REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI RADNI SUD U ZAGREBU

Ulica grada Vukovara 84

PR-1110/2022-26

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski radni sud u Zagrebu, po sutkinji toga suda Idi Vrančić, u pravnoj stvari tužiteljice ŽT, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupana po punomoćniku Ninoslavu Pintariću, odvjetniku iz Zagreba, Jukićeva 36, protiv tuženika Klinički bolnički centar Zagreb, Zagreb, Kišpatićeva 12, OIB: 46377257342, radi isplate, nakon održane glavne i javne rasprave zaključene 3. veljače 2025. u nazočnosti zamjenice punomoćnika tužiteljice Andreje Srednoselec Pintarić, odvjetnice, a u odsutnosti uredno pozvanog tuženika, sukladno odredbi čl. 335 st. 4 Zakona o parničnom postupku (Narodne novine br. 53/91, 91/92, 112/99, 88/01, 117/03, 88/05, 2/07 - Odluka Ustavnog suda RH, 84/08, 123/08, 57/11, 148/11, 25/13, 89/14 - Odluka Ustavnog suda RH, 70/19, 80/22, 114/22, 155/23, dalje u tekstu: ZPP), dana 17. veljače 2025. objavio je i

p r e s u d i o  je

I/ Nalaže se tuženiku Klinički bolnički cenatr Zagreb, Kišpatićeva 12, Zagreb, OIB: 46377257342, da tužiteljici ŽT, OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], isplati razlike manje isplaćenih plaća u ukupnom iznosu 596,21 eura zajedno sa zateznom kamatom, izuzev zatezne kamate na iznos poreza na dohodak i prirez porezu na dohodak sadržan u bruto iznosu, tekućom:

- na iznos od 24,34 eura od dana 16.05.2017.godine,

- na iznos od 25,91 eura od dana 16.06.2017.godine,

- na iznos od 5,08 eura od dana 16.07.2017.godine,

- na iznos od 16,44 eura od dana 16.08.2017.godine,

- na iznos od 20,06 eura od dana 16.09.2017.godine,

- na iznos od 19,00 eura od dana 16.10.2017.godine,

- na iznos od 10,89 eura od dana 16.11.2017.godine,

- na iznos od 8,33 eura od dana 16.12.2017.godine,

- na iznos od 18,41 eura od dana 16.01.2018.godine,

- na iznos od 6,95 eura od dana 16.02.2018.godine,

- na iznos od 16,28 eura od dana 16.03.2018.godine,

- na iznos od 19,43 eura od dana 16.04.2018.godine,

- na iznos od 22,29 eura od dana 16.05.2018.godine,

- na iznos od 14,22 eura od dana 16.06.2018.godine,

- na iznos od 23,37 eura od dana 16.07.2018.godine,

- na iznos od 21,22 eura od dana 16.08.2018.godine,

- na iznos od 17,49 eura od dana 16.09.2018.godine,

- na iznos od 20,44 eura od dana 16.10.2018.godine,

- na iznos od 0,89 eura od dana 16.11.2018.godine,

- na iznos od 26,29 eura od dana 16.01.2019.godine,

- na iznos od 8,51 eura od dana 16.02.2019.godine,

- na iznos od 21,06 eura od dana 16.03.2019.godine,

- na iznos od 24,07 eura od dana 16.04.2019.godine,

- na iznos od 7,89 eura od dana 16.05.2019.godine,

- na iznos od 9,06 eura od dana 16.06.2019.godine,

- na iznos od 25,39 eura od dana 16.07.2019.godine,

- na iznos od 15,95 eura od dana 16.08.2019.godine,

- na iznos od 8,42 eura od dana 16.09.2019.godine,

- na iznos od 22,84 eura od dana 16.10.2019.godine,

- na iznos od 0,34 eura od dana 16.11.2019.godine,

- na iznos od 28,55 eura od dana 16.12.2019.godine,

- na iznos od 21,80 eura od dana 16.01.2020.godine,

- na iznos od 11,37 eura od dana 16.02.2020.godine,

- na iznos od 36,69 eura od dana 16.03.2020.godine,

- na iznos od 6,94 eura od dana 16.04.2020.godine,

- na iznos od 10,00 eura od dana 16.05.2020.godine,

pa do 31.12.2022. godine po stopi određenoj za svako polugodište uvećanjem prosječne kamatne stope na stanje kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 01.01.2023. godine do 29.12.2023. godine po stopi koja se određuje uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 30.12.2023. godine do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, u roku od 15 dana.

