REPUBLIKA HRVATSKA

OPĆINSKI SUD U PULI-POLA

Kranjčevićeva 8,52100 Pula-Pola

Poslovni broj Pr-169/2022-30

I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Općinski sud u Puli-Pola, po sutkinji Izabeli Barbić, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužitelja ME iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Vukić, Jelušić, Šulina, Stanković, Jurcan & Jabuka, odvjetnicima u Rijeci, protiv tuženice Republike Hrvatske, Ministarstva unutarnjih poslova, zastupane po Općinskom državnom odvjetništvu u Puli-Pola, radi naknade štete, nakon glavne rasprave zaključene 28. svibnja 2024. u prisutnosti tužitelja osobno te punomoćnika stranaka, 17. veljače 2025. objavio i

p r e s u d i o  j e

I Nalaže se tuženici Republici Hrvatskoj, Ministarstvu unutarnjih poslova, OIB: 52634238587, da tužitelju ME, OIB: [osobni identifikacijski broj], na ime naknade štete, isplati iznos od 6.636,14 eura sa zateznim kamatama tekućim od 6. svibnja 2022. do isplate, i to do 31. prosinca 2022. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za 3 postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 29. prosinca 2023. po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za 3 postotna poena, a od 30. prosinca 2023. do isplate po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

II Nalaže se tuženici da tužitelju naknadi troškove parničnog postupka u iznosu od 2.375,00 eura, sa zateznim kamatama od 18. veljače 2025. do isplate, po stopi određenoj, za svako polugodište, uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, u roku od 15 dana.

III Odbija se u cijelosti zahtjev tuženice za naknadu parničnog troška, kao neosnovan.

Obrazloženje

1. Tužitelj u tužbi navodi da je dugogodišnji policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova (s više od 25 godina radnog staža) s velikim iskustvom na rukovodećim poslovima i s visokom stručnom spremom, koji je dugo godina obavljao poslove načelnika Policijske postaje Umag. U svojoj dugogodišnjoj karijeri nikada nije stegovno kažnjavan niti je bilo predstavki upućenih na njegov rad, štoviše, isti je dobio i pisanu pohvalu za iznimnu profesionalnost, znanje i stručnost u obavljanju poslova i etičkog ponašanja u službi i van službe. Za svoj rad tijekom svih tih godina tužitelj je od različitih rukovoditelja ocjenjivan najvišim ocjenama.

1.1. Tužitelj je već bio žrtva mobinga tuženice te da je pravomoćnom presudom Općinskog suda u Puli-Pola poslovni broj Pr-14/2016 od 30. ožujka 2018. naloženo tuženici naknaditi tužitelju štetu zbog mobinga u iznosu od 7.500,00 kuna.

1.2. Tuženica ponovno vrši mobing nad tuženikom. Naime, tužitelj je:

- rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: UP/I-112-02/21-05/113, Urbroj: 511-01-157-21-156 od 22. srpnja 2021. privremeno premješten s mjesta načelnika Policijske postaje Umag na mjesto policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta. Povodom izjavljene žalbe tužitelja, navedeno je rješenje poništeno rješenjem Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/21-01/776, Urbroj: 566-01/8-21-2 od 11. listopada 2021.;

- rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: UP/I-112-02/21-05/212, Urbroj: 511-01-157-21-4 od 20. prosinca 2021. ponovo privremeno premješten s mjesta načelnika Policijske postaje Umag na mjesto policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta, a povodom ponovne žalbe tužitelja, i to je rješenje poništeno rješenjem Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/22-01/47, Urbroj: 566-01/8-22-2 od 8. veljače 2022.;

- rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: UP/I-112-02/22-02/47, Urbroj: 511-01-157-22-616 od 30. travnja 2022. ponovo privremeno premješten s mjesta načelnika Policijske postaje Umag na mjesto policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta, a povodom njegove žalbe i to je rješenje poništeno rješenjem Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/22-01/47, Urbroj: 566- 01/12-22-2 od 6. srpnja 2022.

1.3. Osim toga, tužitelj je u izvršavanju naloga u cijelosti onemogućen u obavljanju ikakvih poslova, jer nije imao konkretan posao kojeg treba obaviti, niti je upoznat s time tko mu je neposredni rukovoditelj i koji su njegovi zadaci. Nalog za obavljanje poslova je reguliran Zakonom o državnim službenicima i namještenicima, kojim je u čl. 29. propisano da se od državnog službenika može zatražiti da u iznimnim ili hitnim slučajevima, a najduže 30 dana neprekidno, sukladno svojim stručnim sposobnostima i vještinama, obavlja poslove koji nisu u opisu poslova radnog mjesta na koje je raspoređen. U konkretnom slučaju tužitelj, a obzirom na poništena rješenja o premještaju, ima raspored na radno mjesto načelnika Policijske postaje Umag i za to radno mjesto dobiva plaću. Međutim, njemu je onemogućeno obavljanje poslova načelnika Policijske postaje Umag. Umjesto toga i umjesto poštivanja odluke Odbora za državnu službu te Zakona o policiji, tužitelj je već četiri puta dobio nalog za obavljanje poslova, iako za to nije ostvaren nijedan od uvjeta iz čl. 29. Zakona o državnim službenicima i namještenicima. Pritom su ti nalozi i dani za nezakonito dugo razdoblje. Takvo postupanje prema tužitelju je nezakonito, omalovažavajuće i očito predstavlja smišljeni mobing poslodavca/tuženice - Ministarstva unutarnjih poslova. Kako tuženica vrši mobing već drugi put u nekoliko godina, to je utjecalo na zdravlje tužitelja. Slijedom navedenog, predlaže da sud nakon provedenog postupka prihvati njen tužbeni zahtjev i naloži tuženici da tužitelju na ime naknade štete isplati iznos od 50.000,00 kuna / sada 6.636,14 eura sa zateznim kamatama od 6. svibnja 2022., odnosno od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora.

2. U daljnjem tijeku postupka tužitelj je u više podnesaka izvještavao sud o novim rješenjima o rasporedu tužitelja na radno mjesto, navodeći da je tužitelj:

- rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: 112-02/22-02/190, Urbroj: 511-01-157-22-5 od 3. studenog 2022. raspoređen s danom 1. svibnjem 2022. u Policijsku postaju Poreč na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta, a povodom njegove žalbe to je rješenje poništeno rješenjem Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/22-01/854, Urbroj: 566-01/12-22-2 od 9. prosinca 2022.;

- rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: 112-02/22-02/190, Urbroj: 511-01-157-23-7 od 6. travnja 2023. raspoređen s danom 1. svibnjem 2022. u Policijsku postaju Poreč na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta, a povodom njegove žalbe i to je rješenje poništeno rješenjem Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/23-01/270, Urbroj: 566-01/17-23-2 od 26. svibnja 2023.;

- rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: 112-02/23-02/269, Urbroj: 511-01-157-23-11 od 5. rujna 2023. raspoređen s danom 1. svibnjem 2022. u Policijsku postaju Poreč na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta, a povodom njegove žalbe i to je rješenje poništeno rješenjem Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112-07/23-01/530, Urbroj: 566-01/17-23-2 od 18. listopada 2023.

2.1. Navedeno, prema navodima tužitelja, predstavlja dokaz da tuženica i dalje sustavno vrši mobing nad tužiteljem.

3. U odgovoru na tužbu tuženica se usprotivila tužbi i tužbenom zahtjevu u cijelosti. Smatra da nisu ispunjene pretpostavke odgovornosti tuženice za štetu na temelju odredbe čl. 9. Zakona o državnim službenicima, kao ni na temelju odredbe čl. 7. Zakona o radu te čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima, jer iz priloženih dokaza ne proizlazi da je tužitelj pretrpio štetu zbog diskriminacije. Navodi i tvrdnje tužitelja ne mogu se podvesti pod pojam diskriminacije na način kako je to definirano Zakonom o suzbijanju diskriminacije. Zakonom o suzbijanju diskriminacije u čl. 1. st. 1. navodi se 17 različitih diskriminacijskih osnova, dok je Zakonom o radu propisano da je zabranjena izravna ili neizravna diskriminacija na području rada i radnih uvjeta. Prema odredbi čl. 7. st. 1. Zakona o radu poslodavac je obvezan u radnom odnosu radniku dati posao te mu za obavljeni rad isplatiti plaću, a radnik je obvezan prema uputi poslodavca danim u skladu s naravi i vrstom rada, osobno obavljati preuzeti posao. U skladu s odredbom st. 2. istog članka poslodavac ima pravo pobliže odrediti mjesto i način obavljanja rada, poštujući pri tome prava i dostojanstvo radnika. Tuženica smatra da se njeno postupanje ne može podvesti pod navedene zakonske odredbe, jer na njenoj strani nije bilo neprimjerenog ponašanja usmjerenog prema tužitelju, a svakako ne diskriminatornog ili ponižavajućeg za tužitelja u odnosu na druge službenike tuženice, niti se zahtjev tužitelja temelji na bilo kojem od navedenih osnova. U slučaju odštetne odgovornosti poslodavca prema čl. 1045. Zakona o obveznim odnosima poslodavac odgovara po načelu krivnje za koju je potrebno kumulativno ispunjenje svih općih pretpostavki za postojanje odštetne odgovornosti - protupravne štetne radnje, štete te adekvatne uzročno-posljedične veze. Iz navoda tužbe nije jasno koje su to protupravne radnje tuženice kao poslodavca koja imaju obilježja mobinga i uzročno-posljedična veza između postupanja tuženice i štete za koju tužitelj tvrdi da mu je nastala.

