REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U VELIKOJ GORICI

STALNA SLUŽBA U IVANIĆ-GRADU

10310 Ivanić-Grad, Športska 2

Poslovni broj K-230/2024-7

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Velikoj Gorici, Stalna služba u Ivanić-Gradu, po sutkinji Jasni Grgurić kao sucu pojedincu, uz sudjelovanje Sanele Pavleković kao zapisničarke u kaznenom predmetu protiv okrivljenika BR, zbog kaznenog djela iz članka 179A Kaznenog zakona (Narodne novine broj 125/11., 144/12., 56/15., 61/15., 101/17., 118/18., 126/19. i 84/21. – dalje KZ/11), povodom optužnice Općinskog državnog odvjetništva u Velikoj Gorici broj KO-DO-176/2024 od 16. svibnja 2024., nakon održane javne rasprave 17. veljače 2025., u prisutnosti zamjenika državnog odvjetnika Matije Duvnjaka – ODO Velika Gorica, okrivljenika BR osobno, branitelja okr. Davorina Bukovca, odvj. iz Zagreba te oštećenice / žrtve PR osobno, 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

I.

Okr. BR, OIB: [osobni identifikacijski broj], sin B i AR, rođene P, rođen **.**.1987. u [adresa], s prebivalištem u [adresa], državljanin Republike  Hrvatske,  automehaničar,  pismen,  sa završenom SSS, zaposlen u TD STSI d.o.o. s mjesečnim primanjima od oko 1.000,00 eura, vlasnik obiteljske kuće, vlasnik osobnog vozila Citoren 2000. godina, oženjen, otac troje mlt. djece 7, 4 i 1 godina, plaća za stariju djecu uzdržavanje  u  iznosu  od  400,00  EUR,  supruga  nije zaposlena, neosuđivan, ne vodi se drugi kazneni postupak, brani se sa slobode

kriv je

što je

dana 14. veljače 2024. u popodnevnim satima u [adresa], u obiteljskoj kući, protivno odredbi članka 10. Zakona o zaštiti od nasilja u obitelji („Narodne novine“ br. 70/18, 126/19 i 84/21), u cilju da obezvrijedi svoju suprugu PR, za vrijeme dok se njihov zajednički sin dijete TR (rođen **.**.2024.) nalazio u dnevnom boravku, istu krenuo gurati po stepenicama gore u sobu govoreći joj da je nesposobna mama, da nije zaslužila to dijete, da se ne zna brinuti o njemu, da bi potom fizički nasrnuo na nju na način da ju je na krevetu davio, stiskao za vrat te šamarao, nakon čega ju je zatvorio u sobu iz koje ju nije puštao djetetu, već joj je govorio da se smiri i da ne može vidjeti TR te joj je rekao da li želi da TR ostane bez mame, a zatim je donio TR u sobu i vikao na nju dok ga je držao, da bi ih navečer oboje odvezao do šume gdje ju je pitao da li želi da joj to bude posljednja stanica i da uzme TR, zbog kojeg njegovog nasilničkog ponašanja je PR bila u strahu da će joj isti oduzeti dijete TR te koje ponašanje je kod nje izazvalo osjećaj straha, bespomoćnosti i poniženja,

dakle, teško kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji i time kod člana obitelji izazvao strah za njegovu sigurnost i sigurnost njoj bliskih osoba i doveo ga u ponižavajući položaj, a time nije počinjeno teže kazneno djelo,

čime je počinio kazneno djelo protiv braka, obitelji i djece – Nasilje u obitelji – opisano i kažnjivo po članku 179.a Kaznenog zakona (''Narodne novine'' br. 125/11, 144/12, 56/15, 61/15, 101/17, 118/18, 126/19, 84/21, 114/22 i 114/23, dalje: Kazneni zakon).

II. Temeljem čl. 179A KZ/11 okr. BR se osuđuje te mu se izriče

KAZNA ZATVORA U TRAJANJU OD 1 (jedne) GODINE.

III. Temeljem čl. 56. KZ/11 okrivljeniku BR se izriče

UVJETNA OSUDA

te se određuje da se izrečena kazna zatvora u trajanju od 1 (jedne) godine neće izvršiti, ako okrivljeni BR u vremenu provjeravanja od 5 (pet) godina od pravomoćnosti presude ne počini novo kazneno djelo.

