Poslovni broj 15. Povrv 54/2024

REPUBLIKA HRVATSKA

Općinski sud u Dubrovniku

Dr. Ante Starčevića 23.

Dubrovnik

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Dubrovniku po sutkinji Jadranki Klečak, u pravnoj stvari tužitelja A1 Hrvatska d.o.o., Zagreb, Vrtni put 1, OIB: 29524210204, kojeg zastupa punomoćnik Tihomir Zec, odvjetnik u Osijeku, protiv tuženika TB, Đina, trgovački obrt, Cavtat, Dr. Ante Starčevića 3, OIB: [osobni identifikacijski broj],koje zastupa Marijana Temali, odvjetnica u Dubrovniku, radi isplate, nakon održane i zaključene javne glavne rasprave dana 27. siječnja 2025. u prisutnosti zamjenice punomoćnika tužitelja i punomočnice tuženika, 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I.Ukida se u cijelosti platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika od 15. siječnja 2024. poslovni broj Ovrv-6978/2023. te se odbija tužbeni zahtjev u cijelosti.

II.Nalaže se tužitelju da isplati tuženiku trošak postupka u iznosu od 113,27€, u roku od 15 dana.

Obrazloženje

1. Ovrhovoditelj, sada tužitelj, je 12. prosinca 2023. podnio prijedlog za ovrhu na temelju vjerodostojne isprave protiv ovršenika, sada tuženika, radi isplate dospjele tražbine koja se sastoji od glavnice u iznosu od ukupno 45,06 EUR i troška ovršnog postupka u ukupnom iznosu od 50,00 EUR, sve s pripadajućim zateznim kamatama.

2. Javni bilježnik Nikša Mozara iz Dubrovnika je 15. siječnja 2024. donio rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave poslovni broj Ovrv-6978/2023 kojim je tuženiku naloženo isplatiti iznos od 45,06 EUR s pripadajućim zateznim kamatama kao i troškove ovršnog postupka u iznosu od 50,00 €, s pripadajućim zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznos teku od donošenja rješenja o ovrsi do isplate.

3. Protiv rješenja o ovrsi tuženik je pravodobno podnio prigovor i stoga je sud, na temelju odredbi članka 282. stavak 3. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/12, 93/14, 55/16, 73/17 dalje: OZ) i članka 287. stavak 1. OZ-a u vezi s člankom 57. i 58. OZ-a rješenjem poslovni broj Povrv-54/2024-2 od 12. veljače 2024. stavio izvan snage rješenje o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave, nakon čije je pravomoćnosti postupak nastavljen po pravilima parničnog postupka kao u povodu prigovora protiv platnog naloga.

4. S obzirom na to da je utužena glavnica u iznosu od 45,06 EUR, radi se o sporu male vrijednosti u skladu s odredbom 458. stavka 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 70/19, dalje u tekstu: ZPP).

5. U prigovoru protiv rješenja o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave od 22. siječnja 2024. tuženik osporava dud i po osnovi i po visini te ističe da je ugovorni odnos prestao 01.03.2023.Ističe prigovor zastare.

6. Tužitelj u podnesku od 23. veljače 2024. i tijekom postupka odgovarajući na tuženikov prigovor ističe kako se osnovanost predmetnog potraživanja temelji na ugovornom odnosu proizašlom iz 3 (tri) Zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 04.06.2019.g. za pretplatničke brojeve: [broj telefona] i 020/612-058. Visinu konkretne novčane tražbine dokazuje i vjerodostojnim ispravama u vidu prijepisa mjesečnih računa za razdoblje koje je predmet ovog postupka i dostavlja prijepis računa broj 0000584035032023 za 02/23,prijepis računa broj 0000578633042023 za 03/23, prijepis računa broj 0000582129052023 za 04/23. Tvrdi da je u vidom u poslovnu dokumentaciju tužitelja utvrđeno kako tuženik predmetne račune do danas nije namirio, a ukoliko isti tvrdi suprotno, na njemu je teret dokaza u smislu odredbe čl. 219. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine, br. 53/91 do 70/19).

