REPUBLIKA HRVATSKA
Poslovni broj: Pp-2424/2025-6
OPĆINSKI PREKRŠAJNI SUD U SPLITU
Stalna služba u Solinu
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Općinski prekršajni sud u Splitu, Stalna služba u Solinu, po sutkinji Petri Dujmović Vranješ, uz sudjelovanje Kristine Ojdanić kao zapisničarke, u prekršajnom predmetu protiv okrivljenog KA, zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), kažnjivog po članku 22. stavak 5. istog Zakona, povodom optužnog prijedloga Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Policijske postaje Solin klasa: 211-07/25- 5/3357, urbroj: 511-12-32-25-1 od 17. veljače 2025., nakon provedenog žurnog postupka 17. veljače 2025. u izočnosti okrivljenika i ovlaštenog tužitelja, 17. veljače 2025. objavio je i
p r e s u d i o j e
Okrivljeni: KA, OIB: [osobni identifikacijski broj], od oca ŽA i majke K, rođen **.**.1993. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], SSS, tehničar-grafičar, nezaposlen, prijavljuje se na HZZ, lošeg imovnog stanja, neoženjen, bez djece, državljanin RH, prekršajno osuđivan
k r i v j e
što je 7. veljače 2025. oko 18:30 sati u [adresa], u obiteljskoj kući, počinio tjelesno nasilje u obitelji naspram oca ŽA (rođ.1956.) koji je inače osoba starije životne dobi, u prisustvu svoje majke ČA, na način da je svog oca ŽA odgurnuo rukama u predjelu prsiju,
dakle, počinio tjelesno nasilje u obitelji prema svom ocu koji je osoba starije životne dobi,
čime je počinio prekršajno djelo iz članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24), kažnjivo po članku 22. stavak 5. istog Zakona
pa se okrivljeniku na temelju odredbe članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17, 126/19, 84/21 i 114/22)
i z r i č e
KAZNA ZATVORA U TRAJANJU 70
(sedamdeset) DANA
Na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13, 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljeniku se u izrečenu kaznu zatvora uračunava vrijeme provedeno u uhićenju od 17. veljače 2025. u 8:05 sati do 17. veljače 2025. u 11:40 sati kada je pušten na slobodu i to kao 1 (jedan) dan zatvora, pa je okrivljenik dužan izdržati kaznu zatvora u trajanju 69 (šezdeset devet) dana.
Na temelju odredbe članka 44. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ broj: 107/07, 39/13, 157/13 i 110/15, 70/17, 118/18, 114/22) prema okrivljeniku se
p r i m j e n j u j e
UVJETNA OSUDA
S tim da se izvršenje izrečene kazne zatvora odgađa za vrijeme od 6 (šest) mjeseci pa se kazna zatvora neće izvršiti ako okrivljenik u tom vremenu provjeravanja od 6 (šest) mjeseci ne počini jedan ili više prekršaja za koje mu je izrečena ista ili teža kazna zatvora od izrečene.
Na temelju odredbe članka 13. stavak 1. točka 1. i članka 15. sve Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji okrivljeniku se zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ 70/17, 126/19, 84/21, 114/22, 36/24) kažnjivog po članku 22. stavak 5. istog Zakona
i z r i č e
ZAŠTITNA MJERA OBVEZNOG PSIHOSOCIJALNOG TRETMANA U TRAJANJU 6 (šest) MJESECI
Na temelju članka 139. stavak 3. i članka 138. stavak 2. točka 3. i stavak 3. Prekršajnog zakona („Narodne novine“ 107/07, 39/13, 157/13, 70/17, 118/18, 114/22) okrivljenik je dužan platiti troškove prekršajnog postupka u iznosu 30,00 eura (trideset eura) u roku 30 (trideset) dana po pravomoćnosti ove presude. Troškove postupka uplatiti u korist državnog proračuna Republike Hrvatske, a prema uplatnici priloženoj uz presudu.
Obrazloženje
1. Policijska uprava Splitsko-dalmatinska, Policijska postaja Solin, podnijela je optužni prijedlog pod gornjim brojem protiv okrivljenika, a zbog prekršaja iz članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavak 6. istog Zakona.
2. Okrivljenik se očitovao da je razumio optužni prijedlog i da se ne smatra krivim za prekršaj koji mu se stavlja na teret.