IV. U izrečenu zatvorsku kaznu okrivljeniku će se, prilikom eventualnog izvršenja iste, uračunati vrijeme kada je bio lišen slobode u vezi s ovim kaznenim djelima u trajanju od 19. veljače 2024. od 14,00 sati do 20. veljače 2024. u 11,00 sati, temeljem čl. 54. KZ/11.

V. Temeljem čl. 98. st. 6. ZKP/08 ukida se mjera opreza zabrane uhođenja ili uznemiravanja žrtve PR iz čl. 98. st. 2. toč. 9. ZKP/08 određene rješenjem ODO u Velikoj Gorici broj KP-DO-65/2024 od 20. veljače 2024. produljene rješenjem ovog suda broj Kov-74/2024-11 od 23. srpnja 2024.

VI. Na temelju članka 148. stavak 1. u svezi članka 145. stavak 2. točka 6. ZKP/08 nalaže se okrivljenom BR naknaditi troškove ovog kaznenog postupka, tj. paušal u iznosu od 150,00 eura.

Obrazloženje

1. Općinsko državno odvjetništvo u Velikoj Gorici podiglo je optužnicu protiv okr. BR broj KO-DO-176/2024 od 16. svibnja 2024., zbog kaznenog djela iz članka 179A KZ/11, počinjenog na štetu PR.

2. Pozvan da se očituje o tome kakav stav zauzima prema optužbi, okrivljeni se očitovao da se ne smatra krivim pa je svoju obranu iznosio na kraju dokaznog postupka. U svojoj obrani navodi kako je kritičnog dana bilo Valentinovo te je otišao supruzi kupiti cvijeće, ali je na zamolbu i za svojeg šefa kupio buket pa kada je supruga koja je bila kod svojih roditelja u Križu, vidjela još jedan buket u vozilu, poludjela je od ljubomore. Dodaje da je ona tijekom trudnoće imala problema sa izljevima bijesa. Nakon posla je došao kući, a ubrzo je došla i supruga s djetetom. Otišli su na kat riješiti problem jer je supruga mislila da ima ljubavnice. Navodi da je supruga njega odgurnula toliko snažno da je sama pala unazad leđima na krevet te ga je htjela udariti nogama. Dodaje i to da njihovo dijete ima problem sa spavanjem pa su ga znali uspavljivati tako da ga stave u vozilo i voze, a tada je dijete bilo strao oko 40 dana. Tijekom vožnje su stali u trgovini i kupili Pelinkovac jer je bilo Valentinovo te su opet krenuli u vožnju kroz šumu. Okrivljeni nadalje priča da je supruga imala problema sa svojim roditeljima koji su bili protiv njihovog braka jer je on razveden te je vidjela zbog toga svaku njegovu sitnicu. Čak pet dana iza događaja došli su policajci po njega i on nije znao radi čega. Kada su ukinute sve mjere, razgovarao je sa suprugom te je rekla da ga je prijavila policiji zato što je razgovarala s njegovom bivšom suprugom i svojom majkom. Navodi da je i obiteljska liječnica supruzi dala uputnicu za psihijatra, a sanitet ju je odvezao iz CZSS Ivanić-Grad u psihijatrijsku bolnicu Popovača gdje je ostala osam tjedana. Nadalje navodi da je zajedno sa suprugom nakon ukidanja mjera zbog njezinih problema bila u bolnici i 30. prosinca 2024. te je dva tjedna bila hospitalizirana i bila puštena 14. veljače 2025. Navodi da njegova majka čuva dijete dok je supruga u bolnici. Poriče sve navode činjeničnog opisa te navodi da jedna socijalna radnica dolazi jednom tjedno u njihovu obitelj. Poriče da bi ikada zlostavljao svoju suprugu, psihički ili fizički. Konstatira se da nije želio odgovarati na pitanja suda i ZODO.

