REPUBLIKA HRVATSKA
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske
Savska cesta 62, Zagreb
Poslovni broj: Pž-644/2025-2
R E P U B L I K A H R V A T S K A
R J E Š E NJ E
Visoki trgovački sud Republike Hrvatske, sudac Radovan Raduka, u pravnoj stvari tužitelja ČT, vl. obrta [obrt], OIB: [osobni identifikacijski broj], [adresa], zastupanog po punomoćniku Marku Plavetiću, odvjetniku u Karlovcu, Bogoslava Šuleka 29, protiv tuženika BAU GRADNJA d.o.o., OIB: 71866953647, Gunja, Tunje Pejića 62, zastupanog po punomoćniku Krunoslavu Glokoviću, odvjetniku u Županji, Veliki kraj 50, radi osiguranja novčane tražbine prethodnom mjerom, odlučujući o tuženikovoj žalbi protiv rješenja Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-16/2023-28 od 10. siječnja 2025., 17. veljače 2025.
r i j e š i o j e
Odbija se tuženikova žalba kao neosnovana i potvrđuje rješenje Trgovačkog suda u Zagrebu poslovni broj Povrv-16/2023-28 od 10. siječnja 2025. u točkama I/ i II/ izreke.
Obrazloženje
1. Pobijanim dijelom rješenja riješeno je:
„I/ Radi osiguranja novčanog potraživanja tužitelja prema tuženiku u iznosu od iznos od 22.945,31 eur, sa zateznim kamatama obračunatim do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine, na pojedine iznose u razdobljima kako slijedi:
- na iznos od 13.272,28 eur, počevši od 30. rujna 2020. do isplate,
- na iznos od 9.673,03 eur, počevši od 25. svibnja 2021. do isplate, te novčanog potraživanja po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 651,80 eur, sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 11. veljače 2022. do 31. prosinca 2022. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem prosječne kamatne stope Hrvatske narodne banke na stanja kredita odobrenih na razdoblje dulje od godine dana nefinancijskim trgovačkim društvima izračunate za referentno razdoblje koje prethodi tekućem polugodištu za tri postotna poena, od 1. siječnja 2023. do 30. prosinca 2023. po stopi koja se određuje, za svako polugodište, uvećanjem kamatne stope koju je Europska središnja banka primijenila na svoje posljednje glavne operacije refinanciranja koje je obavila prije prvog kalendarskog dana tekućeg polugodišta za tri postotna poena, a od 31. prosinca 2023. do isplate uvećanjem referentne stope za tri postotna poena, pri čemu se za prvo polugodište primjenjuje referentna stopa Europska središnja banka koja je na snazi na dan 1. siječnja, a za drugo polugodište referentna stopa koja je na snazi na dan 1. srpnja te godine,
određuje se
prethodna mjera
zabranom bankama u kojima tuženik ima otvoren račun da tuženiku ili trećoj osobi, po nalogu tuženika, isplati s njegova računa iznos za koji je određena prethodna mjera.
II/ Ova prethodna mjera trajat će do proteka roka od 15 dana nakon nastupanja uvjeta za ovrhu temeljem presude u ovoj pravnoj stvari.“
2. Tako je prvostupanjski sud odlučio, iako je u ovoj parnici prihvatio tuženikov dokazni prijedlog izvođenja građevinskog vještačenja radi utvrđenja osnovanosti tuženikove tvrdnje suprotno procesnoj predmnijevi, dakle da tražbina iskazana u situacijama koje je tuženik unio u svoje poslovne knjige i koristio pravo na odbitak pretporeza ne postoji, jer da tužitelj ugovorene radove nije izveo u vrijednosti plaćanje koje potražuje, budući da, po ocjeni tog suda, na temelju rezultata do sada provedenog postupka ne proizlazi veća vjerojatnost da tuženik uspije u sporu.
3. Tuženik u žalbi detaljno obrazlaže zašto drži da utužena tražbina ne postoji. Zaključuje da samo korištenje odbitka prava ne pretporez ne dokazuje u opisanim okolnostima da tužitelj ima prema tuženiku pravo na naplatu novčane tražbine u utuženom iznosu, jer svoje pravo temelji na ispravama koje nisu ispravno sastavljene, koje su samo informativne prirode, neke i nepotpisane, pa je samim tim tuženik osnovano dokazao kako u takvim okolnostima i priloženim dokazima tužitelj ne može smatrati pravo više vjerojatnim u odnosu na tuženika. Traži naknadu troška sastava žalbe.
4. Žalba nije osnovana.