2.1. Ispitan u žurnom postupku, okrivljenik je u svojoj obrani naveo kako je točno da je predmetne prigode, odnosno 7. veljače 2025. bio u obiteljskoj kući na navedenoj adresi, a gdje da je došao nakon što je bio cijeli taj dan izvan kuće. U kući da su se nalazili njegovi roditelji ŽA i ČA. Sjeća se da mu je otac ŽA počeo govoriti nešto o moralu, a on da je bio umoran i da je htio napraviti sendvič, a otac da ga je odgurnuo vratima frižidera pa da je on njega rukama odgurnuo, a nije istina da bi ga pri tome udarao na bilo kakav način, a pogotovo ne otvorenim dlanom desne ruke u predjelu glave. Također da nije istina da bi on ove prigode svog oca nazivao pogrdnim riječima " Ž", točnije da mu nije ništa pogrdno govorio. Inače, on da je otišao iz navedene obiteljske kuće jer da nije mogao više slušati oca kako govori o moralu, a taj dan da nije bio u kući 11 i pol sati. Na poseban upit okrivljenik je naveo kako se sa ocem ŽA ne slaže najbolje i to zbog pristupa njegovog oca prema njemu.
3. Sud je po službenoj dužnosti na temelju odredbe članka 121. stavak 1. Prekršajnog zakona izdvojio iz spisa predmeta službenu zabilješku Policijske postaje Solin od 7. veljače 2025., zapisnik o ispitivanju svjedoka ŽA Policijske postaje Solin od 7. veljače 2025. te zapisnik o ispitivanju svjedoka ČA Policijske postaje Solin od 7. veljače 2025., a s obzirom da označena službena zabilješka i označeni zapisnici sadrže iskaze svjedoka ŽA (oca okrivljenika) i ČA (majke okrivljenika) koji nisu dani u skladu sa odredbama članka 158. stavak 7. i članka 173. stavak 1. sve Prekršajnog zakona u vezi sa odredbom članka 285. stavak 3. Zakona o kaznenom postupku, odnosno navedeni svjedoci nisu bili upozoreni da će se njihov iskaz, ukoliko odluče svjedočiti, bez obzira na njihovu kasniju odluku, moći koristiti kao dokaz pa slijedom iznijetog označena službena zabilješka i označeni zapisnici se ne mogu koristiti kao dokaz u prekršajnom postupku, odnosno na istima se ne može temeljiti sudska odluka.
4. U dokazne svrhe ispitan je svjedok-žrtva ŽA i svjedokinja ČA, pročitano je izvješće o uhićenju Policijske postaje Solin od 7. veljače 2025. te naredba o određivanju mjere opreza Policijske postaje Solin serijski broj: [serijski broj] od 7. veljače 2025. Naposljetku je pročitana potvrda Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije, Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanjima, Odjel za prekršajne evidencije, klasa: 740-04/25-02/23024, ur.broj: 514-05-02-01-02-25-02 od 17. veljače 2025. za okrivljenika.
4.1. Svjedok-žrtva ŽA u svom iskazu je naveo da se sjeća događaja o kojem ga se pita. Naime, predmetne prigode da se nalazio u obiteljskoj kući na navedenoj adresi kada je u istu došao njegov sin KA koji inače konzumira određenu terapiju zbog dijagnoze koju mu je postavio dr. LA. Zbog toga što njegov sin nije redovito uzimao tu terapiju između njega i njegovog sina KA da je došlo do svađe točnije da su se porječkali. Također da su se i pogurali na način da ga je KA rukama odgurnuo u predjelu prsa, a on da je njega na isti način također odgurnuo u predjelu prsa. Napomenuo je da ga KA predmetne prigode na ni koji način nije udarao, odnosno da nije bilo nikakvih udaraca od strane KA prema njemu, a niti da ga je vrijeđao pogrdnim riječima. Nadalje, da se radilo o običnoj svađi između njega i KA i to zbog toga što KA nije redovito uzimao svoju terapiju. Predmetne prigode da je bio jako ljut i uznemiren pa da je opisujući policiji predmetni događaj preuveličao isti navodeći da ga je KA ove prigode udarao, a što ne odgovara istini. Inače, on da se ne boji svog sina KA, da smatra da isti nije za zatvor već da je potrebno da isti redovito uzima terapiju. Na poseban upit svjedok je iskazao da njegov sin KA živi u navedenoj obiteljskoj kući na navedenoj adresi zajedno s njim i suprugom K.