3.1. U provedenom dokaznom postupku sud je uz suglasnost stranaka pročitao materijalnu dokumentaciju koja prileže spisu i to: Zapisnik o privremenom oduzimanju predmeta broj: K-31/24 od 19. veljače 2024. (list 18 spisa), Potvrda o privremenom oduzimanju predmeta serijski broj: [serijski broj] (list 19 spisa), Zapisnik ovog državnog odvjetništva o prvom ispitivanju okrivljenika s DVD snimkom (list 34-38 spisa), Zapisnik Županijskog suda u Velikoj Gorici od 9. travnja 2024. o ispitivanju svjedoka – žrtve PR s DVD snimkom (list 57 i 59 spisa), Izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad, Područnog ureda Ivanić Grad, KLASA: 552-04/24-14/15, URBROJ: 139-032-01-01- 24-26 od 10. svibnja 2024. (list 74-75 spisa).

3.2. Iz zapisnika o zaprimanju kaznene prijave utvrđuje se da je oštećena PR podnijela kaznenu prijavu Policijskoj postaji Ivanić-Grad 19. veljače 2024. godine u 13,00 sati.

3.3. Oštećena / žrtva PR na raspravi nije željela svjedočiti te se je prihvatila blagodati pa je sud stoga u dokaznom postupku pročitao njezin iskaz kojega je dala kod suca istrage 9. travnja 2024.; a sve temeljem čl. 431. st. 1. toč. 4. ZKP/08. U svojem iskazu oštećena / žrtva navela je da su kritičnog dana predvečer u kući krenule svađe, da ju je suprug gurao gore u sobu dok je dijete ostalo u dnevnom boravku te joj govorio da je nesposobna mama i druge slične stvari, tj. da ne zna brinuti o djetetu i ne zaslužuje ju, a nakon čega ju je zatvorio u sobu i nije puštao k djetetu. Također je dodala da ju je na krevetu davio i šamarao i nije joj dao da vidi dijete, a nakon nekog vremena je dijete donio u sobu te ih je obje odveo u vozilo i odvezao u šumu. Tog dana, tj. za Valentinovo je kupio buket cvijeća, nije postojao drugi buket. Navodi i to da ga je prijavila jer se je bojala da ih neće opet odvesti u šumu kao što je to bilo one večeri kada ju je napao i kada ju je pitao u šumi da li želi da joj to bude posljednja stanica i da uzme dijete. Navodi da je čekala i zvala policiju poslije četiri dana jer se je bojala da ju neće ostaviti i uzeti joj dijete.

3.4. Iz Izvješća Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Ivanić-Grad od 10. svibnja 2024. proizlazi da je stručni tim opisao događaj, a i prije toga postojanje incidenata između okrivljenika i žrtve, kada je ona bila trudna. Također se utvrđuje da je PR **.**.2024. samoinicijativno došla u Zavod i prijavila okrivljenika za ovaj događaj, a o čemu je obaviještena policija. Također se opisuje da PR nema podršku za ovaj svoj obiteljski odnos od roditelja odnosno šire okoline, a nakon vraćanja u obitelj opisuje kako nije smjela uzeti okrivljenikov mobitel, krivo je protumačila odlazak u Žuticu, navodi kako nema razloga za život, ostala je bez posla te je uvjerena da nema pravo na porodiljnu naknadu, iako je imala te je bila obmanuta, ne smije više koristiti automobil, nakon događaja joj je prijetio suprugov otac. U odnosu na okrivljenika navodi se da je psihologijskom obradom utvrđeno kako je iznad prosječnih intelektualnih sposobnosti, prikazuje se u socijalno poželjnom svjetlu, sugestibilan je, živi od danas do sutra, dezorijentiran u mišljenjima i aktivnostima, ima slabu samokontrolu, sklon je davanju neistinitih odgovora u svrhu ostavljanja dobrog dojma. Također ima nerealističnu sliku o sebi te neurotično obrambeni stav. Tijekom obrade je izrazito smiren, maksimalno kontrolira sadržaj izrečenog, pokušava ostaviti dobar dojam.

