P-650/2023-21
REPUBLIKA HRVATSKA
OPĆINSKI SUD U SPLITU
Gundulićeva 27
21000 Split
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski sud u Splitu, po sucu tog suda Miru Maslać, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice SS, iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po pun. Hrvoju Škaliću, odvjetniku u Zagrebu, protiv tuženika OTP BANKA d.d., OIB 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupana po pun. SSP i ostalim odvjetnicima iz Odvjetničkog društva ANIĆ & ANIĆ d.o.o. Split, Lovretska 14, temeljem generalne punomoći pohranjene kod Općinskog suda u Splitu, pod brojem: Su-549/2021, radi utvrđenja ništetnosti i isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene u nazočnosti zamjenika punomoćnika tužitelja, te punomoćnika tuženika, a na ročištu od 17. veljače 2025., zakazanom radi donošenja i objave presude,
p r e s u d i o j e:
Prihvaća se tužbeni zahtjev tužiteljice, te se sudi:
I. Utvrđuje se ništetnim dio članka 3. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 070418498415- ST od 3 travnja 2007 sklopljenog između tužitelja SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 kao banke u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi „3.3. Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“
II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 isplatiti tužitelju SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos od 3.760,86 EUR koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje teku od dospijeća svakog pojedinog dosuđenog iznosa do konačne isplate i to za razdoblje do 31. srpnja 2015. po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem eskontne stope Hrvatske narodne banke koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, od 01. kolovoza 2015. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 01. siječnja 2023. do isplate po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a koja teče na iznos od:
- 4,89 EUR od 15.11.2008.
- 29,62 EUR od 15.12.2008.
- 30,25 EUR od 15.1.2009.
- 30,68 EUR od 15.2.2009.
- 30,50 EUR od 15.3.2009.
- 30,47 EUR od 15.4.2009.
- 30,30 EUR od 15.5.2009.
- 35,26 EUR od 15.6.2009.
- 49,94 EUR od 15.7.2009.
- 49,88 EUR od 15.8.2009.
- 49,96 EUR od 15.9.2009.
- 49,45 EUR od 15.10.2009.
- 49,66 EUR od 15.11.2009.
- 49,66 EUR od 15.12.2009.
- 49,70 EUR od 15.1.2010.
- 49,89 EUR od 15.2.2010.
- 49,54 EUR od 15.3.2010.
- 49,49 EUR od 15.4.2010.
- 49,43 EUR od 15.5.2010.
- 49,32 EUR od 15.6.2010.
- 49,09 EUR od 15.7.2010.
- 49,27 EUR od 15.8.2010.
- 49,65 EUR od 15.9.2010.
- 49,96 EUR od 15.10.2010.
- 50,24 EUR od 15.11.2010.
- 50,48 EUR od 15.12.2010.
- 50,46 EUR od 15.1.2011.
- 50,52 EUR od 15.2.2011.
- 50,39 EUR od 15.3.2011.
- 50,20 EUR od 15.4.2011.
- 50,23 EUR od 15.5.2011.
- 50,42 EUR od 15.6.2011.
- 50,67 EUR od 15.7.2011.
- 50,74 EUR od 15.8.2011.
- 51,02 EUR od 15.9.2011.
- 50,94 EUR od 15.10.2011.
- 50,96 EUR od 15.11.2011.
- 51,07 EUR od 15.12.2011.
- 51,38 EUR od 15.1.2012.
- 51,67 EUR od 15.2.2012.
- 51,34 EUR od 15.3.2012.
- 50,89 EUR od 15.4.2012.
- 51,08 EUR od 15.5.2012.
- 51,42 EUR od 15.6.2012.
- 50,96 EUR od 15.7.2012.
- 50,84 EUR od 15.8.2012.
- 50,39 EUR od 15.9.2012.
- 51,03 EUR od 15.10.2012.
- 51,23 EUR od 15.11.2012.
- 51,12 EUR od 15.12.2012.
- 51,49 EUR od 15.1.2013.
- 51,54 EUR od 15.2.2013.
- 51,53 EUR od 15.3.2013.
- 51,72 EUR od 15.4.2013.
- 51,37 EUR od 15.5.2013.
- 50,76 EUR od 15.6.2013.
- 51,20 EUR od 15.7.2013.
- 49,60 EUR od 15.8.2013.
- 49,92 EUR od 15.9.2013.
- 50,05 EUR od 15.10.2013.
- 50,16 EUR od 15.11.2013.
- 50,25 EUR od 15.12.2013.
- 50,15 EUR od 15.1.2014.
- 42,65 EUR od 15.2.2014.
- 42,62 EUR od 15.3.2014.
- 42,41 EUR od 15.4.2014.
- 42,19 EUR od 15.5.2014.
- 42,14 EUR od 15.6.2014.
- 42,27 EUR od 15.7.2014.
- 36,13 EUR od 15.8.2014.
- 32,47 EUR od 15.9.2014.
- 32,58 EUR od 15.10.2014.
- 32,64 EUR od 15.11.2014.
- 32,64 EUR od 15.12.2014.
- 32,65 EUR od 15.1.2015.
- 27,75 EUR od 15.2.2015.
- 24,55 EUR od 15.3.2015.
- 24,29 EUR od 15.4.2015.
- 24,25 EUR od 15.5.2015.
- 24,21 EUR od 15.6.2015.
- 24,24 EUR od 15.7.2015.
- 19,52 EUR od 15.8.2015.
- 16,80 EUR od 15.9.2015.
- 16,96 EUR od 15.10.2015.
- 16,92 EUR od 15.11.2015.
- 16,96 EUR od 15.12.2015.
- 17,00 EUR od 15.1.2016.
- 11,80 EUR od 15.2.2016.
- 8,76 EUR od 15.3.2016.
- 8,64 EUR od 15.4.2016.
- 8,67 EUR od 15.5.2016.
- 8,69 EUR od 15.6.2016.
- 8,61 EUR od 15.7.2016.
- 1,61 EUR od 15.8.2016.
sve do konačne isplate.
III. Utvrđuje se ništetnim članak 17. stavak 6. Ugovora o kreditu broj 070418498415- ST od 3 travnja 2007 sklopljenog između tužitelja SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 kao banke koji glasi: „17.6. Ugovorne strane suglasno izjavljuju da prihvaćaju važeće akte i isprave Banke kao i kasnije izmjene i dopune a osobito: a) Odluku o kamatama Banke, b) Odluku o tarifi naknada, c) Poslovne knjige i knjigovodstvene i druge isprave ili podneske Banke. «
IV Nalaže se tuženiku da u roku od 15 dana i pod prijetnjom ovrhe naknadi tužiteljici parnični trošak u iznosu od 2.479,94 €, zajedno sa zakonskom zateznom kamatom koja na taj iznos teče od 17. veljače 2025. pa do konačne isplate po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine.
Obrazloženje
1. Dana 19. veljače 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljena je tužba u kojoj se navodi da su tužitelj i tuženik sklopili 3 travnja 2007. Ugovor o kreditu broj 070418498415-ST, kojim da je ugovoreno da će tuženik staviti na raspolaganje tužitelju iznos od 50.000,00 EUR u kunskoj protuvrijednosti. Nadalje, Ugovorom o kreditu da je ugovorena je promjenjiva kamatna stopa koja je na dan sklapanja Ugovora o kreditu iznosila 5,49 % godišnje, a koja se kamatna stopa mijenja jednostranom odlukom tuženika. Tužitelj prvenstveno ističe kako je ovo kredit s valutnom klauzulom u valuti EUR. Tužitelj se u ovom postupku neće direktno pozvati na kolektivnu presudu[1] međutim pozvati će se na utvrđenja i obrazloženja iz kolektivne presude, a na temelju kojeg je potrebno provesti dokazni postupak. Kolektivnom presudom utvrđeno je kako je Tuženik povrijedio kolektivne interese i prava potrošača korisnika kredita na način da je u potrošačkim ugovorima o kreditima koristio nepoštenu ugovornu odredbu kojom je ugovorena redovna kamatna stopa koja je tijekom postojanja ugovorne obveze promjenjiva u skladu s jednostranom odlukom banke. Budući da se u ovom postupku također radi o tipskom ugovoru o kreditu gdje je ugovorena redovna kamatna stopa koja se tijekom postojanja ugovorne obveze mijenjala jednostranim odlukama banke, takva ugovorna odredba je nepoštena i ništetna. Slijedom navedenog, a budući da ne bi smjelo biti sporno da se u konkretnom slučaju radi o tipskom ugovoru o kreditu, dakle unaprijed formuliranom od strane tuženika na koju Tužitelj nije imao utjecaja, da se o pojedinačnoj ugovornoj odredbi kojom je specificirana promjena kamatnih stopa, nije pojedinačno pregovaralo. Kako se o odredbi nije pojedinačno pregovaralo, da bi ista se smatrala nepoštenom treba suprotno načeli savjesnosti i poštenja uzrokovati neravnotežu u pravima i obvezama na štetu potrošača. Već je kolektivnom presudom (doduše u CHF kreditima) utvrđeno kako je tuženik postupao nepošteno i suprotno načelu savjesnosti i poštenja, a kao što je navedeno u prethodnoj točci tužbe. Nadalje, a što je već utvrđeno nespornim bezbrojnom sudskom praksom, (te se može smatrati općepoznatom činjenicom u skladu s člankom 221. Zakona o parničnom postupku) jednostrana promjena kamatne stope učinjena bez primjene ikakvih parametara i provjerljivih podataka je nepoštena i suprotna načelu savjesnosti i poštenja. Takva, nepoštena ugovorna odredba, suprotna načelu savjesnosti i poštenja uzrokovala je značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a na način da se iznos mjesečnih anuiteta koji je Tužitelj morao plaćati, uvećao bez ikakve osnove. Dakle, tuženik da je ugovarajući promjenjivu kamatnu stopu na način kako je to ugovoreno Ugovorom o kreditu postupio suprotno odredbama članka 81. stavak 1. tada važećeg Zakona o zaštiti potrošača te je posljedica takve nepoštene odredbe njezina ništetnost na temelju odredbe članka 87. Zakona o zaštiti potrošača, a sve to stoga jer kamate moraju biti određene, odnosno odredive, u smislu odredbe članka 269. stavak 2. i članka 272. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“, broj 35/05). Ugovor o kreditu koji je predmet ovog postupka sadrži nepoštene i ništetne ugovorne odredbe koje se odnose na jednostranu neodredivu promjenu kamatnih stopa. Slijedom svega navedenog, tužitelj je predložio Sudu, da sukladno članku 323. Zakona o obveznim odnosima, a po provedenom dokaznom postupku, donese slijedeću presudu:
»I Utvrđuje se ništetnim dio članka 3. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 070418498415- ST od 3 travnja 2007 sklopljenog između tužitelja SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 kao banke u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi „3.3. Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“
II. Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 isplatiti tužitelju SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa od 2.947,80 EUR / 22.210,20 HRK, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos:
37,04 HRK / 4,92 EUR od 5.11.2008
222,91 HRK / 29,59 EUR od 5.12.2008
228,15 HRK / 30,28 EUR od 5.1.2009
229,45 HRK / 30,45 EUR od 5.2.2009
229,17 HRK / 30,42 EUR od 5.3.2009
231,70 HRK / 30,75 EUR od 6.4.2009
230,42 HRK / 30,58 EUR od 5.5.2009
267,32 HRK / 35,48 EUR od 5.6.2009
374,08 HRK / 49,65 EUR od 6.7.2009
377,48 HRK / 50,10 EUR od 4.8.2009
376,90 HRK / 50,02 EUR od 4.9.2009
372,91 HRK / 49,49 EUR od 5.10.2009
371,90 HRK / 49,36 EUR od 5.11.2009
375,19 HRK / 49,80 EUR od 4.12.2009
374,99 HRK / 49,77 EUR od 5.1.2010
375,76 HRK / 49,87 EUR od 5.2.2010
373,05 HRK / 49,51 EUR od 5.3.2010
372,90 HRK / 49,49 EUR od 6.4.2010
372,71 HRK / 49,47 EUR od 5.5.2010
372,68 HRK / 49,46 EUR od 4.6.2010
369,36 HRK / 49,02 EUR od 5.7.2010
371,40 HRK / 49,29 EUR od 4.8.2010
373,88 HRK / 49,62 EUR od 3.9.2010
375,29 HRK / 49,81 EUR od 5.10.2010
379,82 HRK / 50,41 EUR od 20.11.2010
379,52 HRK / 50,37 EUR od 20.12.2010
379,66 HRK / 50,39 EUR od 20.1.2011
380,04 HRK / 50,44 EUR od 18.2.2011
378,80 HRK / 50,28 EUR od 18.3.2011
377,86 HRK / 50,15 EUR od 19.4.2011
380,15 HRK / 50,45 EUR od 19.5.2011
379,90 HRK / 50,42 EUR od 15.6.2011
381,82 HRK / 50,68 EUR od 15.7.2011
382,25 HRK / 50,73 EUR od 15.8.2011
384,44 HRK / 51,02 EUR od 15.9.2011
383,80 HRK / 50,94 EUR od 15.10.2011
384,00 HRK / 50,97 EUR od 15.11.2011
384,73 HRK / 51,06 EUR od 15.12.2011
387,13 HRK / 51,38 EUR od 15.1.2012
389,28 HRK / 51,67 EUR od 15.2.2012
386,78 HRK / 51,33 EUR od 15.3.2012
383,48 HRK / 50,90 EUR od 15.4.2012
384,86 HRK / 51,08 EUR od 15.5.2012
387,50 HRK / 51,43 EUR od 15.6.2012
383,93 HRK / 50,96 EUR od 15.7.2012
382,99 HRK / 50,83 EUR od 15.8.2012
379,60 HRK / 50,38 EUR od 15.9.2012
384,56 HRK / 51,04 EUR od 15.10.2012
385,95 HRK / 51,22 EUR od 15.11.2012
386,52 HRK / 51,30 EUR od 3.12.2012
387,79 HRK / 51,47 EUR od 16.1.2013
388,67 HRK / 51,59 EUR od 1.3.2013
389,30 HRK / 51,67 EUR od 8.4.2013
388,09 HRK / 51,51 EUR od 6.5.2013
386,48 HRK / 51,29 EUR od 5.6.2013
381,84 HRK / 50,68 EUR od 5.7.2013
384,11 HRK / 50,98 EUR od 6.8.2013
375,65 HRK / 49,86 EUR od 5.9.2013
377,75 HRK / 50,14 EUR od 4.10.2013
377,92 HRK / 50,16 EUR od 8.11.2013
378,62 HRK / 50,25 EUR od 6.12.2013
377,98 HRK / 50,17 EUR od 8.1.2014
pa do isplate po stopi koja se određuje do 31. srpnja 2015. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 30. rujna 2015. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, u roku od 15 dana.
III Utvrđuje se ništetnim članak 17. stavak 6. Ugovora o kreditu broj 070418498415- ST od 3 travnja 2007 sklopljenog između tužitelja SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 kao banke koji glasi: „17.6. Ugovorne strane suglasno izjavljuju da prihvaćaju važeće akte i isprave Banke kao i kasnije izmjene i dopune a osobito: a) Odluku o kamatama Banke, b) Odluku o tarifi naknada, c) Poslovne knjige i knjigovodstvene i druge isprave ili podneske Banke, IV Nalaže se tuženiku OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 naknaditi tužitelju SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom tekućom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.«
2. Dana 25. svibnja 2023. u sustavu za komunikaciju sa sudovima zaprimljen je odgovor na tužbu u kojem je tuženik istakao da se protivi se tužbi i tužbenom zahtjevu, osporava osnov i visinu, poriče navode tužbe ukoliko su isti u protivnosti s onim što će dalje biti navedeno u odgovoru na tužbu, ističe prigovor zastare, te predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka. Sporne ugovorne odredbe za koje tužitelj tvrdi da bi bile ništetne, da su pravno valjane ugovorne odredbe, kako u skladu s općim pravilima ZOO-a o nevaljanosti pravnih poslova, a iste da nisu u suprotnosti niti s odredbama ZZP-a. Ugovaranje promjenjive kamatne stope nije bilo zabranjeno, pa je sporna ugovorna odredba izraz autonomije volje ugovornih stranaka, a sve promjene kamatnih stopa kretale su se unutar zakonom dopuštenih granica. Glede visine kamatne stope mjerodavna je odredba članka 26. st. 1. ZOO-a, kojom je propisano da stopa ugovornih kamata između osoba od kojih barem jedna nije trgovac ne može biti viša od stope zakonskih zateznih kamata koja je vrijedila na dan sklapanja ugovora odnosno na dan promjene ugovorne kamatne stope, ako je ugovorena promjenjiva kamatna stopa. Da za svo vrijeme trajanja ovog obveznopravnog odnosa stopa ugovornih kamata nikada nije bila viša od zakonom dopuštene najviše stope ugovornih kamata. U odnosu na pitanje da li je ugovorna odredba kojom su stranke ugovorile da se promjena kamatnih stopa vrši izmjenama i dopunama odluke o kamatama banke, ništetna ugovorna odredba u smislu članka 272. u svezi s odredbom članka 270. ZOO-a, budući je odredbom članka 272. st. 1. ZOO-a propisano da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su stranke ostavile trećoj osobi da ju odredi, tuženik navodi da je odredba članka 272. st. 1. ZOO-a dispozitivne prirode pa da su stoga ugovorne stranke imale slobodu ugovoriti da visinu kamatne stope određuje jedna od ugovornih stranaka, u ovom slučaju tuženik, i to svojim odlukama o kamatama. Tuženik upućuje na stav Vrhovnog suda RH koji je u svojoj odluci broj: Rev 360/14 od 01.12.2015.g. zauzeo sljedeće shvaćanje: „Time što su visinu kamatne stope vezale za izmjenu Odluke o kamatama Banke, stranke su u pogledu plaćanja kamata ugovorile odredivu činidbu, a kako to i zaključuju nižestupanjski sudovi.“ (podcrtao tuženik). Ovo dosljedno znači da je i Vrhovni sud zauzeo stav da je odredba članka 272. st. 1. ZOO-a dispozitivne, a ne kogentne prirode. Za razrješenje odnosa među strankama mjerodavne su i odredbe Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 75/2009 dalje ZPK/09 ) iako on nije bio na snazi u vrijeme sklapanja predmetnog ugovora, budući je Zakon stupio na snagu 01.
