Republika Hrvatska
Županijski sud u Rijeci
Žrtava fašizma 7
51000 Rijeka
Poslovni broj: Gž-1203/2024-2
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A
Županijski sud u Rijeci, po sutkinji Ingrid Bučković, kao sucu pojedincu, u pravnoj stvari tužiteljice ŽA iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], koju zastupa opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Santica & Đapić u Splitu, protiv tuženika Euroherc osiguranje d.d., Zagreb, Ulica grada Vukovara 282, OIB: 22694857747, kojeg zastupaju opunomoćenici iz Odvjetničkog društva Grgić & partneri d.o.o. u Splitu, radi naknade štete, odlučujući o žalbi tuženika podnesenoj protiv presude Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-512/2020-15 od 17. svibnja 2024., 17. veljače 2025.
p r e s u d i o j e
Odbija se žalba tuženika kao neosnovana i potvrđuje se presuda Općinskog suda u Splitu poslovni broj Pn-512/2020-15 od 17. svibnja 2024.
Obrazloženje
1.Prvostupanjskom presudom i rješenjem naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici iznos od 358,35 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 20. rujna 2020. do isplate (točka I. izreke presude) i naloženo je tuženiku isplatiti tužiteljici zakonske zatezne kamate obračunate na iznos od 609,86 eura od dana 20. rujna 2020. do 15. lipnja 2022. u iznosu od 57,03 eura sa pripadajućim zateznim kamatama tekućim od 11. kolovoza 2022. do isplate (točka II. izreke presude). Istom presudom i rješenjem određeno je da se smatra da je tužba povučena u dijelu tužbenog zahtjeva koji se odnosi na isplatu iznosa od 609,86 eura (točka I. izreke rješenja), te je naloženo tuženiku naknaditi tužiteljici troškove parničnog postupka u iznosu od 421,45 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od dana presuđenja do isplate (točka II. izreke rješenja) i odbijen je zahtjev tužiteljice za naknadom troškova parničnog postupka preko iznosa od 421,45 eura do iznosa od 497,23 eura (za iznos od 75,78 eura) kao neosnovan (točka III. izreke rješenja).
2. Protiv navedene presude i rješenja žalbu podnosi tuženik iz svih žalbenih razloga iz članka 353. stavka 1. Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj 53/1991., 91/1992., 112/1999., 129/2000., 88/2001., 117/2003., 88/2005., 2/2007., 96/2008., 84/2008., 123/2008., 57/2011., 25/2013., 89/2014. i 70/2019.; dalje: ZPP) s prijedlogom da se pobijana presuda preinači.
2.1. Tuženik u žalbi osporava pravilnost utvrđenog činjeničnog stanja ističući da tužiteljica nije dokazala osnovu i visinu tužbenog zahtjeva. Nadalje, ističe da je prvostupanjski sud pogrešno primijenio materijalno pravo kada je dosudio tužiteljici zatezne kamate obračunate na iznos od 609,86 eura u razdoblju od 20. rujna 2020. do 15. lipnja 2022. u iznosu od 57,03 eura sa pripadajućim zateznim kamatama od 11. kolovoza 2022. ističući da se zatezne kamate ne mogu potraživati uglavičeno. Konačno, osporava odluku o troškovima postupka.
3. Odgovor na žalbu nije podnesen.
4. Žalba nije osnovana.
5. Predmet spora je zahtjev tužiteljice za isplatu iznosa od 358,35 eura na ime naknade štete s pripadajućim zateznim kamatama, te iznosa od 57,03 eura s osnova uglavičenih zateznih kamata tekućih od 20. rujna 2020. do 15. lipnja 2022. iznos od 609,86 eura koji je nesporno tuženik isplatio tužiteljici nakon zaprimanja tužbe.
6. Nije sporno da je 24. listopada 2019. u prometnoj nesreći za koju je odgovoran osiguranik tuženika je oštećena metalna ograda i živica u vlasništvu tužiteljice. Također, nije sporno da je tuženik prije pokretanja ovog postupka tužiteljici isplatio naknadu štete nastale na metalnoj ogradi kao i da je prije pokretanja ovog postupka isplatio iznos od 657,64 eura na ime naknade štete na živici, te da je nakon podnošenja tužbe isplatio daljnji iznos od 609,86 eura. Konačno, nije sporno da je tužiteljica u svrhu popravljanja imovinske štete nastale na živici u njezinom vlasništvu angažirala [obrt] kojoj joj je za izvršene usluge ispostavio račun broj 335/001/2 od 9. rujna 2020. u iznosu od 1.625,85 eura sa datumom dospijeća 20. rujna 2020.
