REPUBLIKA HRVATSKA

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske

Savska cesta 62, Zagreb

Poslovni broj: Pž-665/2025-2

R E P U B L I K A  H R V A T S K A

R J E Š E NJ E

Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac doc. dr. sc. Jelena Čuveljak, u pravnoj stvari tužitelja INFLOW d.o.o., Opatija, Veprinačkog statuta 2, OIB: 65710549444, kojeg zastupa punomoćnik Ivan Milanović, odvjetnik iz Umaga, 8. ožujka 6, protiv tuženika VANDA PROJEKT d.o.o., Sisak, Novo Praćno 68, OIB: 73967391008, kojeg zastupa punomoćnik Andrej Bašović, odvjetnik iz Rijeke, Trg Svete Barbare 5, radi utvrđenja, odlučujući o žalbi tužitelja protiv rješenja Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-588/2023-29 od 13. siječnja 2025., 17. veljače 2025.

r i j e š i o  j e

I. Odbija se kao neosnovana žalba tužitelja i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Rijeci poslovni broj P-588/2023-29 od 13. siječnja 2025.

II. Odbija se zahtjev tuženika za naknadu troškova odgovora na žalbu.

Obrazloženje

1. Pobijanim rješenjem prvostupanjskog suda je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere radi osiguranja nenovčane tražbine kao neosnovan.

2. Iz obrazloženja u bitnome proizlazi da je prijedlog za određivanje privremene mjere sud ocijenio neutemeljenim iz razloga što tužitelj kao predlagatelj osiguranja nije učinio vjerojatnim postojanje nenovčane tražbine, odnosno okolnost da je istekao rok važenja bjanko zadužnice, kao i da ima pravo na povrat iste. Osim toga, nije učinjena vjerojatnom niti okolnost nastanka nenadoknadive štete, budući da u vezi tog navoda predlagatelj nije iznio činjenice iz kojih bi sud došao do takvog zaključka. Stoga je zbog neispunjenja pretpostavki iz odredbe čl. 346. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 112/12, 25/13, 93/14, 73/17, 131/20 i 114/22) prijedlog odbijen.

3. Protiv rješenja kojim je odbijen prijedlog za određivanje privremene mjere je tužitelj izjavio žalbu zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i pogrešno i nepotpuno utvrđenog činjeničnog stanja. U žalbi u bitnome ističe da je sud pogrešno utvrdio odlučne činjenice i da je osnovan tužbeni zahtjev kao i zahtjev za izdavanje privremene mjere pa predlaže da ovaj sud preinači pobijano rješenje a podredno da isto ukine i vrati na ponovan postupak. Tuženik u odgovoru na žalbu ističe kako žalba nije osnovana pa ju predlaže odbiti i traži naknadu troška odgovora na žalbu.

4. Žalba nije osnovana.

5. Ispitujući pobijano rješenje na temelju odredbe čl. 365. st. 2. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07, 84/08, 96/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 28/13, 89/14, 70/19, 80/22 i 114/22; dalje: ZPP), u vezi s čl. 21. Ovršnog zakona („Narodne novine“ broj: 142/12, 93,14, 73/17, 131/20, 114/22 i 6/24; dalje: OZ), u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i na pravilnu primjenu materijalnog prava, ovaj sud je utvrdio da ono u pravilno i na zakonu osnovano.

6. Prema odredbi čl. 346. st. 1. OZ-a radi osiguranja nenovčane tražbine može se odrediti privremena mjera ako predlagatelj osiguranja učini vjerojatnim postojanje svoje tražbine, zatim: 1. ako učini vjerojatnim i opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari ili 2. ako učini vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti.

7. Dakle, preduvjet za određivanje privremene mjere jest potraživanje čije se osiguranje zahtijeva njezinim određivanjem i to konkretno postojanje tražbine (u ovoj pravnoj stvari nenovčane tražbine) predlagatelja osiguranja prema protivniku osiguranja. Dakle, predlagatelj osiguranja mora učiniti vjerojatnim postojanje svoje nenovčane tražbine prema protivniku osiguranja. Vjerojatnost o postojanju tražbine pretpostavlja predlagateljevu sposobnost iznijeti i dokazati one činjenice iz kojih proizlazi zaključak da od protivnika osiguranja zahtijeva takvo činjenje, trpljenje ili propuštanje.

8. Pravilno je sud prvog stupnja u ovoj pravnoj stvari utvrdio da tužitelj nije dokazao da su ispunjeni svi uvjeti za određivanja privremene mjere. Naime nesporno je da su stranke sklopile ugovor o građenju prema ispravi od 30. studenoga 2021. (str. spisa 7.-15.) i to tužitelj, u svojstvu izvođača radova, a tuženik, u svojstvu naručitelja (čl. 620. Zakona o obveznim odnosima – „Narodne novine“ broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21 i 114/22, 156/22 i 155/23). Nesporno je i da je po predmetnom ugovoru, tuženik predao zahtjev za izravnu naplatu 17. studenoga 2023. na temelju bjanko zadužnice poslovni broj OV-7068/21 od 26. studenoga 2021. koju je tužitelj predao tuženiku na ime jamstva za uredno ispunjenje ugovora. Sporna je okolnost je li tuženik imao temelj za predaju zahtjeva za izravnom naplatom na temelju bjanko zadužnice poslovni broj OV-7068/21 (str. spisa 16. -17. i 109.), odnosno je li u vrijeme predaje zadužnice na naplatu (17. studenoga 2023.) predmetna bjanko zadužnica prestala važiti. Sporno je u vezi toga je li u vrijeme predaje zadužnice na naplatu istekao 30-odnevni rok isteka ugovora predviđen čl. 12. st. 1. ugovora, odnosno je li isteklo ovlaštenje tuženiku na predaju bjanko zadužnice na naplatu. Sporno je postoji li odgovornost (krivnja) tuženika za izostalu realizaciju ugovora zbog nepropisnog imenovanja nadzornog organa.

9. Nakon provedenog dokaznog postupka je sud utvrdio da je zbog utvrđenog neurednog ispunjenja ugovornih obveza postojao temelj za aktiviranje jamstva predanog za uredno ispunjenje obveza iz čl. 12. st. 1. ugovora, stoga je sud utvrdio da ne postoji tražbina tužitelja prema tuženiku a koja bi bila temelj za određivanje privremene mjere.

10. Nadalje pravilno je sud prvog stupnja utvrdio da tužitelj, čak i da je dokazao postojanje svoje tražbine nije dokazao u konkretnom slučaju da postoji opasnost da bi bez takve mjere protivnik osiguranja spriječio ili znatno otežao ostvarenje tražbine, osobito time što bi promijenio postojeće stanje stvari odnosno da je učinio vjerojatnim da je mjera potrebna da bi se spriječilo nasilje ili nastanak nenadoknadive štete koja prijeti. Dakle, nije dokazao ni postojanje drugog uvjeta za određivanje privremene mjere, pa je odluka suda prvog stupnja pravilna i zakonita.

11. Zahtjev za naknadu troškova odgovora na žalbu je odbijen jer ta radnja nije bila potrebna za uspjeh u postupku.

12. Slijedom navedenog, na temelju odredbe čl. 380. t. 2. i čl. 381. ZPP-a, u vezi s odredbom iz čl. 368. st. 2. ZPP-a, u vezi s odredbom čl. 21. i 346. st. 1. OZ-a riješeno je kao u izreci.

Zagreb, 17. veljače 2025.

Sudac

doc. dr. sc. Jelena Čuveljak