4. Sud je odbio prijedlog branitelja okrivljenika da se ne vrši uvid i čita zapisnik o ispitivanju PR od 9. travnja 2024. iz razloga što ne postoji nijedna odredba ZKP radi koje bi se spomenuti zapisnik, odnosno dokaz, trebao izdvojiti kao nezakonit te se upravo utvrđuje da se radi o ispitivanju provedenom u skladu s odredbom iz čl. 294. st. 2. i čl. 292. st. 3. i 4. ZKP. No međutim, ispitati će se svjedokinja / žrtva samo na okolnosti vezane uz mjera opreza koje su još uvijek na snazi. Nadalje, odbijen je prijedlog za provođenjem psihijatrijskog vještačenja žrtve / oštećene PR. Naime, do dana održavanja rasprave nitko nije sudu ili ODO predložio navedenu okolnost, a niti je za žrtvu priložena bilo kakva medicinska dokumentacija iz koje bi bilo vidljivo da je ista raspravno nesposobna ili da se radi o psihički bolesnoj osobi. Nasuprot tome, iz optužnice, a u kojoj se reproducira Izvješće Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Ivanić-Grad od 10. svibnja 2024. proizlazi kako je doista žrtva PR hospitalizirana, ali iz razloga što se nije osjećala dobro jer su bili učestali psihički pritisci kada se je vratila u kućanstvo supruga, on je prema njoj bio hladan i distanciran, ostala je bez posla, uvjerili su ju da ne ostvaruje pravo na porodiljnu naknadu (iako ga ostvaruje) što sud cijeni kao ekonomsko ucjenjivanje, nakon što je supruga prijavila policiji, njegov otac ju je nazvao i prijetio te je tražila povlačenje zaštitnih mjera. Za razliku od toga iz Izvješća se utvrđuje da je okrivljenik osoba iznadprosječnih intelektualnih sposobnosti, nezreo je, usmjeren na sebe i ima poteškoće u samokontroli te pokušava ostaviti dobar dojam. Stoga je sud ocijenio kako u konkretnom slučaju nije potrebno provođenje psihijatrijskog vještačenja žrtve obzirom da iz tridesetpetgodišnjeg rada suca se notorno može zaključiti da se kod žrtve radi o Stockholmskom sindromu. Pored navedenog, odbijen je prijedlog za saslušanjem svjedoka AR, majke okrivljenika kao nesvrsishodan, a iz razloga što ista nije bila nazočna inkriminiranom događaju.

5. Na temelju rezultata provedene rasprave sud je sa sigurnošću utvrdio da su se u ponašanju okrivljenika ostvarila bitna obilježja kaznenog djela koje mu se stavlja na teret pa ga je oglasio krivim i osudio po zakonu. Svoje uvjerenje sud je temeljio na svim izvedenim dokazima. Naime, svi izvedeni dokazi međusobno se poklapaju te uz Izvješće HZSR daju sudu jedinstvenu sliku o događaju i okolnostima.

6. Prilikom donošenja odluke nesporno je da su okrivljenik i oštećena u braku, imaju zajedničko mlt. dijete koje je 14. veljače 2024. bilo staro oko 40 dana. Na temelju iskaza oštećene koji je dala kod suca istrage, a u kojem se već očito uočavaju naznake tzv. Stockholmskog sindroma te osobito na temelju njezinog navoda kojega je dala četiri dana nakon događaja stručnim rada HZSR Ivanić-Grad te policijskom službeniku prilikom podnošenja kaznene prijave koju su inicirali stručni radnici, nedvojbeno se utvrđuje da je kritičnog dana 14. veljače 2024. došlo do određenih događanja u ovoj obitelji te da je povod navedenom bila kupnja cvijeća. Također je nesporno da je kritične zgode došlo do okolnosti da okrivljenik vozi suprugu i dijete kroz šumu.

7. Sporno je da li je okrivljenik kritičnog dana gurao svoju suprugu po stepenicama u sobu na kat i govorio joj da je nesposobna mama, da nije zaslužila dijete i da se ne zna brinuti, da ju je na krevetu davio i šamarao te zatvorio u sobu, da joj je prijetio da će ostati bez mame. Nadalje je sporno da li je navečer suprugu i dijete stavio u vozilo i odvezao do šume te pitao suprugu da li želi da joj to bude posljednja stanica i da joj uzme dijete. Sporno je da li je okrivljenik postupao u cilju da obezvrijedi svoju suprugu, da li su se ostvarila obilježja nasilničkog ponašanja te da li je to kod PR izazvalo osjećaj straha, bespomoćnosti i poniženja.

8. Proanaliziravši i ocijenivši sve provedene dokaze, svaki pojedinačno i u njihovoj ukupnosti, sud je nedvojbeno utvrdio kako je okrivljenik BR počinio kazneno djelo činjenično i pravno opisano kao u izreci presude.