3.1. Pojašnjava da je tužitelj rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: UP/I- 112 02/19-02/90, Ur.broj: 511-01-157-19-49 od 26. srpnja 2019. s danom 1. kolovoza 2018. raspoređen na radno mjesto načelnik Policijske postaje Umag. Rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa: UP/I-112-02121-05/113, Ur.broj: 511-01-157- 21-156 od 22. srpnja 2021., koje je poništeno Rješenjem Odbora z državnu službu Klasa: UP/ll-112-07/21-01/777, Ur.broj: 566-0118-21-2 od 11. listopada 2021. te rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova donesenom u ponovnom postupku Klasa: 112-02/21-051212, Ur.broj: 511-01-157-21-4 od 20. prosinca 2021. tužitelj je s danom 23. srpnja 2021., zbog potreba službe, privremeno premješten na radno mjesto policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta u Sektoru kriminalističke policije, Službi organiziranog kriminaliteta, najduže na šest mjeseci. Rješenje Odbora za državnu službu Klasa: UP/II-112- 07/220 147, Ur.broj: 566-0118- 22-2 od 8. veljače 2022., kojim se poništava prvostupanjsko rješenje Ministarstva unutarnjih poslova od 20. prosinca 2021., zaprimljeno je u Policijskoj upravi Istarskoj 17. ožujka 2022., a tužitelj je poslove radnog mjesta sukladno rješenju o privremenom premještaju obavljao do 22. siječnja 2022. Za vrijeme obavljanja poslova po privremenom premještaju ostvarivao je pravo na plaću radnog mjesta načelnika Policijske postaje Umag sukladno rješenju Policijske uprave Istarske broj: 5110-8-14/2-641178-2021 od 28. srpnja 2021. Prvenstvena funkcija policije je da se obavljanjem policijskih poslova osigura povoljno sigurnosno stanje te sigurnost ljudi i imovine, a poslovi kriminalističke policije specifičnog su karaktera i zahtijevaju kontinuitet u provođenju kriminalističkih istraživanja. Kako bi se nastojalo uspješno otkriti i procesuirati kazneno djelo i počinitelja, to je stoga, kao i zbog nedovoljne popunjenosti radnog mjesta policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta u Sektoru kriminalističke policije, Službi organiziranog kriminaliteta, po proteku vremena na koje je tužitelj bio privremeno premješten neophodno bilo da tužitelj nastavi raditi po započetim kriminalističkim istraživanjima te mu je temeljem čl. 29. Zakona o državnim službenicima, zbog potreba službe, naloženo obavljanje poslova navedenog radnog mjesta nalozima broj: 511-08-1412-260/7-2022 od 8. siječnja 2022. za razdoblje od 23. siječnja do 19. veljače 2022., broj : 511-08-1 12- 260/20-2022. od 16. veljače 2022. za razdoblje od 21. veljače do 9. ožujka 2022. i broj: 511-08-14/2-260/32-2022. od 16. ožujka 2022. za razdoblje od 21. ožujka do 16. travnja 2022. Nalog za obavljanje poslova radnog mjesta policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta u Sektoru kriminalističke policije, Službi organiziranog kriminaliteta pod brojem 511-08-14/2-260/64-2022. od 26. travnja 2022. tužitelju je izdan temeljem čl. 29. u vezi sa čl. 127. st. 3. i 7. Zakona o državnim službenicima zbog potreba službe kao i s obzirom da je dana 25. siječnja 2022. stupila na snagu Uredba o područjima, sjedištima, vrstama i kategorijama policijskih uprava policijskih postaja („Narodne novine" broj: 7/22.), kojom je u Policijskoj upravi Istarskoj osnovana nova ustrojstvena jedinica Policijska postaja Umag-Umago s Ispostavom Buje-Buie, odnosno ukinuta je dotadašnja Policijska postaja Umag- Umago. Istog dana stupila je na snagu i Uredba o izmjenama i dopunama Uredbe o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova kojom je u čl. 260. utvrđena obveza donošenja novog Pravilnika o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova usklađenog s odredbama predmetne Uredbe u roku od 60 dana od dana kada je stupila na snagu te je dana 25. ožujka 2022. donesen i Pravilnik o unutarnjem redu Ministarstva unutarnjih poslova.

3.2. Sukladno Uredbi o unutarnjem ustrojstvu Ministarstva unutarnjih poslova i Pravilniku o unutarnjem redu rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova Klasa:

UP/I112-02/222/ 7, Ur.broj: 11-01-157-22-616 od 30. travnja 2022. tužitelj je s danom 1. svibnja 2022. raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta u Policijskoj postaji Poreč te je poslove po nalogu od 26. travnja 2022. obavljao do 30. travnja 2022. Za vrijeme obavljanja poslova po izdanim nalozima imenovani je zadržao plaću radnog mjesta načelnik Policijske postaje Umag. Nadalje, ističe da su u potpunosti nejasni navodi tužbe da "u izvršavanju naloga nije bio upoznat tko mu je neposredni rukovoditelj". Tužitelj je u Ministarstvu unutarnjih poslova neprekidno zaposlen od 10. lipnja 1996. i od 5. siječnja 1998. je obavljao poslove iz linije rada kriminalističke policije, a u razdoblju od 11. svibnja 2009. do 13. veljače 2013. te od 16. listopada 2017. poslove načelnika Policijske postaje Umag te mu je kao dugogodišnjem policijskom službeniku, a posebice zbog prirode poslova koje je obavljao i kao policijski službenik i kao rukovoditelj, moralo i moglo biti poznato unutarnje ustrojstvo Policijske uprave Istarske pa tako i tko mu je neposredno nadređeni rukovoditelj. S tim u vezi, tužitelj tijekom obavljanja poslova radnog mjesta policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta u Službi organiziranog kriminaliteta po rješenju o privremenom premještaju, a potom temeljem naloga nije iskazao da ima eventualnih nedoumica o tome tko mu je neposredno nadređeni rukovoditelj, a niti da je na bilo koji način onemogućen obavljaju poslova tog radnog mjesta. Također, napominje da se službene prostorije Službe za obradu organiziranog kriminaliteta nalaze u sjedištu Policijske uprave u Puli i da je uvažena usmena zamolba tužitelja da se iznađe mogućnost da s obzirom na mjesto prebivališta na posao ne dolazi u [adresa], nego u Grad Umag ili Buje i izvan službenih prostorija Policijske postaje Umag pa mu je osigurano korištenje uredskog prostora u blizini graničnog prijelaza s potrebnom opremom te mu je i na taj način omogućeno obavljanje poslova. Iz tužbe nije razvidno na koji je konkretan način povrijeđen njegov ugled, čast, dostojanstvo i integritet. Također, tužitelj tijekom obavljanja poslova po nalogu nije stavljen u nepovoljniji položaj, jer je zadržao plaću radnog mjesta načelnika Policijske postaje Umag te da je prema tada važećem Pravilniku o unutarnjem redu za radno mjesto koje je tužitelj obavljao temeljem naloga - policijski službenik za obradu organiziranog kriminaliteta, propisano isto policijsko zvanje (policijski inspektor) kao i za radno mjesto načelnik Policijske postaje Umag te su za oba radna mjesta propisani približno isti uvjeti radnog mjesta (završena VSS i VŠS sa 10 godina iskustva u obavljanju policijskog službenika za radno mjesto načelnika, odnosno s 8 godina iskustva u obavljanju policijskih poslova za radno mjesto policijski službenik za obradu organiziranog kriminaliteta). Autonomno je pravo poslodavca organizirati proces rada i u sklopu reorganizacije imenovati, izabrati ili rasporediti radnike u skladu s provedbenim propisima.

3.3. Slijedom svega navedenog, predlaže odbijanje tužbenog zahtjeva uz naknadu parničnog troška.

4. U tijeku postupka izvršen je uvid u svu dokumentaciju sadržanu u spisu te su pročitani iskazi tužitelja kao parnične stranke i svjedoka VE, RE, ĐE, PE i JE. Ujedno je priložen spis poslovni broj Pr-169/2022.

4.1. Nije izveden dokaz medicinskim vještačenjem, jer je stav suda da se i bez provođenja tog dokaza može ocijeniti pripada li tužitelju pravo na naknadu štete zbog mobinga. Naime, iz činjeničnih navoda tužbe proizlazi da je tužitelj zbog postupanja poslodavca doživio napad na ugled, čast i dostojanstvo i da po toj osnovi zahtijeva naknadu štete. Stav je ovog suda da se i bez provođenja vještačenja može ocijeniti osnovanost zahtjeva naknadu štete, jer za takvu ocjenu nije potrebno mišljenje vještaka, već je riječ o procjeni koju može dati i sam sud po svom uvjerenju, bez provođenja vještačenja.

5. Zahtjev tužitelja je osnovan.

6. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu iznosa od 6.636,14 eura (ranije 50.000,00 kuna) s kamatama od podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, na ime naknade štete koju je tužitelj pretrpio na radu zbog postupanja tuženice, a u kojem postupanju ima obilježja mobinga, čime je povrijeđena njegova čast, ugled i dostojanstvo.

6.1. Postupanje s obilježjima mobinga tužitelj konkretizira činjeničnim navodima da u razdoblju od 23. srpnja 2021. do 1. svibnja 2022., za vrijeme nezakonitog privremenog premještaja u Policijsku upravu istarsku, nije dobivao nikakve radne zadatke niti mu je osiguran adekvatni radni prostor, dok je u kasnijem razdoblju nezakonito raspoređen u Policijsku postaju Poreč (rješenjima koja su sva poništena), na radno mjesto koje je za nekoliko zvanja niže od njegovog.

7. Među strankama nije sporno da je tužitelj dugogodišnji policijski službenik Ministarstva unutarnjih poslova (točnije u Ministarstvu je zaposlen od lipnja 1996.), da je u razdoblju od 2009. do 2012. obavljao posao načelnika Policijske postaje Umag, da je u veljači 2013. prebačen je u Policijsku postaju Poreč te da je 2017. ponovno izabran za načelnika Policijske postaje Umag.

7.1. Nadalje, nije sporno da je tužitelj 22. srpnja 2021. privremeno premješten s mjesta načelnika Policijske postaje Umag u Policijsku upravu istarsku, Sektor kriminalističke policije, Službu organiziranog kriminaliteta, na radno mjesto policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta, u kojem odjelu je radio do 1. svibnja 2022., s time da posao nije obavljao u Puli, u prostorijama Policijske uprave istarske, već u [adresa], u uredu preko puta graničnog prijelaza. Nesporno su od strane Ministarstva unutarnjih poslova donijeta dva rješenja o privremenom premještaju tuženika u Policijsku upravu istarsku (rješenje od 22. srpnja 2021. i 20. prosinca 2021. – detaljno navedena u točki 1.2. obrazloženja), a koja su, povodom žalbe tužitelja, rješenjem Odbora za državnu službu poništena.

7.2. Također, nije sporno da je tužitelj rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova od 30. travnja 2022. raspoređen s danom 1. svibnjem 2022. u Policijsku postaju Poreč na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta, u kojoj policijskoj postaji je radio do odlaska u mirovinu 1. siječnja 2024. Do tužiteljeva odlaska u mirovinu Ministarstvo unutarnjih poslova donijelo je čak četiri rješenja o raspoređivanju ružitelja u Policijsku postaju Poreč, na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta (rješenja od 30. travnja 2022., 3. studenog 2022., 6. travnja 2023. i 5. rujna 2023. – detaljno opisana u točki 1.2. i 2. obrazloženja), a koja su sva, povodom njegovih žalbi, poništena rješenjima Odbora za državnu službu.

7.3. Proizlazi dakle, da u razdoblju obuhvaćenom tužbom, u odnosu na tužitelja nije donijeto ni jedno rješenje vezano za privremeni premještaj ili raspoređivanje na radno mjesto, a koje nije poništeno.

7.4. Nije sporno ni da je tužitelj još 2016. protiv tuženice vodio parnični postupak radi naknade štete zbog mobinga te da je pravomoćnom presudom ovoga suda poslovni broj Pr-14/2016-19 od 30. ožujka 2017. (list 11 do 20 spisa) naloženo tuženici da tužitelju na ime naknade štete po tom osnovu isplati iznos od 7.500,00 kuna. Iz obrazloženja navedene presude proizlazi da tužitelju u razdoblju od četiri mjeseca (od 11. listopada 2012. do 8. veljače 2013.) nisu dodjeljivani nikakvi radni zadaci, niti mu je osiguran adekvatan prostor za rad, a od strane nadređenih je bio potpuno ignoriran, čime mu je povrijeđeno pravo osobnosti i zbog čega je pretrpio štetu.

