REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-169/2025-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Mladen Šimundić, u pravnoj stvari tužitelja HP – Hrvatska pošta d.d., Velika Gorica, Poštanska ulica 9, OIB: 87311810356, protiv tuženika EUROHERC osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupa punomoćnica Lidija Klepo, odvjetnica u Odvjetničkom društvu Grgić & Partneri, Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, radi isplate, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv presude Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3025/2023 od 20. studenog 2024., 17. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
I. Odbija se kao neosnovana tuženikova žalba i potvrđuje presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3025/2023 od 20. studenog 2024. u pobijanoj točki I. izreke i u dijelu pobijane točke III. njene izreke, kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 53,08 €.
II. Preinačuje se presuda Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3025/2023 od 20. studenog 2024. u dijelu pobijane točke III. izreke kojom je naloženo tuženiku platiti tužitelju trošak parničnog postupka u iznosu od 26,52 € i sudi:
„Odbija se kao neosnovan tužiteljev zahtjev za naknadu troškova parničnog postupka u iznosu od 26,52 €.“
Obrazloženje
1. Presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-3025/2023 od 20. studenog 2024. naloženo je tuženiku platiti tužitelju iznos od 444,34 € s kamatama tekućim od 26. srpnja 2021. do isplate (točka I. izreke), odbijen je tužiteljev zahtjev za naknadu kamate na glavnicu u razdoblju od 27. travnja 2021. do 25. srpnja 2021. (točka II. izreke), te je naloženo tužitelju platiti tuženiku trošak parničnog postupka u iznosu od 79,60 € (točka III. izreke).
1.1. U bitnome, prvostupanjski sud navodi da je predmet spora bio tužiteljev zahtjev za isplatu osigurnine prema odredbi članaka 921. i 943. stavka 4. Zakona o obveznim odnosima („Narodne novine“ broj: 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22. i 153/23.; dalje: ZOO).
1.2. Nakon provedenog postupka prvostupanjski je sud utvrdio da je tužiteljev zahtjev djelomično osnovan, i to u odnosu na glavnicu, dio kamate te troškove sudskih pristojbi na tužbu i presudu, te je primjenom odredbi članaka 921. i 943. ZOO-a te odredbe članka 154. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 123/08., 57/11., 25/13., 28/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 155/23.; dalje: ZPP) presudio kao u izreci.
2. Protiv navedene presude žalbu je podnio tuženik, navodeći da istu podnosi zbog bitne povrede odredaba parničnog postupka, pogrešne primjene materijalnog prava i odluke o troškovima.
2.1. Smatra da je pogrešno i nezakonito utvrđenje prvostupanjskog suda da je u konkretnom slučaju nastupio osigurani slučaj te da je tuženik stoga dužan isplatiti osigurninu u iznosu koji je tužitelj utvrdio u svojoj odluci od 18. travnja 2021., a koja je donesena temeljem odluke HAKOM-a, te da je sud pogrešno primijenio materijalno pravo i počinio bitnu povredu postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a.
2.2. Žalitelj ukazuje da je u ovom predmetu bila sporna osnovanost i visina zahtjeva te da iz priležećih isprava i dokumentacije uz tužbu ne proizlazi da je po predmetnoj polici osiguranja nastupio osigurani slučaj koji bi bio u pokriću predmetne police.
2.3. Ponavlja navode da tužitelj nije obavijestio tuženika o nastanku štete sukladno članku 12. Uvjeta za osiguranje ugovorne odgovornosti te da nije dostavio tuženiku dokumentaciju, a iz dostavljene odluke HAKOMA nije moguće utvrditi temeljem koje dokumentacije je HAKOM donio odluku o naknadi.
2.4. S obzirom na to da tužitelj na te okolnosti nije priložio niti predlagao nikakve dokaze, smatra da je počinjena bitna povreda iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a jer presuda nema razloga, kao i da je počinjena povreda odredbe članka 29. stavka 1. Ustava Republike Hrvatske („Narodne novine“ broj: 56/90., 135/97., 113/00., 28/01. 76/10., 85/10. i 5/14.), kao i konvencijskopravno zajamčenog prava na pravično suđenje iz 6. stavka 1. Konvencije za zaštitu ljudskih prava i temeljnih sloboda.
2.5. Također ponavlja navode o spornoj visini tužbenog zahtjeva, a osporava i tijek kamata.
2.6. Dosuđenim troškovima prigovora navodeći da je tužitelj mogao platiti polovicu pristojbe da je istu odmah platio te predlaže preinačiti presudu, odnosno istu ukinuti i predmet vratiti prvostupanjskom sudu na ponovno suđenje.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba je djelomično osnovana.
5. Ovaj predmet predstavlja spor male vrijednosti, temeljem odredbe članka 502. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 117/03., 88/05., 2/07., 84/08., 123/08., 57/11., 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22. i 153/23.; dalje: ZPP), s obzirom na to da se isti odnosi na potraživanje u novcu koje ne prelazi svotu od 6.630,00 €.
6. Stoga je pobijana presuda ispitana temeljem odredbe članka 467. stavka 1. ZPP-a, u okviru dopuštenih žalbenih razloga te po službenoj dužnosti zbog moguće bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točaka 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a i zbog pogrešne primjene materijalnog prava, osim u dijelu koji se odnosi na troškove postupka.