01. 2010.g., ali je on značajan za pravilno rješenje ovog spora, jer je zakonodavac ovim Zakonom po prvi put propisao parametre koje banke mogu primijeniti u postupku formiranja kamatnih stopa kada je ugovorena promjenjiva kamata. Tuženik je svoje postupanje uvijek usklađivao sa zakonskim propisima pa tako i s odredbama ZPK, a kako je za razrješenje odnosa među strankama mjerodavna i odredba članka 11. a ZPK, tuženik će ovu odredbu citirati uz naznaku njenog stupanja na snagu, što je važno s aspekta primjene mjerodavnog prava, pri čemu su nebitni dijelovi izostavljeni, a pojedini dijelovi bitni za njeno razumijevanje i tumačenje su povećani i/ili podcrtani i/ili boldirani od strane tuženika). Odredbe članka 11.a stavak 1. 2. 3. i 4. unesene su u ZPK člankom 5. Zakona o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 112/12 – dalje: ZID ZPK/ 2012 ) i stupile su na snagu 09. 01. 2013.g. Ne bi trebalo biti sporno da se odredbe članka 11. a stavak 1. 2. 3. i 4. ZPK odnose na ugovore o kreditu koji će biti sklopljeni nakon 09. 01. 2013.g. dakle pro futuro. Nakon što je zakonodavac uvidio da donošenjem ZID ZPK/2012 nije obuhvatio ugovore o kreditima koji su bili sklopljeni prije stupanja na snagu ovog Zakona, donio je Zakon o izmjenama i dopunama Zakona o potrošačkom kreditiranju ( NN 143/13 – dalje: ZID ZPK/2013 ) kojim je u ZPK unesena gore citirana odredba stavka 5. koja je stupila na snagu 01. 01. 2014.g. Dakle, da ne bi trebalo biti sporno da se odredba članka 11.a st. 5. odnosi na sve ugovore o kreditima s promjenjivom kamatnom stopom, koji su sklopljeni i prije stupanja na snagu ovog zakona tj. prije 01. 01. 2014.g., a u kojima nisu definirani parametri za promjenu kamatne stope. Iz naprijed navedenoga da je potpuno jasno da u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu 2007.g., tuženik nije bio obvezan definirati parametre u skladu s naprijed citiranom odredbom članka 11. a ZPK. Međutim, odmah nakon što je donesen ZID ZPK/2012, tuženik je postupajući u skladu s odredbama članka 5. ovog Zakona, 20. prosinca 2012.g. donio Politiku mijenjanja nominalnih kamatnih stopa ( dalje: Politika/2012 ), koja je stupila na snagu dana 09. 01. 2013.g. , dakle istog dana kada je na pravnu snagu stupila i odredba članka 5. ZID ZPK/2012. Inkorporirajući sadržaj ovih zakonskih odredbi u svoje opće akte, tuženik je sukladno odredbi članka 5. ZID ZPK/2012, Politikom mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom, jasno i određeno definirao parametre koje će pratiti u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamatne stope, utecaj tih parametara na visinu promjenjive kamatne stope i odredio razdoblje u kojem se to razmatra, a koja Politika se sukladno odredbi članka 4.2.4. odnosi i na postojeći kreditni portfelj, dakle i na ugovor o kreditu sklopljen s tužiteljem. U odnosu na kredite s valutnom klauzulom u EUR, kakav je sklopljen i s tužiteljem, kao parametar je određena Nacionalna referentna stopa za depozite fizičkih osoba ( dalje: NRS1 ), a kao vremensko razdoblje koristi se šestomjesečni NRS1. Inače nacionalnu referentnu stopu izračunava HNB. Dosljedno naprijed navedenome, kada je tuženik u skladu s odredbama ZPK i prije nego što je to bio dužan učiniti, svojim općim aktom definirao parametar, onda su ti opći uvjeti pa i parametri koje je banka definirala postali sastavnim dijelom već sklopljenih ugovora o kreditima, jer odredba članka 295. st. 1. Zakona o obveznim odnosima, opće uvjete definira kao ugovorne odredbe koje dopunjuju posebne pogodbe i u pravilu obvezuju kao ove, čime opći uvjeti postaju sastavnim dijelom ugovora o kreditima. Tako i HNB kao institucija nadležna za superviziju i nadzor banaka u svom priopćenju za javnost od 16. 03. 2015.g. potvrđuje da su sve kreditne institucije, pa tako i tuženik, svoje opće akte uskladile s odredbama. Dakle, računajući od 09. siječnja 2013.g. kamatna stopa mijenjala se u skladu s tuženikovim općim aktima na temelju jasno definiranih parametara, i tako utvrđena kamatna stopa mijenjala se u zavisnosti od promjene parametra, kako je to naprijed navedeno, a tuženik je o svakoj promjeni parametra pa time i kamatne stope pisanim putem obavještavao tužitelja. Budući je tuženik od trenutka stupanja na snagu Politike mijenjanja nominalnih kamatnih stopa od 20. 12. 2012.g. pisanim putem obavještavao tužitelja o svakoj promjeni kamatne stope koja je uslijedila uslijed promjene varijabilnog dijela kamatne stope (šestomjesečni NRS1), te da je tužitelj nastavio s otplatom kredita u skladu s novim otplatnim planovima, očigledno je tužitelj makar i prešutno prihvatio i suglasio se s tuženikovim općim aktom glede određivanja visine promjenjive kamatne stope. Budući se tužitelj za osnovanost tužbenog zahtjeva poziva na odredbe ZZP i pravomoćnu presudu Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. 06. 2014.g. po kojoj bi sporna ugovorna odredba bila ništetna, pa stoga postojanje osnove tužbenog zahtjeva u ovom postupku i ne treba dokazivati, takvo shvaćanje je pravno neprihvatljiva i stoga neodrživa, a sve iz sljedećih razloga. Ako je i bilo dileme, da li se ova presuda odnosi na sve ugovore o potrošačkom kreditiranju koji su sklopljeni u navedenom razdoblju, ili samo na ugovore o kreditu s valutnom klauzulom vezanim za valutu švicarski franak, ta dilema je otpala donošenjem presude Vrhovnog suda Republike Hrvatske broj: Revt 249/14-2 od 09. travnja 2015.g. jer se u obrazloženju ove presude na stranici 29. stavak 4. navodi sljedeće: „ Kako izreka pobijane presude čini jedinstvenu cjelinu, a iz koje je jasno razvidno da se ista isključivo bavi pitanjem zaštite kolektivnih interesa potrošača vezano za ugovore o kreditu čija glavnica je valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka, a ne i neke druge valute, to nema nikakve sumnje da se ista ne odnosi na ugovorne odnose proizašle iz ugovora o kreditu sklapane uz valutnu klauzulu vezanu za neku drugu valutu, pa i u tom smislu nema govora o nejasnoći i nerazumljivosti pobijane presude.“ (podvukao tuženik). Slijedom naprijed navedenoga presuda Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž-7129/13 od 13. 06. 2014.g. nije ustanovila nikakvo subjektivno pravo za tužitelja koje bi mu dalo osnovu za podizanje ove tužbe, jer se ugovorni odnos između stranaka u ovom postupku temelji na ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom u EUR, a ne ugovoru o kreditu čija je glavnica valutnom klauzulom vezana uz valutu švicarskog franka. Osim toga donošenjem ove presude nije otpala osnova stjecanja, s obzirom da je u predmetu vođenom protiv tuženika povodom tužbe Udruge Potrošač bila riječ o tužbenom zahtjevu usmjerenom na zaštitu kolektivnog interesa, a ne pojedinačnih interesa pojedinačnog potrošača. Ovom presudom potrošačima je pružena apstraktna zaštita, a nije za tužitelja ustanovljeno nikakvo subjektivno pravo, koje bi ga oslobađalo obveze dokazivanja kako postojanja osnova tako i visine tužbenog zahtjeva i to u skladu s pravilima o teretu dokaza. Pri tome je bitno istaknuti da utvrđenja iz postupka koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu pod brojem: P-1401/12, a u kojem je VTS donio pravomoćnu presudu broj: Pž-7129/13, nisu od značaja za utvrđenje relevantnog činjeničnog stanja u ovom postupku. Ovo stoga, jer sukladno odredbi članka 220. st. 1. ZPP-a dokazivanje obuhvaća sve činjenice koje su važne za donošenje odluke, pri čemu nije potrebno dokazivati činjenice koje je stranka priznala pred sudom u tijeku parnice (čl. 221. ZPP-a). Sud je ovlašten i dužan, prema svom uvjerenju ali na temelju savjesne i brižljive ocjene svakog dokaza zasebno i svih dokaza zajedno, a i na temelju rezultata cjelokupnog postupka, odlučiti koje će činjenice uzeti kao dokazane (čl. 8. ZPP-a). Konačno, ukoliko bi činjenična utvrđenja iz presude donesene u postupku koji je vođen pred Trgovačkim sudom u Zagrebu bila relevantna za utvrđenje odlučnih činjenica i u ovom postupku, bila bi na štetu tuženika povrijeđena pravila o teretu dokazivanja iz članka 221.a ZPP-a u svezi s člankom 81. st. 4. ZZP (NN 96/03). Kada je riječ o presudi VTS-a br. Pž-7129/13 tuženik ističe da citiranom odlukom VTS-a uopće nije dovedena u pitanje valjanost ugovornih odredbi iz ugovora o kreditima kojima su stranke ugovorile da je kamatna stopa promjenjiva niti su takve ugovorne odredbe utvrđene ništetnima. Dosljedno naprijed navedenom shvaćanju da je ugovaranje promjenjive kamatne stope valjano i zakonom dopušteno, rješenjem VTS-a ukinuta je I. st. presuda u dijelu kojim je tuženim bankama naloženo da se ugovori o kreditu izmjene na način da se ugovorna odredba o promjenjivoj kamatnoj stopi zamijeni ugovornom odredbom o fiksnoj kamatnoj stopi koja je vrijedila u trenutku korištenja-plasiranja kredita, a tužitelj smatra da se visina tužbenog zahtjeva treba izračunati i utvrditi za cijelo vrijeme vraćanja kredita na podlozi početne kamatne stope. Ovo bi značilo da se radi o Ugovoru o kreditu s fiksnom kamatnom stopom, što ovaj kredit nije i nikakvom pravnom akrobacijom to ne može postati, jer je prava volja ugovornih stranaka bila sklopiti ugovor o kreditu s promjenjivom kamatnom stopom. Sporna ugovorna odredba nije u suprotnosti niti s odredbama ZZP-a, ista je bila predmetom pojedinačnog pregovaranja, tužitelj je bio informiran o posljedicama ugovaranja promjenjive kamatne stope, sa svim ugovornim odredbama tužitelj je bio upoznat i sa istima se suglasio, pa je stoga između ugovornih stranaka postignuta puna suglasnost glede svih bitnih sastojaka ugovora o kreditu. Slijedom navedenoga, s obzirom da su ugovorne strane izrijekom ugovorile primjenu odredbe o promjeni kamatne stope odlukom tuženika, da su izrijekom ugovorile i primjenu internih akata tuženika te da je o svim izmjenama tuženik pravodobno obavijestio tužitelja, u cijelosti je ispunjen uvjet pojedinačnog pregovaranja i glede ugovorne odredbe o promjenjivosti kamatne stope iz članka 3. Ugovora o kreditu. Međutim, bitno je naglasiti da sukladno odredbama ZZP nije dopušteno ocjenjivati jesu li poštene ugovorne odredbe o predmetu ugovora i cijeni, ako su te odredbe jasne, lako razumljive i lako uočljive, a sporna ugovorna odredba za koju tužitelj tvrdi da je ništetna, je potpuno jasna, lako razumljiva i lako uočljiva. Osim toga, odredbama ZZP- a je propisano da se nepoštenom smatra ona ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača. Po ovom ugovoru o kreditu, kamatna stopa se s početne u visini od 5,49% povećala na maksimalnih 6,75%, a od kolovoza 2016. pa nadalje je isključivo niža od početno ugovorene (od 3,55%), pa se s obzirom da je ovaj kredit ugovoren s rokom otplate od 360 mjeseci i s obzirom na promjene kamatnih stopa nikako ne može zaključiti da je sporna ugovorna odredba dovela do znatne neravnoteže u pravima i obvezama na strani tužitelja. Iako tuženik prije svega smatra da tužitelju nedostaje pravna osnova, opreza radi tuženik osporava i visinu tužbenog zahtjeva. Ako sud prihvati izvesti dokaz financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem, iako ga tuženik smatra suvišnim s obzirom na neosnovanost tužbenog zahtjeva, za istaknuti je slijedeće. S obzirom na pravnu osnovu tužbenog zahtjeva – stjecanje bez osnova – i odredbe ZPP-a, vještak bi trebao izračunati razliku između iznosa kojeg je banka imala pravo naplatiti po početnim parametrima (početnom otplatnom planu) i iznosa kojeg je stvarno naplatila po promijenjenim parametrima (primijenjenom otplatnom planu), a to onda znači da je vještak postupajući lege artis dužan u nalazu i mišljenju prikazati ne samo pozitivne već i negativne razlike, jer kada se radi o povratu stečenog bez osnova, a predmet stjecanja je novac, ne može se banka obvezati da na ime pretplate vrati glavnicu koja je nominalno veća od glavnice koju je eventualno neosnovano stekla. Osim toga, odredba članka 258. st. 1. ZPP-a obvezuje vještaka da predmet vještačenja brižljivo razmotri i da točno navede sve što opazi i nađe i da svoje mišljenje iznese savjesno i u skladu s pravilima znanosti i vještine. Vještak bi postupio suprotno prednjemu kada u nalazu i mišljenju ne bi iskazao negativne razlike, odnosno kada bi stvarnu razliku s negativnim predznakom prikazao kao 0,00 kn, jer bi to bilo matematički netočno, a matematička točnost je minimum koja se zahtijeva kod financijskih vještačenja. Slijedom svega naprijed navedenoga, istaknuti tužbeni zahtjev u cijelosti je neosnovan, radi čega tuženik podnosi ovaj odgovor na tužbu i predlaže da se tužbeni zahtjev u cijelosti odbije kao neosnovan uz osudu tužitelja na snašanje troškova postupka sa zakonskom zateznom kamatom po stopi određenoj člankom 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima, koja na taj iznos teče od presuđenja pa sve do isplate.