II/ Odbija se tužbeni zahtjev tužiteljice u preostalom dijelu i to preko dosuđenog iznosa od 596,21 eura pa do zatraženog iznosa od 1.552,86 eura, odnosno ukupno za iznos od 956,65 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate.

III/ Nalaže se tuženiku da tužiteljici naknadi parnične troškove u iznosu od 502,95 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 17. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke, a sve u roku od 15 dana.

IV/ Odbija se zahtjev tužiteljice za naknadu troška parničnog postupka u iznosu od 950,00 eura zajedno sa zateznim kamatama koje teku od dana 17. veljače 2025. pa do isplate po stopi određenoj za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, dok je referentna stopa kamatna stopa koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja ili granična kamatna stopa proizašla iz natječajnih postupaka za varijabilnu stopu za posljednje glavne operacije refinanciranja Europske središnje banke.

Obrazloženje

1. Tužiteljica ŽT (dalje u tekstu: tužiteljica) u tužbi od 11. svibnja 2022. navodi da je zaposlena kod tuženika Klinički bolnički centar Zagreb (dalje u tekstu: tuženik) na radnom mjestu magistra farmacije. Tužiteljica je u utuženom razdoblju cijelo vrijeme radila na istom radnom mjestu te je bila izložena otežanim uvjetima rada, pa joj na temelju čl. 51. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 143/13, dalje u tekstu: KU/13), kao i čl. 57. Kolektivnog ugovora pripada pravo na uvećanje plaće u visini od 25%. Istovjetno je propisano i odredbom čl. 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18, dalje u tekstu: KU/18). Sukladno odredbi čl. 47. KU/13, odnosno čl. 45. KU/18, plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža. Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete rada, dodaci i uvećanja plaće. U spornom razdoblju na snazi je bio i Temeljni kolektivni ugovor za službenike i namještenike u javnim službama (Narodne novine broj: 141/12) koji se paralelno primjenjuje na tužiteljicu i koji plaću radnika u čl. 51. definira na identičan način kako je to opisano Kolektivnim ugovorom. Sukladno odredbi čl. 51., 57. i 59. KU/13, odnosno čl. 49. i 55. KU/18, propisani su dodaci i uvećanja osnovne plaće koji se isplaćuju tužiteljici i obračunavaju se za svaki efektivno odrađeni sat rada od osnovne vrijednosti tog sata. Tužiteljici se za svaki odrađeni sat isplaćuje osnovna plaća kao i uvećanja i dodaci na koje je ostvarila pravo. Tužiteljica također ostvaruje pravo na dodatak na plaću za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi u visini od 4% od osnovne plaće, prema odredbi čl. 59. a Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15). Tužiteljica je u utuženom razdoblju radila na istom radnom mjestu, te ima pravo na dodatak na plaću za otežane uvjet rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za svaki efektivno odrađeni sat rada, znači kako za redovan rad tako i za prekovremeni rad. Isto tako tuženik je tužiteljici pogrešno obračunavao naknadu plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, budući nisu uzeti u obzir dodaci na plaću koji su predmetom ove tužbe. Slijedom navedenog, tužiteljica tužbom potražuje, prema konačno uređenom tužbenom zahtjevu iz podneska tužiteljice od 2. srpnja 2024. iznos 622,76 eura sve uvećano za zakonske zatezne kamate. S obzirom da se tuženik usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, a tužiteljica tužbom traži isplatu ukupnog iznosa od 1.552,86 eura, konačno postavljeni tužbeni zahtjev o kojem je valjalo odlučiti predstavlja iznos od 1.552,86 eura.

2. Tuženik u odgovoru na tužbu ističe da je plaću tužiteljice pravilno obračunavao prema odredbama Kolektivnog ugovora i Temeljenog kolektivnog ugovora. Osporava osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Ističe prigovor zastare potraživanja. Nadalje ističe da je dodatke za posebne uvjete rada obračunavao sukladno odredbama Kolektivnog ugovora samo na osnovnu plaću, jer je tako i propisano, radi čega smatra da tužiteljica nema pravo na potraživanje koje je predmetom ove tužbe. Slijedom navedenog, tuženik predlaže odbiti tužbu i tužbeni zahtjev u cijelosti.

3. Tijekom postupka sud je izveo slijedeće dokaze: izvršio je uvid u evidencije rada i isplatne liste (str. 25-32 spisa) te je izveden dokaz financijskim vještačenjem po vještaku Centar za financijska vještačenja d.o.o. o čemu u spisu prileži pisani nalaz i mišljenje (str. 38-48 spisa).

4. Na temelju svih izvedenih dokaza sud je utvrdio da je tužbeni zahtjev tužiteljice djelomično osnovan i to iz slijedećih razloga.