9. U cijelosti su prihvaćeni kao istiniti i vjerodostojni pročitani i razgledani pisani dokazi, s obzirom da tijekom postupka nije izveden ni jedan dokaz kojim bi oni bili dovedeni u sumnju. Također, u cijelosti je prihvaćen iskaz oštećenika / žrtve PR koji je ista dala kod suca istrage, a osobito Izvješće HZSR Ivanić-Grad. Naime, na temelju sudske prakse i teorije, nedvojbeno se utvrđuje kako se uzimanje blagodati i ponašanje žrtve na glavnoj raspravi u cijelosti može podvesti pod pojam tzv. Stockholmski sindrom, a za kojega se u znanstvenim radovima postavlja definicija:

''Stockholmski sindrom se smatra jednim od mehanizama preživljavanja, a pojavljuje se u traumatičnoj situaciji kada su prisutni određeni faktori. Različiti autori navode nejednak broj faktora, ali oni se u svojoj biti preklapaju. A (2001) primjerice navodi kako je potrebna prisutnost četiri kategorije da bi došlo do pojave Stockholmskog sindroma. Prva je percepcija osobe koja iskazuje nadmoć kao osobe koja ima moć ubiti žrtve i prijeti tim činom. Druga kategorija odnosi se na situaciju. Žrtva mora biti svjesna da ne može pobjeći iz te situacije. Također, stresna situacija mora dovesti žrtvu u stanje izolacije, tj. žrtva se mora nalaziti u okolini koja ju čini ovisnom o zlostavljaču, bilo za informacije ili fizičke resurse. Naposljetku, zlostavljač mora iskazati neki oblik nježnosti prema žrtvi. Zadnji uvjet je ujedno i najvažniji jer izaziva promjenu u emocionalnom stanju i percepciji. Kako se žrtva nalazi u životno opasnoj situaciji opterećena je velikom razinom stresa. Pod takvim okolnostima, svaki, pa i najmanji čin nježnosti pruža dokaz da zlostavljač ujedno i suosjeća sa svojom žrtvom."