3. Tužitelj je konačno uredio tužbeni zahtjev u svom podnesku zaprimljenom u sustavu za komunikaciju sa sudovima dana 30. listopada 2024. kada je zatražio donošenje presude slijedećeg sadržaja:
»I. Utvrđuje se ništetnim dio članka 3. stavak 3. Ugovora o kreditu broj 070418498415- ST od 3 travnja 2007 sklopljenog između tužitelja SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 kao banke u dijelu koji se odnosi na promjenjivost kamatne stope i glasi „3.3. Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.“
II. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 isplatiti tužitelju SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] iznos koji se odnosi na preplatu zbog ništetnih promjena kamatnih stopa od 3.760,86 EUR, s pripadajućim zateznim kamatama tekućim na iznos od:
- 4,89 EUR od 15.11.2008.
- 29,62 EUR od 15.12.2008.
- 30,25 EUR od 15.1.2009.
- 30,68 EUR od 15.2.2009.
- 30,50 EUR od 15.3.2009.
- 30,47 EUR od 15.4.2009.
- 30,30 EUR od 15.5.2009.
- 35,26 EUR od 15.6.2009.
- 49,94 EUR od 15.7.2009.
- 49,88 EUR od 15.8.2009.
- 49,96 EUR od 15.9.2009.
- 49,45 EUR od 15.10.2009.
- 49,66 EUR od 15.11.2009.
- 49,66 EUR od 15.12.2009.
- 49,70 EUR od 15.1.2010.
- 49,89 EUR od 15.2.2010.
- 49,54 EUR od 15.3.2010.
- 49,49 EUR od 15.4.2010.
- 49,43 EUR od 15.5.2010.
- 49,32 EUR od 15.6.2010.
- 49,09 EUR od 15.7.2010.
- 49,27 EUR od 15.8.2010.
- 49,65 EUR od 15.9.2010.
- 49,96 EUR od 15.10.2010.
- 50,24 EUR od 15.11.2010.
- 50,48 EUR od 15.12.2010.
- 50,46 EUR od 15.1.2011.
- 50,52 EUR od 15.2.2011.
- 50,39 EUR od 15.3.2011.
- 50,20 EUR od 15.4.2011.
- 50,23 EUR od 15.5.2011.
- 50,42 EUR od 15.6.2011.
- 50,67 EUR od 15.7.2011.
- 50,74 EUR od 15.8.2011.
- 51,02 EUR od 15.9.2011.
- 50,94 EUR od 15.10.2011.
- 50,96 EUR od 15.11.2011.
- 51,07 EUR od 15.12.2011.
- 51,38 EUR od 15.1.2012.
- 51,67 EUR od 15.2.2012.
- 51,34 EUR od 15.3.2012.
- 50,89 EUR od 15.4.2012.
- 51,08 EUR od 15.5.2012.
- 51,42 EUR od 15.6.2012.
- 50,96 EUR od 15.7.2012.
- 50,84 EUR od 15.8.2012.
- 50,39 EUR od 15.9.2012.
- 51,03 EUR od 15.10.2012.
- 51,23 EUR od 15.11.2012.
- 51,12 EUR od 15.12.2012.
- 51,49 EUR od 15.1.2013.
- 51,54 EUR od 15.2.2013.
- 51,53 EUR od 15.3.2013.
- 51,72 EUR od 15.4.2013.
- 51,37 EUR od 15.5.2013.
- 50,76 EUR od 15.6.2013.
- 51,20 EUR od 15.7.2013.
- 49,60 EUR od 15.8.2013.
- 49,92 EUR od 15.9.2013.
- 50,05 EUR od 15.10.2013.
- 50,16 EUR od 15.11.2013.
- 50,25 EUR od 15.12.2013.
- 50,15 EUR od 15.1.2014.
- 42,65 EUR od 15.2.2014.
- 42,62 EUR od 15.3.2014.
- 42,41 EUR od 15.4.2014.
- 42,19 EUR od 15.5.2014.
- 42,14 EUR od 15.6.2014.
- 42,27 EUR od 15.7.2014.
- 36,13 EUR od 15.8.2014.
- 32,47 EUR od 15.9.2014.
- 32,58 EUR od 15.10.2014.
- 32,64 EUR od 15.11.2014.
- 32,64 EUR od 15.12.2014.
- 32,65 EUR od 15.1.2015.
- 27,75 EUR od 15.2.2015.
- 24,55 EUR od 15.3.2015.
- 24,29 EUR od 15.4.2015.
- 24,25 EUR od 15.5.2015.
- 24,21 EUR od 15.6.2015.
- 24,24 EUR od 15.7.2015.
- 19,52 EUR od 15.8.2015.
- 16,80 EUR od 15.9.2015.
- 16,96 EUR od 15.10.2015.
- 16,92 EUR od 15.11.2015.
- 16,96 EUR od 15.12.2015.
- 17,00 EUR od 15.1.2016.
- 11,80 EUR od 15.2.2016.
- 8,76 EUR od 15.3.2016.
- 8,64 EUR od 15.4.2016.
- 8,67 EUR od 15.5.2016.
- 8,69 EUR od 15.6.2016.
- 8,61 EUR od 15.7.2016.
- 1,61 EUR od 15.8.2016.
do isplate po stopi koja se određuje do 30. lipnja 2013. prema čl. 29. st.2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08 i 125/11) po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem eskontne stope HNB koja je vrijedila zadnjeg dana polugodišta koje je prethodilo tekućem polugodištu za pet postotnih poena, a od 1. srpnja 2013. do 31. srpnja 2015. prema čl.12a. st.2. Zakona o financijskom poslovanju i predstečajnoj nagodbi po referentnoj stopi uvećanoj za pet postotnih poena, a od 1. kolovoza 2015.g. pa do 31. prosinca 2022. prema čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15) uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, a od 1. siječnja 2023. pa do konačne isplate prema članku čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (NN 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22) po stopi koja se određuje za svako polugodište uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena u roku od 15 dana.
III. Utvrđuje se ništetnim članak 17. stavak 6. Ugovora o kreditu broj 070418498415- ST od 3 travnja 2007 sklopljenog između tužitelja SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] kao korisnika kredita i tuženika OTP banka d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 kao banke koji glasi: „17.6. Ugovorne strane suglasno izjavljuju da prihvaćaju važeće akte i isprave Banke kao i kasnije izmjene i dopune a osobito: a) Odluku o kamatama Banke, b) Odluku o tarifi naknada, c) Poslovne knjige i knjigovodstvene i druge isprave ili podneske Banke.„
IV. Nalaže se tuženiku OTP BANKA d.d., Domovinskog rata 61, Split, OIB: 52508873833 naknaditi tužitelju SS, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj] prouzročeni parnični trošak sa zateznom kamatom od dana donošenja presude pa do isplate, u roku od 15 dana.«
4. Tijekom postupka sud je stranaka pružio mogućnost za izjašnjavanjem, te su izvedeni dokazi pregledom Ugovora o kreditu broj 070418498415-ST sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanim u Z. UL. [broj ZK uloška] [broj poduloška] za K. O. [katastarska općina] zaključenim dana 03.04.2007. godine stranke kojeg su s jedne strane tužiteljica SS, kao korisnik kredita, te s druge strane OTP BANKA HRVATSKA d.d. Zadar, kao Banka, pregledom Izvatka iz zemljišne knjige od 16.03.2007., pregledom prometa po računu tužiteljice, pregledom otplatnog plana, pregledom amortizacijskog plana, pregledom Odluke o usvajanju izmjena i dopuna Politike mijenjana kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom, financijsko-knjigovodstvenim vještačenjem po vještaku Anti Blaževiću, pregledom pisanog vještva vještaka Ante Blaževića, pregledom priloženih Obavijesti o izmjeni kamatne stope, pregledom obavijesti od dospijeću obroka i redovne kamate, te je izveden dokaz saslušanjem tužiteljice.
5. Ocjena i analiza izvedenih dokaza provedena je u skladu s čl.8. Zakona o parničnom postupku (»Narodne Novine« br. 53/91, 91/92, 112/99, 117/03, 2/07 – odluka USRH, 84/08, 46/08 – odluka USRH, 123/08, 57/11, 148/11-pročišćeni tekst i 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23,dalje: ZPP).
6. Punomoćnici stranaka popisali su parnični trošak.
7. Tužbeni zahtjev tužiteljice je osnovan.
8. Među strankama nije sporno da su tužiteljica kao korisnik kredita i tuženik kao kreditor-banka sklopili dana 03.04.2007. godine Ugovor o kreditu broj 070418498415- ST kojim je tuženik odobrio i stavio tužiteljici na raspolaganje kredit u iznosu od 50.000,00€ za zatvaranje stambenog kredita u drugoj banci i adaptaciju stana.