8. Sporno je, je li u razdoblju obuhvaćenom tužbom tužitelj ponovno pretrpio povredu prava osobnosti koja se ogleda u povrijeđenom dostojanstvu, ugledu i časti zbog nezakonitog postupanja tuženice te je li u tom razdoblju bio izložen ponižavanju u okvirima svoje radne zajednice, a posljedično tome, pripada li mu naknada štete u iznosu koji potražuje tužbom.

9. Radi utvrđenja navedenih spornih činjenica, pored čitanja dokumentacije sadržane u spisu, izveden je dokaz saslušanjem tužitelja te svjedoka VE, RE, ĐE, PE i JE.

10. Tužitelj je u svom iskazu naveo da je nakon završene srednje policijske škole u Zagrebu 10. lipnja 1996. dobio rješenje o rasporedu u Policijsku postaju Umag, Ispostavu Novigrad, gdje je započeo s radom, najprije kao vježbenik, zatim kao policajac, krim-policajac i tako dalje. Godine 1998. je izvanredno upisao višu policijsku školu u Zagrebu, a nakon toga i visoku školu te je 2006. diplomirao i stekao zvanje stručnog specijalista kriminalistike. Godine 2009. prihvatio je radno mjesto načelnika Policijske postaje Umag koje je obavljao sve od 2012. kada je raspisan interni oglas. On nije ponovno prošao za načelnika, maknut je s tog radnog mjesta, nakon čega je četiri mjeseca dolazio u postaju bez da su mu dodijeljeni ikakvi radni zadaci. Zbog toga je vodio parnični postupak protiv tuženice zbog mobinga i u tom je postupku uspio. U veljači 2013. prebačen je u Policijsku postaju Poreč, pri čemu je degradiran za nekoliko radnih mjesta. Istovremeno je okarakteriziran kao netko tko nije poželjan, iako za to nije bilo nikakvih razloga. Naveo je da je 2009. na temelju njegovih operativnih saznanja proveo kriminalističko istraživanje nad većim brojem policijskih službenika u Policijskoj postaji Umag zbog primanja mita, a to iz razloga jer je saznao da su oni naplaćivali kazne u pravilu stranim državljanima zbog počinjenih prekršaja, a novac zadržali za sebe. Zbog toga su tri policijska službenika kazneno odgovarala i u konačnici dobila otkaz, a njemu je rečeno da stane jer da će postaja ostati bez službenika, dakle ostali službenici ostali su i dalje raditi u postaji, a on je degradiran i preseljen u Poreč na radno mjesto običnog službenika operativca. U Policijskoj postaji Poreč radio je do 2017. kad se ponovno odlučio kandidirati za načelnika Policijske postaje Umag, za što je i izabran te je uspješno obavljao svoje zadatke. Napomenuo je da ima starijeg brata koji je 1996. stradao i ostao stopostotni invalid te je tužitelj u cijelosti preuzeo brigu o njemu. Dok je radio u Poreču umrli su mu baka, djed i otac, dok je njegova majka teško bolesna, transplantiran joj je bubreg pa se on i o njoj brine, svaki mjesec ju vozi na kontrole, vodi brigu o lijekovima i slično. Iskazujući o navedenom, tužitelj je zaplakao. Osim toga, otac je troje djece od kojih je dvoje punoljetno, a kćerka ima četiri godine.

10.1. S njegovim radom na radnom mjestu načelnika sve je bilo u redu dok se 2017. nije počelo pričati da će se Policijska postaja Umag i Policijska postaja Buje spojiti. Određeni službenici osjetili su da bi ih on opet mogao hvatati u nedopuštenim radnjama pa su neki od njih tražili premještaj u druge postaje, a njemu se amputiralo da je to njegova krivnja. U veljači 2021., pred kraj radnog vremena, pozvao ga je načelnik Policijske uprave istarske HE i rekao mu da odmah dođe jer dolazi unutarnja kontrola i da imaju nešto za njega. Tada su došli UE, tri muška djelatnika te kolega DE, koji su mu rekli su mu da imaju videonadzor njegovog vozila i da mora odmah odvesti svoje vozilo na tehnički pregled u Poreč, uručivši mu poziv za to. On im je rekao da mu supruga ima problema sa srcem zbog trudnoće koju je jedva preživjela i zatražio da mu dozvole da ode u ljekarnu po lijek za nju, međutim oni mu to nisu dozvolili. U konačnici je na tehničkom pregledu, kojeg je sam morao platiti, sve bilo u redu, a navodno se radilo o nekoj anonimnoj dojavi da ima lažne tablice. Nakon mjesec dana ponovno je obavljena izvanredna kontrola, nakon mjesec dana i treća, ali svaki put je bilo sve u redu.

10.2. Dana 9. srpnja 2021. nazvao ga je načelnik Policijske uprave istarske HE i rekao mu da su potrebe službe takve da će biti privremeno, maksimalno šest mjeseci, premješten na poslove u sektoru krim-policije, jer im nedostaje kadra, a on za to ima najbolje kompetencije. U srpnju 2021. morao je otvoriti bolovanje zbog brige o majci i 23. srpnja 2021., po povratku iz Rijeke, saznao je da je smijenjen. Kolega ŠE, koji je bio šef smjene i u sindikatu, prenio mu je da je u postaju došao AE iz MUP-a koji je okupio sve šefove smjena i rukovoditelje te počeo "drnje i kamenje" na njega. To mu je bilo čudno jer on tu osobu (AE) ne poznaje, a ujedno se, saznavši da je premješten, počeo raspitivati gdje će raditi kada zaključi bolovanje. Načelnikom Policijske postaje Umag tada je postavljen LE iz [adresa]. Od kolega je čuo da će raditi kod NE u sektoru kriminalističke policije, točnije da će mu on biti rukovoditelj, međutim kada je njega nazvao on je rekao da ne zna ništa o tome.

10.3. Na bolovanju je bio do 13. rujna 2021., a prije povrataka na posao je gotovo svaki tjedan zvao sektor kriminalne policije, načelnika sektora, načelnika uprave i voditelja NE i nitko od njih mu nije znao odgovoriti gdje će raditi i koje poslove će obavljati. Dana 30. kolovoza 2021. oko 14,00 sati nazvao ga je ČE koji mu je rekao da će raditi na graničnom prijelazu u Bujama u kontejneru u kojem je ranije bio šef carine, da će imati službeno vozilo i kompjuter. U vezi toga se javio načelniku Policijske postaje Buje, gospodinu M koji mu je nakon par dana javio da je taj kontejner neuvjetan za raditi, da je to ruševina i da on nije upoznat s time da bi on tamo trebao raditi. Dana 13. rujna 2021. nazvao je sektor kriminalne policije i rekao neka prenesu gospodinu ČE da će sutradan doći kod njega na razgovor. Toga dana, dakle 14. rujna 2021. došao je u Policijsku upravu istarsku gdje ga je primio gospodin ČE, a nastavno je došao i SE. Tada mu je uručeno rješenje o privremenom premještaju, rečeno mu je da će mu SE biti rukovoditelj, a da se za raspored obrati VE koji je radio kod NE. Oni su svi zajedno potom otišli na treći kat gdje su mu pokazali ured u kojem će raditi, a nastavno istoga dana gospodin ČE ga je upitao da li bi radio u [adresa] umjesto da svaki dan dolazi u [adresa]. On je na to pristao misleći da će raditi u Policijskoj postaji Umag, međutim iz nekog njemu nepoznatog razloga, rečeno mu je da će raditi u uredu preko puta graničnog prijelaza i da je to odobrio načelnik HE. Oni su isti dan došli u taj ured i tamo zatekli jednu polomljenu stolicu, kompjuter i printer. Taj prostor bio je u potpunosti neuvjetan za rad, jer je do tada bio prazan sigurno 4 ili 5 godina. Ujedno je upitao kada može preuzeti svoje stvari koje su ostale u policijskoj postaji [adresa] i na koji način je napravljena primopredaja, jer je on zaključao ured prije odlaska na bolovanje, međutim nije dobio odgovor na ta pitanja. Taj ured u koji je smješten nije se mogao zaključati i on je o svom trošku promijenio bravu i o tome obavijestio nadređene. U tom uredu radio je do 1. svibnja 2022. i taj posao je doživljavao kao kućni pritvor, točnije on je samo dolazio na taj posao, a nije dobivao nikakve radne zadatke, nije imao ni grijanje u uredu, očito su ga željeli poniziti i srozati mu čast i ugled. Rečeno mu je da se VE obrati u vezi rasporeda rada, međutim on mu je rekao samo da od ponedjeljka do petka radi u prvoj smjeni, a da je vikendom slobodan, dok se u vezi radnih zadataka treba obratiti OE, od kojeg nije dobio ni jedan radni zadatak. U međuvremenu je rješenje odnosno nalog za obavljanje poslova poništen, ali je i dalje morao dolaziti u taj ured, ništa se po pitanju radnog mjesta nije promijenilo. Nastavno je ponovno dobio isto rješenje koje je ponovno poništeno. Kada je drugi put poništeno rješenje o premještaju, u sustavu MUP-a upisano je da je on načelnik Policijske postaje Umag, međutim nije vraćen na radno mjesto načelnika, već je MUP tada počeo izdavati naloge za obavljanje poslova koje je potpisao načelnik Policijske uprave istarske HE, navodno kako bi nastavio obavljati poslove organiziranog kriminaliteta kojeg je započeo, iako takvih poslova nije bilo jer mu nikakvi poslovi nisu dodjeljivani. Dana 11. listopada 2021. zatražio je od gospodina ČE službeno vozilo jer je 12. listopada 2021. morao ići kao svjedok na disciplinski sud u Rijeku i on je to vozilo koje mu je dodijeljeno koristio još nekih mjesec dana isključivo iz razloga da bi se mogao zagrijati, jer u uredu u kojem je radio nije uopće bilo grijanja. Dakle, dolazio je na to radno mjesto, nije dobivao nikakve naloge ni radne zadatke i vozio se u autu za vrijeme radnog vremena kako bi se mogao zagrijati. Cijelo to vrijeme osjećao se nepoželjnim, osjećao se kao da smeta i to je uvelike utjecalo na njegovo zdravlje. Napomenuo je da su se u to vrijeme provodile ozbiljne akcije u odjelu kojim je rukovodio SE, međutim on u ni u jednu akciju nije bio uključen iako je navodno bio raspoređen zbog nedostatka kadra i obavljanja takvih poslova. Za obavljanje tih poslova čak su zvali ljude iz drugih ustrojstvenih jedinica, no ne i njega. Kako je tražio radne zadatke, njega je jednom prilikom nazvala tajnica sektora kriminalističke policije ĐE i povjerila mu zadatak provjere registarske tablice rekavši da je šef SE rekao da taj predmet povjeri njemu. To je bio jedini zadatak kojeg je dobio i obavio u razdoblju od gotovo godinu dana.

