Republika Hrvatska

Županijski sud u Rijeci

Žrtava fašizma 7

51000 Rijeka

Poslovni broj: Gž-1910/2024-3

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Županijski sud u Rijeci, u vijeću sastavljenom od sutkinja Branke Ježek Mjedenjak predsjednice vijeća, Lidije Oštarić Pogarčić članice vijeća i sutkinje izvjestiteljice te Nataše Peršić Brleković članice vijeća, u pravnoj stvari tužitelja BR iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po punomoćnici Sanji Barbarić, odvjetnici u Oroslavju, protiv tuženika Privredna banka Zagreb d.d., Zagreb, Radnička cesta 50, OIB: 02535697732, zastupanog po punomoćnicima iz Odvjetničkog društva Leko i partneri iz Zagreba, radi isplate, odlučujući o žalbi tuženika protiv presude Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P- 97/2023-25 od 21. listopada 2024., u sjednici vijeća održanoj 17. veljače 2025.

p r e s u d i o  j e

Odbija se kao neosnovana žalba tuženika te se potvrđuje presuda Općinskog suda u Zlataru, Stalna služba u Krapini poslovni broj P-97/2023-25 od 21. listopada 2024.

Obrazloženje

1. Prvostupanjskom presudom u točki I. izreke naloženo je tuženiku isplatiti tužitelju iznos od 15.806,04 eur sa zakonskom zateznom kamatom tekućom na pojedine mjesečne iznose od dospjelosti do isplate, točkom II naloženo je tuženiku naknaditi tužitelju parnične troškove u iznosu od 3.390,45 eur uz zakonsku zateznu kamatu od presuđenja do isplate, dok je točkom III izreke zahtjev tuženika za naknadu parničnih troškova odbijen.

2. Protiv te presude žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga propisanih odredbom čl. 353. st. 1. Zakona o parničnom postupku ("Narodne novine" br. 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23., dalje ZPP) predlažući da se pobijana odluka preinači na način da se u cijelosti odbije tužbeni zahtjev, podredno da se presuda ukine i predmet vrati istom sudu na ponovno suđenje.

3. Odgovor na žalbu nije podnesen.

4. Žalba tuženika nije osnovana.

5. Predmet spora je zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenih iznosa s osnova razlike u obračunatim anuitetima uslijed ništetnosti ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli vezane uz valutu CHF prema Ugovoru o kreditu od 8. ožujka 2007.

6. Prvostupanjski sud po provedenom postupku utvrđuje te proizlazi iz sadržaja spisa slijedeće:

- prednik tužitelja sada pok. LR čiji je tužitelj nasljednik je kao korisnik kredita sa tuženikom kao kreditorom sklopio Ugovor o kreditu 8. ožujka 2007.,

- predmetni Ugovor je sklopljen uz valutnu klauzulu vezano uz valutu CHF,

- Ugovorom je tuženik kao kreditor – predniku tužitelja kao korisniku kredita stavio na raspolaganje kredit u kunskoj protuvrijednosti iznosa od 76.000,00

CHF radi adaptacije stambenog objekta,

- u postupku radi zaštite kolektivnih interesa i prava potrošača, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu posl.br. P-1401/2012 od 4. srpnja 2013. koja presuda je potvrđena presudom Visokog Trgovačkog suda Republike Hrvatske posl.br. Pž- 6632/17 od 13. lipnja 2014. pravomoćno je utvrđeno da je tuženik u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedio kolektivne interese i prava potrošača, korisnika kredita, zaključujući ugovore o kreditima koristeći u istima ništetne i nepoštene ugovorne odredbe u Ugovorima o potrošačkom kreditiranju – ugovorima o kreditima, na način da je ugovorena valuta uz koju je vezana glavnica švicarski franak, a da prije zaključenja i u vrijeme zaključenja predmetnih ugovora tuženik kao trgovac nije potrošače u cijelosti informirao o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenja valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti, a tijekom pregovora i u svezi zaključenja predmetnih ugovora o kreditu, što je imalo za posljedicu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, te je tuženik na taj način povrijedio važeće odredbe Zakona o zaštiti potrošača i odredbe Zakona o obveznim odnosima,