Također, tužitelj ističe kako su netočne tvrdnje tuženika da je dug nastao nakon raskida ugovora, a te svoje tvrdnje tuženik ničim niti ne dokazuje. U odnosu na tuženikov prigovor zastare tužitelj ističe kako je isti neosnovan. Naime, tražbina po najstarijem utuženom računu dospjela je dana 15.03.2023. godine, dok je prijedlog za ovrhu podnesen Javnom bilježniku dana 12.12.2023. godine iz čega je razvidno kako je poštivan zastrani rok od godine dana određen čl. 232. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj 35/05; u nastavku: ZOO).Nadalje, sukladno odredbi čl. 241. ZOO-a zastara se prekida podnošenjem tužbe i svakom drugom vjerovnikovom radnjom poduzetom protiv dužnika pred sudom ili drugim nadležnim tijelom radi utvrđivanja, osiguranja ili ostvarenja tražbine iz čega također proizlazi kako u navedenom predmetu nije nastupila zastara. Tužitelj upućuje i na sadržaj odredbe čl. 153. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, broj 76/22), a koja procedura je ranije bila sadržana u odredbi čl. 50. Zakona o elektroničkim komunikacijama (Narodne novine, br. 73/08 do 72/17). Naime, predmetnim zakonskim odredbama je detaljno uređena pravna procedura reklamacije u odnosu na visinu iznosa zaduženja za telekomunikacijske usluge odnosno na kakvoću pružene usluge. Ukoliko je tuženik bio nezadovoljan visinom računa ili kvalitetom pružene usluge, isti je mogao, u roku od 30 dana, podnošenjem pisanog prigovora, u smislu cit. zakonskih odredbi pokrenuti reklamacijski postupak. Na temelju podataka dostavljenih od strane nadležnih službi tužitelja proizlazi kako tuženik naprijed opisanu pravnu proceduru nije iskoristio. Kako tuženik, barem prema tužiteljevim saznanjima, pisane prigovore na utužene račune nije podnosio, dosljednom primjenom cit. odredbe ima se smatrati da se isti s iznosima navedenih računa i suglasio. Tuženik je, dakle, prekludiran u ovoj fazi postupka iznositi prigovore koji se tiču visine spornih računa, budući da je svojom krivnjom propustio pravodobno prigovoriti računima u rokovima propisanim cit. odredbama.

7. Tuženik je podneskom 15.ožujka 2024 istaknuo da su netočni navodi tužitelja da tuženik nikad nije osporio utužene račune. Tuženik je uredno osporio nepravedno i nezakonito nametnute obveze od strane tužitelja uvođenjem mrežne naknade bez da je prethodno o tome izvijestio tuženika.Tuženik je kratko vrijeme prije uvođenja mrežne naknade ugovorio sa tužiteljem pružanje spornih usluga a taj ugovor je sklopljen na 24 mjeseca. Po zakonu o zaštiti potrošača trgovac je dužan uvjete prodaje istaknuti jasno, vidljivo i čitljivo (što u je u konkretnom slučaju izostalo) te je trgovac dužan pridržavati se uvjeta prodaje.

Zadovoljavajućom poslovnom praksom smatraju se sljedeći postupci: Pozivanje na kupnju proizvoda po određenoj cijeni, bez isticanja činjenice da trgovac ima opravdane razloge vjerovati da neće biti u mogućnosti ponuditi isporuku tog proizvoda po navedenoj cijeni. Poslovna praksa smatra se zavaravajućom ako sadrži netočne informacije, između ostalih i o cijeni proizvoda, a prije nego što potrošač sklopi ugovor trgovac ga mora na jasan i razumljiv način obavijestiti o cijeni proizvoda.

Ništetna je odredba u Općim uvjetima trgovca koji je trgovac dostavio potrošaču uz nenaručenu uslugu kojom bi bilo predviđeno da šutnja potrošača znači prihvat ponude. Prije nego što potrošač sklopi ugovor trgovac mora zatražiti njegov izričit pristanak za bilo koje dodatno plaćanje koje bi potrošač bio dužan platiti osim plaćanje koje je ugovoreno. Tuženik nikad nije pristao na uvođenje mrežne naknade, štoviše kad je primio račun sa povećanjem cijene na isti je odmah prigovorio.

Nadalje, ako potrošač nije dao izričit pristanak već se trgovac poslužio opcijom prešutnog prihvata od strane potrošača, potrošač ima pravo zatražiti povrat bilo kojeg dodatnog iznosa koji bi platio temeljem takve opcije.

Ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja , uzrokuje znatnu neravnotežuu pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno raspravljalo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaj na njezin sadržaj, pogotovo ako je riječ o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca. Ugovorne odredbe koje bi se mogle smatrati nepoštenima su odredbe kojima se trgovcu dopušta da jednostrano mijenja ugovorne odredbe bez valjanog ugovorom predviđenog razloga, odredba kojom se trgovcu daje isključivo pravo tumačenja svih ili pojedinačnih odredaba ugovora.

