Poslovni broj: UsI-2148/2023-8
REPUBLIKA HRVATSKA
UPRAVNI SUD U SPLITU
Split, Put Supavla 1
U I M E R E P U B L I K E H R V A T S K E
P R E S U D A I R J E Š E NJ E
Upravni sud u Splitu, po sucu Sandri Ćoraš Gega, te Marijani Jurić, zapisničarki, u upravnom sporu tužitelja: HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupan po opunomoćeniku Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, Ruđera Boškovića 21, protiv tuženika: Ministarstvo hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, koje zastupa opunomoćenik Županijsko državno odvjetništvo u Splitu, Gundulićeva 29a, temeljem generalne punomoći položene kod Upravnog suda u Splitu pod poslovnim brojem: 14 Su-255/2012, radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog po osnovi ranjavanja, nakon javne rasprave zaključene dana 17. siječnja 2025. u nazočnosti zamjenice opunomoćenika tužitelja Marije Baban Bulat, odvjetnice u Splitu, dana 17. veljače 2025.,
p r e s u d i o j e
I Poništava se rješenje tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/ll- 562-02/23-01/2379, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od dana 13. srpnja 2023. II Poništava se rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava KLASA: UP/I-562-01/23-0001/0132, URBROJ: 2181/1-07-01/01-23-04 od dana 9. lipnja 2023. i predmet vraća prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak.
i
r i j e š i o j e
Nalaže se tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1, OIB: 95131524528, da tužitelju HF iz [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], naknadi trošak upravnog spora u iznosu od 2.500,00€, u roku od 60 dana od dostave pravomoćne odluke o troškovima, zajedno sa zakonskim zateznim kamatama koje na taj iznosu teku od dana presuđenja do isplate.
Obrazloženje
1. U tužbi, podnesenoj protiv rješenja tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/ll-562-02/23-01/2379, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od dana 13. srpnja
- -
2023., tužitelj je osporavajući i prvostupanjsko upravno rješenje Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava KLASA: UP/I-562-01/23-0001/0132, URBROJ: 2181/1-07-01/01-23-04 od dana 9. lipnja 2023., u bitnom, naveo da tuženik u prvom redu čini bitnu povredu odredbi postupka, budući rješenje ima nedostataka zbog kojih se ne može ispitati te proturječi samo sebi dok u istom nisu navedeni razlozi o odlučnim činjenicama. Tužitelj da je bio pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova - Prvi hrvatski redarstvenik te da je teško ranjen dana 24. svibnja 1993. na „južnom bojištu“. Dakle, da je tužitelj navedenog dana sudjelovao kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Citirajući odredbu čl. 3. st. 2. i čl. 2. st. 4. Zakona o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata naveo je da se nespornim ukazuje da bi tužitelj dana 24. svibnja 1993. zadobio ranjavanje na „južnom bojištu", kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata, budući da je isti sudjelovao u obrani njezina suvereniteta u okviru redarstvenih snaga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske. Rješenjem Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata [adresa], Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar KLASA: UP/I-562-02/99-01/855, URBROJ: 519-110-99-2 od dana 1. rujna 1999. da je tužitelju HF, priznat status ratnog vojnog invalida IV. Grupe s 80% oštećenja organizma, za stalno, s osnove ranjavanja zadobivenog dana 24. svibnja 1993. na „južnom bojištu“, obavljajući ratne dužnosti, uslijed aktivne ratne obrane. Rješenjem Ministarstva branitelja, KLASA: UP/II-562-02/13-0015/3264 URBROJ: 522-04/1-1-2-13-2, od dana 2. prosinca 2013. da se oglašava ništavim rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata [adresa], Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinica Centar, KLASA: UP/I-562-02/99-01/855, URBROJ: 519-110-99-2 od dana 1. rujna 1999. Iščitavanjem citiranog rješenja da proizlazi da prijava stradavanja, kao