7. Sporna je visina imovinske štete nastale na živici tužiteljice, odnosno da li je tuženik u obvezi isplatiti tužiteljici daljnji iznos od 358,35 eura po osnovi imovinske štete, kao i je li tuženik u obvezi platiti uglavičene zatezne kamate u iznosu od 57,03 eura tekuće od 20. rujna 2020. do 15. lipnja 2022. na iznos od 609,86 eura koji je tuženik nesporno platio tužiteljici nakon pokretanja ovog postupka.
8. S obzirom na vrijednost predmeta spora radi se o sporu male vrijednosti u smislu odredbe članka 458. stavka 1. ZPP-a, a presuda kojom se završava spor male vrijednosti može se pobijati samo zbog pogrešne primjene materijalnog prava i bitnih povreda odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. ZPP-a, osim zbog povrede iz članka 354. stavka 2. točke 3. ZPP-a sukladno članku 467. stavku 1. ZPP- a.
9. Pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz članka 354. stavka 2. točke 2., 4., 8., 9., 13. i 14. ZPP-a sukladno ovlaštenju iz članka 365. stavka 2. ZPP-a utvrđeno je da donošenjem presude nije počinjena niti jedna od navedenih povreda zakona.
10. Prilikom donošenja pobijane presude prvostupanjski sud utvrđuje da je tužiteljica nakon štetnog događaja zatražila dvije ponude za popravak štete na živici i to od obra Vrt iz Splita, i obrta [obrt] iz [adresa], te da je u svrhu otklanjanja štete angažirala obrt [obrt] koji je dao povoljniju ponudu za izvođenje radova. Nadalje, prvostupanjski sud utvrđuje da visina štete na živici u vlasništvu tužiteljice iznosi 1.625,85 eura.
11. Na temelju navedenih činjeničnih utvrđenja te nesporne činjenice da je tuženik prije i tijekom ovog postupka isplatio tužiteljici iznos od ukupno 1.267,50 eura prvostupanjski sud pozivom na članak 1085. stavak 3. ZOO-a prihvaća tužbeni zahtjev tužiteljice u cijelosti i obvezuje tuženika da isplati tužiteljici iznos od 358,35 eura sa pripadajućim zateznim kamatama po osnovi naknade imovinske štete. Osim toga, pozivom na članak 31. stavak 1. i 2. ZOO-a prvostupanjski sud dosuđuje tužiteljici uglavičene zatezne kamate u iznosu od 57,03 eura tekuće od 20. rujna 2020. do 15. lipnja 2022. iznos od 609,86 eura koji je tuženik nesporno platio tužiteljici nakon pokretanja ovog postupka.
12. Neosnovan je žalbeni razlog pogrešne primjene materijalnog prava.
13. Odredbom članka 1045. stavka 1. ZOO-a propisano je da tko drugom prouzroči štetu, dužan je naknaditi je ako ne dokaže da je šteta nastala bez njegove krivnje.
14. Budući da je u konkretnom slučaju nesporno da je osiguranik tuženika odgovoran za prouzročenje štete na živici u vlasništvu tužiteljice u primjenu dolazi članak 1085. ZOO-a koji uređuje popravljanje imovinske štete.
15. Odredbom članka 1085. stavka 1. ZOO-a propisano je da je odgovorna osoba dužna uspostaviti stanje koje je bilo prije nego je šteta nastala, dok je stavkom 2. istog članka propisano da ako uspostava prijašnjeg stanja ne otklanja štetu potpuno, odgovorna osoba je dužna za ostatak štete dati naknadu u novcu. Nadalje, stavkom 3. istog članka propisano je da kad uspostava prijašnjeg stanja nije moguća, odgovorna osoba je dužna isplatiti oštećeniku odgovarajući iznos novca na ime naknade štete.
