Republika Hrvatska
Općinski sud u Osijeku
Europska avenija 7
Osijek
Poslovni broj: P-91/2020-24
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Općinski sud u Osijeku po sutkinji Ljiljani Jakša, u pravnoj stvari tužitelja SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], zastupanog po punomoćnici Saši Pufler, odvjetnici u Osijeku, protiv tužene OTP banke d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, zastupane po odvjetnicima u Odvjetničkom društvu Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu, radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, 17. veljače 2025.,
r i j e š i o j e
I. Utvrđuje se da je tužba povučena.
II. Nalaže se tužitelju SU, OIB: [osobni identifikacijski broj], iz [adresa], naknaditi tuženoj OTP banki d.d., OIB: 52508873833, Split, Domovinskog rata 61, prouzročeni parnični trošak u iznosu 609,38 eura (slovima: šesto devet eura trideset osam centi) sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od 17. veljače 2025. do isplate, po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke za tri postotna poena, sve u roku 15 dana.
III. Odbija se kao neosnovan zahtjev tužene za naknadu troška parničnog postupka iznad dosuđenog u točki II. izreke rješenja.
Obrazloženje
1. Podneskom od 22. studenoga 2024. tužitelj je povukao tužbu, navodeći da je tužena povukla zadužnicu sa prisilne naplate po računima tužitelja jer da više ne postoji pravna osnova za naplatu zadužnice kao ugovorenog instrumenta osiguranja. Obzirom je tužena zadužnicu povukla tek nakon što je tužitelj pokrenuo postupak radi proglašenja ovrhe nedopuštenom, tužitelj temeljem članka 158. stavka 2. Zakona o parničnom postupku, potražuje parnični trošak.
1.1. Tužitelj u podnesku od 8. siječnja 2025. navodi da je tužena povukla zadužnicu temeljem koje se prisilno naplaćivala preko Financijske agencije (dalje u tekstu: FINA) nad novčanim sredstvima tužitelja, tek nakon što je tužitelj podnio tužbu u predmetnoj stvari, kao i da je svoju tražbinu od tužitelja od cijelosti naplatila, a ne samo u dijelu kako je to određeno temeljem odluke Općinskog suda u Osijeku, posl. br. Sp-3151/2019 koja je postala pravomoćna 30. listopada 2019.
2. Kako je tužitelj povukao tužbu nakon zaključenja glavne rasprave (22. listopada 2024.), a prije nego što je sud donio odluku, to je tužena dopisom od 26. studenoga 2024. pozvana da se u roku od 15 dana izričito izjasni pristaje li na povlačenje tužbe, a koji je tužena zaprimila 27. studenoga 2024.
3. U podnesku od 3. prosinca 2024. tužena se suglasila s povlačenjem tužbe, te sukladno članku 158. stavku 1. Zakona o parničnom postupku potražuje parnični trošak. U cijelosti osporava navode tužitelja da bi predmetnu osnovu povukla s postupanja nakon pokretanja predmetnog parničnog postupka, odnosno da bi time postupila po tužbenom zahtjevu. Tvrdi da je predmetno potraživanja u međuvremenu u cijelosti podmireno temeljem izvansudske ovrhe koja se provodi na mirovini ovršenika (tužitelja) putem Hrvatskog zavoda za mirovinsko osiguranje. Dakle, činjenica da je predmetno potraživanje tužene podmireno u cijelosti predstavlja jedini razlog zbog kojeg je tužena kao ovrhovoditelj FINA-i poslala zahtjev za opoziv izravne naplate temeljem predmetne osnove, obzirom navedeno predstavlja njezinu zakonsku obvezu.
