Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž Ovr-476/2023-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E N J E

Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u ovršnoj stvari ovrhovoditelja B2 Kapital d.o.o., Zagreb, Radnička cesta 41, OIB: 57509775367, kojeg zastupa opunomoćenik Miroslav Lovrić, odvjetnik u Zagrebu, protiv ovršenika IJ iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa opunomoćenik Željko Palatinuš, odvjetnik u Virovitici, radi ovrhe na nekretninama, odlučujući o žalbi ovršenika podnesenoj protiv rješenja o ovrsi Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja Ovr-301/2021-30 od 16. listopada 2023., 17. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

Odbija se žalba ovršenika kao neosnovana i potvrđuje se rješenje o ovrsi Općinskog suda u Virovitici poslovnog broja Ovr-301/2021-30 od 16. listopada 2023., osim u pogledu žalbenog razloga iz članka 50. stavka 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje: OZ).

Obrazloženje

1.Prvostupanjskim rješenjem o ovrsi na temelju ovršne isprave Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, ovjerenog od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OV-21135/2007, a radi namirenja novčanog potraživanja ovrhovoditelja i to iznosa od 99.542,11 eura s osnove glavnice sa pripadajućim zateznim kamatama, iznosa od 78.955,67 eura s osnove dospjelih redovnih kamata, iznosa od 65.795,70 eura s osnove dospjelih zateznih kamata, iznosa od 2.478,27 eura s osnova troškova sa pripadajućim zateznim kamatama i troškova ovršnog postupka sa pripadajućim zateznim kamatama, određena je ovrha ne nekretninama u vlasništvu ovršenika i to zk.č.br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica batalija i zk.č.br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] zabilježbom ovrhe u zemljišnoj knjizi, utvrđenjem vrijednosti nekretnina, njihovom prodajom i namirenjem ovrhovoditelja iz novčanog iznosa dobivenog prodajom (točka I. izreke). Istim rješenjem zemljišnoknjižnom odjelu Općinskog suda u Virovitici naložen je upis zabilježbe ovrhe (točka II. izreke), te je određeno da će se iznos dobiven prodajom nekretnina doznačiti na žiro račun ovrhovoditelja (točka III. izreke). Konačno, istim rješenjem o ovrsi naloženo je ovršeniku da ovrhovoditelju naknadi troška ovrhe u iznosu od 668,92 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od dana donošenja rješenja o ovrsi do isplate (točka IV. izreke).

2. Protiv tog rješenja o ovrsi u dijelu kojim je određena ovrha na nekretnini u vlasništvu ovršenika[katastarska čestica]zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] žalbu podnosi ovršenik iz žalbenih razloga iz članka 50. stavka 1. točke 6., 7. i 11. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj 112/2012., 25/2013., 93/2014., 55/2016., 73/2017. i 131/2020.; dalje: OZ) s prijedlogom da se pobijano rješenje o ovrsi preinači. Osim toga, ovršenik ističe da nekretnina zk.č.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] predstavlja njegov dom, te se poziva na članak 80.b stavak 2. i 3. OZ-a. Nadalje, navodi da je predmetni Ugovor o kreditu koji predstavlja ovršnu ispravu sklopio kao založni dužnik, te da nekretnina zk.č.br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] nije obuhvaćena tim ugovorom, odnosno da na toj nekretnini nije osnovano založno pravo u korist ovrhovoditelja. Stoga, ovršenik smatra da ovrhovoditelj nije ovlašten tražiti ovrhu na nekretnini koja nije bila predmet založnog prava.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje o ovrsi u granicama razloga određenih u žalbi, a pazeći po službenoj dužnosti sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. u vezi s člankom 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 58/1993., 112/1999., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 02/2007., 84/2008., 96/2008., 123/2008., 57/2011., 148/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) na bitne povrede postupka iz članka 354. stavka 1. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a u vezi s člankom 50. stavka 5. OZ-a, ovaj sud je utvrdio da donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi nije počinjena niti jedna od navedenih povreda.

6. Pazeći po službenoj dužnosti na žalbene razloge propisane člankom 50. stavkom 1. točkama 1., 3. i 5. OZ-a sukladno članku 50. stavku 5. OZ-a, utvrđeno je da nije ostvaren nijedan od tih žalbenih razloga.

7. Suprotno žalbenim navodima ovršenika donošenjem pobijanog rješenja o ovrsi nije ostvaren žalbeni razlog iz članka 50. stavka 1. točke 6. OZ-a jer pobijanim rješenjem o ovrsi ovrha nije određena na nekretninama koje su izuzete od ovrhe u smislu članka 91. OZ-a, odnosno na kojima je mogućnost ovrhe ograničena.