7. Suprotno mišljenju žalitelja, prvostupanjska presuda nije zahvaćena bitnom povredom odredaba parničnog postupka iz odredbe članka 354. stavka 2. točke 11. ZPP-a, jer je presuda jasna, obrazložena, a izreka presude nije u suprotnosti s ispravama u spisu.
8. Naime, među strankama nije sporna pasivna legitimacija, odnosno nije sporno da je među strankama sklopljen ugovor o osiguranju temeljem kojeg je izdana polica osiguranja od odgovornosti broj 804225195, a prvostupanjski sud pravilno ukazuje da je predmet osiguranja građansko-pravna ugovorna (profesionalna) odgovornost osiguranika za štetu, nastalu oštećenim osobama u koje prvenstveno spadaju pošiljatelji s kojima je sklopljen ugovor, ali i primatelji poštanskih usluga s kojima takav ugovor nije sklopljen uslijed neispunjenja, manjkavog ispunjenja ili zakašnjenja u ispunjenju ugovorne obveze osiguranika.
9. Što se tiče žalbenih navoda u kojima tuženik osporava visinu štete, prvostupanjski se sud pravilno poziva na odluku HAKOM-a, prema kojoj je tužitelj bio dužan korisniku poštanske usluge HEINNLICH industrijska tehnika d.o.o. platiti iznos od 444,34 € (tadašnjih 4.4726,41 kn, prema fiksnom tečaju konverzije), jer je upravo iz navedene odluke vidljivo da je predmet plaćanja naknada štete u toj visini. Pri tome ovaj sud ukazuje i da je tuženik predložio prilaganje navedenog spisa, no da je od tog dokaza odustao, dok je tužitelj još uz tužbu dostavio predmetu odluku HAKOM-a.
10. Stoga iz odluke HAKOM-a, kao nadležnog tijela, jasno proizlazi da je šteta nastala, a utvrđena je i njena visina, pa tužitelj nije bio dužan posebno, i u ovom parničnom postupku, posebno dokazivati nastanak i visinu štete, pri čemu je tuženik imao pravo i mogućnost dokazivati suprotno.
11. Što se tiče tijeka zatezne kamate, prvostupanjski je sud utvrdio da tuženik kao osiguratelj nije ispunio svoju obvezu u određenom roku (koji ne može biti dulji od trideset dana od dana primitka odštetnog zahtjeva), zatezne kamate teku od dana primitka obavijesti o osiguranom slučaju, a uvidom u isprave prvostupanjski je sud utvrdio da je tuženik obaviješten o osiguranom slučaju 26. srpnja 2021.
12. Dakle, zaključak prvostupanjskog suda prema kojemu je utvrdio da je nastupio osigurani slučaj, zatim postojanje odgovornosti tuženika te visinu i dospijeće štete, kao i da je tuženik, temeljem police osiguranja, dužan naknaditi tužitelju utuženi iznos, u potpunosti je sukladan ispravama u spisu.
13. Treba ukazati da je tuženiku pružena mogućnost sudjelovanja u postupku i dokazivanja svojih navoda, no da isti tu mogućnost nije iskoristio, te je i odustao od nekih predloženih dokaza (pribava spisa HAKOM-a), pa stoga nije povrijeđeno pravo tuženika na pravično suđenje iz odredbe članka 29. Ustava Republike Hrvatske odnosno članka 6. stavka 1. Konvencije o zaštiti ljudskih prava i temeljnih sloboda, te Protokol I uz navedenu Konvenciju („Narodne novine“ – Međunarodni ugovori, 6/99., 8/99.) na koju se poziva tuženik.
14. Stoga je, na tako utvrđeno činjenično stanje, prvostupanjski sud pravilno primijenio odredbe članaka 921. i 943. stavka 4. ZOO-a, te naložio tuženiku plaćanje utuženog iznosa s kamatama od 26. srpnja 2021. pa do isplate.
15. Odluku o troškovima postupka prvostupanjski je sud donio na temelju odredbe članka 154. stavka 1. i članka 164. stavka 1. ZPP-a u vezi, na određeni zahtjev tužitelja koji je traži naknadu troškova sudskih pristojbi za tužbu i presudu u iznosu od 79,60 €.
16. Suprotno navodima žalbe, pitanje da li je tužitelj mogao tužbu platiti ranije, pa time platiti manju pristojbu ne utječe na postojanje obveze tuženika da te troškove naknadi tužitelju. No, u ovom konkretnom slučaju tužitelj nije platio niti je pozvan na plaćanje pristojbe na tužbu i presudu u iznosu od 79,60 €, već mu je ista određena i plaćena u ukupnom iznosu od 53,08 € (26,54 € za tužbu i 26,54 € za presudu), pa je u tom dijelu tuženikova žalba osnovana.
17. Stoga je tuženikova žalba odbijena kao neosnovana, a presuda potvrđena u pobijanoj točki I. izreke te u dijelu točke II. izreke, dok je pravilnom primjenom materijalnog prava presuda preinačena i tužbeni zahtjev djelomično odbijen za iznos troškova postupka u visini od 26,52 € (članak 368. stavak 1. ZPP-a i članak 373. točka 3. ZPP-a).
Zagreb, 17. veljače 2025.
Sudac
Mladen Šimundić