4. Odredbom članka 193. stavka 3. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 96/08., 123/08., 57/11., 148/11. – pročišćeni tekst, 25/13., 89/14. – Odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23. – dalje u tekstu: ZPP), propisano je da se tužba uz izričiti pristanak tuženika može povući i nakon zaključenja glavne rasprave do pravomoćnosti odluke kojom se postupak pred sudom prvog stupnja dovršava. U tom slučaju tuženik svoj zahtjev za naknadu troškova postupka mora postaviti najkasnije u svojoj suglasnosti za povlačenje tužbe, dok je stavkom 4. istoga članka propisano ako u slučaju iz stavka 3. ovoga članka dođe do povlačenja tužbe prije nego što je prvostupanjski sud donio svoju odluku, odnosno prije nego što je ona u povodu žalbe otpravljena drugostupanjskom sudu, prvostupanjski će sud rješenjem utvrditi da je tužba povučena, odnosno rješenjem će ukinuti svoju odluku i utvrditi da je tužba povučena. Tim će rješenjem odlučiti i o zahtjevu tuženika za naknadu troškova postupka.
5. Kako se tužena u danom joj roku od 15 dana od dana uručenja obavijesti o povlačenju tužbe izrijekom izjasnila da pristaje na povlačenje tužbe, to je valjalo odlučiti kao u točki I. izreke rješenja.
6. Odredbom članka 158. stavka 1. ZPP-a je propisano da je tužitelj koji povuče tužbu ili se odrekne tužbenog zahtjeva dužan tuženiku naknaditi troškove postupka, dok je stavkom 2. istog članka propisano da, iznimno od stavka 1. ovoga članka, ako je tužitelj povukao tužbu ili se odrekao tužbenog zahtjeva odmah nakon što je tuženik udovoljio zahtjevu tužitelja ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku, troškove postupka dužan je tužitelju naknaditi tuženik. Drugim riječima, u smislu odredbe članka 158. stavka 2. ZPP-a tužitelj bi imao pravo na troškove postupka samo ukoliko dokaže da je tužbu povukao iz razloga što je tuženik udovoljio njegovu zahtjevu ili zbog drugih razloga koji se mogu pripisati tuženiku.
7. Iz stanja spisa predmeta proizlazi:
- da je tužitelj 12. veljače 2020. podnio tužbu radi proglašenja nedopuštenima pljenidbe i prijenosa novčanih sredstava sa računa i oročenih depozita tužitelja i to po zahtjevu za izravnu naplatu novčane tražbine tužene pokrenutog na temelju zadužnice ovjerene po javnom bilježniku Hrvatinu Šustiću iz Osijeka, pod posl.br. OV-587/13 od 25. veljače 2013. te da se ukidaju sve provedene ovršne radnje na novčanim sredstvima tužitelja, na čije podnošenje je upućen zaključkom ovoga suda posl.br. Ovr-44/2020-3 od 23. siječnja 2020.,
- da tužitelj svoj zahtjev temelji na činjenici da je rješenjem ovoga suda posl.br. Sp-3151/19 od 30. listopada 2019. u postupku jednostavnog stečaja potrošača oslobođen iste tražbine koju tužena OTP banka d.d. traži u zahtjevu za izravnu naplatu po zadužnici broj OV-587/13 od 25. veljače 2013.,
- da je tužena u odgovoru na tužbu (10. siječnja 2021.) osporila tužbu i tužbeni zahtjev, navodeći da činjenica što bi tužitelj bio oslobođen u postupku jednostavnog stečaja potrošača u dijelu, ne znači da tužena ne može naplatiti preostali iznos svoje tražbine po istoj osnovi za plaćanje,
- da je tužitelj 22. studenoga 2024. povukao tužbu, iz razloga što je tužena povukla zadužnicu temeljem koje se prisilno naplaćivala preko FINA-e nad novčanim sredstvima tužitelja,
- da je tužena pristala na povlačenje tužbe,
- da je među strankama nesporno da je tužena kao ovrhovoditelj, FINA-i poslala zahtjev za opoziv izravne naplate temeljem predmetne osnove, nakon što je potraživanje tužene podmireno.