- da se učinci naprijed navedenih presuda donesenih u kolektivnom sporu protežu i na predmetni Ugovor o kreditu,

- prednik tužitelja je tijekom trajanja otplate kredita, kako je to utvrđeno provedenim financijskim vještačenjem po sudskom vještaku dipl. oecc. Darku Prpiću radi povećanja tečaja na dan dospijeća pojedinih anuiteta u odnosu na tečaj na dan isplate kredita platio više iznos od 15.806,04 eur, s time da je Ugovor o kreditu u cijelosti otplaćen.

7. Na temelju takvih utvrđenja prvostupanjski sud primjenom odredbi Zakona o zaštiti potrošača ("Narodne novine" br. 96/03., 46/07., 79/07., dalje ZZP/03) kao i Zakon o zaštiti potrošača ("Narodne novine" broj 79/07, 75/09 – dalje ZZP/07) zaključuje da je među strankama ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF sukladno odredbi čl. 81. ZZP/03 i čl. 96. ZZP/07 nepoštena, jer se o navedenoj odredbi Ugovora nije pregovaralo te da ista suprotno načelu savjesnosti i poštenja uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana, sve na štetu tužitelja kao potrošača posljedično čemu da je takva ugovorna odredba ništetna.

8. Kako je ništetnost ugovorene odredbe o valutnoj klauzuli vezane uz valutu CHF sadržane u potrošačkim ugovorenima utvrđena i u kolektivnom sporu naprijed citiranom pravomoćnom presudom Trgovačkog suda poslovni broj P- 1401/2012 od 4. srpnja 2013. a rukovodeći se odredbom čl. 502.c ZPP-a prema kojoj se fizičke i pravne osobe mogu u parnicama za naknadu štete ili isplatu pozivati na pravna utvrđenja iz presude kojom su prihvaćeni zahtjevi iz tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača, u kojem slučaju je sud vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj se osoba na njih poziva, prvostupanjski sud, zaključujući da je vezan za utvrđenja iz tog postupka u kojem je pravomoćno utvrđeno da je tuženik kao poslovna banka povrijedio prava tužitelja, odnosno njegova prednika kao potrošača, tj. korisnika kredita, jer je ugovorio nepoštenu i ništetnu odredbu o valutnoj klauzuli, smatra da je tuženik pozivom na odredbu čl. 1111. st. 1. Zakona o obveznim odnosima ("Narodne novine" br. 35/05., 41/08., 125/11., 78/15., 29/18., 126/21., 114/22., 156/22., 145/23., 155/23, dalje ZOO) dužan vratiti tužitelju vrijednost više plaćenih anuiteta budući da je iste stekao bez osnove.

9. Stoga kao posljedicu ništetnosti predmetne ugovorne odredbe prihvaća kao osnovan zahtjev tužitelja za isplatu preplaćenog iznosa u visini od 15.806,04 eur koji iznos utvrđuje provedenim financijskim vještačenjem te tuženika obvezuje na plaćanje predmetnog iznosa, sve sa zakonskom zateznom kamatom tekućom od plaćanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa,cijeneći neosnovanim prigovor zastare jer je tužba za isplatu stečenog na temelju ništetne odredbe o valutnoj klauzuli vezano uz valutu CHF podnesena unutar petogodišnjeg zastarnog roka od pravomoćnosti odluke u kolektivnom sporu.

10. U donošenju pobijane prvostupanjske presude nije počinjena niti jedna od bitnih procesnih povreda iz odredbe članka 354. st. 2. ZPP-a na koje ovaj sud pazi po službenoj dužnosti sukladno odredbi čl. 365 st.2. ZPP-a.

11. Presuda nije nerazumljiva te nema nedostaka zbog kojih se ne bi mogla ispitati tako da protivno žalbenim navodima tuženika u donošenju iste nije počinjena apsolutno bitna povreda odredaba parničnog postupka iz čl. 354.st.2. točke 11. ZPPa, na koju ukazuje tuženik sadržajem žalbe.