9. Među strankama je sporno:
- je li predmetni ugovor o kreditu broj 070418498415- ST koji je zaključen 3. travnja 2007 ništetan u dijelu u kojem je u točki 3. stavak 3. Ugovora ugovorena promjenjivost kamatne stope i koji glasi »3.3. Promjena kamatnih stopa vrši se izmjenama i dopunama Odluke o kamatama Banke na čiju primjenu Korisnik kredita bezuvjetno pristaje.«, te u dijelu u kojem je u čl. 17. stavak 6. Ugovora o kreditu broj 070418498415-ST od 3 travnja 2007 ugovoreno: »17.6. Ugovorne strane suglasno izjavljuju da prihvaćaju važeće akte i isprave Banke kao i kasnije izmjene i dopune a osobito: a) Odluku o kamatama Banke, b) Odluku o tarifi naknada, c) Poslovne knjige i knjigovodstvene i druge isprave ili podneske Banke. «
- ukoliko su sporne odredbe ništetne, postoji li na strani tuženika obveza povrata više preplaćenog po ništetnim odredbama, te ako postoji obveza povrata, kolika je visina pretplaćenih iznosa koje je tuženik u obvezi vratiti,
- je li potraživanje tužitelja zastarjelo,
- je li tužitelj ima pravni interes za podnošenje tužbe u ovom postupku.
- je li postoji potraživanje tuženika prema tužitelju po osnovu tzv. negativnih kamata, te ukoliko postoji, jesu li se ostvarile pretpostavke za prebijanjem tog potraživanja sa potraživanjem tužitelja,
10. Čitanjem Ugovora o kreditu broj 070418498415-ST sa Sporazumom o osiguranju novčane tražbine upisom hipoteke na nekretninama upisanim u Z. UL. [broj ZK uloška] [broj poduloška] za K. O. [katastarska općina] zaključenim dana 03.04.2007. godine između parničnih stranaka, te iz provedenog financijsko - knjigovodstvenog vještačenja, sud je utvrdio:
- da su tužiteljica i tuženik dana 03.04.2007.g. zaključili ugovor o kreditu sa sporazumom o osiguranju novčane tražbine br. 070418498415- ST, da je iznos kredita 50.000,00 EUR/kn, po srednjem tečaju HNB, da je ugovorena kamatna stopa 5,49 % godišnje, promjenjiva, da se kredit odobrio na rok od 360 mjeseci, da je ugovoren način otplate kredita: u 360 mjesečnih anuiteta, prema otplatnom planu banke po srednjem tečaju HNB na dan uplate, da je ugovorena otplata u razdoblju od 15.06.2007. – 15.05.2037.g., da obrok-anuitet iznosi 283,58 EUR, datum korištenje kredita je 14.05.2007.g.
11. Dalje je utvrđeno da se kamatna stopa mijenjala, te da je iznosila:
- od 26.06.2013.g. - 6,71%,
- od 15.01.2014.g. - 6,51%,
- od 26.07.2014.g. - 6,25%,
- od 25.01.2015.g. - 6,04%,
- od 26.07.2015.g. - 5,84%,
- od 26.01.2016.g. - 5,62%,
- od 26.07.2016.g. - 5,31%,
- od 26.01.2017.g. - 4,97%,
- od 26.07.2017.g. - 4,62%,
- od 26.01.2018.g. - 4,33%,
- od 26.07.2018.g. - 4,09%,
- od 01.02.2019.g. - 3,93%,
- od 01.08.2019.g. - 3,82%,
- od 01.02.2020.g. - 3,73%,
- od 01.08.2020.g. - 3,67%,
- od 01.02.2021.g. - 3,62%,
- od 01.08.2021.g. - 3,59%,
- od 21.02.2022.g. - 3,57%,
- od 01.08.2022.g. - 3,56%,
- od 01.02.2023.g. - 3,55%, uvođenje EUR
12. Dalje je utvrđeno da se promjena redovne kamatne stope i visine anuiteta od strane banke odvijala slijedećom dinamikom:
- od 14.5.2007 do 9.11.2008 kamata je iznosila 5,49%, a mjesečni obrok iznosio je 283,58 kn,
- od 10.11.2008 do 6.6.2009 kamata je iznosila 6,25%, a mjesečni obrok iznosio je 307,07 kn,
- od 7.6.2009 do 14.7.2013 kamata je iznosila 6,75%, a mjesečni obrok iznosio je 322,76 kn,
- od 15.7.2013 do 14.1.2014 kamata je iznosila 6,71%, a mjesečni obrok iznosio je 321,62 kn,
- od 15.1.2014 do 25.7.2014 kamata je iznosila 6,51%, a mjesečni obrok iznosio je 316,02 kn,
- od 26.7.2014 do 25.1.2015 kamata je iznosila 6,25%, a mjesečni obrok iznosio je 308,94 kn,
- od 26.1.2015 do 25.7.2015 kamata je iznosila 6,04%, a mjesečni obrok iznosio je 303,37 kn,
- od 26.7.2015 do 25.1.2016 kamata je iznosila 5,84%, a mjesečni obrok iznosio je 298,19 kn,
- od 26.1.2016 do 25.7.2016 kamata je iznosila 5,62%, a mjesečni obrok iznosio je 292,65 kn,
- od 26.7.2016 do 25.1.2017 kamata je iznosila 5,31%, a mjesečni obrok iznosio je 285,08 kn,
- od 26.1.2017 do 25.7.2017 kamata je iznosila 4,97%, a mjesečni obrok iznosio je 277,04 kn,
- od 26.7.2017 do 25.1.2018 kamata je iznosila 4,62%, a mjesečni obrok iznosio je 269,06 kn,
- od 26.1.2018 do 25.7.2018 kamata je iznosila 4,33%, a mjesečni obrok iznosio je 262,68 kn,
- od 26.7.2018 do 31.1.2019 kamata je iznosila 4,09%, a mjesečni obrok iznosio je 257,58 kn,
- od 1.2.2019 do 31.7.2019 kamata je iznosila 3,93%, a mjesečni obrok iznosio je 254,29 kn,
- od 1.8.2019 do 31.1.2020 kamata je iznosila 3,82%, a mjesečni obrok iznosio je 252,09 kn,
- od 1.2.2020 do 31.7.2020 kamata je iznosila 3,73%, a mjesečni obrok iznosio je 250,35 kn,
- od 1.8.2020 do 31.1.2021 kamata je iznosila 3,67%, a mjesečni obrok iznosio je 249,22 kn,
- od 1.2.2021 do 31.7.2021 kamata je iznosila 3,62%, a mjesečni obrok iznosio je 248,31 kn,
- od 1.8.2021 do 31.1.2022 kamata je iznosila 3,59%, a mjesečni obrok iznosio je 247,78 kn,
- od 1.2.2022 do 31.7.2022 kamata je iznosila 3,57%, a mjesečni obrok iznosio je 247,43 kn,
- od 1.8.2022 do 31.12.2022 kamata je iznosila 3,56%, a mjesečni obrok iznosio je 247,26 kn,
- od 1.1.2023 do 01.02.2024 kamata je iznosila 3,55%, a mjesečni obrok iznosio je 247,10 kn,
- od 01.02.2024 do 01.08.2024 kamata je iznosila 3,57%, a mjesečni obrok iznosio je 247,40 kn,
- od 01.08.2024 do 15.10.2024 kamata je iznosila 3,73%, a mjesečni obrok iznosio je 249,75 kn,
13. Analizirajući provedene dokaze, kako svakog zasebno, tako i sve zajedno, a posebno Ugovor o kreditu broj 070418498415-ST zaključen dana 03.04.2007. godine između parničnih stranaka, te cijeneći kao odlučno provedeno financijsko - knjigovodstveno vještačenje sud je utvrdio da je tuženik - banka jednostrano mijenjala kamatnu stopu u razdoblju važenja kredita, i to na način da je kamatna stopa; - od studenog 2008.g. do srpnja 2016.g. bila viša od ugovorene kamatne stope, te da je od srpnja 2016.g. bila niža od ugovorene kamatne stope.
14. Cijeneći prethodno navedena utvrđenja, sud je utvrdio da je tužiteljica u razdoblju otplate kredita, od studenog 2008.g. do kolovoza 2016.g. zbog promjene kamatne stope platila 3.760,86 EUR više kamata nego da je otplata vršena sukladno zaključenom ugovoru. Pojedinačne iznose po mjesecima sud je utvrdio iz vještva vještaka financijske struke Ante Blaževića u stupcima 16., 17. i 18. Tablice 3.
15. Međutim, s obzirom na istaknuti prigovor zastare najprije je potrebno odlučiti o osnovanosti tog prigovora. Naime, prigovor zastare je materijalnopravni prigovor osnovanost kojeg ima za posljedicu odbijanje tužbenog zahtjeva. U konkretnom slučaju radi se o zahtjevu za isplatom stečenog bez osnove tj. zahtjevu za isplatom preplaćenog po osnovu ništetnih odredbi. Zahtjev za utvrđenjem ništetnosti je zahtjev koji nikada ne zastarijeva. Stoga se takav tužbeni zahtjev uvijek može postaviti. Zahtjev za isplatom preplaćenog iznosa po osnovu ništetnih odredbi je zahtjev za isplatom stečenog bez osnove, a koji zahtjev zastarijeva u općem zastarnom roku od pet godina (čl. 225. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22; dalje ZOO u svezi s čl. 1111. ZOO-a). Stoga je u nastavku potrebno raspraviti od kada počinje teći opći zastarni rok od pet godina. Pravno shvaćanje građanskog odjela Vrhovnog suda RH br. Su-IV-47/2020-2 Zagreb, 30. siječnja 2020. glasi: »1. Zastarni rok u slučaju restitucijskog zahtjeva prema kojem su Ugovorne strane dužne vratiti jedna drugoj sve ono što su primile na temelju ništetnog ugovora, odnosno u slučaju zahtjeva iz članka 323. stavak 1. ZOO/05 (članak 104. stavak 1. ZOO/91) kao posljedice utvrđenja ništetnosti ugovora, počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ili na drugi način ustanovljena ništetnost ugovora. «
16. Stoga dakle, kako je predmet ovog spora i zahtjev da se utvrdi ništetnost odredbe čl. 3.3., te čl 17. st. 6, Ugovora, to zastarni rok za restitucijski zahtjev u konkretnom slučaju počinje teći od pravomoćnog utvrđenja ništetnosti. S obzirom da u konkretnom slučaju još nije donesena odluka kojom se pravomoćno utvrđuje ništetnost spornih odredbi, to zastara još i nije počela teći, slijedom čega proizlazi da prigovor zastare nije osnovan. Slijedom svega navedenog sud je odbio prigovor zastare kao neosnovan.