10.4. U travnju 2022. ponovno je raspisan interni oglas za radno mjesto načelnika Policijske postaje Umag, na koji se on javio ali nije izabran, a ujedno mu je uručeno rješenje da se s 1. svibnjem 2022. javi u Policijsku postaju Poreč na radno mjesto običnog operativca, što znači da je ponovno degradiran, iako je tom prilikom ukazao na teške obiteljske prilike koje će se s premještajem u Poreč još više pogoršati. Do umirovljenja (1. siječnja 2014.) je dobio šest rješenja o rasporedu na radno mjesto i sva ta rješenja su poništena, uključujući i rješenja o plaći jer je rasporedom na niže radno mjesto dobio i nižu plaću. U vezi toga je također pokrenuo postupak. Ta rješenja donosio je MUP, ali na temelju prijedloga Policijske uprave istarske, dakle po prijedlogu načelnika Policijske uprave istarske HE, a kasnije TE. Razlog za njegovo degradiranje nije mu poznat, ali kako je bio policajac profesionalac bez ikakvih mrlja u svojoj karijeri može pretpostaviti da je to bilo iz razloga što je bio konkurencija za više radno mjesto, odnosno za radno mjesto zamjenika ili načelnika Policijske uprave istarske.

10.5. Dana 14. lipnja 2022. bio je njegov prvi radni dan u Poreču i tada ga je primio pomoćnik načelnika JE kojeg je poznavao od ranije. On ga je odveo u prostoriju gdje će raditi, a taj prostor bio mu je poznat od ranije, to je bio prostor za odlaganje jakni i otpada. U tom prostoru bio je jedan radni stol u kutu i sa strane jedan stari kompjuter koji se nije mogao upaliti ili bi se tijekom rada ugasio, a u tom trenutku nije imao ni tastature. U tom prostoru bila je i jedna stolica sa slomljenim naslonom predviđena za njega i čini mu se da to nije bilo slučajno, jer su znali za njegove probleme s leđima. Osim njega, u tom uredu bila su još dva radna stola na kojima su radili njegovi kolege, međutim ti radni stolovi imali su normalnu i funkcionalnu opremu. Istog dana oko 11,00 sati načelnik uprave nazvao je pomoćnika JE i rekao da mora doći po svoje stvari u [adresa] gdje su ga dočekali LE koji je došao iz [adresa], sadašnji načelnik i službenica za evidenciju te dva kriminalistička tehničara s fotoaparatima koji su fotografirali svaki njegov korak. Tada su mu uručili njegove stvari posložene u dvjema kutijama, on ih je uzeo i potpisao zapisnik i tada je prvi put nakon više od godinu dana dobio službenu karticu s kojom je mogao printati i obavljati zadaće. Na upit što je radio kada je raspoređen na rad u Poreč, odgovorio je da je radio u dežurstvu, na poslovima zaprimanja prijava, odlazio na očevide, ukratko obavljao je sve poslove koji su mu bili povjereni, ali to su bili najniži poslovi koji nisu odgovarali njegovom radnom iskustvu. Tada je ponovno dobio rješenje o poništenju rješenja o rasporedu na radno mjesto i kako jedno vrijeme nije imao nikakvo rješenje, dobivao je radne naloge i na kraju dana pisao izvješće o tome što je radio i to predavao šefu smjene, a to sve u dogovoru s njegovim odvjetnikom jer ga je bilo strah da ne dobije otkaz zbog nepostojanja rješenja o rasporedu.

10.6. Opisano višegodišnje postupanje prema njemu izazivalo mu je veliki stres, osjećao se poniženim, smatrao je da ga omalovažavaju i po uputi liječnice javio se psihijatru dr. Kosu u Poreču. Psihijatar mu je propisao Helex kojeg može uzimati po potrebi, međutim njemu je bilo najgore to što noću nije mogao spavati, jer osim što se osjećao poniženim, bojao se za svoju egzistenciju. Shvatio je da se cjelokupna situacija odvija prema tome da u konačnici dobije otkaz, a iako se svima obraćao, sustav ga je cijelo vrijeme ignorirao. Zbog svega navedenog, on je u konačnici s 1. siječnjem 2024. otišao u mirovinu iako to nije bila njegova želja, jednostavno mu je sve to bilo previše stresno i vidio je da u sustavu više nema mjesta za njega. Navodi da je volio svoj posao i živio za taj posao, a iako su sve njegove žalbe bile prihvaćene, nije vraćen na svoje radno mjesto i ta ga je nepravda ubijala. Kada je radio u Poreču on je bez pogovora odrađivao sve zadatke koji su mu povjereni, ali unatoč tome nije bio prihvaćen, primjerice saznao je da je među kolegama postojala "viber" grupa u kojoj su bili svi djelatnici krim-policije osim njega. Također, kada je zatražio dva dana plaćenog dopusta kako bi vozio mamu na pregled, trebao je dostaviti kompletnu dokumentaciju o tome. Iako je nadređenima pokazao narudžbenicu za pregled, oni su tražili cjelokupnu povijest bolesti. Također, u srpnju 2023. radio je svaku subotu i nedjelju, što je također prihvatio bez pogovora smatrajući da će u kolovozu ići na godišnji odmor za koji se upisao, međutim to mu u konačnici nije odobreno, jer mu je 31. srpnja 2023. u popodnevnim satima JE rekao da je licemjeran te da će i u kolovozu raditi svaku subotu i nedjelju i biti dežuran. To je sve bilo iz razloga što se JE našao uvrijeđenim što nije od njega tražio godišnji, već od načelnika policijske uprave. Dana 31. srpnja 2023. oko 15,00 sati dobio je mail od JE da mu se zbog potrebe službe ne odobrava godišnji. Zbog svega navedenog njemu je pozlilo, zvao je svoju doktoricu, otišao na bolovanje zbog visokog krvnog tlaka, a nastavno podnio zahtjev za mirovinu.

10.7. Protiv njega nije nikada pokrenut niti vođen stegovni ili kazneni postupak. Kada je premješten u Policijsku postaju Umag, bila je riječ o privremenom premještaju te se njegovo zvanje nije promijenilo i dobivao je plaću načelnika. Kada je dobio rješenje o rasporedu u Poreč, tada se smanjila i njegova plaća za oko 300,00 eura, a zvanje na koje je raspoređen je smanjeno za četiri stupnja. Naime, on je od samostalnog policijskog inspektora raspoređen na radno mjesto višeg policijskog narednika. Kada je dobio rješenje o premještaju u Poreč, postojalo je oko 70-ak radnih mjesta koja su bila neraspoređena s višim zvanjem od onog na koje je raspoređen, a kada je Odbor poništio rješenje ukazao je MUP-u da mu mora ponuditi adekvatno radno mjesto odnosno obrazložiti iz kojeg razloga je raspoređen upravo na niže radno mjesto. Tada su bila slobodna radna mjesta počevši od zamjenika načelnika, načelnika sektora, voditelja službe i druga, međutim MUP nikada nije obrazložio iz kojeg razloga nije raspoređen na ta radna mjesta iako za to nije imao za to potrebne kvalifikacije. Na upit suda da navede neke primjere u prilog svojim navodima, spomenuo je kolegicu KE iz [adresa], koja s višom ekonomskom spremom radi na poslovima policijskog inspektora, dok je on s visokom stručnom spremom bio raspoređen na niže poslove. Kolega M je završio višu školu u Višnjanu, koja nema veze s policijom, a rukovoditelj je u [adresa]. Koordinatori u Policijskoj upravi istarskoj također imaju višu školu, a on visoku. U rješenju od 6. travnja 2023. MUP je čak napisao da je postojalo upražnjeno mjesto voditelja odjela za informatiku, ali da on za to radno mjesto nema potrebne kompetencije, dok ostalih 70 radnih mjesta uopće nisu spomenuli. Na mail koji je uputio načelniku uprave i dostavio u spis (list 123 spisa) mu nitko nije odgovorio, kako pisano tako ni usmeno, kao ni na druge mailove koje je slao. Tužitelj je nadalje osporio da bi podnosio zamolbe da ga iz [adresa] premjeste u [adresa]. Pojasnio je da je 14. rujna 2021. došao u [adresa] i mislio da će tamo nastaviti raditi, istog dana su mu pokazali ured te se logirao u računalo i negdje oko 11,00 sati ponuđeno mu je da ide u [adresa] i on je na to pristao misleći da će raditi u Policijskoj postaji Umag, a ne u spomenutom neuvjetnom prostoru.

11. Sud je iskaz tužitelja ocijenio istinitim, jer je iskazivao iscrpno, detaljno, uvjerljivo, ne upadajući u kontradiktornosti te u skladu s materijalnom dokumentacijom sadržanom u spisu. Iako je sud neposrednim opažanjem utvrdio da je tužitelju teško iskazivati o razdoblju obuhvaćenom tužbom (tužitelj je bio vidno uznemiren prilikom iskazivanja te je u dva navrata zaplakao), on se potrudio što detaljnije predočiti sudu radne uvjete, radnu atmosferu te posljedice koje je pretrpio uslijed nedodjeljivanja radnih zadataka, rada u neuvjetnom prostoru te rasporeda na radno mjesto znatno nižeg policijskog zvanja od njegovog. Konačno, tuženica nije prigovorila istinitosti njegova iskaza.

12. Svjedok VE u svom je iskazu naveo da je, u vrijeme kada je tužitelj premješten u Policijsku upravu istarsku, on bio vođa grupe za obradu organiziranog kriminaliteta. Njegov pretpostavljeni SE rekao mu je da će kod njih doći kolega ME na slobodno radno mjesto. Bila je riječ o radnom mjestu policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta. On je mislio da će ME fizički biti u Puli, međutim na sastanku mu je rečeno da će on raditi u [adresa], a na njegov upit kako će to funkcionirati i tko će kolegi ME dodjeljivati radne zadatke, SE mu je rekao da za to ne brine i da će to oni rješavati. Dakle, u odnosu na kolegu ME on je bio zadužen samo vezano za raspored radnog vremena, a to znači da su se oni gotovo svako jutro čuli, on bi ga obavijestio da je njegovo radno vrijeme od 07,00 do 15,00 sati, a o eventualnim promjenama čuli bi se u hodu. U tom Odjelu bila su još petorica djelatnika kojima je uglavnom on određivao radne zadatke, a ME je bio jedini kojemu nije davao radne zadatke jer mu je tako rekao SE i načelnik sektora ČE. Koliko se sjeća, unaprijed se znalo da će ME biti dislociran i to se prikazalo kao usluga ME da ne mora putovati u [adresa], iako to po njemu nije bilo normalno, jer je smatrao da treba raditi u Puli gdje je i raspoređen. Svjedok je opisao situaciju kada je jedne prigode bio s kolegom RE u nadzoru u [adresa] kada su posjetili kolegu ME. Tada su vidjeli da je on smješten u prostorije koje nisu imale veze s policijskom postajom, između nekih kancelarija koje je koristila carina, a iznenadio se i saznavši da ME nema karticu za printanje, pojašnjavajući da je riječ je o osobnoj kartici koju ima svaki službenik kako bi mogao pristupiti printanju, informacijskom sustavu i obavljati radne zadatke. Nije mu jasno zašto su kolegu ME tretirali na takav način, postojao je nekakav animozitet, ali on ne zna od kud je to poteklo. Koliko se sjeća, ME nije sudjelovao u nekoj akciji koju je njegova grupa provodila, prvenstveno iz razloga što je bi dislociran.