temeljna činjenica za ostvarivanje statusa HRVI, od dana 13. prosinca 1997. nije izdana sukladno službenoj evidenciji Ministarstva obrane i da nije potpisana od ovlaštene osobe, odnosno da sadržaj navedene prijave ne odgovara podacima sadržanim u službenim evidencijama Ministarstva obrane o priznatim statusima hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Tužitelj da se obratio i Ministarstvu unutarnjih poslova Policijskoj upravi Splitsko-dalmatinskoj, Sektoru pravnih, financijskih i tehničkih poslova radi izdavanja potvrde o pripadnosti postrojbi i stradavanju hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata. Međutim, dopisom Ministarstva unutarnjih poslova, Policijske uprave Splitsko-dalmatinske, Sektora pravnih, financijskih i tehničkih poslova broj: 511-12-14-84/206-2022 od dana 7. lipnja 2022. odbijen je zahtjev tužitelja kao neosnovan budući je isti bio zaposlenik Policijske uprave Splitsko-dalmatinske u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 10. ožujka 1992., a da je ranjavanje zadobio u razdoblju nakon prestanka radnog odnosa u Ministarstvu unutarnjih poslova. Tužitelj da je nesporno sudjelovao u obrani suvereniteta Republike Hrvatske i u vrijeme stradavanja. Prigodom stradavanja da je zadobio teške i po život opasne ozljede, da mu je uništeno zdravlje i život zbog ranjavanja koje se dogodilo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Tužitelj da je teški invalid zbog sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske. Sve navedeno da je razvidno iz njegove obimne medicinske dokumentacije. Tužitelj da je odlikovan Odlukom Predsjednika Republike [adresa] dr. UF, Spomenicom Domovinskog rata 1990.-1992., od dana 27. kolovoza 1994., da mu je uručena Zahvalnica Ministarstva unutarnjih poslova- Prvi hrvatski redarstvenik za iskazano domoljublje i doprinos obrani suvereniteta Republike Hrvatske od dana 5. kolovoza 1995. Odlukom Predsjednika Republike H.
- -
UF da je odlikovan redom hrvatskog križa dana 24. prosinca 1996. Postoji uzročno-posljedična veza između ranjavanja podnositelja zahtjeva i obrane suvereniteta RH, njegove bolesti i teške invalidnosti, čime da su se ispunile zakonske pretpostavke za priznavanje ovdje podnositelja zahtjeva ratnim vojnim invalidom IV grupe s 80% oštećenja organizma za stalno s osnova ranjavanja zadobivenog dana 24. svibnja 1993. na južnom bojištu, s pravom na osobnu invalidninu i druga prava koja ga pripadaju kao ratnog vojnog invalida. Izdana da je i prijava stradavanja Specijalne postrojbe MORH-a Klasa: 562-02/97-01/03, Urbroj: 512-21-03-97-1355 od dana 13. prosinca 1997., potpisana od zapovjednika CF, general bojnika i ovjerena pečatom Ministarstva obrane Republike Hrvatske. Slijedom navedenog da je zahtjev tužitelja radi priznavanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida s oštećenjem organizma, za stalno, s osnove ranjavanja zadobivenog na „južnom bojištu", obavljajući ratne dužnosti, uslijed aktivne ratne obrane u cijelosti osnovan, a navedeno da proizlazi nedvojbenim i iz Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III/4831/2020 od dana 20. prosinca 2022., koja odluka da je donesena u svezi identične upravne stvari u postupku ostvarivanja statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida s oštećenjem organizma, za stalno, s osnove ranjavanja zadobivenog na „južnom bojištu“, obavljajući ratne dužnosti, uslijed aktivne ratne obrane, kojemu da je taj status priznat rješenjem Ministarstva obrane Republike Hrvatske, a koje rješenje da je oglašeno ništavim rješenjem Ministarstva obitelji, branitelja i međugeneracijske solidarnosti postupajući po službenoj dužnosti. Slijedom svega navedenog da je osnovano priznati tužitelju status hrvatskog ratnog vojnog invalida koji je zadobio teške i po život opasne ozljede, koje da mu je uništilo zdravlje i život te da je teški invalid zbog ranjavanja koje se dogodilo u obrani suvereniteta Republike Hrvatske, a sve sukladno Zakonu o pravima hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, posebno imajući u vidu da su nakon donošenja Odluke Ustavnog suda Republike Hrvatske, br. U-III/4831/2020 od dana 20. prosinca 2022., ostvareni uvjeti da se sukladno zauzetom stavu Ustavnog suda Republike Hrvatske i aktualnoj praksi priznaju hrvatskim braniteljima prava koja ih pripadaju temeljem zakona i u odnosu na hrvatske branitelja koji su obavljali ratne dužnosti uslijed aktivne ratne obrane i na južnom bojištu. Treba imati u vidu, a što da posebno apostrofira citirana odluka Ustavnog suda Republike Hrvatske, legitiman cilj odredbe članka 139. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata u skladu s kojim se načelo zaštite stečenih prava i zaštite legitimnih očekivanja pojedinaca nastojalo dodatno zaštititi stečena prava onih koji su već ostvarili statut hrvatsko ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata kao i pravo na osobnu invalidninu (tužitelj da je ista prava stekao i ostvarivao u razdoblju od 1999. do 2013., kada se odluka kojom su mu ista prava priznata oglašava ništavom). Sukladno prethodno iznesenim primjedbama, da je u predmetnom slučaju izostala pravilna i cjelovita ocjena svih izvedenih dokaza kao i ukupnosti utvrđenoga činjeničnog stanja, što da osporeno rješenje čini nezakonitim. Prije odlaska u rat da je tužitelj bio zdrav. Stradavanje tužitelja da je uzrokovano sudjelovanjem u Domovinskom ratu. Druge okolnosti da nisu uzrok bolesti tužitelja (nije jasno temeljem čega tuženik zaključuje protivno). Slijedom navedenog, da tužitelj predlaže da Naslovni sud donese presudu kojom se poništava osporeno rješenje tuženika i prvostupanjsko upravno rješenje te da se usvoji zahtjev tužitelja za priznavanje status hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem ranjavanja zadobivenog dana 24. svibnja 1993. kao posljedice sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske kao ida se naloži tuženiku da naknadi tužitelju troškove upravnog spora zajedno sa zakonskim zateznim kamatama.
- -
2. Na ročištu održanom kod ovog Suda dana 17. siječnja 2025. zamjenica opunomoćenika tužitelja navela je da izlaže i predlaže kao u tužbi te da predlaže izvođenje svih dokaza navedenih u tužbi kao i saslušanje svjedoka AF i TF kao i pribavu spisa Ministarstva hrvatskih branitelja Klasa: UP/ll- 562-02/99-01/855 te UP/ll-562-02/13-0015/3264.
3. Tuženik je u odgovoru na tužbu, citirajući odredbe čl. 3. st. 1., st. 2. i st. 4. te čl. 4. st. 1. Zakona, naveo da je uvidom u Evidenciju hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata, odnosno u potvrdu Ministarstva hrvatskih branitelja od dana 5. lipnja 2023., utvrđeno kako je imenovani kao hrvatski branitelj bio pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova od dana 5. kolovoza 1990. do 10. ožujka 1992. Tužitelj da je ranjen dana 24. svibnja 1993. u razdoblju nakon prestanka sudjelovanja u obrani suvereniteta Republike Hrvatske odnosno prestanka radnog odnosa u Ministarstvu unutarnjih poslova. Citirajući odredbu čl. 98. Zakona o općem upravnom postupku naveo je da se protivi svim prijedlozima za izvođenje dokaza navedenih u tužbi, budući da je prema podacima spisa predmeta razvidno i kao nesporno utvrđeno da je postupak donošenja pobijanog rješenja u cijelosti proveden u skladu s odredbama Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, broj 121/17. 98/19) i Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine", broj 47/09, 110/21. dalje. ZUP). O ostalim navodima u tužbi, da se tuženik neće očitovati, budući da su sve relevantne odredbe Zakona, a koje se odnose na predmetni postupak navedene u odgovoru na tužbu, odnosno pobijanom rješenju. Slijedom navedenog, a budući da je rješenje tuženika kao i prvostupanjsko rješenje, pravilno i zakonito, da se predlaže Sudu, odbiti tužbeni zahtjev kao neosnovan.
4. Opunomoćenik tuženika Županijsko državno odvjetništvo u Splitu u podnesku od dana 13. listopada 2023., u bitnom, iznosi identične navode koje je iznio tuženik u odgovoru na tužbu.