4.2. Svjedokinja ČA u svom iskazu je navela da se sjeća događaja o kojem ju se pita. Naime, predmetne prigode da se nalazila u obiteljskoj kući na navedenoj adresi kada je u istu došao njezin sin KA koji inače konzumira određenu terapiju zbog dijagnoze psihoze koju mu je postavio doktor psihijatar. Zbog toga što njezin sin nije redovito uzimao tu terapiju između njezinog supruga ŽA i njezinog sina KA da je došlo do svađe točnije da su se isti porječkali i naguravali i to na način da su se rukama odguravali u predjelu prsiju s tim da nije bilo nikakvih udaraca niti od strane KA prema ŽA niti obratno. Također da nije bilo niti pogrdnih riječi odnosno KA da nije upućivao nikakve pogrdne riječi ŽA ove prigode već da se radilo o običnoj svađi. Inače, ona da je pozvala policiju ove prigode kad je vidjela da se njih dvojica naguravaju jer da ju je bilo strah da cijela situacija ne eskalira. Njezin sin KA da se liječi otprilike pet godina kod dr. LA i da može kazati da isti uzima terapiju da sve funkcionira. Inače, KA da živi skupa sa njom i suprugom ŽA u obiteljskoj kući na navedenoj adresi. Na poseban upit svjedokinja je navela da se ona ne boji svog sina KA. Na poseban upit svjedokinja je navela da se njen suprug ŽA i KA uglavnom slažu, da njezin suprug hoće pomoći KA u svim pogledima života.
4.3. Iz označene potvrde Ministarstva pravosuđa, uprave i digitalne transformacije Republike Hrvatske, Uprave za kazneno pravo, Sektor za evidencije, pomilovanja i podršku žrtvama i svjedocima, Službe za evidencije i pomilovanjima, Odjel za prekršajne evidencije, razvidno je da je okrivljenik do sada prekršajno kažnjavan zbog prekršaja iz Zakona o osobnoj iskaznici, Zakona o sigurnosti prometa na cestama te Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
5. Nije sporno da su okrivljenik i svjedok-žrtva ŽA sin i otac odnosno srodnici po krvi u ravnoj lozi pa stoga u smislu odredbe članka 8. stavak 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji predstavljaju osobe na koje se primjenjuje Zakon o zaštiti nasilja u obitelji. Nadalje, nije sporno ni to da je ŽA s obzirom na godine svog života osoba starije životne dobi, a sve sukladno odredbi članka 8. stavak 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Nije sporno da se predmetni događaj zbio u obiteljskoj kući na navedenoj adresi, a u kojoj su se predmetne prigode nalazili okrivljenik i njegovi roditelji ŽA i ČA. Međutim, sporno je je li okrivljenik počinio prekršajno djelo koje mu se stavlja na teret označenim optužnim prijedlogom.
6. Naime, iz suglasnih iskaza svjedoka-žrtve ŽA i svjedokinje ČA proizlazi da su se okrivljenik i njegov otac KA predmetne prigode posvađali, porječkali te da su se naguravali pri čemu da je okrivljenik rukama odgurnuo svog oca u predjelu prsiju. Također iz iskaza ovih svjedoka proizlazi i to da okrivljenik predmetne prigode ne bi vrijeđao svog oca pogrdnim riječima, odnosno da isti nije upućivao nikakve pogrdne riječi svom ocu. Sud je prihvatio iskaze ispitanih svjedoka ŽA i ČA ocjenjujući ih u bitnome međusobno suglasnima, detaljnim, okolnosnim, a osim toga na iskaze ovih svjedoka niti okrivljenik, a niti predstavnik ovlaštenog tužitelja nisu imali nikakvih primjedbi.
7. Slijedom svega iznijetog, sud je nedvojbeno utvrdio da je okrivljenik 7. veljače 2025. oko 18:30 sati u [adresa], u obiteljskoj kući, počinio tjelesno nasilje u obitelji naspram oca ŽA (rođ.1956.) koji je inače osoba starije životne dobi, u prisustvu svoje majke ČA, na način da je svog oca ŽA odgurnuo rukama u predjelu prsiju. Opisanim ponašanjem (odguravanjem rukama u predjelu prsiju) okrivljenik je nedvojbeno predmetne prigode primijenio fizičku silu prema svom ocu koji je osoba starije životne dobi pri čemu nije nastupila tjelesna ozljeda i time ostvario sva obilježja prekršajnog djela iz članka 10. stavak 1. točka 3. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivog po članku 22. stavak 5. istog Zakona, a zbog čega je proglašen krivim.
8. Sud je u skladu sa utvrđenim činjeničnim stanjem u postupku korigirao činjenični opis predmetnog prekršaja na način kako je to sad navedeno u izreci presude, a čime je činjenični opis djela usklađen sa rezultatima provedenog postupka. Navedenim izmjenama nije povrijeđeno načelo identiteta optužbe i presude jer je u presudi obuhvaćen isti događaj kao i u optužbi, a okrivljeniku se stavlja na teret manja količina neprava od one obuhvaćene označenim optužnim prijedlogom. Nadalje, okrivljeniku se označenim optužnim prijedlogom stavljao na teret prekršaj iz članka 22. stavak 6. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji. Međutim, u činjeničnom opisu prekršaja nisu navedene pravomoćne presude kojima je okrivljenik ranije kažnjavan odnosno osuđivan za prekršaj iz članka 22. stavak 5. Zakona o zaštiti od nasilja, a niti da bi okrivljenik ponovio prekršaj nasilja u obitelji prema osobi starije životne dobi pa je stoga sud po službenoj dužnosti u skladu sa odredbom članka 179. stavak 4. Prekršajnog zakona djelo okrivljenika činjenično opisano u izreci ove presude označio prekršajem iz članka 10. stavak 1. točka 1. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, kažnjivo po članku 22. stavak 5. istog Zakona.