10.1. Slijedom svega izloženog, provedenom glavnom raspravom i dokaznim postupkom nedvojbeno je utvrđeno da su okrivljenik i žrtva u braku, a žrtva PR rodila je zajedničko dijete 3. siječnja 2024., dakle nepuna dva mjeseca prije spornog događaja. Također je nedvojbeno utvrđeno i to da je žrtva PR tek nakon pet dana od događaja pristupila u prostorije Hrvatskog zavoda za socijalni rad – Područni ured Ivanić-Grad gdje je opisala detaljno događaj od 14. veljače 2024., ponašanje okrivljenika te sve okolnosti koje su do toga dovele. Nadalje se nedvojbeno utvrđuje da je istog dana ujedno podnijela i kaznenu prijavu protiv okr. u PP Ivanić-Grad u kojoj je detaljno opisala događanja od 14. veljače 2024. Iako je žrtva kada je saslušana pred sucem istrage 9. travnja 2024. već nastojala umanjiti značaj postupaka okrivljenika te prešućivala bitne detalje; na temelju naprijed navedenoga te osobito Izvješća stručnog tima socijalnih radnika sud je našao nedvojbeno utvrđenim da je kritične zgode došlo upravo do ponašanja okrivljenika kao što je to naznačeno u izreci presude. Prije svega, ukazuje se na okolnost kako su okrivljenik i žrtva doista suglasno iskazivali o tome da je kritične zgode okrivljenik došao sa cvijećem povodom Valentinova te da je žrtva bila ljubomorna. Nadalje sud nalazi nedvojbeno utvrđenim, obzirom na okolnost da je žrtva dva puta ponovila iste riječi i detaljno opisala događanja i to u prostorijama Zavoda i prisustvu socijalnih radnika te drugi puta u prostorijama Policijske postaje Ivanić-Grad pred policijskim službenikom. Na temelju navedenoga sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljeni, došavši kući, gurao suprugu po stepenicama u spavaću sobu, a što ona i potvrđuje. Sud smatra kako joj je govorio riječi da je nesposobna majka, da ne zaslužuje dijete i da se ne zna brinuti, a kako bi svoju suprugu obezvrijedio. Pritom se osobito naglašava okolnost kako se je oštećena / žrtva PR već i ranije smatrala nesposobnom, odgovornom za razvod braka i sl., a čemu su doprinijele mnoge okolnosti kao što je npr. neprihvaćanje iste od vlastitih roditelja radi toga što se je udala za okrivljenika te moguće i druge okolnosti unutar domaćinstva. Nadalje sud nalazi nedvojbeno utvrđenim da je okrivljenik suprugu u spavaćoj sobi fizički napao na način da ju je na krevetu davio, tj. stiskao za vrat i šamarao. U prilog navedenom govori i činjenica što sam okrivljenik u svojoj obrani govori da su došli u spavaću sobu, ali neistinito iskazuje da je supruga njega htjela udariti pa da je od siline toga pala na leđa na krevet. Također sud nalazi utvrđenim da je tada okrivljenik suprugu zatvorio u sobu te je nije puštao k djetetu i pitao da li želi da dijete ostane bez mame. Utvrđeno je i to da je kasnije došao s djetetom u sobu gdje je bila zatvorena žrtva te ih oboje odvezao u šumu gdje ju je pitao da li želi da joj to bude posljednja stanica i da joj uzme dijete. Nedvojbeno je utvrđeno da je žrtva uslijed ovakvog ponašanja bila u strahu, kako za to da će joj oduzeti dijete, tako i za svoj život. Osim straha, nedvojbeno je da je spomenuto ponašanje žrtvu dovelo u ponižavajući položaj, osim što je bila ustrašena za svoj život. Upravo okolnost što nije odmah išla prijaviti ovaj događaj, ukazuje na izuzetan strah koji žrtva ima spram okrivljenika; a koji strah sud nalazi objektivno opravdanim. Slijedom navedenog, sud nalazi utvrđenim kako su se u ponašanju okrivljenika u cijelosti ostvarila sva obilježja kaznenog djela za koje je osuđen iz razloga što je grubo kršio propise o zaštiti od nasilja u obitelji na način da je svoju suprugu omalovažavao i obezvrijedio riječima, prijetio da će joj oduzeti dijete, govorio da je nesposobna majka, potom ju fizički napao na način da ju je šamarao i davio, protupravno ju lišio slobode zatvorivši ju u sobu te zajedno sa djetetom odvezao u šumu u noći uz prijetnju da bi joj to mogla biti posljednja stanica. Osobito se naglašava okolnost kako je ovim ponašanjem okrivljenik svoju suprugu doveo u ponižavajući položaj i opravdano kod nje izazvao strah za sigurnost, odnosno za njezin život; a time nije počinjeno teže kazneno djelo.

10.2. Analizirajući događaj te okolnost da li su se u ponašanju okrivljenika u subjektivnom i objektivnom smislu ostvarila bitna obilježja kaznenog djela Nasilje u obitelji utvrđeno je da su ista ostvarena. Naime, analizirajući spomenuto u objektivnom smislu utvrđuje se da bi izrečene riječi i radnje okrivljenika (šamaranje, davljenje, odvoženje u šumu u noći) bilo kojoj drugoj prosječnoj osobi u konkretnoj situaciji izazvale osjećaj straha za vlastitu sigurnost te bi ju dovele u ponižavajući položaj. U odnosu na subjektivne okolnosti, utvrđuje se da je kod žrtve, a koja je na raspravi uzela blagodat, već kod suca istrage promijenila iskaz, odnosno nije željela iskazivati o detaljima događaja, utvrđeno postojanje straha i ovisnosti u odnosu na okrivljenika kao osobu koja vrši nasilje u obitelji; a koju sud tumači kao Stockholmski sindrom. Prije svega, utvrđuje se kako je okrivljenik osoba koja nad žrtvom iskazuje moć, prijeti da će ostvariti ono što žrtvu najviše muči, tj. oduzeti dijete, govori joj da je nesposobna, zatvara je, šamara i davi je. Nadalje se utvrđuje kako je žrtva svjesna, odnosno smatra da nema izlaza iz te situacije jer ju roditelji ne prihvaćaju te nema kamo otići. Osim toga, kao žrtva dovedena je u stanje izolacije te se je smatrala ovisnom o zlostavljaču jer ju je obmanjivao da je dobila otkaz, odnosno da nema pravo na porodiljni, iako je imala, a sve kako bi o njemu bila i ekonomski ovisna. Također, okrivljenik je iskazio i oblik nježnosti na način da je žrtvi kupio cvijeće za Valentinovo, a kako bi manipulirao njezinim emocijama. Na taj način je manipulativnim ponašanjem okrivljenik joj htio nametnuti mišljenje da on s njom suosjeća. Slijedom svega izloženog očito je da je takvim ponašanjem u subjektivnom smislu riječi doveo do okolnosti da je supruga PR u subjektivnom smislu žrtva osobe koja vrši nasilje u obitelji.