5. Prije svega valja navesti da je tužiteljica tužbom zatražila isplatu iznosa od 1.552,86 eura (11.700,00 kn), da bi konačno postavljenim tužbenim zahtjevom iz podneska tužiteljice od 2. srpnja 2024. zatražila isplatu iznosa od 622,76 eura, što predstavlja djelomično povlačenje tužbe. Budući da se tuženik već upustio u raspravljanje u ovom predmetu, za povlačenje tužbe treba pristanak tuženika, sve sukladno odredbi čl. 193. st. 2 ZPP-a. Tuženik se u podnesku od 25. srpnja 2024. usprotivio djelomičnom povlačenju tužbe, što znači da je u ovom predmetu valjalo odlučiti o osnovanosti tužbenog zahtjeva tužiteljice u iznosu koji je naznačen u tužbi (iznos od 1.552,86 eura).

6. Prema odredbi čl. 47. st. 1. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj: 143/13, dalje u tekstu: KU/13), plaću radnika čini osnovna plaća i dodaci na osnovu plaću. Osnovnu plaću radnika čini umnožak koeficijenta složenosti poslova radnog mjesta na koje je raspoređen i osnovice za izračun plaće, uvećan za 0,5% za svaku navršenu godinu radnog staža (čl. 47. st. 2.) Dodaci na osnovnu plaću su: stimulacija, dodaci za posebne uvjete za rada, dodaci i uvećanja plaća. Prema odredbi čl. 51. st. 1. osnovna plaća uvećava se za rad noću 40%, za rad subotom 25%, za rad nedjeljom 35%, za prekovremeni rad 50%, te za rad u drugoj smjeni 10%, ako radnik radi u smjenskom radu ili u turnusima. Prema odredbi čl. 57. st. 1. Kolektivnog ugovora radniku u djelatnosti zdravstva i zdravstvenog osiguranja na pojedinim radnim mjestima i poslovima kod kojih postoje posebni uvjeti rada pripada pravo na dodatak na plaću. Istovjetno je propisano odredbama čl. 49. i 55. Kolektivnog ugovora za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine 29/18, dalje u tekstu: KU/18), koji je u primjeni od 1. ožujka 2018. Nadalje, čl. 5. Dodatka I Kolektivnom ugovoru za djelatnost zdravstva i zdravstvenog osiguranja (Narodne novine broj 96/15) propisano je da se iza čl. 59. dodaje čl. 59.a koji propisuje da zbog iznimne odgovornosti za život i zdravlje ljudi i ostali zdravstveni radnici i nezdravstveni radnici koji sudjeluju u procesu dijagnostike i liječenja ostvaruju dodatak na plaću u iznosu od 4% od osnovne plaće.

7. Među strankama nije sporno da tužiteljica ostvaruje pravo na isplatu dodatka na plaću za otežane uvjete rada te za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Nije sporno da su navedeni dodaci isplaćivani tužiteljici u utuženom razdoblju. Ono što je predmet spora je zahtjev tužiteljice s naslova razlike plaće koja se odnosi na neisplaćene dodatke za otežane uvjete rada i za iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi za sve efektivno odrađene sate rada, pa i prekovremeni rad, a koji dodaci se po visini obračunavaju u odnosu na osnovnu plaću. Također je predmet spora isplata razlike naknade plaće za vrijeme godišnjeg odmora i bolovanja, koja uključuje dodatke na plaću koji su predmetom ove tužbe.

8. Iz isplatnih lista koje prileže spisu je razvidno da se iznos isplaćenih dodataka iz mjeseca u mjesec mijenja, te se ne radi o fiksnom, odnosno paušalnom iznosu koji bi se isplaćivao tužiteljici svakog mjeseca.

9. Tuženik tijekom postupka ističe da je Zajedničko povjerenstvo za tumačenje kolektivnog ugovora u svojem Zaključku br. 48. izrijekom utvrdilo kako se dodaci i uvećanja plaće obračunavaju na osnovnu plaću, bez prethodno obračunatih drugih dodataka.