13. Iz iskaza svjedoka RE proizlazi da on s tužiteljem nije imao direktnih kontakata, osim jednom prigodom kada ga je on nazvao, jer je svjedok mijenjao voditelja službe SE. Naime, služba čiji je voditelj SE sastojala se od dva odjela i jedne grupe, to su Odjel za droge, Odjel terorizma i ekstremnog nasilja (čiji je on bio voditelj) te Grupa za obradu organiziranog kriminaliteta čiji je voditelj bio VE, i u tu grupu je privremeno raspoređen na rad kolega ME kao zamjena za privremeno odsutnog policijskog službenika. On je s kolegom ME razgovarao jednom prilikom i to 30. kolovoza 2021. telefonskim putem kada je mijenjao voditelja službe NE. Svi detalji o tome poznati su mu jer je o tome sastavio službenu bilješku koju je pročitao za potrebe ovog postupka i usporedio s datumom u njegovom rokovniku. Kolega ME ga je kontaktirao vezano za uređenje prostorije na napuštenom graničnom prijelazu Plovanija kao i vezano za službeno vozilo kojeg je trebao dobiti kako bi uopće došao do Plovanije. On je o tome sastavio službenu bilješku, a kasnije je istog dana o tom razgovoru usmeno izvijestio načelnika sektora ČE. Ono što je njemu poznato je to da je ME dobio rješenje o rasporedu na radno mjesto kao zamjena za privremeno odsutnog djelatnika, međutim takvog djelatnika nije bilo. Poznato mu je da su mu nastavno produžili rješenje o rasporedu za narednih šest mjeseci za dovršetak poslova koje je započeo, iako takvih poslova nije bilo. Kako je svjedok više godina vršio kontrole po policijskom postajama, poznato mu je da nije bilo većih prijava na Rajkovićev rad. Također, ispričao je situaciju kada su on i kolega VE bili u nadzoru u [adresa] i tom prilikom su posjetili ME da bi vidjeli gdje radi. Ono što su zatekli bilo mu je nevjerojatno jer kancelarija u kojoj je ME radio nije bila uvjetna za rad i jako se iznenadio saznavši da on nema karticu za printanje jer nikada nije izvršena primopredaja s mjesta načelnika na mjesto policijskog službenika. Sjeća se da klima uređaj nije radio, da se vrata wc-a nisu mogla zatvoriti, da je tužitelj sam postavio bravu na vratima kancelarije, da se ladice nisu zaključavale, a u nekim okolnim prostorijama su povremeno prespavali službenici pomorske policije koji su se izmjenjivali, njemu je sve to izgledalo kao da su na željezničkom kolodvoru.

14. Iz iskaza svjedokinje ĐE sud nije utvrdio činjenice relevantne za ovaj postupak. Naime, iako je imenovana svjedokinja u razdoblju od srpnja 2021. do svibnja 2022. bila zaposlena kao tajnica načelnika krim policije ČE te iako joj je poznato da je tužitelj bio raspoređen na rad u Službu organiziranog kriminaliteta, navela je da nema saznanja o njegovom radu niti je bila upoznata sa sadržajem razgovora između tužitelja i njegovih nadređenih.

15. Svjedok PE u svom je iskazu naveo da je u svibnju 2022. bio načelnik Policijske postaje Poreč. Tada je donijeta nova sistematizacija radnih mjesta te je saznao da će se slobodna radna mjesta s visokom stručnom spremom popuniti s dva službenika od kojih je jedan ME, kojeg je znao od ranije. Dakle, u odnosu na ME dobio je rješenje da je on raspoređen na poslove policijskog službenika za obradu kriminaliteta u Policijsku postaju Poreč i sjeća se da on nije odmah počeo s radom jer je bio na bolovanju, već je došao nakon nekog vremena. Tužitelju je neposredno nadređeni bio JE. Opis poslova koje je tužitelj trebao obavljati na svom radnom mjestu propisan je Pravilnikom, uz napomenu da je pomoćnik načelnika za krim policiju JE određivao konkretne poslove policijskim službenicima svakog radnog dana. Ne zna koje je točno poslove dobivao tužitelj, on mu nije dao ni jedan radni zadatak. Radno mjesto tužitelja bilo je u zgradi Policijske postaje Poreč, tužitelj je bio smješten u jednom od šest ureda, zajedno s nekim drugim službenicima. Na upit je li se tužitelj ikada bunio za uvjete radnog mjesta odgovorio je da je vidio jednu njegovu predstavku ili pritužbu u kojoj je naveo da ima lošu stolicu i loš kompjuter, međutim oni tu nisu mogli ništa, oprema je bila takva kakva je. Na upit je li rješenje o tužiteljevom rasporedu na radno mjesto u Poreču bili poništeno, odgovorio je potvrdno, o tome ga je obavijestio tužitelj. Vezano za poništaj tog rješenja, on je kontaktirao načelnika sektora pravnih poslova FE koji mu je rekao da je pravno sve u redu i da tužitelj može nastaviti raditi na poslovima kao i do sada. On je putem maila zaprimio novo rješenje, a nije mu poznato da bi i ono bilo ukinuto. Tužitelj je uredno obavljao svoje radne zadatke. On je u više navrata bio u kancelariji u kojoj je bio smješten tužitelj, a misli da je na njegovom radnom mjestu prije sjedila kolegica MET. Tužitelj mu se nikada nije požalio na radne uvjete. Nije mu poznato koliko rješenja je donijeto u odnosu na raspored tužitelja na radno mjesto u Poreču.

16. Svjedok JE naveo je da je zaposlen kao pomoćnik načelnika za kriminalističku policiju u Policijskoj postaji Poreč i kao takav je bio neposredno nadređen tužitelju te mu je davao radne zadatke. Inače je tužitelja poznavao od ranije, jer su pet godina dijelili ured u Policijskoj postaji Poreč i zajedno surađivali. Policijska postaja Poreč je mješovita policijska postaja na najnižoj razini, što znači da se bavi svim vrstama kriminaliteta, samo je jedan službenik specijaliziran za maloljetnu delikvenciju, dok svi ostali službenici rade sve, neovisno o godinama staža i radnom iskustvu. Vezano za to, on je određivao dnevne radne zadatke, a njegov način rada je takav da policijskim službenicima, posebno onim iskusnijim, djelomično prepušta slobodu u odabiru posla uvažavajući njihove afinitete. Tužitelj nije bio među tim službenicima iako je riječ o sposobnom i iskusnom službeniku, jer nije pružao inicijativu, rekavši da se tu neće previše zadržati jer je njegovo rješenje o rasporedu na radno mjesto nezakonito i da će odrađivati samo ono što mora. Svjedoku je poznato da je njegovo rješenje zaista bilo poništeno, ali na kolegiju načelnika mu je rečeno da on obavlja poslove u skladu s prethodnim važećim rješenjem, i da je to upravo rješenje kojim je raspoređen na rad u Poreč. On je tužitelju dodjeljivao predmete u rad putem tzv. Egop sustava i on je rješavao sve što mu se dalo u rad. Moguće da mu je tužitelj spomenuo da u jednom razdoblju nije imao karticu za printanje, međutim uputio ga je da može printati i putem svoje šifre pa tu nije bilo nikakvih problema. Poznato mu je u koju kancelariju je tužitelj smješten po dolasku u Poreč te da je bio smješten zajedno s kolegama V i R, uz napomenu da je Policijska postaja Poreč u derutnom stanju te da službenici zaista nemaju adekvatne uvjete za rad. Tužitelj je po dolasku u Poreč rekao da je on tu privremeno i da ne želi da mu se dodjeljuju radne zadaće i on mu zaista jedno vrijeme nije dodjeljivao radne zadatke. Nastavno je zaključio da kao rukovoditelj ne može dozvoliti da tužitelj ne dobiva radne zadatke pa mu ih je počeo dodjeljivati i to, na zahtjev tužitelja, putem radnog naloga jer je njegovo rješenje o rasporedu na radno mjesto bilo poništeno. On je bio jedini službenik koji je dobivao pismene radne naloge, ali to je bilo na njegovo inzistiranje. Kad je tužitelj tražio slobodne dane, on bi u 99% slučajeva to odobravao, pazeći da služba ne trpi. Odobrio mu je sve do posljednje situacije kada je tužitelj zahtijevao dva tjedna godišnjeg u srpnju ili kolovozu, što mu nije odobreno zbog potreba službe. On je pritom negodovao, a kasnije je saznao da je on u sustavu zatražio godišnji odmor, međutim ne od njega kao neposredno nadređenog rukovoditelja, već od načelnika uprave TE, što nije bilo uobičajeno, jer je bilo pravilo da se godišnji odmor zahtijeva od neposredno nadređenog, a ME je zaobišao i njega i kolegu PE. U vezi toga je ME pozvao na razgovor, a on mu je odgovorio da on njemu nije neposredno nadređeni te je izašao iz službe, a kasnije je javio šefu smjene da ima zdravstvene tegobe. Prema tužitelju nije postupao različito od ostalih službenika, čak je u odnosu na njega imao razumijevanja jer mu je pričao da ima bolesnog brata, a kako svjedok ima bolesno dijete, zna što znači ići po bolnicama. Nije mu poznato koliko je rješenja o rasporedu ME u Policijsku postaju Poreč donijeto, kao ni da li neko od tih rješenja nije poništeno. Ta rješenja su sigurno došla njemu na stol jer se moraju urudžbirati, ali on ne zna o kojem broju se radilo. U odnosu na iskaz tužitelja da je među kolegama postojala viber grupa u kojoj su bili svi djelatnici krim policije osim njega, svjedok je odgovorio da je riječ o privatnim grupama. U odnosu na dio iskaza tužitelja da je u srpnju 2023. radio svaku subotu ili nedjelju, svjedok je odgovorio da je moguće da je to točno, međutim da nije točno da je tužitelju rekao da će i u kolovozu raditi svaku subotu i nedjelju, jer to nije mogao predvidjeti, a raspored radnog vremena određivao se za dva tjedna unaprijed. Jedino u odnosu na tužitelja određivao je raspored za mjesec dana unaprijed jer je on to zahtijevao, pri čemu je pazio da pet dana radi i da je dva dana slobodan. Nije mu poznato da bi u odnosu na još nekog službenika bilo poništeno rješenje o rasporedu na radno mjesto, tužitelj je po tome bio jedinstven. Svjedok nije primijetio da bi tužitelj bio ignoriran ili šikaniran od strane ostalih kolega.

17. Na temelju provedenog dokaznog postupka sud je utvrdio da u razdoblju obuhvaćenom tužbom, dakle od 23 srpnja 2021. pa do umirovljenja tuženika (1. siječnja 2024.) u odnosu na tužitelja nije donijeto ni jedno rješenje o privremenom premještaju ili rasporedu na radno mjesto, a koje ne bi bilo poništeno od strane Odbora za državnu službu.

