Republika Hrvatska
Županijski sud u Splitu
Split, Gundulićeva 29a
Poslovni broj: Gž-346/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
R J E Š E NJ E
Županijski sud u Splitu, po sutkinji tog suda Luciji Lasić kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ŠM, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Josipu Giljanoviću, odvjetniku u Splitu, protiv tuženika Zagrebačke banke d.d., OIB: 92963223473, Trg bana Josipa Jelačića 10, Zagreb, zastupanog po punomoćniku Kruni Kneževiću, odvjetniku iz Zagreba, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-3679/2023-8 od 19. prosinca 2024., 17. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se žalba tužitelja kao neosnovana i potvrđuje rješenje Općinskog suda u Splitu, Stalne službe u Trogiru poslovni broj P-3679/2023-8 od 19. prosinca 2024.
Obrazloženje
1. Pobijanom rješenjem odbačena je tužba u ovoj pravnoj stvari, te je naloženo tužitelju da u roku od 15 dana naknadi tuženiku parnični trošak u iznosu od 750,00 eura.
2. Protiv tog rješenja žali se tužitelj zbog svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku (Narodne novine broj 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14, 70/19, 80/22, 114/22 i 155/23 – u nastavku ZPP), s prijedlogom da se pobijano rješenje ukine i predmet vrati prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Na žalbu nije odgovoreno.
4. Žalba nije osnovana.
5. Tužitelj je ovom predmetu tražio utvrđenje da je ništava odredba članka 23. točke C) ugovora o kreditu sklopljenog 5. travnja 2005. između sada pokojnog ŽM, čiji je nasljednik među ostalima i tužitelj, i tuženika, a kojom odredbom je ugovorena naknada za prijevremenu otplatu kredita.
6. Među strankama nije sporno, a proizlazi i iz prometa po kreditu koji je tužitelj dostavio uz tužbu, kako je predmetni ugovor o kreditu otplaćen u prosincu 2012., odnosno kredit zatvoren početkom 2013., te da tuženik nije od prednika tužitelja, odnosno od njegovih nasljednika, pa tako ni tuženika, tražio naknadu zbog prijevremene otplate kredita.
7. U takvoj nespornoj činjeničnoj situaciji pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu u ovoj pravnoj stvari, jer tužitelj nema pravni interes za deklaratornu zaštitu u smislu članka 187. stavka 2. ZPP.
8. Na žalbene navode tužitelja treba odgovoriti kako činjenica da sud na ništavost pazi po službenoj dužnosti i da se na ništavost može pozivati svaka zainteresirana osoba ne oslobađa tužitelja obveze da dokaže pravni interes za traženje konkretne deklaratorne zaštite kao procesnu pretpostavku za vođenje ovog postupka, a taj interes tužitelj nije dokazao, jer, u situaciji kada je od zatvaranja kredita do podnošenja tužbe u ovom predmetu proteklo više od deset godina, za zaključak o postojanju pravnog interesa nije dostatna pretpostavka tužitelja da će tuženik u budućnosti, unatoč zastari tog potraživanja koje je tužitelj svjestan, zahtijevati od tužitelja kao jednog od nasljednika sada pokojnog ŽM isplatu temeljem sporne ugovorne odredbe o naknadi za prijevremenu otplatu kredita.
9. Već zbog navedenog pravilno je prvostupanjski sud odbacio tužbu.
10. Odluka o parničnom trošku pravilno je utemeljena na odredbi članka 154. stavka 1. ZPP, a obračun tog troška tužitelja žalbom nije osporio. 11. Zbog izloženog po odredbi članka 380. točke 2) ZPP riješeno je kao u izreci.
Split, 17. veljače 2025.
Sutkinja
Lucija Lasić