8. Prvostupanjski sud donosi pobijano rješenje o ovrsi kojim na temelju Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine, ovjerenog od strane javnog bilježnika Ilinke Lisonek iz Zagreba, pod brojem OV- 21135/2007, a radi namirenja novčane tražbine ovrhovoditelja, određuje ovrhu na nekretninama u vlasništvu ovršenika zk.č.br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], u naravi oranica batalija i zk.č.br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina], a na temelju zaključka da određivanjem ovrhe nije došlo do narušenja pravične ravnoteže između interesa stranaka u smislu članka 80.b stavka 2. i 3. OZ-a. Takav zaključak prvostupanjski sud donosi na temelju utvrđenja da iako će provedbom ovrhe doći do povrede prava na dom ovršenika, budući da ovrha predstavlja miješanje u pravo ovršenika, da takvo miješanje teži legitimnom cilju zaštite prava ovrhovoditelja radi ostvarenja svoje novčane tražbine. Nadalje, imajući u vidu visinu novčanog potraživanja ovrhovoditelja, kao i da je ovršna isprava stekla svojstvo ovršnosti prije deset godina, te da ovršenik živi od braniteljske opskrbnine, prvostupanjski sud zaključuje da je ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da provedba ovrhe na drugim predmetima ne bi bila uspješna, slijedom čega zaključuje da je vođenje ovog ovršnog postupka razmjeno težini povrede ovršenikovog prava na dom.

9. Pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je donio pobijano rješenje o ovrsi.

10. Naime, iz stanja spisa predmeta proizlazi da je ovršna isprava – Ugovor o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine sklopljen između Hypo Alpe Adria Bank d.d. kao banke i obrta [obrt]“ u vlasništvu ABC kao korisnika kredita, te [obrt] poljoprivredno uslužna zadruga ... i ABC kao jamaca plataca i ovršenika kao založnog dužnika. Člankom 10. tog ugovora osnovano je založno pravo na nekretnini koja je upisana kod Općinskog suda u Virovitica kao zk.č.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] opisana kao oranica ... površine 1 ral i 134 hvati, a koja nekretnina je u vlasništvu založnog dužnika, odnosno ovršenika u cijelosti. Istim člankom predmetnog ugovora određeno je da založni dužnik izričito dozvoljava banci da može bez njegovog posebnog odobrenja ili naknade suglasnosti, u zemljišnim knjigama na opisanoj nekretnini uknjižiti založno pravo u iznosu iz članka 2. tog ugovora, uvećano za pripadajuće kamate i ostale troškove, radi osiguranja tražbina iz ugovora. Nadalje, određeno je da založni dužnik potpisom na tom ugovoru potvrđuje da je predmeta nekretnina u cijelosti njegovo vlasništvo, te da priloženi izvadak iz zemljišne knjige od 8. kolovoza 2007. odgovara stvarnom stanju u zemljišnim knjigama.

10.1. Člankom 11. predmetnog ugovora o kreditu određeno je da potpisom na ugovoru založni dužnik izjavljuje da nema zapreka u smislu članka 201. Ovršnog zakona da se na nekretnini opisnoj u članku 10. ugovora provede ovrha. Istim člankom određeno je da je založni dužnik suglasan da banka može temeljem tog ugovora kao javnobilježničke isprave, radi naplate tražbina iz ugovora, nakon dospijeća osigurane tražbine ili raskida ugovora, neposredno provesti ovrhu prodajom predmetne nekretnine po odredbama Ovršnog zakona (clausula exequendi). Nadalje, člankom 11. predmetnog ugovora određeno je da ugovorne strane suglasno utvrđuju da se predmetna nekretnina može prodati neposrednom pogodbom u roku koji banka odredi u ovršnom prijedlogu u smislu članka 92. stavka 4. Ovršnog zakona.

10.2. Konačno, člankom 19. stavkom 2. predmetnog ugovora o kreditu određeno je da korisnik kredita, jamci platci i založni dužnik izričito izjavljuju da su suglasni da se temeljem tog ugovora kao javnobilježničke ovršne isprave, protiv njih neposredno provede ovrha na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, radi potpune naplate osigurane tražbine.

11. Iz navedenog proizlazi da je ovršenik sukladno članku 10. i 11. Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine osnovao založno pravo na nekretnini na način da se obvezao dopustiti da Hypo Alpe Adria Bank d.d. upiše založno pravo u zemljišnim knjigama na teret nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica] upisana u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] radi osiguranja tražbine Hypo Alpe Adria Bank d.d..

11.1. Nadalje, proizlazi da je člankom 19. stavkom 2. Ugovora o kreditu broj:

[broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine ovršenik kao založni dužnik dao suglasnost da se na temelju tog ugovora pokrene ovrha na svim predmetima ovrhe, dakle ne samo na nekretnini na kojoj je osnovano založno pravo.