10. Sud je prihvatio argumentaciju tužiteljice u kojoj ističe da je ista čitavo utuženo razdoblje radila na istim poslovima, te da joj stoga svi dodaci i uvećanja, koji se računaju u odnosu na iznos osnovne plaće, pripadaju za sve efektivno odrađene sate rada. Naime, tužiteljica je radila u otežanim uvjetima, odnosno imala je odgovornost za život i zdravlje ljudi tijekom čitavog radnog vremena, odnosno kako u redovnom radu tako i u prekovremenom radu. Prema odredbi čl. 47. Kolektivnog ugovora definirana je plaća tužiteljice koju čini osnovna plaća i dodaci na osnovnu plaću. Iz navedene odredbe ne proizlazi da bi plaća koja se odnosi na prekovremeni rad bila obračunavana na ikoji drugi način izuzev onog koji je propisan čl. 47. Kolektivnog ugovora. To znači da plaću tužiteljice i za prekovremeni rad čini osnovna plaća i dodaci u odnosu na osnovnu plaću, naravno uz uvećanje koje se primjenjuje za svaki sat prekovremenog rada. Iz isplatnih lista je vidljivo da dodaci na osnovnu plaću nisu isplaćeni u istim iznosima za svaki mjesec, već variraju ovisno o odrađenim satima rada, što govori u prilog navodima tužiteljice da se u ovom slučaju ne radi o isplati fiksnog, odnosno paušalnog iznosa dodatka za svaki mjesec, već iznos dodatka ovisi o količini radnih sati koje je tužiteljica odradila. Stoga, radi se o uvećanju plaće, odnosno isplati dodataka na plaću, koji se uvijek računaju u odnosu na osnovnu plaću, međutim obračunavaju se tužiteljici za cjelokupno radno vrijeme koje je ostvarila prethodnog mjeseca. U pravu je tužiteljica kada ističe da su se ispunili uvjeti za isplatu dodataka na plaću i u razdoblju prekovremenog rada, obzirom da je tužiteljica i u tom periodu bila izložena otežanim uvjetima odnosno imala je iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Stoga nije relevantno tumačenje Zajedničkog povjerenstva za tumačenje odredbi Kolektivnog ugovora obzirom da pravo tužiteljice na isplatu dodataka na plaću proizlazi iz odredbi Kolektivnog ugovora, odnosno iz odredbe čl. 91. st. 3. Zakona o radu (Narodne novine broj: 93/14, 127/17, 98/19, 151/22) koja propisuje da se pod plaćom podrazumijeva osnovna plaća i sva dodatna davanja bilo koje vrste koje poslodavac izravno ili neizravno, u novcu ili naravi, na temelju ugovora o radu, Kolektivnog ugovora, Pravilnika o radu ili drugog propisa isplaćuje radniku za obavljeni rad. Prema odredbi čl. 94. Zakona o radu radnik ima pravo na povećanu plaću za prekovremeni rad i otežane uvjete rada, što znači da se plaća, koja podrazumijeva sve dodatke i davanja koja poslodavac isplaćuje, uvećava za prekovremeni rad, odnosno za otežane uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi. Stoga nema mjesta isključenju isplate dodataka na koje tužiteljica ima pravo za rad koji je ostvarila u prekovremenom radu, jer za navedeni rad tužiteljica također ima pravo na plaću koja sadrži sve ono što je propisano odredbom čl. 91. st. 3. Zakona o radu.

11. Navedeno pravno stajalište izrazio je i Vrhovni sud Republike Hrvatske na 8. sjednici Građanskog odjela od 9. prosinca 2019. gdje je zauzeto pravno shvaćanje da radnici imaju pravo na dodatke za posebne uvjete rada i iznimnu odgovornost za život i zdravlje ljudi i za sate ostvarene u prekovremenom radu.

12. Visina potraživanja tužiteljice utvrđena je nalazom i mišljenjem financijskog vještaka Centar za financijska vještačenja d.o.o., na izračun kojeg vještaka stranke nisu stavile primjedbe. Iz nalaza i mišljenja sudskog vještaka proizlazi da visina potraživanja tužiteljice iznosi 622,76 eura za utuženi period od 16. veljače 2017. do 16. svibnja 2020.

13. Tužiteljica je tužbeni zahtjev konačno uskladila prema izračunu sudskog vještaka, a budući niti jedna stranka nije prigovorila matematičkoj ispravnosti izračuna sudskog vještaka, sud je vještačenje ocijenio stručnim i objektivnim te je na temelju istog utvrdio visinu tužbenog zahtjeva.

14. Međutim, djelomično je osnovan prigovor zastare istaknut od strane tuženika budući da najstarije potraživanje tužiteljice dospijeva 16. veljače 2017., a tužba je podnesena 11. svibnja 2022., što znači da su sva potraživanja tužiteljice u zastari koja su dospjela prije 11. svibnja 2017., sve sukladno odredbi čl. 139. Zakona o radu. Ukupno je u zastari potraživanje tužiteljice u iznosu od 26,55 eura.