5. Osporenim rješenjem tuženika Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/ll- 562-02/23-01/2379, URBROJ: 522-4/1-1-2-23-2 od dana 13. srpnja 2023. odbijena je tužiteljeva žalba izjavljena protiv rješenja Splitsko-dalmatinske županije, Upravnog odjela za hrvatske branitelje, civilnu zaštitu i ljudska prava KLASA: UP/I-562-01/23- 0001/0132, URBROJ: 2181/1-07-01/01-23-04 od dana 9. lipnja 2023., a kojim rješenjem je odbijen zahtjev HF, ovdje tužitelja, za priznavanje statusa hrvatskog ratnog vojnog invalida iz Domovinskog rata temeljem ranjavanja zadobivenog dana 24. svibnja 1993.
6. Sud je izveo dokaze pregledom i čitanjem cjelokupne dokumentacije koja se nalazi u spisu kojeg je dostavilo upravno tijelo, u kojem je doneseno osporeno rješenje, te u spisu upravnog spora, dok su odbijeni dokazni prijedlozi tužitelja da se isti sasluša u svojstvu stranke u ovom upravnom sporu, da se saslušaju svjedoci CF, AF i TF, da se pribavi i pregleda zdravstveni karton tužitelja, provede vještačenje po vještacima odgovarajuće struke te da se pribavi spis Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: UP/ll-562-02/99-01/855 te UP/ll- 562-02/13-0015/3264, cijeneći da se obzirom na stanje spisa i raspoloživost dokaza pravilna i zakonita odluka može donijeti i bez izvođenja tih dokaza.
7. U sporu su održane rasprave koje su bile zakazane da bi se strankama dala mogućnost, sukladno članku 6. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, br. 36/24, dalje: ZUS-a), očitovanja o činjenicama i pravnim pitanjima odlučnim za rješenje ove upravne stvari.
8. Temeljem provedenih dokaza tijekom upravnog postupka kao i tijekom ovog spora, nakon održane usmene i javne rasprave, te nakon razmatranja svih pravnih i
- -
činjeničnih pitanja sukladno odredbi članka 114. stavka 3. ZUS-a, kao i savjesnom ocjenom svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno, Sud je ocijenio da je tužbeni zahtjev tužitelja osnovan.
9. Predmet spora je, sukladno odredbi čl. 3. ZUS-a, ocjena zakonitosti osporavanog rješenja tuženika (kao i prvostupanjskog upravnog rješenja).
10. Člankom 3. st. 1. Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji (“Narodne novine”, br. 121/17, 98/19 i 84/21, dalje: ZHBDR) propisano je da je Hrvatski branitelj iz Domovinskog rata je osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao:a) pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga), b) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 100 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. ili manje ako je sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske nastavio bez prekida u borbenom sektoru Oružanih snaga Republike Hrvatske u kontinuiranom trajanju najmanje 100 dana, c) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji nije imao obvezu sudjelovanja u pričuvnom sastavu ili nije regulirao obvezu služenja vojnog roka ako je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora najmanje 30 dana u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., d) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom umro, ranjen ili ozlijeđen u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991., e) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom nestao u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. i f) pripadnik naoružanih odreda Narodne zaštite koji je bio izravno angažiran kao pripadnik borbenog sektora, a koji je pritom zatočen u neprijateljskom logoru, zatvoru ili drugom neprijateljskom objektu u razdoblju od 30. srpnja 1991. do 31. prosinca 1991. Stavkom 2. istog članka propisano je da se pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. ovoga članka, podrazumijeva oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.
11. Odredbom čl. 179. točke a) ZHBDR propisano je da status hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata utvrđuje ministarstvo nadležno za obranu odnosno ministarstvo nadležno za unutarnje poslove po zahtjevu stranke nakon provedenoga upravnog postupka ili po službenoj dužnosti na temelju činjenica o kojima vodi službenu evidenciju.
12. Po pravnom shvaćanju ovog Suda, da bi se osobi priznao status hrvatskog branitelja moraju biti kumulativno ispunjena dva uvjeta određena člankom 3. ZHBDR- a: pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske te organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske.
