Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1244/2024-3
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić, sutkinje izvjestiteljice i članice vijeća i Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje Zagreb, Mihanovićeva 3, OIB: 84397956623, Područna služba Osijek, Kapucinska 29, protiv tuženika Croatia osiguranje d.d. Zagreb, Vatroslava Jagića 33, OIB: 26187994862, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tužitelja podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-539/2022 od 26. travnja 2024., u sjednici održanoj 17. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalne službe u Zaboku, poslovni broj P-539/2022 od 26. travnja 2024.
Obrazloženje
1. Prvostupanjskom presudom odbijen je zahtjev tužitelja da mu tuženik isplati iznos od 10.444,52 eur/78.694,23 kn sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od podnošenja tužbe do isplate. Točkom II. izreke naloženo je tužitelju naknaditi tuženiku parnične troškove u iznosu od 1.275,45 eur sa zakonskom zateznom kamatom od presuđenja do isplate, u roku od 15 dana.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tužitelj zbog žalbenih razloga propisanih čl. 353.st. 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 11/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11., 25/13., 89/14., 70/19., dalje: ZPP), s prijedlogom da se pobijana presuda preinači i tuženika obveže isplatiti mu utuženi iznos.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Pazeći po službenoj dužnosti povodom podnesene žalbe na temelju čl. 365. st. 2. ZPP-a na postojanje bitnih procesnih povreda iz čl. 354. st. 2. ZPP-a, ovaj sud je utvrdio da u postupku pred prvostupanjskim sudom i donošenjem pobijane presude nije počinjena koja od tih procesnih povreda.
6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za naknadu štete u iznosu od 10.444,52 eur/78.694,23 kn nastale isplatom invalidske mirovine tužiteljevom osiguraniku PČ u razdoblju od 1. svibnja 2018. do 31. lipnja 2022.
7. Među strankama nije sporna aktivna i pasivna legitimacija, nastanak štetnog događaja – prometne nesreće od 10. rujna 1993. u kojoj je osiguranik tužitelja PČ zadobio teške tjelesne ozlijede, zbog kojih mu je rješenjem tužitelja od 12. kolovoza 1995. priznato pravo na invalidsku mirovinu. Tužitelj potražuje od tuženika ukupan iznos od 10.444,52 eur/78.694,23 kn.
8. Sporno je među strankama prema kojem zakonu je tuženik u obvezi naknaditi tužitelju štetu nastalu isplatom invalidske mirovine, da li prema Zakonu o mirovinskom osiguranju ("Narodne novine" broj 157/13., 151/14., 33/15., 93/15., 120/16., 62/18., 115/18., 102/19.; dalje: ZMO/13) koji je bio na snazi u vrijeme izvršenih isplata ili prema Zakonu o obveznim osiguranjima u prometu ("Narodne novine" br. 151/05., 36/09., 75/09., 76/13., 152/14., dalje: ZOOP).
9. Prvostupanjski sud smatra da se na konkretan slučaj primjenjuje ZOOP koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete tužitelju, odnosno u trenutku kada su izvršene isplate mirovine. Naime, u konkretnom slučaju da se radi o naknadi štete nastale isplatom invalidske mirovine osiguraniku tužitelja, s tim da je nastao odnos izvanugovorne odgovornosti za štetu, a obveze društva za osiguranje po policama osiguranja od automobilske odgovornosti regulirane su odredbama ZOOP-a te je mjerodavno pravo za odluku u sporu koji pokreće Hrvatski zavod za mirovinsko osiguranje protiv osiguranika štetnika radi povrata iznosa isplaćenih na ime invalidske mirovine odredbe ZOOP, koji je na snazi u trenutku kada su izvršene isplate invalidske mirovine, jer šteta za tužitelja koji isplaćuje svojem osiguraniku invalidsku mirovinu nastaje sukcesivno svakom mjesečnom isplatom invalidske mirovine, tako da nisu relevantne odredbe ZOMO, koji kao opći zakon uređuje odnose u sustavu mirovinskog osiguranja, a ZOOP u odnosu na opće odredbe ZOMO-a predstavlja lex specialis pa vrijedi pravno načelo lex specialis derogat legi generali.
10. Nadalje, smatra da je tužitelj trebao dokazati visinu tužbenog zahtjeva, odnosno da postoji razlika invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO-a i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. U vezi s navedenim poziva se na stav izražen u većem broju odluka Vrhovnog suda Republike Hrvatske. Kako prema rezultatima financijskog vještačenja nije utvrđeno da bi postojala razlika između isplaćene invalidske mirovine od pretpostavljene invalidske mirovine za slučaj ozljede na radu, zaključuje da nisu ispunjeni uvjeti iz odredbe čl. 27. st. 3. ZOOP-a te odbija tužbeni zahtjev.