15. Slijedom navedenog valjalo je djelomično prihvatiti tužbeni zahtjev tužiteljice, a djelomično odbiti, sve kako je to navedeno u izrijeci, s obzirom da tuženik nije pristao na djelomično povlačenje tužbe, te s obzirom na činjenicu da je dio potraživanja tužiteljice u zastari.

16. Tužiteljici na svaki pojedini mjesečni iznos pripada i zatezna kamata od dospijeća, tj. od 16.-og dana u mjesecu za protekli mjesec, obzirom se radi o dodatku na plaću koji se isplaćuje najkasnije 15.-og u mjesecu za protekli mjesec, sukladno čl. 92. st. 3. Zakona o radu. Odluka o kamati donesena je sukladno odredbi čl. 29. st. 1. Zakona o obveznim odnosima (Narodne novine broj: 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 155/23), koja propisuje da dužnik koji zakasni s ispunjenjem novčane obveze duguje, pored glavnice, i zatezne kamate. Stopa zatezne kamate određena je čl. 29. st. 2. Zakona o obveznim odnosima koja je propisana za ostale odnose.

17. Odluka o troškovima parničnog postupka donesena je sukladno odredbi čl. 154. st. 2. koja propisuje da ako su stranke djelomično uspjele u parnici sud će najprije utvrditi postotak u kojemu je svaka od njih uspjela, zatim će od postotka one stranke koja je u većoj mjeri uspjela oduzeti postotak one stranke koja je u manjoj mjeri uspjela, te će odmjeriti trošak stranke koja je u većoj mjeri uspjela u parnici i dosuditi troškove sukladno postotku koji je preostao nakon prethodnog obračuna. Omjer uspjeha u parnici ocjenjuje se prema konačno postavljenom tužbenom zahtjevu, vodeći računa i o uspjehu dokazivanja u pogledu osnove zahtjeva. U odnosu na tužbeni zahtjev tužiteljice koji je predmetom ovog postupka tužiteljica je uspjela u omjeru od 69%, a tuženik u omjeru od 31%, pri čemu je tužiteljici priznat omjer uspjeha od 100% u pogledu osnove zahtjeva. Kada se od uspjeha tužiteljice oduzme uspjeh tuženika dobije se postotak od 38% uspjeha na strani tužiteljice. Visina troška tužiteljice određena je sukladno odredbama važeće Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika (Narodne novine broj: 138/23, dalje u tekstu: Tarifa), budući je tužiteljica zastupana po odvjetniku, i to prema vrijednosti premeta spora konačno postavljenog tužbenog zahtjeva (622,76 eura).

18. Trošak tužiteljice odnosi se na trošak za sastav tužbe u iznosu od 100,00 eura (Tbr. 7/1), za sastav dva obrazložena podneska od 23. lipnja 2023. i 2. srpnja 2024. iznos od 100,00 eura za svaki podnesak (Tbr. 8/1), za zastupanje na dva ročišta iznos od 100,00 eura za svako ročište (Tbr. 9/1), što ukupno iznosi 500,00 eura, kojem iznosu valja pridodati iznos od 125,00 eura na ime 25% PDV (Tbr. 46), te iznos od 265,45 eura za izvedeno financijsko vještačenje. Sukladno omjeru uspjeha tužiteljice u sporu, ukupno priznati trošak tužiteljice iznosi 502,95 eura, pri čemu je trošak financijskog vještačenja uzet u omjeru od 100%.

19. Nije osnovan zahtjev tužiteljice za naknadu troška koji se odnosi na sastav podneska od 16. veljače 2024. u iznosu od 50,00 eura, budući da istim podneskom tužiteljica izvještava sud o uplati predujma za financijsko vještačenje, koju činjenicu sud provjerava u eSpis aplikaciji, te stoga trošak navedenog podneska nije bio potreban za vođenje ove parnice. Isto tako nije bio potreban trošak za podnesak od 18. ožujka 2024., budući da je tužiteljica sadržaj tog podneska mogla navesti u podnesku od 2. srpnja 2024. za koji je tužiteljici priznato pravo na nagradu.

20. Odluka o kamati na parnični trošak donesena je sukladno odredbi čl. 151. st. 3. ZPP-a koja propisuje da parnični troškovi obuhvaćaju i zatezne kamate od dana donošenja odluke kojom je naloženo plaćanje troškova postupka.

U Zagrebu 17. veljače 2025.

Sutkinja:

Ida Vrančić

POUKA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba u roku od 15 dana računajući od objave ove presude. Žalba se podnosi putem ovog suda u četiri primjerka, a o istoj odlučuje županijski sud.

DNA:

1. pun. tužitelja

2. tuženiku