9. Određujući vrstu i mjeru kazne sud je uzeo u obzir sve okolnosti iz članka 36. stavka 2. Prekršajnog zakona te je kao olakotne cijenio okrivljenikovo korektno držanje pred sudom, izostanak štetnih posljedica djela dok je kao otegotne okolnosti cijenio izostanak samokritičnosti kod okrivljenika za opisano ponašanje te njegovu dosadašnju osuđivanost zbog prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, a što ukazuje na to da je isti specijalni recidivist pa je okrivljeniku izrekao alternativno težu propisanu kaznu i to kaznu zatvora u trajanju od 70 (sedamdeset) dana smatrajući je primjerenom težini počinjenog djela i stupnju odgovornosti okrivljenika. Međutim, uvažavajući naprijed navedene olakotne okolnosti sud je prema okrivljeniku primijenio uvjetnu osudu, s tim da se izrečena kazna zatvora neće izvršiti ukoliko okrivljenik u roku od šest mjeseci ne počini isto ili slično prekršajno djelo, smatrajući da će se i samom uvjetnom osudom, dakle i bez izvršenja kazne, postići svrha kažnjavanja u smislu specijalne i generalne prevencije. U izrečenu kaznu zatvora na temelju članka 40. stavak 1. i 2. Prekršajnog zakona uračunato je vrijeme za koje je okrivljenik bio lišen slobode, odnosno vrijeme provedeno u uhićenju i to kao jedan dan kazne zatvora.
9.1. Analizirajući konkretni slučaj kao i cijelu obiteljsku situaciju okrivljenika te njegovu osobnost i ponašanje tijekom provođenja postupka, a pogotovo izostanak samokritičnosti kod okrivljenika za opisano ponašanje od predmetne prigode te ukupno okrivljenikovo emotivno stanje za vrijeme trajanja postupka sud je mišljenja da kod okrivljenika postoji opasnost da bi mogao ponovno počiniti nasilje u obitelji pa je stoga primjenom odredbe 13. stavak 1. točka 1. i članka 15. sve Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, okrivljeniku izrekao zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana u trajanju od šest mjeseci, smatrajući kako će se istom otkloniti okolnosti i ponašanje okrivljenika koje mogu dovesti do počinjenja novih prekršaja iz Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji.
9.1.1. Okrivljenik se upozorava na sadržaj odredbe članka 24. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji, na temelju koje je dužan postupati u skladu s izrečenom zaštitnom mjerom jer se u protivnom može kazniti kaznom zatvora od najmanje 10 dana.
9.2. Sud okrivljeniku nije izrekao predloženu zaštitnu mjeru zabrane približavanja, uznemiravanja ili uhođenja žrtve nasilja u obitelji kao niti zaštitnu mjeru obveznog psihosocijalnog tretmana ocjenjujući kako okolnosti počinjenja predmetnog prekršaja i osobe okrivljenika u konkretnom slučaju ne opravdavaju izricanje iste te da će se svrha predložene zaštitne mjere postići već izrečenom zaštitnom mjerom obveznog psihosocijalnog tretmana, a osim toga iz iskaza svjedoka-žrtve ŽA, kojeg je ovaj sud prihvatio iz već obrazloženih razloga, jasno proizlazi da se svjedok- žrtva ŽA ne boji okrivljenika.
10. Okrivljenik je obvezan naknaditi troškove postupka na temelju članka 138. stavka 2. točke 3. i stavka 3. i članka 139. stavka 3. Prekršajnog zakona. Paušalna svota sudu određena je s obzirom na složenost, trajanje postupka i imovno stanje okrivljenika.
Solin, 17. veljače 2025.
Zapisničarka
S u t k i n j a
Kristina Ojdanić, v.r.
Petra Dujmović Vranješ, v.r.
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude stranke imaju pravo žalbe u roku od 8 (osam) dana od primitka pisanog otpravka iste. Žalba se predaje Općinskom prekršajnom sudu u Splitu, Stalna služba u Solinu, Kralja Zvonimira 81, u 2 (dva) istovjetna primjerka, a o istoj odlučuje Visoki prekršajni sud Republike Hrvatske.
Dostaviti:
-okrivljeniku
-tužitelju
-oštećenom
-u spis