8. Iz iznijetog proizlazi da je tužena poslala zahtjev FINA-e za opoziv izravne naplate iz razloga što je njezina tražbina u cijelosti podmirena na mirovini tužitelja, (što tužitelj ne spori), a ne iz razloga jer je rješenjem ovoga suda posl.br. Sp-3151/19 od 30. listopada 2019. tužitelj oslobođen tražbine koju tužena OTP banka d.d. traži u zahtjevu za izravnu naplatu po zadužnici broj OV-587/13 od 25. veljače 2013. Stoga se povlačenje prijedloga za izravnu naplatu ne može smatrati udovoljenjem zahtjevu tužitelja u smislu odredbe članka 158. stavak 2. ZPP-a. Povlačenje prijedloga za ovrhu, kao posljedica toga što je tražbina u ovršnom postupku namirena na drugom predmetu i sredstvu ovrhe - na mirovini ovršenika (ovdje tužitelja), ne može se samo po sebi smatrati niti drugim razlogom koji se može pripisati tuženoj u smislu odredbe članka 158. stavak 2. ZPP, a zbog kojeg bi tužena bila dužna naknaditi troškove postupka nakon povlačenja tužbe (tako Vrhovni sud Republike Hrvatske u rješenju posl.br. Rev 1116/2022-2 od 13. veljače 2024.).
9. Samom činjenicom što je tužena povukla prijedlog za izravnu naplatu, tužitelj u ovome predmetu nije izgubio pravni interes (pravo na nastavak parnice do provjere osnovanosti njegova zahtjeva) da se o njegovom zahtjevu sudi u meritumu. Stoga je, unatoč postojanju pravnog interesa za nastavak postupka, povlačenjem tužbe preuzeo na sebe rizik mogućnosti primjene odredbe članka 158. stavka 1. ZPP-a, odnosno, rizik snašanja prouzrokovanog parničnog troška.
10. Budući tužitelj nije povukao tužbu iz razloga što je tužena udovoljila njegovom zahtjevu, niti zbog drugih razloga koji bi se mogli pripisati tuženoj, dužan je tuženoj naknaditi troškove postupka.
10.1. Tuženoj je priznat trošak zastupanja po punomoćniku-odvjetniku, sukladno Tarifi o naknadama i nagradama za rad odvjetnika ("Narodne novine" broj 138/23. – dalje u tekstu: Tarifa) i to za:
- sastav odgovora na tužbu u iznosu 150,00 eura (Tbr. 7. točka 1. Tarife)
- zastupanje na ročištu 3. studenoga 2021. u iznosu 150,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- zastupanje na ročištu 24. travnja 2023. u iznosu 150,00 eura (Tbr. 9. točka 1. Tarife),
- sastav podneska od 3. prosinca 2024. u iznosu 37,50 eura (Tbr. 8. točka 4. Tarife),
ukupno 487,50 eura što uvećano za pripadajući iznos PDV-a iznosi 609,38 eura, na koji iznos mu je dosuđena pripadajuća zakonska zatezna kamata počevši od donošenja ovoga rješenja, 17. veljače 2025., pa do isplate.
10.2. Tuženoj nije priznati trošak zastupanja na ročištu 13. lipnja 2023., budući isto nije niti održano, pa nije niti imala taj trošak. Nije joj priznat niti trošak pristojbe za odgovor na tužbu, jer nije imala taj trošak, pristojbu nije patila.
11. Obzirom na iznijeto riješeno je kao u izreci rješenja.
U Osijeku 17. veljače 2025.
Sutkinja: Ljiljana Jakša
Uputa o pravnom lijeku: Protiv ovog rješenja nezadovoljna stranka može podnijeti žalbu u roku od 15 dana od dana dostave prijepisa rješenja. Žalba se podnosi pismeno putem ovog suda nadležnom županijskom sudu.
Dostavljeno:
1. Saša Pufler, odvjetnica u Osijeku
2. Odvjetničko društvo Hanžeković & partneri d.o.o. u Zagrebu
