nije fiktivan, odnosno da je postojala volja stranaka tog ugovora da istog sklope i da je taj ugovor realiziran.

18.1. S tim u svezi da nije osnovan ni zahtjev tužitelja za brisanje prava vlasništva na predmetnoj nekretnini tuženika ŽN i MN.

19. Kako je pravomoćno odlučeno da predmetni ugovor o kupoprodaji nije ništetan jer da nije simulirani pravni posao to sada nije dopušteno ponovno raspravljati i odlučivati da je taj pravni posao prividan.

20. Slijedom navedenog valjalo je rješenjem ukinuti presudu suda prvog stupnja u točki I. izreke i u tom dijelu odbaciti tužbu (čl. 369. st.2. u svezi s čl. 354. st.2. toč.9. ZPP-a), koja odluka je za tužitelja povoljnija od one koju je donio sud prvog stupnja.

21. Imajući u vidu navedenu presuđenu stvar to je sud prvog stupnja osnovano odbio tužbeni zahtjev tužitelja da se utvrdi ništetnim i bez pravnog učinka ugovor o darovanju kojeg su tuženici ŽN i MN sklopili 1. prosinca 2006. kao i tužbeni zahtjev kojim se traži uspostava prijašnjeg zemljišnoknjižnog stanja (onaj specificiran u točki III. izreke).

22. Tuženik ŽN, prema utvrđenom, kao zemljišnoknjižni vlasnik predmetne nekretnine, a koju je stekao temeljem valjanog kupoprodajnog ugovora, mogao je istu darovati svojoj supruzi, kako je to učinio spornim darovnim ugovorom. Tužitelj nije dokazao da bi taj ugovor o darovanju bio ništetan i da je bez pravnog učinka. S tim u svezi tužitelj nije dokazao ni osnovanost tužbenog zahtjeva pod točkom III. izreke, onaj kojim se traži brisanje prava suvlasništva tuženika na predmetnoj nekretnini uz istovremeni upis prava suvlasništva nad tim nekretninama na ime ON.

23. Stoga je o žalbi tužitelja u tom dijelu odlučeno temeljem čl. 368. st.1. ZPP-a.

24. Tužitelj je pobijao i rješenje suda prvog stupnja kojim je odlučeno o parničnom trošku, smatrajući da tuženicima ne pripada puna naknada za sve zatražene pravne radnje osim za dati odgovor na tužbu, iz razloga što oni ili nisu bili potrebni za vođenje parnice ili su tuženici u ostalim podnescima ponavljali ono što su naveli u odgovoru na tužbu, ili se na tim ročištima raspravljalo samo o procesnim pitanjima i na njima se ponavljalo već navedeno.

24.1. Po ocjeni ovoga suda prvostupanjski sud je na pravilno utvrđeno činjenično stanje pravilno primijenio materijalno pravo kada je odlučivao o zahtjevu tužitelja za naknadu parničnog troška koji se odnosi na trošak zastupanja na ročištu 4. ožujka 2024., 29. travnja 2024. i 12. lipnja 2024., za sastavljanje obrazloženih podnesaka od 22. listopada 2019. i 11. ožujka 2024., dosuđujući za svaku tu radnju 500,00 eura uvećanu za PDV od 25%, sve primjenom Tbr. 8.t.1., Tbr.9.1., Tbr.46. i Tbr.54. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika – "Narodne novine" broj: 138/2023.- dalje: Tarifa. Protivno navodima žalitelja ne radi o ročištima na kojima se raspravljalo samo o procesnim pitanjima već o ročištima na kojima su se izvodili dokazi ili se raspravljalo o glavnoj stvari. Neosnovano žalitelj smatra da tuženicima ne pripada pravo na naknadu troškova za sastav podnesaka od 22. listopada 2019. i 11. ožujka 2024. Naime radi se o obrazloženim podnescima u kojima su se tuženici očitovali na navode tužitelja iz prijašnjeg podneska te se u njima nisu samo ponavljali navodi iz odgovora na tužbu.

24.2. Međutim pogrešno je tuženicima priznat trošak za sastav podneska od 12. ožujka 2024., obzirom su tim podneskom tuženici povukli svoj zahtjev za naknadu troškova zadnjeg ročišta te su istakli specificirani zahtjev za naknadu parničnog troška. Stoga po ocjeni ovoga suda pripada im naknada troška prema Tbr.8.t.4. Tarife, odnosno u iznosu od 156,25 eura, a ne u iznosu od 625,00 eura (uključujući PDV).

24.3. Stoga je žalba tužitelja u tom dijelu djelomično usvojena i odluka o parničnom trošku (rješenje) preinačeno na način da se odbija zahtjev tuženika za naknadu parničnog troška u iznosu od 468,75 eura, dok je u preostalom dijelu to rješenje suda prvog stupnja potvrđeno (u iznosu od 3.906,25 eura).

25. Zahtjev tužitelja za naknadu troškova ovog žalbenog dijela postupka odbijen je u cijelosti kao neosnovan iz razloga što je on uspio samo u neznatnom dijelu i to onom koji se odnosi na troškove postupka, iako je svojim pravnim lijekom pobijao presudu u cijelosti, a rješenje u većem dijelu (čl. 166. st.1. i 2. u svezi s čl. 154. st.1. i 5. ZPP-a).

U Puli 17. veljače 2025.

Predsjednik vijeća

Marija Sošić