16. S obzirom da je prvostupanjski sud utvrdio da je tužiteljici na živici nastala ukupna šteta u iznosu od 1.625,85 eura, a koju činjenicu ovaj sud nije ovlašten ocjenjivati sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a, te imajući u vidu da je tuženik nesporno prije i tijekom ovog postupka isplatio tužiteljici iznos od ukupno 1.267,50 eura po osnovi naknade štete na živici, pravilno je prvostupanjski sud primijenio materijalno pravo iz članka 1085. stavka 3. ZOO-a kada je prihvatio tužbeni zahtjev tužiteljice i obvezao tuženika na isplatu iznosa od 358,35 eura s osnove naknade štete sa pripadajućim zateznim kamatama.
17. Žalbeni navodi tuženika kojima osporava utvrđenu visinu štete na živicu tužiteljice predstavljaju prigovore činjenične naravi zbog kojih se presuda u sporu male vrijednosti ne može s uspjehom pobijati sukladno članku 467. stavku 1. ZPP-a.
18. Nadalje, žalbeni navodi tuženika kojima ističe da je prvostupanjski sud radi utvrđenja visine štete trebao provesti vještačenje nisu osnovani, budući da tuženik nije najkasnije na pripremnom ročištu sukladno članku 461.a stavku 2. i 6. ZPP-a predložio provođenje vještačenja na okolnost visine nastale imovinske štete na živici tužiteljice.
18. Suprotno žalbenim navodima tuženika, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici zatezne kamate u iznosu od 57,03 eura na iznos od 609,86 eura koji je tuženik isplatio tužiteljici nakon pokretanja ovog parničnog postupka, tekuće u razdoblju od 20. rujna 2020. do 15. lipnja 2022. Naime, budući da se tužiteljica obratila tuženiku 26. listopada 2019. u mirnom postupku sa zahtjevom za naknadu štete prije podnošenja tužbe, to joj na temelju odredbe članka 12. stavka 4. Zakona o obveznim osiguranjima u prometu („Narodne novine“ broj 151/2005., 36/2009., 75/2009., 76/2013. i 152/2014.; dalje: ZOOP) pripadaju zatezne kamate od 26. listopada 2019. do isplate, pa tužiteljica osnovano traži isplatu zateznih kamata od 20. rujna 2020. (dospijeća računa obrta [obrt]) do 15. lipnja 2022. kada je tuženik isplatio tužiteljici iznos od 609,86 eura na ime nespornog dijela pretrpljene imovinske štete, a koje obračunate zatezne kamate iznose 57,03 eura.
18.1. U skladu s odredbama članka 31. stavka 1. i 2. ZOO-a, suprotno žalbenim navodima, tužiteljica ima pravo na podnošenje zahtjeva za isplatu dospjele zatezne kamate, koja je obračunata i izražena u apsolutnom iznosu u situaciji kada je tuženik samo djelomično podmirio novčanu obvezu, pa tužiteljica ima pravo pored zahtijevanja isplate preostalog dijela glavne tražbine, uglavničiti iznos dospjelih zateznih kamata obračunatih na plaćeni dio glavne tražbine i na tako uglavničene zatezne kamate zahtijevati daljnje procesne kamate obračunate od dana podnošenja zahtjeva za isplatu. Navedeno iz razloga što se radi o djeljivoj obvezi u smislu članka 41. stavka 1. ZOO-a koju je moguće ispuniti u dijelovima. Takav stav zauzeo je i Vrhovni sud Republike Hrvatske u presudi poslovnog broja Rev-2332/14 od 18. srpnja 2018.
19. Konačno, neosnovani su žalbeni navodi tuženika kojima osporava primjenu Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“ broj 138/2013.; dalje: Tarifa). Naime, Tbr.52.t.2. Tarife propisano je da kad sud ili drugo tijelo odlučuje o nagradi troškova zastupanja na teret protivne strane ili na teret proračunskih sredstava primjenjuje tarifu i vrijednost boda koja je na snazi u vrijeme donošenja odluke o trošku postupka. Stoga, budući da je prvostupanjska odluka donesena 17. svibnja 2024., dakle u vrijeme kada je Tarifa stupila na snagu, pravilno je prvostupanjski sud dosudio tužiteljici troškove primjenom navedene Tarife sukladno Tbr.52.t.2. Tarife.
20. Slijedom navedenog, valjalo je na temelju članka 368. stavka 1. ZPP-a odbiti žalbu tuženika kao neosnovanu i potvrditi pobijanu presudu, kao u izreci.
U Rijeci 17. veljače 2025.
Sutkinja
Ingrid Bučković