13. Pregledom spisa tuženog tijela KLASA: UP/ll-562-02/23-01/2379 utvrđeno je: da je dopisom Ministarstva hrvatskih branitelja KLASA: 562-01/22-01/801, URBROJ: 522-4/1-3-23-4 od dana 27. travnja 2023. zahtjev HF, ovdje tužitelja, s popratnom dokumentacijom dostavljen prvostupanjskom upravnom tijelu na nadležno postupanje; da iz potvrde Ministarstva hrvatskih branitelja od dana 5. lipnja 2023. proizlazi da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu u razdoblju od 5. kolovoza
- -
1990. do 10. ožujka 1992.; da je rješenjem Ministarstva branitelja KLASA: UP/1I-562- 02/13-0015/3264, URBROJ: 522-04/1-1-2-13-2 od dana 2. prosinca 2013. oglašeno ništavnim rješenje Ministarstva hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata [adresa], Odjela hrvatskih branitelja i članova njihovih obitelji Grada Zagreba i Županije zagrebačke, Područne jedinice Centar KLASA: UP/I-562-02/99-01/855, URBROJ: 519-440-99-2 od dana 1. rujna 1999., a kojim je tužitelj priznat ratnim vojnim invalidom IV skupine s 80% oštećenja organizma za stalno s osnova ranjavanja zadobivenog dana 24. svibnja 1993. na “južnom bojištu” s pravom na osobnu invalidninu i posebni doplatak počevši od dana 1. lipnja 1993. i dalje, a na temelju nalaza i mišljenja Prvostupanjske liječničke komisije za pregled osoba obuhvaćenih Uredbom o zaštiti vojnih invalida rata za vrijeme neposredne ratne opasnosti ili rata na području HZ Herceg-Bosne.
14. Uvidom u sadržaj tužiteljeve žalbe, uložene na prvostupanjsko upravno rješenje, i obrazloženje osporavanog rješenja tuženika jasno proizlazi da je tuženik povrijedio odredbu čl. 120. st. 3. Zakona o općem upravnom postupku („Narodne novine“, br. 47/09 i 110, dalje: ZUP-a) jer nije ocijenio sve navode tužiteljeve žalbe, što se posebno odnosi na navode koji se tiču toga da je tužitelj bio pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova - Prvi hrvatski redarstvenik te da je teško ranjen dana 24. svibnja 1993. na „južnom bojištu“, stoga da je navedenog dana sudjelovao kao hrvatski branitelj iz Domovinskog rata u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u okviru redarstvenih snaga Ministarstva unutarnjih poslova Republike Hrvatske, a na što se drugostupanjsko tijelo niti ne osvrće.
15. Dakle, iz onog što proizlazi iz spisa upravnog tijela ovaj Sud je utvrdio da upravna tijela u postupku koji je prethodio ovom upravnom sporu nisu, dajući ocjenu svakog dokaza posebno i svih dokaza zajedno te dovodeći ih u vezi jedne s drugima, na temelju rezultata cjelokupnog dokaznog postupka, utvrdili pravo stanje stvari, na koji način su povrijedili odredbe čl. 5., čl. 8., čl. 9. i čl. 47. ZUP-a. Naime, materijalni dokazi koji su priloženi zahtjevu nisu uopće ocijenjeni (medicinska dokumentacija o ranjavanju tužitelja i drugi dokazi), a što je u konačnici dovelo do toga da prvostupanjsko upravno tijelo, a tako niti tuženik nisu na točan, jasan i nedvojben način utvrdili odlučne činjenice u upravnom postupku koji je prethodio ovom sporu, radi čega je na tako manjkavo činjenično stanje pogrešno primijenjena zakonska odredba čl. 3. ZHBDR.