11.1. Odlučujući o vrsti i mjeri kazne koja bi u odnosu na okrivljenika BR bila adekvatna njegovoj kaznenoj odgovornosti, sud je pošao od stupnja krivnje i svrhe kažnjavanja u smislu članka 47. KZ/11. Kao olakotno sud je kod okrivljenika cijenio činjenicu što je isti do sada neosuđivan i to je jedina olakotna okolnost.

11.2. Od otegotnih okolnosti sud je kod okrivljenika utvrdio okolnost da je okrivljenik ovo djelo počinio s izravnom namjerom, a osobito se pritom naglašava činjenica što je psihologijskom obradom kod HZSR utvrđeno da je isti iznad prosječnih intelektualnih sposobnosti. Također je otegotno i to što isti niti jednom riječju ne pokazuje kajanje za počinjeno kazneno djelo, a u svojoj obrani tvrdi da je žrtva ta koja ima psihičkih problema te da djelo nije počinio što je u cijelosti sudu neprihvatljivo 11.3. Radi svega naprijed navedenog sud je okrivljeniku izrekao uvjetnu osudu s dužim rokom provjere, a pri čemu se naglašava upravo okolnost što je sama žrtva predložila prethodno sudu ukidanje mjera opreza, što se je vratila u kuću i živi sa okrivljenikom. No međutim, obzirom na sve naprijed navedene okolnosti, zbog jačine ugrožavanja društvenog dobra koje se štiti ovim kaznenim djelom, a to je upravo žrtva, sud mu je izrekao dugi rok kušnje, a kako bi se bar na taj način zaštitilo žrtvu od daljnjih čina nasilja u obitelji od strane okrivljenika.

12. Sud je također u izrečenu kaznu zatvora uračunao okrivljeniku vrijeme lišenja slobode u trajanju od dva dana, a u skladu sa odredbom iz čl. 54. KZ/11 temeljem koje se svako oduzimanje slobode u vezi s kaznenim djelom uračunava u izrečenu kaznu zatvora.

13. Obzirom da je vrijeme provođenja glavne rasprave okrivljeniku bila na snazi jedna mjera opreza i to mjera zabrane uhođenja i uznemiravanja, sud je navedenu mjeru okrivljeniku ukinuo iz razloga što je sama oštećena / žrtva sudu izričito izjavila kako ne želi da ta mjera ostane na snazi, što je sud uvažio, kao što je uvažena i okolnost da okrivljenik i žrtva još od srpnja 2024. žive u zajedničkom domaćinstvu.

14. Odlučujući o troškovima ovog kaznenog postupka sud je imao u vidu imovinske prilike okrivljenika o kojima se izjasnio, tj. da ima plaću, vlasnik je obiteljske kuće i vozila te uzdržava ukupno troje mlt. djece pa je stoga isti dužan platiti paušal koji je određen u minimalnom iznosu; kao i troškove svojeg branitelja.

15. Slijedom svega izloženog odlučeno je kao u izreci.

U Ivanić-Gradu 17. veljače 2025.

Zapisničar:

Sudac:

Sanela Pavleković

Jasna Grgurić

Uputa o pravu na žalbu: Protiv ove presude ovlaštene osobe mogu podnijeti žalbu u roku 15 (petnaest) dana od dana primitka presude. Žalba se podnosi pisanim putem u dovoljnom broju istovjetnih primjeraka za sud i protivnu stranku, zbog podnošenja odgovora na žalbu. Žalba se podnosi putem ovog suda, a o istoj odlučuje Županijski sud kao sud drugog stupnja.

DNA

- ODO Velika Gorica na broj KO-DO-176/2024

- okrivljenik BR

- branitelj okr. Davorin Bukovac, odvj. iz Zagreba

- oštećenica / žrtva PR