5. Nakon što je ispitao pobijano rješenje u skladu s odredbama čl. 365. i čl. 381. Zakona o parničnom postupku, u granicama razloga navedenih u žalbi te pazeći po službenoj dužnosti na bitne povrede odredaba parničnog postupka iz čl. 354. st. 2. t. 2., 4., 8., 9., 13. i 14. Zakona o parničnom postupku, kao i na pravilnu primjenu materijalnog prava, osim u odnosu na primjenu materijalnog prava u odluci o troškovima postupka, ovaj sud je našao da je ono pravilno i zakonito.
6. Podneskom od 14. veljače 2023. tužitelj je predložio donošenje rješenja o osiguranju prethodnom mjerom na temelju odredbe čl. 501.a Zakona o parničnom postupku („Narodne novine“ broj: 53/91., 91/92., 112/99., 129/00., 88/01., 117/03., 88/05., 2/07., 96/08., 84/08., 123/08., 57/11., 148/11. - službeni pročišćeni tekst, 25/13., 89/14., 70/19., 80/22., 114/22., 155/23.; dalje: ZPP), i to radi osiguranja tražbine istaknute u platnom nalogu, po osnovi glavnog potraživanja u iznosu od 172.881,44 kn i po osnovi troškova ovršnog postupka u iznosu od 4.911,01 kn, s pripadajućim zateznim kamatama.
7. Tužitelj plaćanje potražuje na temelju vjerodostojnih isprava, i to:
- III. privremene situacije br. 161/01/03, izdane tuženiku 31. srpnja 2020., na iznos od 100.000,00 kn (13.272,28 eur), sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 30. rujna 2020.,
- okončane situacije br. 48/01/03, izdane tuženiku 25. ožujka 2021., na iznos od 72.881,44 kn (9.673,03 eur), sa zateznim kamatama obračunatim počevši od 25. svibnja 2021.
8. Na temelju dopisa nadležne porezne uprave utvrđeno je da je tuženik po osnovi predmetnih računa (privremene i okončane situacije) koristio pravo na odbitak pretporeza. Naime, kako se radi o računima s tuzemnim prijenosom porezne obveze (primljene isporuke u RH za koje PDV obračunava primatelj), tuženik je ove račune evidentirao u svojim poslovnim knjigama te je koristio pravo na odbitak pretporeza, istovremeno iskazujući i obvezu u PDV obrascima, navodi u obrazloženju pobijanog rješenja prvostupanjski sud i ne osporava u žalbi tuženik.
9. Stoga je pravilan zaključak prvostupanjskog suda da se u konkretnom slučaju, u skladu s odredbom čl. 221.b ZPP-a, s obzirom na to da je tužitelj na temelju pribavljenih podataka od nadležne porezne uprave dokazao da je tuženik za predmetnu tražbinu, utuženu na temelju vjerodostojne isprave, koristio pravo na odbitak pretporeza, smatra da tražbina iskazana u vjerodostojnoj ispravi postoji, osim ako tuženik ne dokaže protivno. Niti to tuženik ne pobija u žalbi, ali pogrešno smatra da je time što tužitelj (prema tuženikovoj tvrdnji) „svoje pravo temelji na ispravama koje nisu ispravno sastavljene, koje su samo informativne prirode, neke i po tuženiku nepotpisane“ dokazao da tražbina iskazana u vjerodostojnoj ispravi ne postoji i oborio navedenu presumpciju iz odredbe čl. 221.b ZPP-a.
10. Tuženik u žalbi prvenstveno osporava količinu, vrstu i vrijednost radova koje je obavio tužitelj na temelju ugovora o građenju sklopljenim s tuženikom, te zaključuje da samo korištenje odbitka prava na pretporez ne dokazuje da tužitelj ima prema tuženiku pravo na naplatu novčane tražbine u utuženom iznosu.
11. No, kako je to i prvostupanjski sud pravilno obrazložio, količina, vrsta i vrijednost radova koje je izveo tužitelj, biti će nedvojbeno i sa sigurnošću utvrđena izvođenjem prihvaćenog dokaznog prijedloga građevinskim vještačenjem, a dotad, kako je to pravilno zaključio prvostupanjski sud, pored nesporne okolnosti da je tuženik iskoristio pravo na odbitak pretporeza na cjelokupni iznos utužene tražbine, i po osnovi privremene situacije i po osnovi okončane situacije, ne proizlazi veća vjerojatnost da će tuženik uspjeti u sporu.
12. Stoga je prvostupanjski sud, pravilnom primjenom čl. 501.a u vezi s čl. 221.b ZPP-a, prihvatio tužiteljev prijedlog za određivanje prethodne mjere.
13. Zato je, primjenom čl. 380. t. 2. ZPP-a, odlučeno kao u izreci ovog rješenja.
Zagreb, 17. veljače 2025.
Sudac
Radovan Raduka