17. U odnosu na pozivanje na presude Trgovačkog suda u Zagrebu P-1401/12 od 4. srpnja 2013., Visokog trgovačkog suda Republike Hrvatske Pž-7129/13-4 od 13. lipnja 2014. i Pž-6632/2017-10 od 14. lipnja 2018., a time i na odluku VSRH Rev 2245/17-2 od 20. ožujka 2018. za navesti je slijedeće: U konkretnom slučaju radi se o ugovoru o kreditu s valutnom klauzulom eur, ne CHF. Navedene presude odnose se na kolektivni spor u pogledu kredita s valutnom klauzulom u CHF (tzv. slučaj „Švicarski franak“). Navedene odluke ne odnose se na kredite s valutnom klauzulom u EUR. Za istaknuti je da je Ustavni sud Republike Hrvatske u odluci U-III-4071/2019 od 14. listopada 2021. izrazio stav da se učinci presuda iz navedenog kolektivnog spora odnose samo na kredite s valutnom klauzulom u CHF, ali ne i na kredite u kunama. Mutatis mutandis navedene presude iz kolektivnog spora ne odnose se ni na kredite s valutnom klauzulom EUR.
18. Iz iskaza tužiteljice iznesenog na ročištu od 04. studenoga 2024. sud je utvrdio da je tužiteljici predmetni kredit bio potreban radi adaptacije stana. Zbog toga je kod OTP banke zatražila informaciju o tome može li dobiti kredit u iznosu od 50.000,00 Eura koliko joj je bilo potrebno za adaptaciju. Tamo joj je rečeno da kredit može dobiti uz dva jamca, a da joj je tom prilikom rečeno u banci da će kamatna stopa biti promjenjiva međutim koliko će ta kamatna stopa biti promjenjiva nije joj rečeno. Da je dobila gotov natipkan ugovor, da jest istoga pročitala, međutim, nisu ništa sa djelatnicima banke razgovarali o odredbama tog ugovora. Da je tada imala 39 godina i da je ušla u kategoriju mlađih osoba za koju je dobna granica bila 40 godina. Osim za promjenjivu kamatnu stopu za koju su joj djelatnici banke rekli da će se mijenjati ali za koju nisu rekli u kojem će se postotku mijenjati, djelatnici banke joj za druge pojmove nisu spominjali niti objašnjavali što ti pojmovi znače. Koliko se može sjetiti, sedam do osam godina nakon što je zaključila predmetni ugovor, da je primijetila da su se rate kredita počele povećavati pa smanjivati pa povećavati. Da se ona nije konzultirala sa bankom oko toga što se događa, da je izvršila predmetnu adaptaciju stana te da je sve račune vezano za tu adaptaciju stana predala u banku. Kredit kojeg je tužiteljica imala kod Erste Bank i koji je dijelom zatvoren od iznosa kredita dobivenog od tuženika da je bio podignut u švicarcima i da je taj kredit koristio za adaptaciju stana te da je taj kredit kod Erste bank zatvoren sa jednim dijelom kredita koji je podignut kod tuženika. Da prilikom zaključenja ugovora o kreditu nije imala obrt ili trg. društvo u svom vlasništvu. Da se stan koji je adaptiran sa sredstvima iz predmetnog kredita ne upotrebljava u komercijalne svrhe iznajmljivanje ili slično, da ona živi u tom stanu. Da se nije informirala o ponudama kredita kod tuženika ili kod drugih banaka. Isto tako, da nije tražila pojašnjenje od tuženika kako će se kamatna stopa mijenjati, tužiteljica odgovora sa ne. Da je dobivala obavijest od banke o promjenama kamatne stope, ali da bi te obavijesti stizale nakon što bi se kamatna stopa povećala, a da ona smatra da bi obavijesti o povećanju kamatne stope trebale dolaziti prije no što se kamatna stopa povećala. Da se ne sjeća je li u tim obavijestima bilo navedeno da banka politikom mijenjanja nominalnih kamatnih stopa i naknada u poslovanju sa stanovništvom definira parametre koji će se pratiti u kontekstu donošenja odluke o korekciji promjenjive kamate utjecaj tih parametara na visinu promjenjive kamatne stope i odredivo razdoblje u kojem se to razmatra.
19. Sud prihvaća iskaz tužiteljice, budući vjerno opisuje ponašanje prosječnog građanina prilikom podizanja kredita, odnosno ponašanje prosječnog građanina sve do trenutka kada je eskalirao problem otplate kredita s jednostrano promjenjivom kamatnom stopom. Osim toga, iskaz tužiteljice nije u suprotnosti sa priloženim materijalnim dokazima, posebno nije u suprotnosti sa priloženim ugovorom o kreditu, otplatnim planom, te provedenom vještačenju, pa je cijeneći sve naprijed navedeno, sud u cijelosti prihvatio iskaz tužiteljice.
20. Analizirajući predmetni ugovor o kreditu, te iskaz tužiteljice, ovaj sud zaključuje da se u konkretnom slučaju radi o kreditu kao potrošačkom ugovoru. Činjenicu da se radi o potrošačkom kreditu nije osporavao ni tuženik. Stoga je u nastavku potrebno, kao prethodno pitanje, raspraviti je su li odredbe čl. 3.3. i 17.6. predmetnog ugovora o kreditu u dijelu u kojemu je ugovorena promjenljiva kamatna stopa u EUR-ima, ništetne ili ne.
21. Analizirajući iskaz tužiteljice te priloženi ugovor o kreditu sud je utvrdio da tuženik u konkretnom slučaju tužiteljicu nije u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, zatim da tuženik kao trgovac i tužitelj kao potrošači nisu pojedinačno pregovarali i ugovorom utvrdili točne parametre i metodu izračuna tih parametara koji utječu na odluku da tuženik promijeni ugovorne kamate, a što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana utemeljenih na jednostranom povećanju kamatnih stopa, a sve na štetu tužitelja kao potrošača.
22. Sam položaj tužiteljice prilikom sklapanja predmetnog ugovora o kreditu je u tom smislu bio ''slabiji'' i to obzirom da je ona pristupila sklapanju pravnog posla bez potrebnog znanja o samom financijskom bankarskom aspektu ugovornih odredbi u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu.
23. Tuženik je raspolagao stručnim znanjem koje tužiteljici u odnosu na promjenljivu kamatnu stopu nije bilo prezentirano, te je tuženik iskoristio nestručnost i nizak stupanj nužno potrebnog osnovnog znanja tužiteljice na način da je u unaprijed formuliranom standardnom ugovoru stavio navedene odredbe, a na koje tužiteljica nije mogla utjecati.
24. Obzirom na datum zaključenja predmetnog ugovora o kreditu 03. travnja 2007., za ocjenu valjanosti ovdje spornih ugovornih odredbi mjerodavan je Zakon o zaštiti potrošača (Narodne novine broj 96/03, dalje: ZZP/03) koji je bio važeći u vrijeme sklapanja ugovora o kreditu, i u vrijeme otplate u utuženom periodu,
25. Sukladno odredbi čl. 59. ZZP ugovor o potrošačkom zajmu mora sadržavati podatke potrebne za identifikaciju ugovora, odredbe o uvjetima pod kojima se zajam odobrava, a poglavito: odredbu o iznosu zajma, odredbu o godišnjoj kamatnoj stopi i pretpostavkama pod kojima se godišnja kamatna stopa može promijeniti, odredbu o troškovima koji se u vrijeme sklapanja ugovora naplaćuju te pretpostavkama pod kojima se ti troškovi mogu promijeniti, odredbu o realnim godišnjim kamatama na zajam (efektivnoj kamatnoj stopi), odredbu o pretpostavkama pod kojima realna godišnja kamata na zajam može biti promijenjena, odredbu o iznosu, broju i razdoblju ili datumu otplate pojedinih obroka zajma, odredbu o ukupnom trošku zajma, odredbu o obvezi i uvjetima štednje ili pologa novca, ako je to pretpostavka za odobrenje zajma, godišnji kamatnjak za zajam i kamatnjak za sredstva pologa ako je polog pretpostavka za odobrenje zajma, odredbu o sredstvima osiguranja plaćanja, odredbu o pretpostavkama i postupku raskida ugovora o zajmu.
25.1. Sukladno odredbi čl. 81. st. 1. ZZP-a, ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra se nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, a sukladno odredbi čl. 81. st. 2. ZZP-a, smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranoga standardnog ugovora trgovca.
25.2. Sukladno odredbi čl. 87. st. 1. ZZP-a, nepoštena ugovorna odredba je ništava.
25.3. Sukladno odredbi čl. 269. st. 2. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine, br. 35/05, 41/08, 125/11 i 78/15 - dalje: ZOO) činidba kao objekt ugovorne obveze mora biti moguća, dopuštena i određena, odnosno odrediva.
25.4. Sukladno odredbi čl. 272. ZOO, činidba je odrediva ako ugovor sadrži podatke pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ju odredi. Ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti činidbu, ugovor je ništetan. Sukladno pak odredbi čl. 270. st. 1. ZOO, kad je činidba nemoguća, nedopuštena, neodređena ili neodrediva, ugovor je ništetan.
25.5. Prema odredbi čl. 328. ZOO-a pravo na isticanje ništetnosti se ne gasi te je to pravo neograničeno. Na ništetnost sud pazi po službenoj dužnosti i na nju se može pozvati svaka zainteresirana osoba ( čl. 327. st. 1. ZOO-a ).
25.6. Nadalje, prema odredbi čl. 322. st. 1. ZOO proizlazi da je Ugovor koji je suprotan Ustavu Republike Hrvatske, prisilnim propisima ili moralu društva ništetan, osim ako cilj povrijeđenog pravila ne upućuje na neku drugu pravnu posljedicu ili ako zakon u određenom slučaju ne propisuje što drugo.
25.7. Prema odredbi čl. 323. st. 1. ZOO u slučaju ništetnosti ugovora svaka ugovorna strana dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takva ugovora, a ako to nije moguće, ili ako se narav onoga što je ispunjeno protivi vraćanju, ima se dati odgovarajuća naknada u novcu, prema cijenama u vrijeme donošenja sudske odluke, ako zakon što drugo ne određuje.
25.8. Prema odredbi čl. 324. st. 1. ZOO proizlazi da ništetnost neke odredbe ugovora ne povlači ništetnost ugovora ako on može opstati bez ništetne odredbe, i ako ona nije bila ni uvjet ugovora ni odlučujuća pobuda zbog koje je ugovor sklopljen.
25.9. Prema odredbi čl. 295. st. 2. ZOO proizlazi da opći uvjeti Ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru i u pravilu obvezuju kao i ove.
25.10. Prema odredbi čl. 272. st. 1. ZOO proizlazi da je činidba odrediva ako ugovor sadrži podatke s pomoću kojih se može odrediti ili su strane ostavile trećoj osobi da ga odredi, dok iz stavka 2. te odredbe proizlazi da ako ta treća osoba neće ili ne može odrediti predmet obveze, ugovor je ništetan.