Ako na temelju zakona ili sporazuma ugovor mora biti u pisanom obliku, njegove odredbe moraju biti napisane jesno i razumljivo te moraju biti lako uočljive.

Jednostrani namet tužitelj nije prethodno najavio niti o njemu obavijestio tuženika, a na prigovore da nije obaviješten o uvođenju mrežne naknade tužitelj se uporno pozivao na račun iz lipnja 2022. godine na kojem je istim fontom, istom veličinom, istom bojom i bez ikakvog razmaka, dakle bez jasne vidljivosti, uvedena mrežna naknada. Također, tuženiku je napokon, obavijest o uvođenju mrežne naknade dostavljena u siječnju 2023. godine u posebnom obliku na odvojenom papiru, te je i iz toga razvidno da je tužitelj obmanuo tuženika.

U odnosu na zastaru, tuženik ističe da je iz same kartice kupca vidljivo da razlika po zaduženju i razduženju nastaje od listopada 2022. godine te su stoga računi po kojima tužitelj podnosi prijedlog za ovrhu zastarjeli. Kao d okaz svojih tvrdnji prilaže Račune od 06/2022 do 03/2023 te 04/2024, Obavijest od siječnja 2023. godine te E mail korespodencija (prigovori).

7.1.Tužitelj je podneskom od 22.03.2024.g.očitovao da je tuženiku dao sva potrebna pojašnjenja vezana za uvođenje mrežne naknade i mogućnost raskida ugovora, koju tuženik nije iskoristio.

8. Tijekom postupka sud je pregledao i pročitao sve isprave dostavljene u spis, i to izvadak iz ovjerenih poslovnih knjiga od 05. prosinca 2023. (list 10 spisa), zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 4. lipnja 2019. (list 37-38, 44-45, 47-48 spisa), zahtjev za prijenos pretplatničkog odnosa od 4. lipnja 2019. (list spisa 39, 46, 49), račun za veljaču 2023. (list 50-51 spisa), račun od 30.04.2023. (list 52-53 spisa), račun od 31.03.2023 (list 54-55 spisa) i karticu kupca za razdoblje od 1. siječnja 1999. do 27. studenoga 2023. (list 41-43 spisa), e mail korespodenciju (list 85-104), pismeni odgovor tužitelja (list 105-107)

9. Tužbeni zahtjev nije osnovan, a iz razloga kako slijedi.

10. Predmet postupka je zahtjev tužitelja za isplatom dospjele tražbine na ime naknade za telekomunikacijske usluge pružene u veljači.-svibnja 2023 u ukupnom iznosu od 45,06€.

11.Sporna je osnova i visina tužbenog zahtjeva, s time da među strankama nije sporno da su bili u ugovornom odnosu, sporna je naplata mrežne naknade, a na što je ukazao tuženik dok tužitelj tijekom postupka tvrdi da osnovanost njegove tražbine proizlazi iz pretplatničkog ugovornog odnosa zaključenog s tuženikom i prijepisa računa.

12. Iz izvedenih dokaza u odnosu na sporne činjenice proizlazi sljedeće:

- pregledom računa za veljaču 2023.g. je utvrđeno da tužitelj tereti tuženika za naknade i usluge naziva: mjesečna naknada za Super Office Box, mrežna naknada- u ukupnom iznosu od 62,74€

-pregledom računa 31.03.2023 proizlazi dug od 11.54€

- pregledom računa od 30.04.2023 proizlazi da je od gornjeg računa 62,74€ plaćeno 24,76€ te je preostalo za naplatu 37,98€+11,54 € (prema računu 31.03.2023), ukupno 49,52€

- pregledom zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 4. lipnja 2019. utvrđeno je da su stranke 4. lipnja 2019. zaključile ugovor o zasnivanju pretplatničkog odnosa za pretplatnički broj [broj telefona] i 38520479983 za usluge Office Box.

13. Odredbom članka 219. stavka 1. ZPP-a je propisano da je svaka stranka dužna iznijeti činjenice i predložiti dokaze na kojima temelji svoj zahtjev ili kojim pobija navode i dokaze protivnika, dok je odredbom članka 221. a ZPP-a propisano da ako sud na temelju izvedenih dokaza ne može sa sigurnošću utvrditi neku činjenicu, o postojanju činjenice zaključit će primjenom pravila o teretu dokazivanja.