17.1. Tužitelj je najprije s radnog mjesta načelnika policijske postaje, rješenjima Ministarstva unutarnjih poslova od 22. srpnja 2021. (list 44 spisa) i 20. prosinca 2021. (list 52-54 spisa) privremeno premješten u Policijsku upravu istarsku na radno mjesto policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta, a povodom njegovih žalbi su oba rješenja poništena od strane Odbora za državnu službu, uz obrazloženje, u bitnom, da iz osporenih rješenje nije moguće utvrditi razloge premještaja tužitelja s rukovodećeg na nerukovodeće radno mjesto.

17.2. Iako je u spomenutim poništenim rješenjima privremeni premještaj tužitelja opravdan "potrebama službe", "dugogodišnjem radnom iskustvu tužitelja na poslovima kriminalističke policije, njegovim specifičnim stručnim znanjima i vještinama" te "povećanjem opsega posla", utvrđeno je da je tužitelj u razdoblju privremenog premještaja (od 14. rujna 2021. kada se vratio s bolovanja pa do 1. svibnja 2022.), samo dolazio na posao, ali nije dobivao nikakve radne zadatke. Tužitelj je najprije dislociran na način da je iz [adresa] premješten u [adresa] u prostor u blizini graničnog prijelaza, a iako je tuženica taj premještaj pokušala prikazati kao ustupak učinjen tužitelju, sud je prihvatio kao logičan navod tuženika da je on pristao otići u [adresa], smatrajući da će raditi u policijskoj postaji, a ne u spomenutom dislociranom prostoru. Na temelju provedenih dokaza utvrđeno je da je navedeni prostor bio u potpunosti neuvjetan za rad, da u istom nije bilo grijanja, čak ni brave na vratima, koju je tužitelj sam popravio o svom trošku. Tužitelj za vrijeme privremenog premještaja nije imao ni službenu karticu kao osnovni alat za printanje i ulazak u sustav, a s obzirom na to da u uredu nije imao grijanje, tijekom radnog vremena se vozio u službenom vozilu (kratko vrijeme dok je imao službeno vozilo na raspolaganju) kako bi se zagrijao. U spomenutom razdoblju privremenog premještaja tužitelj od nadređenih nije dobivao nikakve radne zadatke ni naloge. Točnije, u opisanom periodu od gotovo osam mjeseci, tužitelj je dobio samo jedan radni zadatak, i to provjeru registarske tablice, što je rutinska provjera u sustavu bez izlaska na teren. Ostali radni zadaci nisu mu dodijeljeni, iako je njegov premještaj navodno bio motiviran "potrebama službe" i "povećanjem opsega posla", a u to vrijeme su se u odjelu, po iskazu tužitelja (koji tuženica nije osporila), provodile ozbiljne akcije. Nakon isteka roka od 6 mjeseci (koliko je mogao trajati privremeni premještaj), unatoč tome što su oba spomenuta rješenja o privremenom premještaju poništena, tužitelju je od strane Ministarstva unutarnjih poslova izdano više naloga za obavljanje poslova radnog mjesta policijskog službenika za obradu organiziranog kriminaliteta (nalozi od 18. siječnja 2022., 16. veljače 2022., 22. ožujka 2022. i 26. travnja 2022. – listovi 31-39 spisa) radi "kontinuiteta u provođenju kriminalističkih istraživanja koje je započeo", iako takvih poslova po utvrđenju suda nije bilo, jer tužitelju nikakvi poslovi tijekom privremenog premještaja nisu dodijeljeni, dakle nikakva kriminalistička istraživanja nije započeo.

17.3. Sve opisano, osim iskazom tužitelja, potvrđeno je i iskazima svjedoka VE (voditelja grupe za obradu organiziranog kriminaliteta u Policijskoj upravi istarskoj) i RE (voditelja odjela za terorizam i ekstremno nasilje u Službi organiziranog kriminaliteta Policijske uprave Istarske), koji su tužitelja prilikom nadzora posjetili u [adresa], iznenadivši se uvjetima rada tužitelja i neuvjetnim prostorom u kojem su ga zatekli. Svjedok VE, koji je ostalim djelatnicima u službi organiziranog kriminaliteta dodjeljivao radne zadatke, potvrdio je da, od svih djelatnika u odjelu, jedino tužitelju nije dao ni jedan zadatak, jer mu je od strane voditelja službe SE i načelnika sektora ČE rečeno da to nije njegova briga i da će mu radne zadatke davati SE. On je bio zadužen samo za raspored radnog vremena, što je doslovce značilo da je tužitelja obavještavao da mu je radno vrijeme od 7,00 do 15,00 sati te o eventualnim promjenama kad bi se javila potreba. Iz iskaza imenovanih svjedoka proizlazi i da je u odnosu na tužitelja postojao nekakav animozitet iz njima nepoznatog razloga te da nije bilo nekih posebnih prijava na tužiteljev rad. Sud je iskaze imenovanih svjedoka ocijenio istinitim, jer su iskazivali uvjerljivo i sukladno ostalim dokazima u spisu, pri čemu nisu ostavili dojam da su na bilo koji način zainteresirani za ishod postupka, niti to proizlazi iz njihovih pozicija.

18. Kao što je naprijed navedeno, tužitelju u spornom razdoblju privremenog premještaja u Policijsku upravu istarsku (od 23. srpnja 2021. do 1. svibnja 2022.), nije osiguran adekvatan prostor za rad u kojem bi boravio za vrijeme radnog vremena te mu nisu dodjeljivani nikakvi radni zadaci, a privremeni premještaj na niže nerukovodeće radno mjesto očito nije bio zakonit jer su oba rješenja o privremenom premještaju poništena kao neobrazložena. Tuženica ni u tijeku postupka nije obrazložila niti sudu podastrijela činjenice i dokaze kojima bi opravdala potrebu za privremenim premještajem tužitelja, a nije ni osporila da tužitelju u spornom razdoblju nisu dodijeljivani radni zadaci, već se njeni navodi o spomenutom razdoblju svode na puko citiranje zakonskih i podzakonskih akata, bez iznošenja konkretnih činjenica iz kojih bi proizlazila opravdanost opisanog postupanja u odnosu na tužitelja. Zbog opisanog postupanja poslodavca tužitelj se osjećao poniženim, nepoželjnim i kao da smeta, a što se uvelike odrazilo na njegovo zdravlje.

18.1. Postupanjem poslodavca, koji je tužitelja premjestio na niže (nerukovodeće) radno mjesto, smjestio ga u dislocirani ured neuvjetan za rad i bez grijanja, a pritom mu nije dodijelio nikakve radne zadatke, iako je premještaj opravdavao potrebama službe, po stavu ovoga suda teško su povrijeđeni čast i ugled tužitelja. Takvim postupanjem je tužitelj kao radnik stavljen je u položaj profesionalne degradacije i izolacije, čime je stvoren dojam da nije potreban, sposoban ili vrijedan sudjelovanja u poslovnim procesima. Osim što su mu onemogućeni uvjeti za normalno obavljanje posla, tužitelj se osjećao poniženo i obespravljeno, a što je utjecalo na njegovo zdravlje i profesionalni integritet. Nezakonit premještaj u neadekvatan prostor bez dodjeljivanja radnih zadataka, po stavu ovog suda, predstavlja oblik zlostavljanja na radu, koje dovodi do narušavanja radnikove reputacije, gubitka radne motivacije i narušenja zdravlja. Ovakvo postupanje poslodavca, ne samo da je nehumano i neopravdano, već predstavlja nezakonitu povredu radnikovih prava, zbog čega tužitelj ima pravo i opravdano traži naknadu štete.

19. U odnosu na razdoblje kada je tužitelj raspoređen na rad u policijsku postaju Poreč, o kojem je tužitelj također iscrpno iskazivao, sud smatra potrebnim ukazati da je tužitelj rješenjima Ministarstva unutarnjih poslova od 30. travnja 2022. (list 111 spisa), 30. studenog 2022. (list 124-129 spisa), 6. travnja 2023. (list 186-190 spisa) i 5. rujna 2023. (list 225-230 spisa) raspoređen s danom 1. svibnjem 2022. u Policijsku postaju Poreč na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta. Na temelju rezultata dokaznog postupka je utvrđeno, a koja činjenica među strankama nije ni sporna, da je tužitelj do travnja 2022. (iako privremeno raspoređen na rad u Policijsku upravu istarsku) bio raspoređen na radno mjesto načelnika Policijske postaje Umag. Kako na internom natječaju nije ponovno izabran za načelnika te uslijed ukidanja dotadašnje Policijske postaje Umag i osnivanja nove ustrojstvene jedinice Policijske postaje Umag s ispostavom Buje-Buie tužitelja je valjalo rasporediti na drugo odgovarajuće rado mjesto. Tako je on gore spomenutim rješenjima raspoređen na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta, a za koje radno mjesto je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobno (tužitelj je po osobnom zvanju samostalni policijski inspektor, a radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta je tri razine niže od njegovog osobnog zvanja).

19.1. Tuženica je raspored tužitelja na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta u navedenim rješenjima temeljila na čl. 64. st. 2. Zakona o policiji ("Narodne novine" broj 34/11, 130/12, 89/14, 151/14, 33/15, 121/16 i 66/19), kojim je propisano da se policijski službenik, za kojeg nema odgovarajućeg radnog mjesta na koje se može rasporediti, može u slučaju iz čl. 63. st. 1. točke 2., 3., 4. i 5. tog Zakona rasporediti na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog osobnog. Slučajevi iz čl. čl. 63. st. 1. točke 2., 3., 4. i 5. Zakona o policiji, u kojima se policijski službenik može rasporediti na niže policijsko zvanje jesu (2.) ako se ukine ustrojstvena jedinica ili radno mjesto na koje je raspoređen, (3.) ako se smanji broj izvršitelja radnog mjesta na koje je raspoređen, (4.) istekom razdoblja na koje su imenovane osobe iz čl. 58. st. 1. (glavi ravnatelj) i čl. 60. st. 1. (zamjenik glavnog ravnatelja i načelnik policijske uprave) Zakona o policiji te (5.) u slučaju razrješenja osoba iz čl. 58. st. 1. i čl. 60. st. 1., zbog razloga iz čl. 59. st. 3. i čl. 61. st. 2. Zakona o policiji.