25.11. Prema odredbi članka 295. ZOO opći uvjeti su ugovorne odredbe sastavljene za veći broj ugovora koje jedna ugovorna strana (sastavljač) prije ili u trenutku sklapanja ugovora predlaže drugoj ugovornoj strani, bilo da su sadržani u formularnom (tipskom) ugovoru, bilo da se na njih ugovor poziva; opći uvjeti ugovora dopunjuju posebne pogodbe utvrđene među ugovarateljima u istom ugovoru, i u pravilu obvezuju kao i ove i da opći uvjeti obvezuju ugovornu stranu ako su joj bili poznati ili morali biti poznati u vrijeme sklapanja ugovora.
25.12. Ubrzo nakon zaključenja predmetnog ugovora na snagu je stupio novi Zakon o zaštiti potrošača, a koji je objavljen u Narodnim novinama; br. 79/07 od 30.7.2007., sa izmjenama i dopunama u Narodnim Novinama broj 125/07, 75/09, 79/09, 89/09, 133/09, 89/09, 133/09, 78/12, 56/13; dalje ZZP/07), a koji je bio na pravnoj snazi u utuženo vrijeme, gdje je odredbom članka 96. stavka 1. ZZP/07 propisano da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih stranaka na štetu potrošača, dok odredba stavka 2. tog članka propisuje da se smatra da se o pojedinoj odredbi ugovora nije pojedinačno pregovaralo ako je tu odredbu unaprijed formulirao trgovac zbog čega potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, poglavito ako je riječ o unaprijed formuliranom standardnom ugovoru trgovca.
26. Citirane odredbe ZZP-a se temelje na Direktivi Vijeća 93/13/ EEZ od 5. travnja 1993. godine o nepoštenim odredbama u potrošačkim ugovorima (Službeni list EZ 1993. L 95/29, dalje Direktiva 93/13). Tako se prema Direktivi 93/13 (čl. 3. st. 2.) smatra da odredba nije individualno stipulirana ako ju je unaprijed formulirao trgovac i ako potrošač nije mogao utjecati na njen sadržaj, posebno u kontekstu unaprijed formuliranih standardnih ugovora ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj odredbi individualno pregovaralo, teret dokaza je na njemu, a koje pravilo se u svjetlu ostalih odredbi i cilja Direktive 93/13 tumači restriktivno na način da se, čak ako je potrošač i mogao pregovarati o sadržaju određene odredbe, ali stvarno nije na njen sadržaj utjecao, tj. nije ga promijenio, ugovorna odredba se smatra jednostrano određenom.
27. Prema Presudi Europskog suda pravde od 30. travnja 2014. godine u predmetu broj C-26/13 navodi se da članak 4. stavak 2. Direktive 93/13 treba tumačiti na način da ugovorna odredba potrošaču ne mora biti samo gramatički razumljiva.
28. Nadalje, treba istaknuti da je člankom 4. ZOO-a propisano da su u zasnivanju obveznih odnosa i ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati se načela savjesnosti i poštenja. Načelo savjesnosti i poštenja općenito znači da su sudionici obveznih odnosa dužni međusobno postupati obzirno i uvažavati interese obje ugovorne strane, vodeći pri tome računa o smislu i svrsi obveznog odnosa.
29. Konkretno, kao mjerilo ponašanja procjenjuje se kako bi se ponašao prosječan čovjek ili prosječan potrošač s jedne strane, odnosno uredan i savjestan gospodarstvenik ili dobar domaćin s druge strane.
30. Ugovorna odredba kojom se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke je jasna i lako uočljiva, ali nije razumljiva jer je jedino sigurno da visina kamatne stope ovisi isključivo o odluci banke, dok nisu navedeni ni pojašnjeni, a ni određeni uvjeti pod kojima može doći do promjene kamatne stope i promjene visine kamatne stope.
31. U konkretnom slučaju to znači da su u Ugovoru tužiteljici morali na transparentan način biti objašnjeni razlozi i pojedinosti mehanizma promjene kamatne stope kao i odnos s drugim odredbama ugovora tako da ona na temelju jasnih i razumljivih kriterija može predvidjeti ekonomske posljedice koje iz toga za njega proizlaze.
32. Odredba o promjeni kamatne stope je ključna ugovorna odredba, a ista je ovisna isključivo o odluci jednog ugovaratelja - banke, bez da su istodobno precizno određeni uvjeti promjenjivosti, pa ista odredba na taj način uzrokuje neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, jer dolazi do situacije da vjerovnik jednostrano određuje obvezu dužnika koji promjenu ne može predvidjeti, a pravilnost promjene ne može niti provjeriti jer nema nikakvih egzaktnih kriterija.
33. Ni ZZP niti ZOO ne navode nikakve posebne kriterije za ocjenu je li pojedina ugovorna odredba protivna načelu savjesnosti i poštenja, a koje je načelo sadržano u odredbi članka 4. ZOO kojom je propisano da su se u zasnivanju obveznih odnosa i u ostvarivanju prava i obveza iz tih odnosa sudionici dužni pridržavati načela savjesnosti i poštenja.
34. Imajući u vidu da je kamata cijena, da je cijena bitan element ugovora o kreditu te da mora biti određena odnosno odrediva, već samim tim odredbu ugovora koju je koristila tuženica, a na temelju koje se cijena određuje prema odluci banke (jednostrano) bez unaprijed formuliranog čvrstog kriterija za promjenu, ocijeniti je protivnom načelu savjesnosti i poštenja.
35. Tužitelj je kao potrošač jedino mogao znati kolika je visina kamatne stope na dan sklapanja Ugovora te do prve sljedeće promjene kamatne stope do koje dolazi, u konkretnom slučaju, bez pojedinačnog pregovaranja između tužitelja kao korisnika kredita i banke kao kreditora, već do iste dolazi jednostranom odlukom banke, što posljedično dovodi do toga da takva ugovorna odredba uzrokuje znatnu neravnotežu u pravima i obvezama korisnika kredita, odnosno potrošača kao jedne ugovorne strane u odnosu na banku, odnosno trgovca kao drugu ugovornu stranu, a što je suprotno temeljnim načelima obveznog prava, a prije svega se misli na načelo ravnopravnosti sudionika u obveznim odnosima, a posljedično tome da je takva ugovorna odredba nepoštena sukladno odredbama ZZP.
36. Iako se odluke iz tzv. predmeta „Švicarski franak“ ne odnose na kredite s valutom EUR, prema mišljenju ovog suda jednostrana promjena kamatne stope od strane banke dovodi do ništetnosti neovisno o valuti u kojoj je ugovor o kreditu sklopljen. 37. Odredbe o promjenjivoj redovnoj kamati u predmetnom Ugovoru, osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora te do prve promjene kamatne stope do koje je došlo jednostranom odlukom banke, a bez prethodnog pregovaranja o tome sa tužiteljem kao korisnikom kredita su nepoštene te stoga ništetne, a to sukladno ranije citiranim odredbama iz čl. 81. st. 1. ZZP/03, te odredbi čl. 96. st. 1. ZZP/07 u svezi odredbi iz čl. 322. st. 1. i čl. 324. st. 1. ZOO-a.
38. Naime, kako je naprijed objašnjeno odredbe potrošačkih ugovora o kreditu kojima se promjena kamatne stope čini ovisnom o odluci banke su nepoštene, pa prema tome ništetne osim u dijelu kojim je visina kamatne stope određena na dan sklapanja Ugovora, a što je u konkretnom slučaju kamatna stopa od 5,49% koja je ugovorena i određena na dan sklapanja Ugovora.
39. Zaključno, ovaj sud smatra da je kamatna stopa prilikom sklapanja ugovora o kreditu tužitelja i tužene bila određena i to u visini od 5,49%, a to i obzirom je tužitelju kao korisniku kredita koji je od banke kao kreditora dobio otplatni plan bilo vidljivo kolika je njegova mjesečna obveza u smislu podmirenja mjesečnog anuiteta banci te koliko u otplati svakog mjesečnog anuiteta on plaća glavnicu kredita, a koliko kamatu, dok su kamatne stope koje je banka mijenjala svojom jednostranom odlukom utvrđene kao nepoštene, a potom i ništetne.
40. Nadalje, nepostojanje propisa koji nalažu bankama da u ugovoru o kreditu precizno utvrde uvjete promjenjivosti kamatne stope u relevantnom razdoblju ne daje tuženoj ovlaštenje da kamatnu stopu mijenja po svom nahođenju i time jednostrano mijenja visinu obveze tužitelja Upravo u tome se i ogleda potreba primjene korektiva – načela savjesnosti i poštenja te je banka, kao savjesni gospodarstvenik trebala odrediti elemente za koji se veže promjena kamatne stope i način primjene.
41. S obzirom na nespornu činjenicu da u ugovorima u kojima koristi predmetnu odredbu o promjeni kamatne stope tužena nije odredila referentnu stopu, imajući u vidu da u vrijeme zaključivanja Ugovora nije bilo propisano da ugovor u slučaju ugovaranja promjenjive kamatne stope mora sadržavati element za koji se veže promjena te način promjene, banka je kao savjesni gospodarstvenik, rukovodeći se načelom savjesnosti i poštenja, po ocjeni ovog suda, trebala odrediti elemente za koji se veže promjena i način njihove primjene. Umjesto toga, vodeći računa očito samo o svom interesu i iskoristivši činjenicu da nema propisa koji joj takvo što nalaže, banka je tužitelju kao potrošaču nametnula ugovorne odredbe koje ga stavljaju u neravnopravan položaj, koje odredbe prouzrokuju znatnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača što je suprotno načelu savjesnosti i poštenja.
42. Sukladno svemu naprijed obrazloženom i utvrđenom, ocjena je ovog suda da su sporne odredbe čl. 3.3. i 17.6 predmetnog ugovora o kreditu broj 070418498415-ST od 3 travnja 2007 nepoštene, a time i ništetne.
43. Sukladno utvrđenju suda da su sporne odredbe ugovora o kreditu nepoštene, a time i ništetne, kao sporno valjalo je raspraviti je li tužiteljica temeljem tih spornih i ništetnih odredbi ugovora plaćala više nego što je trebala, odnosno više nego je ugovoreno predmetnim ugovorom o kreditu.