14. Sud je zakazao ročište radi razjašnjenja osnove i visine tražbine te se tužitelj pozvao na podnesak 23.veljače 2024, dodatno ne obrazlažući svoje potraživanje.

15. Tužitelj tijekom postupka tvrdi da osnovanost njegove tražbine proizlazi iz pretplatničkog ugovornog odnosa zaključenog s tuženikom. Tuženik ne osporava da je s tužiteljem u pretplatničkom odnosu, međutim u prigovoru navodi da su usluge za koje ga tužitelj tereti nepostojeće. Kako tužitelj kao dokaz o zaključenju pretplatničkog ugovornog odnosa s tuženikom dostavlja prihvaćeni zahtjev za zasnivanje pretplatničkog odnosa od 4. lipnja 2019. iz kojeg proizlazi da su stranke ugovorile pretplatnički odnos za pretplatnički broj [broj telefona] i 38520479983 za usluge Office Box, te dostavlja račune iz kojih proizlazi da tereti tuženika za neizvršene obveze plaćanja mjesečnih računa za veljaču- svibnja 2023. , a u spis ne dostavlja nikakve daljnje dokaze i pojašnjenja iz kojih bi se moglo zaključiti da su stranke ugovorile korištenje usluga za koje se tereti tuženika, niti dostavlja u spis svoj cjenik ili neku drugu ispravu iz koje bi eventualno proizlazilo da bi neka od usluga navedenih u zahtjevu za zasnivanje pretplatničkog odnosa promijenila naziv ili obuhvaćala usluge navedene u računima, tako tužitelj nije dokazao ni osnovu niti visinu svog tužbenog zahtjeva.

16. U odnosu na prigovor promašene pasivne legitimacije istaknut na ročištu 27.siječnja 2025.g. ukazuje se da je upravo iz zahtjeva za zasnivanje pretplatničkog odnosa razvidno da je isti ugovoren sa [obrt], čiji je vlasnik TB, pa se ovaj prigovor ukazuje neosnovanim.

17. Slijedom navedenog, a s obzirom na to da tužitelj nije na temelju predloženih i izvedenih dokaza uspio dokazati osnovanost svog tužbenog zahtjeva, primjenom odredbe članka 221. a ZPP-a, odlučeno je kao u izreci ove presude te je u cijelosti ukinut platni nalog sadržan u rješenju o ovrsi na temelju vjerodostojne isprave javnog bilježnika Nikše Mozare iz Dubrovnika je 15. siječnja 2024. poslovni broj Ovrv-6978/2023 i odbijen tužbeni zahtjev u cijelosti. Stoga neosnovanost prigovora zastare nije potrebno razjašnjavati.

18. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno čl. 154. st. 1. ZPP-a, u vezi s čl. 155. ZPP-a, te tuženik ima pravo na nadoknadu troška nastalog uslijed zastupanja po punomoćniku odvjetniku sukladno vrijednosti predmeta spora u visini jednokratne nagrade od 100,00€, prema Tbr.7.9 Tarife o naknadama i nagradi troškova za rad odvjetnika prema kojoj za zastupanje u parničnom postupku u kojem je vrijednost predmeta spora manja od 100,00 eura, neovisno o odredbi Tbr. 7. toč. 1., ukoliko točkama od 2. do 8. ovog Tbr. za pojedine postupke i sporove nije drugačije određeno, odvjetniku pripada jednokratna nagrada za cijeli prvostupanjski postupak u visini od 50 bodova. Pored toga tuženiku pripada trošak plaćene sudske pristojbe za prigovor od 13,27€, što ukupno iznosi 113,27€.

U Dubrovniku 17. veljače 2025.

Sutkinja

Jadranka Klečak

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od dana održavanja ročišta za objavu presude ako je stranka bila uredno obaviještena o održavanju ročišta za objavu odnosno od primitka ovjerenog prijepisa presude ako stranka nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu presude. Žalba se podnosi u tri istovjetna primjerka putem ovog suda nadležnom županijskom sudu. Presuda u sporovima male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava (čl. 467. st. 1. ZPP-a) i zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2., osim zbog povrede iz članka 354. st. 2 toč. 3 ZPP-a (članak 467. stavak 1. ZPP-a).

PRESUDA SE DOSTAVLJA:

1. tužitelj po punomoćniku

2. tuženik po punomoćniku