19.2. Rješenjima Odbora za državnu službu su sva rješenja tuženice o rasporedu tužitelja na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta poništena s obrazloženjem, u bitnom, da iz pobijanog rješenja o rasporedu nije moguće utvrditi konkretne razloge rasporeda tužitelja na navedeno radno mjesto, da nije moguće utvrditi na koji način su se ispunile pretpostavke za raspored na pobijano radno mjesto navedene u čl. 63. st. 1. točki 2., 3., 4. i 5. Zakona o policiji, kao ni činjenice i okolnosti iz čl. 64. st. 2. Zakona o policiji (rješenje Odbora za državnu službu od 6. srpnja 2022. - list 69 spisa). Zatim, Odbor za državnu službu je ukazao da činjenica da tužitelj nije izabran na internom natječaju za radno mjesto načelnika, ne predstavlja dostatni razlog za njegov raspored na radno mjesto za koje je propisano znatno niže zvanje od njegovog, posebice u okolnostima kada tužitelj ukazuje na druga radna mjesta, za koja je propisano isto ili samo jedno niže zvanje od njegovog, na koja ga se moglo rasporediti, a raspored tužitelja za znatno niže radno mjesto ne opravdava ni okolnost što je tužitelj tijekom rada obavljao poslove iz linije suzbijanja kriminaliteta. Odbor je ujedno ukazao da raspored policijskog službenika na radno mjesto za koje je propisano niže policijsko zvanje od njegovog predstavlja iznimku pa je potrebno nedvojbeno utvrditi da je tužitelj raspoređen na niže radno mjesto zbog nedostatka odgovarajućeg radnog mjesta, a što je u rješenju o rasporedu tužitelja izostalo (rješenja Odbora za državnu službu od 9. prosinca 2022. - list 132-135 spisa te od 26. svibnja 2023. – list 199-202 spisa). U rješenju od 18. listopada 2023. (list 221-224 spisa) navedeno je da iz rješenja o rasporedu tužitelja (od 5. rujna 2023. – list 225 spisa) proizlazi da su u vrijeme rasporeda tužitelja na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta u Policijskoj upravi istarskoj postojala slobodna radna mjesta u osobnom policijskom zvanju tužitelja te neposredno nižem policijskom zvanju, pa da je proturječan navod iz rješenja o rasporedu da nema odgovarajućeg radnom mjesta za tužitelja, kao i da u obrazloženju rješenja o rasporedu nije ni jednom riječju obrazloženo u čemu se sastoji nemogućnost rasporeda tužitelja na radno mjesto za koje je propisano njegovo policijsko zvanje ili neposredno niže policijsko zvanje, odnosno da nije obrazloženo iz kojeg razloga se tužitelja degradira za čak tri zvanja.

19.3. Dakle, tuženica je počevši od 30. travnja 2022. donijela više rješenja kojim je tužitelja rasporedila na radno mjesto koje je čak tri zvanja niže od njegovog zvanja, a da za to nije predočila adekvatno obrazloženje, kako u pobijanim rješenjima o rasporedu, tako ni u tijeku ovog postupka. I u pobijanim rješenjima i u tijeku postupka tuženica raspored tužitelja opravdava potrebama "popune radnih mjesta" i "što učinkovitijeg funkcioniranja službe", spominjući i radno iskustvo, stručno znanje i sposobnosti tužitelja te njegovo radno iskustvo u području suzbijanja kriminaliteta, međutim ni jednom riječju nije obrazložila iz kojeg razloga tužitelju (uzimajući u obzir njegovo iskustvo i stručno znanje) nije ponuđeno radno mjesto za koje je propisano njegovo ili bar neposredno niže policijsko zvanje, a koja radna mjesta su u vrijeme rasporeda (1. svibnja 2022.) nesporno postojala, što proizlazi iz iskaza tužitelja, kao i rješenja Odbora za državnu službu od 18. listopada 2023. (list 221-224 spisa). Ovom sudu nije sporno da je tužitelj, s obzirom na stručno znanje, sposobnosti te radno iskustvo u području suzbijanja kriminaliteta, kvalificiran obavljati posao policijskog službenika za obradu kriminaliteta, međutim, kako to proizlazi i iz rješenja Odbora za državnu službu, raspored na niže radno mjesto trebao bi biti iznimka i to samo u slučaju nedostatka odgovarajućeg radnog mjesta, a kako tuženica nije ponudila razloge zbog kojih je tužitelja rasporedom degradirala za čak tri zvanja, stav je ovog suda da takvo postupanje nije valjano ni zakonito. Na temelju svega navedenog ovaj sud zaključuje da je tuženica nezakonito tužitelja rasporedila na radno mjesto znatno nižeg zvanja od njegovog, ne jednom nego četiri puta, ne prihvaćajući, kroz razdoblje od gotovo dvije godine, uputu Odbora za državnu službu ni zamolbe tužitelja da ga se rasporedi na odgovarajuće radno mjesto. Nije sporno da tužitelj nije mogao ostati na radnom mjestu načelnika Policijske postaje Umag, jer je ta ustrojstvena jedinica ukinuta i jer nije ponovno izabran na internom natječaju za načelnika, međutim, tuženica nije opravdala njegov raspored na radno mjesto znatno nižeg osobnog zvanja od njegovog. Sudu nije poznat razlog ovakvog postupanja prema tužitelju, niti je razlog utvrđen u tijeku postupka, ali to po stavu suda, nije ni odlučno za odluku o tužbenom zahtjevu.

19.4. Tužitelj se sukladno rješenju o rasporedu na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta javio u Policijsku postaju Poreč i obavljao posao policijskog službenika sve do njegovog umirovljenja 1. siječnja 2024., iako u razdoblju od svibnja 2022. pa do njegovog umirovljenja nije doneseno ni jedno rješenje o rasporedu na spomenuto radno mjesto koje ne bi bilo poništeno. Svjedok JE, koji je tužitelju u Policijskoj postaji Poreč bio neposredno nadređen, u svom je iskazu naveo da mu nisu poznati slučajevi da bi rješenja o rasporedu nekih drugih službenika bila poništena i da je tužitelj po tome bio jedinstven, iz kojeg razloga (nepostojanja rješenja o rasporedu) su mu i poslovi određivani putem pisanih naloga, i to na zahtjev tužitelja, odnosno zbog njegove bojazni da će zbog nepostojanja odgovarajućeg rješenja o rasporedu dobiti otkaz. Sud je u cijelosti prihvatio iskaz tužitelja u dijelu u kojem je naveo da je, s obzirom na sve na sve navedeno, bio pod stresom, da se osjećao poniženim i omalovaženim, da je patio od nesanice te se bojao za svoju egzistenciju, a zbog čega je i potražio pomoć liječnika opće medicine i psihijatra te mu je propisan lijek Helex (o čemu postoji i medicinska dokumentacija sadržana na listovima 7-10 spisa i priloženom zdravstvenom kartonu tužitelja).

19.5. Tužitelj je u odnosu na navedeno razdoblje iskazivao i o lošim uvjetima rada u Policijskoj postaji Poreč, dodjeljivanju "najnižih" radnih zadataka te šikaniranju od strane radnih kolega koji ga nisu uključili u viber grupe i sl., međutim sud na temelju provedenog dokaznog postupka nije utvrdio da bi tužitelja njegovi nadređeni stavljali u nepovoljniji položaj od ostalih službenika u Policijskoj postaji Poreč. Glede uvjeta rada, iz iskaza svjedoka JE i PE, koje je sud u tom dijelu ocijenio istinitim, proizlazi da tužitelj zaista nije imao adekvatan ured ni kompjuter, međutim, navedeno nije posljedica namjernog postupanja prema njemu, već okolnosti da je u Policijskoj postaji Poreč jednostavno bila derutna oprema, ne samo tužiteljeva nego i ostalih ranih kolega. Osim toga, tužitelj nije bio sam u uredu, već s još dvojicom kolega, sjedio je na mjestu na kojem su ranije sjedili drugi kolege, a obavljao je radne zadatke u skladu s opisom radnog mjesta na koje je, doduše nezakonito, raspoređen. Tužitelj je očito, za vrijeme rasporeda u Policijsku postaju Poreč bio nezadovoljan i izrevoltiran učestalim i opetovanim raspoređivanjem na za njega očito neadekvatno radno mjesto, što je životno razumljivo, međutim sud nije našao da bi njegovi nadređeni PE i JE njega stavljali u nepovoljniji položaj i na taj način nad njim vršili mobing, tim više što oni nisu imali utjecaj na raspored tužitelja u Policijsku postaju Poreč, već im je samo dostavljeno rješenje o rasporedu. Tužitelj zbog cijele situacije u kojoj se našao s njima očito nije bio u dobrim odnosima te je opravdano smatrao da ne bi trebao biti raspoređen na radno mjesto policijskog službenika, što je zasigurno utjecalo na njegov subjektivni osjećaj i radnu atmosferu, ali nije dokazao da bi od strane radnih kolega ili nadređenih bio šikaniran ili na drugi način uznemiravan.

19.6. Međutim, mobing nad tuženikom jeste i u tom razdoblju (tijekom rasporeda u Policijsku postaju Poreč na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta) bio itekako prisutan, a ogledao se u činjenici da je Ministarstvo unutarnjih poslova kao tužiteljev poslodavac u razdoblju od 6. srpnja 2022. pa do tužiteljeva umirovljenja, uporno i opetovano donosilo rješenja kojima se tužitelja degradira rasporedom na neodgovarajuće radno mjesto, a za takvo ponašanje nije dan ni jedan opravdani razlog.

20. Postupanjem poslodavca, koji je u razdoblju od nešto manje od dvije godine čak četiri puta donio rješenja kojima je tužitelj raspoređen na radno mjesto tri zvanja niže od njegovog, teško su povrijeđeni tužiteljev ugled, čast i profesionalni integritet. Unatoč tome što su sva rješenja bila poništena od strane nadležnog Odbora za državnu službu uz jasno obrazloženje da nisu navedeni razlozi zbog kojih tužitelj nije raspoređen na druga odgovarajuća upražnjena radna mjesta, poslodavac je uporno i sustavno ponavljao ista rješenja, ignorirajući odluke nadležnih tijela. Ovakvim postupanjem tužitelj je stavljen u degradirajući položaj, čime je doveden u situaciju da, unatoč svom obrazovanju, zvanju i bogatom radnom iskustvu, bude prisiljen raditi ispod svoje stručne razine, što je kod njega izazvalo osjećaj poniženja, frustracije i bespomoćnosti. Posljedica takvog sustavnog i očitog zanemarivanja njegovih profesionalnih kvalifikacija bila je ozbiljno narušavanje njegovog dostojanstva i motivacije za daljnji rad, što ga je u konačnici navelo da prijevremeno ode u mirovinu, iako to nije bilo dio njegovih planova. Postupanje poslodavca jasno ukazuje na namjeru degradacije i marginalizacije tužitelja, čime su mu nanesene ne samo duševne boli, već i dugoročne profesionalne i egzistencijalne posljedice, zbog čega ima pravo tražiti naknadu štete.

21. Obzirom na sve navedeno, ocjena je ovog suda da je zbog opisanih postupanja poslodavca, tužitelju povrijeđeno pravo osobnosti zbog čega trpi štetu, a koja se u smislu odredbe čl. 19. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" broj 35/05, 41/08, 125/11, 78/15, 29/18, 126/21, 114/22, 156/22, 145/23 i 155/23, dalje u tekstu: ZOO/05) ogleda u povrijeđenom dostojanstvu, ugledu i časti, sve kako je detaljno obrazloženo u točkama 18. i 18.1. ove presude (vezano za razdoblje privremenog premještaja u Policijsku upravu istarsku od 23. srpnja 2021. do 30. travnja 2022.) te 19.3., 19.4., 19.6. i 20. (vezano za razdoblje rasporeda tužitelja u Policijsku postaju Poreč na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta u razdoblju od 1. svibnja 2022. do 1. siječnja 2024.).