44. Odredbom čl. 1111. ZOO-a propisano je da kada dio imovine neke osobe na bilo koji način prijeđe u imovinu druge osobe, a taj prijelaz nema osnove u nekom pravnom poslu, odluci suda, odnosno druge nadležne vlasti ili zakona, stjecatelj je dužan vratiti ga, odnosno ako to nije moguće naknaditi vrijednost postignute koristi. Pod prijelazom imovine podrazumijeva se i stjecanje koristi izvršenom radnjom. Obveza vraćanja, odnosno nadoknade vrijednosti nastaje i kada se nešto primi s obzirom na osnovu koja se nije ostvarila ili koja je kasnije otpala. Prema čl. 1115. istog Zakona, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove moraju se vratiti i plodovi i platiti zatezna kamata i to ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva.
45. Što se tiče visine tužbenog zahtjeva ista je utemeljena na saznanjima do kojih je sud došao provedenim vještačenjem po sudskom vještaku financijske struke Anti Blaževiću, a koji je utvrdio kako je tužiteljica, kao korisnik kredita u promatranom razdoblju od studenoga 2008. do kolovoza 2016. zbog promjene kamatne stope tuženoj više platila ukupan iznos kamata u visini od 3.760,86 €. Sud je u cijelosti prihvatio nalazi i mišljenje vještaka Ante Blaževića kao stručno, iscrpno, te napravljano po pravilima struke, a na koji nalaz i mišljene i stranke nisu imale primjedbi.
46. Slijedom svega navedenog zahtjev tužitelja valjalo je prihvatiti kao osnovan te tuženu obvezati na vraćanje više primljenog iznosa od 3.760,86 € kao stečenog bez osnove, zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana uplate svakog pojedinog mjesečnog anuiteta, kojeg je visina i dospijeće utvrđeno iz nalaza i mišljenja vještaka Ante Blažević, a kako je pobliže navedeno u izreci presude, sve sukladno čl. 1115. ZOO, odnosno čl. 29. st. 1. u svezi s čl. 183. st. 1. istoga Zakona i to po stopi određenoj čl. 29. st. 2. ZOO-a.
47. Konačno, po ocjeni ovog suda, a glede navoda tuženika u pogledu tzv negativnih kamata, za navesti je da po ocjeni ovog suda, ne postoji tražbina tuženika prema tužitelju, jer manje plaćeni anuiteti proizlaze iz tečajne razlike € koja nije bila jasno predočena tužitelju pa tuženik ne može crpiti koristi iz svog nezakonitog postupanja. Plaćanjem manjih anuiteta od onih na dan isplate kredita tužitelju, tužitelj nije ništa neosnovano primio pa stoga ne postoji niti njegova obveza vraćanja. Nadalje, u odnosnu na tuženika ne vrijede ista pravila kao u odnosu na potrošače. Naime, banke su nesavjesne od samog početka, te su ugovorne odredbe ništetne iz razloga koji se mogu pripisati samo bankama kao profesionalcima a ne i potrošačima. Na strani jedne ugovorne strane zbog ništetne ugovorne odredbe došlo je do očite neravnoteže u pravima stranaka, dakle do štete po njih, stoga se banke uopće ne bi mogle pozivati na prigovore radi prijeboja odnosno nema osnove da se uzimaju u obzir i negativne razlike. Slijedom svega naprijed iznijetog, ocjena je ovog suda da se u konkretnom slučaju nisu ostvarile pretpostavke za dosuđivanjem tuženiku iznosa po osnovu tzv negativne kamate, odnosno da u konkretnom slučaju ne treba uračunavati potplaćene iznose.
48. Pored toga, tuženik nije postavio bilo kakav zahtjev u pogledu tzv negativnih kamata, pa tako tuženik nije postavio ni protutužbeni zahtjev, a ni prigovor radi prijeboja, pa sud o prigovoru tuženika glede tzv negativnih kamata nije mogao ni donijeti odluku, a i da je tuženik postavio takav prigovor, isti ne bi bio osnovan iz razloga navedenih u toč. 48. obrazloženja ove presude.
49. Stav da nije osnovan tuženikov prigovor radi prijeboja u identičnoj situaciji zauzeo i Županijski sud u Osijeku u svojoj odluci poslovnog broja Gž-1026/2022-4 od 17. kolovoza 2023..
50. Tako je Županijski sud u Osijeku u svojoj odluci poslovnog broja Gž-1026/2022-4 od 17. kolovoza 2023. naveo:
»U konkretnom slučaju radi se o tužbi potrošača u kojoj tužitelj potražuje razliku s osnova ništetnosti dijela odredbi ugovora zbog povrede njegovih potrošačkih prava od strane tuženika kao kreditora koji je isključivo odgovoran za utvrđenje nepoštenosti navedene odredbe, te plaćanjem anuiteta po nižem tečaju odnosno nižoj kamati tužitelj nije stjecatelj da bi bilo mjesta primjeni instituta stjecanja bez osnove, da bi tuženik time ostvario korist (prijebojem tražbine) uslijed svog nepoštenog postupanja i ugovaranja sporne odredbe. «
51. Nadalje, u tom predmetu tuženik je protiv citirane odluke Županijskog suda u Osijeku Gž-1026/2022-4 od 17. kolovoza 2023. podnio prijedlog za dopuštenje revizije u kojem je između ostalog postavljeno i pitanje:
„1. Treba li kod restitucijskih zahtjeva za isplatu zbog ništetne odredbe ugovora o kreditu u dijelu kojim je ugovorena valutna klauzula u CHF utvrđenu negativnu tečajnu razliku CHF na dan isplate kredita i tečaja CHF po kojem je plaćeni anuitet kredita, umanjiti za razliku iznosa anuiteta kada je tečaj CHF na dan plaćanja anuiteta bio manji od onog na dan isplate?
52. Odlučujući o prijedlogu tuženika za dopuštenjem revizije, Vrhovni sud RH je svojom odlukom Revd-820/2024-2 od 26. lipnja 2024., odbio prijedlog tuženika za dopuštenjem revizije u dijelu koji se odnosi na naznačena pitanja, dakle i u odnosu na gore citirano pitanje u pogledu prigovora radi prijeboja.
53. Slijedom svega naprijed navedenog i obrazloženog, razvidno je da sve i da je tuženik istakao prigovor prijeboja, da isti ne bi bio osnovan.
54. Nadalje, ocjena je ovog suda da tužitelj ima pravni interes za podnošenjem ove tužbe. Naime, tužitelj je postavio kondemnatorni tužbeni zahtjev na isplatu zbog stjecanja bez osnove temeljem ništetnih ugovornih odredbi. Stoga tužitelj ima pravni interes za podnošenjem predmete tužbe, tim više jer je u ovom postupku utvrđena ništetnost odredbi koje se odnose na promjenljivu kamatnu stopu. Navedeni stav da čim se postavi kondemnatorni tužbeni zahtjev da tužitelj ima pravni interes zauzima VSRH u odluci Rev-2868/18-2 od 12. veljače 2019. (odluka dostupna na www.vsrh.hr).
55. Dužnost povrata plaćenog temeljem ništetne odredbe o promjenjivosti kamatne stope u skladu s jednostranom odlukom banke i ništetne odredbe kojom je ugovorena promjenljiva kamatna stopa vezana uz valutu Euro, proizlazi iz članka 323., članka 1111., članka 1015., te članka 1046. Zakona. o obveznim odnosima.
56. Sukladno čl. 1115. ZOO-a, kada se vraća ono što je stečeno bez osnove, moraju se vratiti plodovi, isplatiti kamate i to, ako je stjecatelj nepošten od dana stjecanja, a inače od dana podnošenja zahtjeva. Tako tuženik treba vratiti tužitelju iznose koji je utvrdio stalni sudski vještak Ante Blažević u svom nalazu i mišljenju, zajedno sa zateznom kamatom od dana uplate svakog pojedinog iznosa pa do konačne isplate. Visina stope zatezne kamate određena je Zakonom o kamatama, Uredbom i visinom stope zatezne kamate i čl. 29. ZOO-a.
57. Slijedom iznijetog, odlučeno je kao u toč. I, II i III izreke presude.
58. Parnični trošak je dosuđen je tužitelju po odredbi članka 154. stavak 1. ZPP-a, sukladno Tarifi o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine 59/07, 148/09, 142/12, 103/14, 118/14, 107/15, 37/22, 126/2022, te 138/2023), te označenoj vrijednosti predmeta spora, kao i uspjehu u ovoj parnici. Budući da je tuženik osporavao i osnov i visinu tužbenog zahtjeva, te da je tužiteljica uspjela u cijelosti i u osnovu i u visini, to je sud uspjeh tužiteljice u ovom sporu cijenio sa 100 % 59. Tužiteljici je priznat trošak sastava tužbe 100 bodova, za sastave podnesaka od 26.08.24., 30.10.24. i 08.12.24. po 100 bodova, te za pristupe na roč. od 03.09.24., 04.11.24. i 09.12.24. po 100 bodova, što ukupno iznosi 700,00 bodova. Ovaj iznos pomnožen je sa 2,00 € koliko iznosi vrijednost jednog boda, što daje iznos od 1.400,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 350,00 € na ime 25% PDV-a, što ukupno iznosi 1.750,00 €. Ovom iznosu dodan je daljnji iznos od 75,93 € na ime troškova sudske pristojbe na tužbu, 84,01 € na ime troškova sudske pristojbe na ovu presudu, te 570,00 € na ime troškova financijsko – knjigovodstvenog vještačenja, pa ukupan trošak tužiteljice iznosi
60. U konkretnom slučaju, a s obzirom da se radi o kreditu u €, ne radi se o postupku pokrenutom na temelju pravomoćne sudske presude za zaštitu kolektivnih interesa, slijedom čega tužiteljica nije oslobođena plaćanja sudskih pristojbi temeljem čl. 11 toč. 20 Zakona o sudskim pristojbama (Narodne Novine br 118/18, 51/23)
61. Slijedom svega naprijed iznijetog i obrazloženog, odlučeno je kao u toč. IV izreke presude.
U Splitu, 17. veljače 2025.
SUDAC
Miro Maslać
POUKA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove odluke dopuštena je žalba nadležnom Županijskom sudu. Žalba se podnosi putem ovog suda, u tri primjerka, u roku od 15 dana od dana dostave ovjerenog prijepisa iste.
Stranci koja je pristupila na ročište na kojem se presuda objavljuje i stranci koja je uredno obaviještena o tom ročištu, a na isto nije pristupila, smatra se da je dostava presude obavljena onoga dana kada je održano ročište na kojem se presuda objavljuje.
Stranci koja nije bila uredno obaviještena o ročištu na kojem se presuda objavljuje smatra se da je dostava presude obavljena danom zaprimanja pisanog otpravka iste.
DNA:
- pun. tužitelja
- pun. tuženika