11. Neosnovani su žalbeni navodi tužitelja kojima ukazuje na pogrešnu primjenu materijalnog prava ustrajući kod tvrdnji da bi se na konkretan slučaj primjenjivale odredbe ZMO/13.
12. Obveznopravni odnos između stranaka nastao je izvršenim isplatama invalidske mirovine od strane tužitelja njegovu osiguraniku pa je za odluku u sporu koji je pokrenuo tužitelj protiv tuženika radi naknade štete na ime isplaćene mirovine mjerodavan zakon koji je bio na snazi u vrijeme nastanka štete, dakle izvršenih isplata mirovine, a ne u vrijeme nastanka štetnog događaja - prometne nesreće.
13. Nadalje, s obzirom da je riječ o šteti za koju odgovara tuženik kao društvo za osiguranje, osnovanost zahtjeva tužitelja ima se procjenjivati prema odredbi čl. 27. ZOOP-a, a ne prema odredbama čl. 161.-165. ZMO/13 kako to pogrešno smatra tužitelj.
14. Odredbom čl. 27. ZOOP-a propisano je da je društvo za osiguranje obvezno zavodima koji obavljaju poslove zdravstvenoga, mirovinskog ili invalidskog osiguranja nadoknaditi stvarnu štetu u okviru odgovornosti svoga osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju (st.1.). Stvarnom štetom u smislu stavka 1. ovoga članka smatraju se troškovi liječenja i drugi nužni troškovi učinjeni sukladno propisima o zdravstvenom osiguranju, kao i razmjerni iznos mirovine oštećene osobe, odnosno članova njezine obitelji (st.2.). Razmjerni iznos mirovine određuje se prema propisima o mirovinskom osiguranju u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu (st.3.). Odredbe stavka 1., 2. i 3. ovoga članka odgovarajuće se primjenjuju na subrogacijske zahtjeve društava za osiguranje za naknadu stvarne štete isplaćene na temelju dobrovoljnog zdravstvenog, mirovinskog, rentnog ili sličnog osiguranja (st.4.). Obvezu iz stavka 1. ovoga članka prema zavodu koji obavlja poslove zdravstvenog osiguranja društvo za osiguranje dužno je izvršiti u skladu s odredbama zakona koji uređuje obvezno zdravstveno osiguranje (st.5.).
15. Dakle, sukladno odredbi čl. 27. st. 1., 2. i 3. ZOOP-a tuženik kao društvo za osiguranje dužan je naknaditi tužitelju stvarnu štetu u okviru odgovornosti svog osiguranika i u granicama obveza preuzetih ugovorom o osiguranju i to razmjerni iznos isplaćene mirovine koji se određuje u visini razlike između invalidske mirovine utvrđene rješenjem zavoda i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu. Iz navedenog proizlazi da obveza tuženika postoji ako postoji razlika između iznosa mirovine koji se isplaćuju i iznosa koji bi bili isplaćeni kada bi razlog isplati bila ozljeda na radu, a ne štetni događaj za koji je odgovoran tuženik na ime osiguranja stvarnog štetnika.
16. U konkretnom slučaju nije sporno da je osiguraniku tuženika priznato pravo na invalidsku mirovinu zbog teških ozljeda zadobivenih u prometnoj nezgodi, a na tužitelju je teret dokaza da postoji razlika između invalidske mirovine utvrđene rješenjem HZMO i invalidske mirovine koja bi bila utvrđena za slučaj povrede na radu.
17. Prema nalazu i mišljenju vještaka Zrinka Ručenića iz "Ručenić vještačenja" iz Zagreba iznos prrtpostavljene invalidske mirovine koja bi bila utvrđena u slučaju povrede na radu bio bi veći od iznosa invalidske mirovine koju tužitelj isplaćuje, odnosno da na temelju podataka u spisu proizlazi da ne bi bilo razlike u isplati. Kako niti iz sadržaja priložene dokumentacija ne proizlazi da bi postojala razlika, to je pravilan zaključak suda prvog stupnja da nisu ispunjene pretpostavke iz čl. 27. st. 1.,
2. i 3. ZOOP-a pa je pravilnom primjenom materijalnog prava tužbeni zahtjev odbijen kao neosnovan.
18. Slijedom iznesenog primjenom odredbi čl. 368. st. 1. valjalo je žalbu tužitelja odbiti i pobijanu presudu potvrditi.
U Rijeci 17. veljače 2025.
Predsjednica vijeća
Branka Ježek Mjedenjak
