Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj Gž-1711/2024-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Rijeci po sutkinji Heleni Vlahov Kozomara, u pravnoj stvari tužitelja FK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], protiv tužene ŽK iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupane po punomoćniku Petru Ćubeli, odvjetniku u Zagrebu, radi predaje u posjed i prijedloga za izdavanje privremene mjere, rješavajući žalbu tužitelja izjavljenu protiv rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4153/2023-12 od 26. kolovoza 2024., 17. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Uvaženjem žalbe tužitelja ukida se rješenje Općinskog građanskog suda u Zagrebu poslovni broj P-4153/2023-12 od 26. kolovoza 2024. i predmet vraća tom sudu na ponovan postupak.
Obrazloženje
1. Rješenjem suda prvog stupnja odlučeno je:
"I. Tužba u predmetnoj pravnoj stvari je povučena.
II. Odbija se kao neosnovan, prijedlog tužitelja - predlagatelja osiguranja za određivanjem privremene mjere koji glasi:
"Zabrane raspolaganja i pologom u javno skladište ili barem u stan stranaka u [adresa] u odvojenom dijelu gdje se nalazi advokatura tuženice, gdje je ionako polu prazno osobito od stranaka, glede kojeg dijela stana tužitelj potražuje jedan primjerak ključeva o čemu postoji i presuda OGS Zagreb P-5541/14, da se tamo stave pokretnine stvari osobno vlasništvo tužitelja, koje se sada nalaze u obiteljskoj kući stranaka [adresa], zatim u advokaturi u stanu [adresa], i apartman u Puntu, Vela Draga 31a, ako se uopće više nalaze gdje ne zna se, tako da se i tužitelju konačno, bez samovoljnih durenja, opstrukcija i prijetnji tuženice tipa, zvat ću policiju" na što dotrči policija, da se omogući tužitelju bar pristup do njegovih stvari, a do pravomoćnog okončanja ove parnice.""
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj.
3. Bitnu povredu odredaba parničnog postupka nalazi u onemogućavanju tužitelja da raspravlja pred sudom i neobrazloženosti, odnosno nemogućnosti ispitivanja pobijanog rješenja. Navodi da je osim opširnog iznošenja činjenica i dokaza, koje je imao u tužbi, susljednih nekoliko podnesaka, a i na kraćoj raspravi, pozivao se na svoje pravo i zahtjeve, a ono što nije mogao predočiti jer nije mogao do kraja znati, tražio je pomoć suda, snalazio se, u vidu prokaznih izjava, uviđaja, tereta dokaza. Tužitelj smatra da tužba i zahtjev, imaju pretpostavke za suđenje i odlučivanje, sastavljeni su na temelju saznanja tužitelja, radi se o povratu stvari u vlasništvu tužitelja, a koje se nalaze u posjedu tuženice, pa je smatrao da tužbu ne treba nadopunjavati i pojašnjavati. Navodi, iako nije bilo potrebno, da je podnescima precizirao nekoliko stvari koje potražuje od tuženice, a potom je specificirao i za koje stvari povlači tužbu.
4. Predlaže pobijano rješenje ukinuti i predmet vratiti sudu prvog stupnja na ponovan postupak.
5. Žalba je osnovana.
7. Rješenjem suda prvog stupnja od 15. travnja 2024. (list 21 spisa) pozvan je tužitelj da ispravi, odnosno dopuni tužbu u roku od osam dana na način da činjenice na kojima temelji tužbeni zahtjev dovede u vezu s tuženom navedenoj u tužbi, te dostavi dokaze kojima se utvrđuju te činjenice kao i druge potrebne podatke da bi tužba bila podobna za raspravljanje u smislu odredbe čl. 106. i čl. 186. st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23 ; dalje ZPP). Također je upozoren u smislu odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a.
8. Kako tužitelj u roku od osam dana nije postupio po rješenju, sud je u smislu odredbe čl. 109. st. 4. ZPP-a utvrdio da se tužba smatra povučenom.
9. Navedeno stajalište suda prvog stupnja nije pravilno.
10. Naime, prema odredbi čl. 186. st. 1. ZPP-a tužba treba sadržavati određen zahtjev u pogledu glavne stvari i sporednih traženja, činjenice na kojima tužitelj temelji zahtjev, dokaze kojima se utvrđuju te činjenice, a i druge podatke koje mora imati svaki podnesak (čl. 106. ZPP-a). Prema odredbi čl. 109. st. 1. ZPP-a ako podnesak nije razumljiv ili ne sadrži sve što je potrebno da bi se po njemu moglo postupiti, sud će podnositelju naložiti da podnesak ispravi, odnosno dopuni u skladu s danom uputom i u tu svrhu mu vratiti podnesak radi ispravka ili dopune.
11. Prema stavku 4. istog članka smatrat će se da je podnesak povučen ako ne bude vraćen sudu u određenom roku i ispravljen u skladu s dobivenom uputom suda, ako bude vraćen bez ispravka, odnosno dopune odbacit će se.
12. U pravu je tužitelj kada u žalbi navodi da u konkretnom slučaju nije bilo uvjeta za primjenu odredba čl. 109. st. 4. ZPP-a budući da je podnesena tužba razumljiva i u bitnom sadrži sve potrebno da bi se po njoj moglo postupiti.
13. Naime, iz tužbe proizlazi kako tužitelj tvrdi kako je od tuženice bio izbačen iz sve suvlasničke nekretnine, zbog čega ne raspolaže većim dijelom svoje imovine, osobnom arhivom i odvjetničkom arhivom, pa traži predaju stvari za koje tvrdi da se nalaze u posjedu tuženice.
14. Tužitelj je na navedene okolnosti predložio provođenje dokaza saslušanjem stranaka, saslušanjem svjedoka, očevid na licu mjesta u nekretnini stranaka u Zagrebu, kuća [adresa] i stan u [adresa], popis stvari, i u apartmanu u Puntu, te drugi dokazi po potrebi. Stoga, ukoliko je sud prvog stupnja smatrao da pojedine stvari koje su predmet spora nisu opisane po vrsti i veličini, godini, proizvodnji i slično, mogao je očevidom na licu mjesta utvrditi identitet stvari.
15. Međutim, okolnost da tužitelj nije postupio po rješenju suda i ispravio, odnosno dopunio tužbu ne može imati za posljedicu donošenje rješenja o presumiranom povlačenju tužbe, a sve to kraj činjenice da je predmetna tužba imala sve elemente da se po njoj može postupiti.
16. Pored toga sud prvog stupnja je bio dužan tužitelju dati jasnu uputu o potrebi navođenja identiteta pokretnina u tužbenom zahtjevu kao i mjestu gdje se one nalaze jer tek tada bi bilo moguće ocjenjivati dopuštenost tog dijela tužbe kao i osnovanost zahtjeva za predaju koji se odnosi na pokretnine.
17. Istovremeno je ukinuto i rješenje kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere u jer prvostupanjski sud ne obrazlaže svoj zaključak o tome da tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje tražbine niti navodi koje odlučne činjenice opravdavaju takav njegov zaključak. Isto vrijedi i za zaključak prvostupanjskog suda kako tužitelj nije učinio vjerojatnim postojanje opasnosti odnosno da će bez takve mjere tužena spriječili odnosno znatno otežali ostvarenje njegove tražbine.
18. Iz navedenih razloga valjalo je uvaženjem žalbe tužitelja pobijano rješenje ukinuti, a kako je odlučeno u izreci ovog rješenja pozivom na odredbu iz čl. 380. toč. 3. ZPP-a.
U Rijeci 17. veljače 2024.
Sutkinja
Helena Vlahov Kozomara