12. Žalbeni navodi kojima se tuženik poziva da je ugovaranje valutne klauzule sukladno čl. 22. ZOO-a zakonom dopušteno nisu od utjecaja na zaključak o nepoštenosti spornih ugovornih odredbi. Naime, riječ je o dispozitivnim odredbama koje nisu i ne smiju biti izvor neravnoteže između prava i obveza stranaka, a budući da je predmetnim ugovorom o kreditu sav rizik tečajnih razlika valute CHF prebačen na tužitelja kao korisnika kredita nedvojbeno je da te ugovorne odredbe unose neravnotežu u prava i obveze stranaka na štetu tužitelja kao korisnika kredita i da takve odredbe ne mogu biti odraz navedenih dispozitivnih zakonskih odredbi.

13. Suprotno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud ocijenio da je ništetna odredba Ugovora o kreditu kojom je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF te je pravilno primijenio materijalno pravo, konkretno odredbe čl. 81. ZZP-a uvažavajući ujedno direktni i obvezujući učinak odluke donesene u postupku povodom tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača.

14. Naime, odredbom čl. 81 ZZP/03 identično kao i odredbom čl. 96. ZZP/07propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača.

15. Smatra se da se o pojedinoj ugovornoj odredbi nije pojedinačno pregovaralo, ako je ta odredba bila unaprijed formulirana od strane trgovca te zbog toga potrošač nije imao utjecaja na njezin sadržaj, osobito ako se radi o odredbi unaprijed formuliranog standardnog ugovora trgovca (čl. 81 st. 2 ZZP/03).

16. Ako trgovac tvrdi da se o pojedinoj ugovornoj odredbi u unaprijed sastavljenom standardnom ugovoru pojedinačno pregovaralo, dužan je to dokazati (čl. 81 st. 4 ZZP/03).

17. S obzirom da je odredbom čl. 81. ZZP/03 propisano je da se ugovorna odredba o kojoj se nije pojedinačno pregovaralo, smatra nepoštenom ako, suprotno načelu savjesnosti i poštenja, uzrokuje značajnu neravnotežu u pravima i obvezama ugovornih strana na štetu potrošača, kakvu neravnotežu prema utvrđenjima i zaključcima prvostupanjskog suda uzrokuju sporna odredba, prvostupanjski sud je pravilno ocijenio da je predmetna ugovorna odredba nepoštena te kao takva ništetna.

18. Tuženik tijekom postupka nije dokazao da se je o spornoj odredbi ugovora pregovaralo niti je priložio dokaze da je u konkretnom slučaju postojao informirani pristanak tužitelja na sklapanje predmetnog Ugovora o kreditu na način da bi mu prilikom njegova sklapanja po tuženiku kao trgovcu te jačoj ugovornoj strani bile dane odgovarajuće obavijesti o naravi, rizicima i posljedicama sporne ugovorne odredbe kojom je ugovorena valutna klauzula vezano uz valutu CHF. Nije dokazao da je informirao prednika tužitelja o svim potrebnim parametrima bitnim za donošenje valjane odluke utemeljene na potpunoj obavijesti tijekom pregovora i u svezi s sklapanjem predmetnog Ugovora o kreditu pa da je unatoč potpunoj obaviještenosti pristao na sklapanje takvog ugovora tj. nije dokazao postojanje okolnosti koje bi ukazivale da je ponašanje tuženika prilikom ugovaranja valutne klauzule između stranaka bilo drugačije od onog utvrđenog u tom postupku.

19. Naime, u postupku radi zaštite kolektivnih interesa, presudom Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj P-1401/2012 od 4. srpnja 2013., koja je u odnosu na valutnu klauzulu potvrđena presudom Visokog trgovačkog suda poslovni broj Pž- 6632/2017 od 14. lipnja 2018. utvrđeno je da je pored ostalih i ovdje tužena banka, u razdoblju od 1. siječnja 2004. do 31. prosinca 2008. povrijedila kolektivne interese potrošača u dijelu koji se odnosi na ugovaranje valutne klauzule odnosno vezivanjem glavnice iz ugovora o kreditu za valutu švicarski franak (CHF) u pogledu čega je utvrđeno da su ugovorne odredbe bile lako uočljive i jasne ali da nisu bile razumljive jer su tužene banke, a među njima i ovdje tuženik, propustile dati sve potrebne informacije na temelju kojih bi prosječno informirani potrošač mogao razumjeti značaj i posljedice ugovaranja valutne klauzule u švicarskim francima i sve rizike koji takve ugovorne odredbe nose te da su stvorile znatnu neravnotežu u pravima i obvezama stranka na štetu potrošača zbog čega su ocijenjene nepoštenim i ništetnim.