22. Vezano za pravnu osnovu tužbe, valja reći da mobing nije kategorija koja je definirana Zakonom o radu ili nekim drugom zakonom, no u literaturi (i prema sudskoj praksi) se on često definira kao oblik ponašanja na radnom mjestu kojim jedna osoba ili skupina sustavno psihički (moralno) zlostavlja i ponižava drugu osobu ili više njih, s ciljem ugrožavanja njezina ugleda, časti, ljudskog dostojanstva i integriteta, koje često dovodi do uklanjanja s radnog mjesta. Takve se aktivnosti smatraju mobingom ako su učestale.

22.1. Ako mobing, kao u ovom slučaju, nije u uzročnoj vezi s nekim od zabranjenih temelja uznemiravanja ili diskriminacije propisanih Zakonom o suzbijanju diskriminacije (po osnovi rase ili etničke pripadnosti ili boje kože, spola, jezika, vjere, političkog ili drugog uvjerenja, nacionalnog ili socijalnog podrijetla, imovnog stanja, članstva u sindikatu, obrazovanja, društvenog položaja, bračnog ili obiteljskog statusa, dobi, zdravstvenog stanja, invaliditeta, genetskog naslijeđa, rodnog identiteta, izražavanja ili spolne orijentacije), kod traženja sudske zaštite treba imati u vidu odredbe osnovnog zakona radnog zakonodavstva, odnosno Zakona o radu uz supsidijarnu primjenu Zakona o obveznom odnosima.

22.2. S obzirom na navedeno, te osnovu tužbenog zahtjeva (naknada štete zbog mobinga prilikom privremenog premještaja i rasporeda tužitelja na drugo radno mjesto) u ovom slučaju se radi o odštetnoj odgovornosti poslodavca po općim propisima obveznog prava.

22.3. Prema odredbi iz čl. 7. st. 2. i 3. Zakona o radu ("Narodne novine" broj 93/14, 127/17, 98/19, 151/22 i 64/23, dalje u tekstu: ZR/14) jedno od temeljnih prava radnika iz radnog odnosa je pravo da prilikom pobližeg određivanja mjesta i načina obavljanja rada od strane poslodavca budu poštivana njegova prava i dostojanstvo te da mu se osiguraju uvjeti za rad na siguran način i na način koji ne ugrožava zdravlje radnika, u skladu s posebnim zakonom i drugim propisima. Odredbom čl. 111. ZR/14 propisano je ako radnik pretrpi štetu na radu ili u vezi s radom, poslodavac je dužan radniku naknaditi štetu po općim propisima obveznog prava, a pravo na naknadu štete odnosi se i na štetu koju je poslodavac uzrokovao radniku povredom njegovih prava iz radnog odnosa.

22.4. Kada radnik doživljava mobing na radnom mjestu, tada su povrijeđena njegova prava i dostojanstvo, pa može tražiti sudsku zaštitu na temelju odredbi Zakona o obveznim odnosima. Konkretno, to znači da radnik koji je izložen mobingu može ostvarivati sudsku zaštitu temeljem onih odredbi ZOO/05 kojima su propisana pravila o odgovornosti za štetu. Za nastanak obveznog odnosa po osnovi odgovornosti za štetu u smislu odredbe čl. 1045. st. 1. ZOO/05 potrebno je kumulativno ispunjenje svi pretpostavki odgovornosti za štetu – da je osoba odgovorna za štetu počinila protupravnu radnju zbog koje je nastala šteta osobi koja traži popravak štete i da postoji uzročna veza između te štetne radnje i štete kao posljedice.

23. Polazeći od činjenice da je sud utvrdio da je poslodavac tužitelja u razdoblju od 23. srpnja 2021. pa do umirovljenja tužitelja vršio mobing nad tužiteljem na način da mu u spornom razdoblju privremenog premještaja u Policijsku upravu istarsku (od 23. srpnja 2021. do 1. svibnja 2022.) nije osigurao adekvatan prostor za rad niti dodjeljivao ikakve radne zadatke, iako je premještaj opravdavao potrebama službe i povećanjem opsega posla, dok je u razdoblju od 1. svibnja 2022. pa do umirovljenja tužitelja donio više rješenja kojim ga je nezakonito rasporedio u Policijsku postaju Poreč na radno mjesto policijskog službenika za obradu kriminaliteta koje je čak tri zvanja niže od njegovog i na taj ga način degradirao, iako su postojala i druga odgovarajuća radna mjesta na koja ga je mogao (i trebao) rasporediti, te s obzirom da je utvrđeno da je tužitelj uslijed navedenog postupanja trpio duševne boli koji se ogledaju u povredi časti, ugleda i dostojanstva, što je kod njega izazvalo osjećaj poniženja, frustracije i bespomoćnosti te je bio pod stresom i patio od nesanice, zbog čega je potražio je pomoć obiteljskog liječnika i psihijatra, a u konačnici je podnio zahtjev za mirovinu iako to nije planirao, već je shvatio da u sustavu za njega više nema mjesta i nepravda ga je ubijala, sud smatra da se u opisanim radnjama ogledaju sve pretpostavke odgovornosti za štetu.

23.1. S obzirom na sve navedeno, sud je utvrdio da je kod tužitelja došlo do povrede prava osobnosti te da težina povrede i okolnosti slučaja opravdavaju dosudu pravične novčane naknade, sukladno odredbi čl. 19. i čl. 1100. st. 1. ZOO/05.

23.2. Naime, odredbom čl. 19. st. 1. ZOO/05 propisno je da svaka fizička i pravna osoba ima pravo na zaštitu svojih prava osobnosti pod pretpostavkama utvrđenim zakonom, s time da su u st. 2. iste zakonske odredbe pobrojena neka od prava osobnosti koje se štite, između ostalog i pravo na čast, ugled, dostojanstvo, duševno zdravlje, štiti se osobnost svakog čovjeka, ukupnost njegovog psiho - socijalnog stanja, njegov personalitet, njegovo pravo da od svakog drugog subjekta traži ostvarivanje poštivanja vlastite osobnosti. U konkretnom slučaju, povredom izazvan osjećaj poniženja, frustracije, bespomoćnosti, nezadovoljstva i omalovažavanja kod tužitelja predstavlja poremećaj duševnog mira te zadiranje u zaštićenu sferu prava osobnosti na duševno zdravlje. Svrha je popravljanja neimovinske štete u nastojanju da se dosuđenim novčanim iznosom postigne što je više moguće pravična i približna djelomična satisfakcija u vidu uklanjanja nastalih štetnih posljedica u unutarnjoj sferi oštećenikove osobnosti,.

23.3. Pri odlučivanju o visini pravične novčane naknade sud je vodio računa o jačini i trajanju povredom izazvanih duševnih boli, cilju kojemu služi ta naknada, ali i o tome da se njome ne pogoduje težnjama koje nisu spojive sa njezinom naravi i društvenom svrhom (čl. 1100. st. 2. ZOO/05).

23.4. U konkretnom slučaju, sud je uzeo u obzir da je mobing nad tužiteljem trajao više od dvije godine i vjerojatno bi se nastavio da tužitelj nije odlučio sam prekinuti postupanje poslodavca odlaskom u mirovinu. Tuženica je sustavno i neprekinuto nad tužiteljem iz nepoznatog i neopravdanog razloga vršila mobing, najprije na način da je tužitelja privremenim premještajem odvojila iz njegove radne okoline te ga ignorirala ne dodijelivši mu radne zadatke, a potom ga profesionalno degradirala rasporedivši ga, bez opravdanog razloga, na radno mjesto znatno nižeg osobnog zvanja od njegovog. Svi navedeni postupci bili su sustavni, učestali i dugotrajni, nastavili su se i nakon podnošenja tužbe, pa se nameće zaključak da su poduzeti s ciljem da tužitelj zaista napusti radno mjesto, što se u konačnici, njegovim odlaskom u mirovinu, i ostvarilo. Nije na odmet spomenuti da je tuženica već pravomoćno osuđena na naknadu štete zbog mobinga na tužiteljem u ranijem razdoblju. Slijedom svega navedenog, prema stavu ovoga suda, postupanje tuženice te posljedice koje je takvo postupanje izazvalo kod tuženika opravdava dosudu pravične novčane naknade u zatraženom iznosu od 6.636,14 eura.

23.5. Na dosuđeni iznos pravične novčane naknade tužitelju pripadaju zatezne kamate od dana podnošenja zahtjeva za mirno rješenje spora, odnosno od 6. svibnja 2022., prema čl. 1103. u vezi sa čl. 29. st. 2. ZOO/05.

24. Odluka o parničnom trošku temelji se na odredbi čl. 154. st. 1. u vezi sa čl. 155. ZPP. Tužitelj je s tužbenim zahtjevom uspio u cijelosti pa mu je tuženica dužna naknaditi trošak.

24.1. Tužitelj je u ovoj pravnoj stvari bio zastupan po punomoćniku odvjetniku pa mu pripada iznos od po 100 bodova za sastav tužbe (Tbr. 7.1 Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika -„Narodne novine“, broj: 138/23, dalje: Tarifa), sastav podnesaka od 2. prosinca 2022., 3. siječnja 2023., 20. veljače 2023. i 19. travnja 2023. (Tbr. 8.1. Tarife), iznos po 50 bodova za sastav podnesaka od 29. lipnja 2023. i 27. prosinca 2023. (Tbr. 8.3. Tarife), po 100 bodova za zastupanje na ročištima 14. studenog 2023., 21. svibnja 2024. i 28. svibnja 2024. (Tbr. 9.1. Tarife) te 50 bodova za zastupanje na ročištu 10. veljače 2023. (Tbr. 9.2. Tarife), ukupno 950 bodova, što s obzirom na vrijednost boda od 2,00 eura iznosi 1.900,00 eura, a uvećano za pripadajući PDV u iznosu od 475,00 eura (Tbr. 46. Tarife), iznosi 2.375,00 eura. Tužitelju pripadaju zatezne kamate na trošak postupka od donošenja presude na temelju čl. 151. st. 3. ZPP.

24.2. Tužitelji nije priznat zatraženi trošak sudskih pristojbi jer je tužitelj kao radnik u sporu u vezi s ostvarivanjem prava iz radnog odnosa oslobođen od plaćanja sudskih pristojbi (čl. 11. st. 1. točka 3. Zakona o sudskim pristojbama - "Narodne novine" broj 118/18 i 51/23)

24.2. Tuženica nije uspjela u sporu pa je njen zahtjev za naknadu parničnog troška u cijelosti odbijen kao neosnovan.

U Puli 17. veljače 2025.

Sutkinja

Izabela Barbić

UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:

Protiv ove presude dopuštena je žalba. Žalba se podnosi ovom sudu u roku od petnaest (15) dana od dana ročišta za objavu presude za stranku koja je bila uredno obaviještena o ročištu za objavu, odnosno od dana primitka ovjerenog prijepisa presude za stranku koja nije bila uredno obaviještena o ročištu za objavu.

O žalbi odlučuje nadležni županijski sud.

Dna:

1. Tužitelju po punomoćnicima

2. Tuženici po ODO Pula-Pola