12. Stoga, nisu osnovani žalbeni navodi ovršenika kojima ističe da ovrhovoditelj može voditi ovršeni postupak samo na nekretnini na kojoj je predmetnim ugovorom o kreditu osnovano založno pravo u korist ovrhovoditelja, budući da je ovršenik člankom 19. stavkom 2. Ugovora o [broj kredita] sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine izričito dao suglasnost da ovrhovoditelj može na temelju tog ugovora protiv njega pokrenuti ovrhu na svim predmetima ovrhe predviđenim Ovršnim zakonom, a radi naplate svoje osigurane tražbine. Stoga je, suprotno žalbenim navodima ovršenika, ovrhovoditelj ovlašten pokrenuti i voditi ovršni postupka i na nekretnini ovršenika na kojoj nije osnovano založno pravo radi osiguranja predmetne tražbine.

13. Suprotno žalbenim navodima ovršenika, pravilno je prvostupanjski sud zaključio da određivanjem ovrhe na nekretnini ovršenika zk.č.br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja predstavlja njegov dom nije došlo do narušavanja odnosa pravične ravnoteže između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu članka 80.b stavka 2. i 3. OZ-a.

14. Naime, odredba članka 80.b stavka 2. OZ-a propisuje da ako glavnica tražbine radi čijeg se namirenja ovrha traži prelazi iznos od 5300,00 eura, sud može odbiti prijedlog za ovrhu na nekretnini ako ocijeni da bi prodaja nekretnine narušila pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja, dok stavak 3. istog članka propisuje da će pri ocjeni je li narušena pravična ravnoteža, sud uzeti u obzir okolnosti slučaja, a osobito:

- je li vrijednost tražbine koja se namiruje nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu,

- je li ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetima ovrhe bila bezuspješna, odnosno da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri,

– služi li nekretnina za stanovanje i zadovoljavanje osnovnih životnih potreba ovršenika te ima li ovršenik drugih nekretnina ili drugih mogućnosti da svoje potrebe zadovolji,

– ima li ovrhovoditelj osobito opravdan interes za hitnim namirenjem tražbine radi ostvarenja vlastitoga uzdržavanja ili drugih važnih razloga,

– je li se ovršenik izjavom sadržanom u javnoj ispravi ili ovjerovljenoj privatnoj ispravi izričito suglasio s time da ovrhovoditelj radi namirenja određene tražbine zatraži namirenje prodajom određene nekretnine.

15. U konkretnom slučaju, u odnosu na citirane okolnosti iz članka 80.b stavka 3. alineje 1. i 4. OZ-a tražbina ovrhovoditelja radi koje je pokrenut postupak ovrhe s osnove glavnice iznosi 99.542,11 eura, a predmet ovrhe je i nekretnina zk.č.br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] koja nesporno predstavlja dom ovršenika. Nadalje, u odnosu na okolnosti iz članka 80.b stavka 3. alineje 2. OZ-a valja reći da vrijednost tražbine koja se namiruje očito nije nerazmjerno manja od vrijednosti nekretnine na kojoj se predlaže provesti ovrhu, te da je ovrhovoditelj učinio vjerojatnim da je ovrha na drugim predmetnima ovrhe bila bezuspješna, budući da bi se ovrhovoditelj provedbom ovrha isključivo na nekretnini na kojoj je osnovano založno pravo namirio samo manji dio svoje tražbine.Nadalje, ovrhovoditelj je učinio vjerojatnim da nema drugih prikladnih mogućnosti da se tražbina u cijelosti ili u pretežnom dijelu namiri jer se ovršenik, prema vlastitom iskazu, uzdržava od braniteljske opskbnine u iznosu od 158,21 eura.

16. Uvažavajući navedene okolnosti koje ovršenik žalbom na pobija, prema ocjeni ovog suda pravilno je prvostupanjski sud zaključio da prodaja nekretnine zk.č.br. [katastarska čestica] upisanoj u zk. ul. [broj ZK uloška] k. o. [katastarska općina] ne narušava pravičnu ravnotežu između interesa ovršenika i interesa ovrhovoditelja u smislu članka 80.b. stavka 2. OZ-a.

17. U odnosu na žalbene razloge iz članka 50. stavka 7. i 11. OZ-a valja naglasiti da o tim žalbenim razlozima ovaj sud nije nadležan odlučivati, već u odnosu na te žalbene razloge postupa prvostupanjski sud sukladno odredbi članka 52. OZ-a.

18. Slijedom navedenog, na temelju članka 380. točke 2. ZPP-a u vezi s člankom 21. stavkom 1. OZ-a valjalo je odbiti žalbu ovršenika i potvrditi pobijano rješenje o ovrsi, kao u izreci.

U Rijeci 17. veljače 2025.

Sutkinja

Ingrid Bučković