20. Odredbom članka 502.c ZPP-a koji je bio na snazi i u vrijeme podnošenja tužbe, propisan je učinak presude donesene po tužbi za zaštitu kolektivnih interesa i prava, na način da se fizičke i pravne osobe mogu u posebnim parnicama za naknadu štete pozvati na pravno utvrđenje iz presude kojom će biti prihvaćeni zahtjevi iz tužbe iz članka 502.a stavak 1. ZPP-a da su određenim postupanjem, uključujući i propuštanjem tuženika, povrijeđeni ili ugroženi zakonom zaštićeni kolektivni interesi i prava osoba koje je tužitelj ovlašten štititi, u kojem slučaju će sud biti vezan za ta utvrđenja u parnici u kojoj će se ta osoba na njih pozvati. Dakle, ta odredba propisuje direktan učinak tužbe za zaštitu kolektivnih interesa i prava potrošača te obvezuju sudove da se u posebnim postupcima radi ostvarenja prava potrošača na naknadu mogu pozvati na utvrđenje iz pravomoćne presude, kako to pravilno utvrđuje prvostupanjski sud.

21. S obzirom da se odluka o ništetnosti odredaba spornog potrošačkog Ugovora o kreditu temelji na presumpciji da određenom potrošaču u predugovornoj fazi sklapanja konkretnog ugovora nisu dane odgovarajuće obavijesti o odredbama tog ugovora, tuženik je u konkretnom slučaju bio ovlašten dokazivati da je u postupku sklapanja predmetnog Ugovora o kreditu, kao što je ugovor od 8. ožujka 2007 na drugi način dao odgovarajuću obavijest potrošaču o naravi, rizicima i posljedicama osporene odredbe ugovora na određivanje njegove novčane obveze i da je unatoč punoj obavijesti svejedno pristao na sklapanje takvog ugovora, što tuženik u ovom postupku nije dokazao. Dapače, po prijedlogu tužitelja proveden je dokaz saslušanjem svjedoka ČR koja je potvrdila da je njen pok. suprug podigao predmetni kredit u svrhu dovršetka izgradnje kuće u kojem je ona bila založni dužnik, da mu je kredit u CHF prezentiran kao najpovoljniji, te da nisu imali mogućnost pregovaranja oko bilo koje odredbe ugovora.

22. Stoga su neosnovni žalbeni navodi tuženika da mu u postupku nije bilo dopušteno dokazivati da se je o valutnoj klauzuli prilikom sklapanja Ugovoru o kreditu pregovaralo, odnosno da je prvostupanjski sud zanemario njegove tvrdnje.

23. Protivno žalbenim navodima tuženika pravilno je prvostupanjski sud odlučujući o restitucijskom zahtjevu za povrat preplaćenih iznosa kao posljedicu ništetnosti odredbe o valutnoj klauzuli u okviru tužbenog zahtjeva tužitelja uzeo u obzir pozitivne tečajne razlike i tužitelju dosudio utuženi iznos.

24. Činjenica da je predmetni kredit isplaćen u cijelosti, suprotno žalbenim navodima, nije od utjecaja na pravilnost i zakonitost pobijane presude. Naime, unatoč tome što je ugovor između stranaka izvršen, to nije zapreka da tužitelj traži utvrđenje ništetnosti sporne odredbe. Nepoštena odredba ne obvezuje potrošača od trenutka sklapanja ugovora te se potrošač dovodi u položaj koji je imao prilikom sklapanja ugovora, kao da nije bilo ništetne odredbe, jer je cilj zaštite koja se pruža, uspostaviti pravičnu ravnotežu između prava i obveza stranaka. Osim toga, presuda u kolektivnom sporu odnosi se ne samo na ugovore u tijeku već i na ugovore koji su isplaćeni i ne odnosi se samo na stambene već i na sve druge potrošačke ugovore, a odlučno je vremensko razdoblje u kojemu je ugovor sklopljen.

25. Stoga su neosnovane žalbene tvrdnje kojima tuženik poriče djelomičnu ništetnost odredbi Ugovora o kreditu koje se odnose na odredbe o valutnoj klauzuli vezane uz valutu CHF, o čemu je sud odlučio kao o prethodnom pitanju.

26. U slučaju ništetnosti svaka ugovorna strana je dužna vratiti drugoj sve ono što je primila na temelju takvog ugovora, kako je to propisano odredbom čl. 323.st.1. ZOO-a to je pravilno prvostupanjski sud pozivom na odredbu čl. 1111. st.1. ZOO-a obvezao tuženika na naknadu tužitelju preplaćenih iznosa anuiteta i to kao razliku između iznosa kojeg je platio na temelju obračuna promjene valute po srednjem tečaju tuženika na dan plaćanja svakog anuiteta i iznosa obračunatog prema početnom srednjem tečaju na dan korištenja kredita, te je pravilno u okviru tužbenog zahtjeva tužitelja tuženika obvezao na isplatu iznosa od 15.806,04 eur, sukladno rezultatima provedenog financijskog vještačenja.

27. Isto tako neosnovani su i žalbeni navodi tuženika o pogrešnoj primjeni materijalnog prava u odnosu na pitanje zastare. Kada je ništetnost odredbe o valutnoj klauzuli vezane uz valutu CHF ustanovljena, kao u ovom slučaju već u postupku kolektivne zaštite potrošača tada zastarni rok, kako to pravilno zaključuje i prvostupanjski sud u odnosu na zahtjev tužitelja za isplatu stečenog po tuženiku temeljem te ništetne odredbe počinje teći od dana pravomoćnosti sudske odluke kojom je utvrđena ništetnost u postupku kolektivne zaštite potrošača. Kako je presuda u kolektivnom sporu kojom je utvrđena ništetenost valutne klauzule postala pravomoćna 14. lipnja 2018. a tužitelj tužbu u ovoj pravnoj stvari podnio 1. ožujka 2023. to je pravilno prvostupanjski sud utvrdio da je restitucijski zahtjev tužitelja za isplatu podnesen unutar zastarnog roka od pet godina, te da je prigovor zastare neosnovan. 28. Nadalje, neosnovano tuženik smatra da je prvostupanjski sud pogrešno primijenjeno materijalno pravo u vezi s tijekom zateznih kamata na dosuđene mjesečne iznose, odnosno da se tuženik ne može smatrati nepoštenim stjecateljem.

29. Naime, tuženik kao trgovac, kako je to utvrđeno u kolektivnom sporu, bio je svjestan rizika u odnosu na korisnika kredita kao potrošača ugovarajući kredite u CHF time da potrošača nije upozorio o mogućnosti promjene vrijednosti te valute. Budući da je tuženik utuženi iznos primio na temelju ništetne ugovorne odredbe o valutnoj klauzuli, dakle bez valjane pravne osnove nesavjesni je stjecatelj.

30. S obzirom na navedeno pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo kada je tuženiku naložio isplatiti zakonsku zateznu kamata od stjecanja svakog pojedinog mjesečnog iznosa pa do isplate, jer je tuženik u smislu odredbe čl. 1115. ZOO-a nepošteni stjecatelj pa je obvezan platiti zateznu kamatu od dana stjecanja.

31. Ostali žalbeni navodi tuženika nisu od odlučnog značenja te ne dovode u pitanje pravilnost i zakonitost prvostupanjske odluke.

32. Slijedom iznesenog primjenom odredbe čl. 368. st. 1. ZPP-a odlučeno je kao u izreci.

U Rijeci 17. veljače 2025.

Predsjednica vijeća

Branka Ježek Mjedenjak