16. Ovdje valja istaknuti da tuženik i prvostupanjsko upravno tijelo u obrazloženju svojih rješenja isključivo navode da je tužitelj, prema Evidenciji hrvatskih branitelja iz Domovinskog rata od dana 5. lipnja 2023., kao hrvatski branitelj bio pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova od 5. kolovoza 1990. do 10. ožujka 1992., a kako je ranjen dana 24. svibnja 1993., u razdoblju nakon prestanka sudjelovanja u obrani Republike Hrvatske, odnosno prestanka radnog odnosa u Ministarstvu unutarnjih poslova da iz toga proizlazi da u vrijeme stradavanja nije bio hrvatski branitelj. Zbog takvog pogrešnog stajališta upravnih tijela u cijelosti je izostalo obrazloženje kojim bi se potkrijepila takva teza osobito jer se uslijed manjkavosti evidencija upravna tijela mogu osloniti i na personalne dokaze (uz materijalne koje je tužitelj priložio zahtjevu) koji bi potvrdili tužiteljevu pripadnost Oružanim snagama Republike Hrvatske u traženom razdoblju te njegovo organizirano sudjelovanje u obrani suvereniteta Republike Hrvatske u tom istom periodu, a tijekom kojih je bio ranjen. Dakle, tužitelj je mogao sudjelovati i u nekom drugom periodu u obrani suvereniteta Republike Hrvatske tijekom Domovinskog rata, a da taj period zbog manjkavosti evidencije tužitelju nije upisan pa tužitelj ima pravo dokazivati da je sudjelovao u obrani
- -
suvereniteta Republike Hrvatske i u vrijeme njegovog ranjavanja, a u kojem smislu prvostupanjsko tijelo (niti tuženik) nije izvelo nikakve dokaze.
17. Stoga, a budući da osporeno rješenje već iz navedenih razloga nije zakonito valjalo je, na temelju odredbe članka 117. stavka 1., u vezi s člankom 47. stavkom 1. ZUS-a, poništiti osporeno rješenje tuženika kao i prvostupanjsko upravno rješenje te predmet vratiti prvostupanjskom upravnom tijelu na ponovni postupak, odnosno presuditi kao u izreci presude pod točkama I i II.
18. U ponovnom postupku prvostupanjsko upravno tijelo je dužno pravilno i potpuno utvrditi relevantno činjenično stanje na način da ocijeni relevantnost svih spisu priloženih materijalnih dokaza (posebice iskaznice koja je tužitelju služila za legitimaciju tijekom službe u Domovinskom ratu, medicinske dokumentacije o ranjavanju tužitelja tijekom Domovinskog rata itd.) te da, po potrebi, sasluša i svjedoke na spornu okolnost sudjelovanja tužitelja u obrani Republike Hrvatske u vrijeme njegovog ranjavanja i da nakon toga, pravilnom primjenom materijalnog prava, ponovno odluči o tužiteljevom zahtjevu, pridržavajući se pritom izloženih pravnih shvaćanja i primjedaba ovog Suda, u skladu s odredbom članka 151. stavka 2. ZUS-a.
19. Kako je tuženik u cijelosti izgubio spor, te imajući u vidu kako se vrijednost spora u skladu s odredbom čl. 144. st. 3. ZUS-a smatra neprocjenjivom, to je u skladu sa odredbom čl. 144. st. 1. ZUS-a te Tbr. 27. toč. 1. i toč. 2. Tarife o nagradama i naknadi troškova za rad odvjetnika („Narodne novine“, br. 138/23, dalje: Tarifa) tužitelju priznat trošak na ime sastava tužbe i zastupanja na ročištu održanom kod ovog Suda dana 17. siječnja 2025. od po 500 bodova za svaku radnju, ukupno 1000 bodova, odnosno 2.000,00€, uvećano za 25% PDV-a (500,00€) što sveukupno iznosi 2.500,00€, radi čega je, primjenom odredbe čl. 147. st. 1. ZUS-a, riješeno kao u izreci
U Splitu, 17. veljače 2025.
S U D A C
Sandra Ćoraš Gega
UPUTA O PRAVNOM LIJEKU:
Protiv ove presude nije dopuštena žalba (čl. 127. st. 1. ZUS-a).
Protiv ovog rješenja dopuštena je žalba, u roku 15 dana od dana primitka pisanog otpravka, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, putem ovog suda, pisano, za Visoki upravni sud Republike Hrvatske (čl. 148. st. 5. ZUS-a). Žalba odgađa izvršenje rješenja (čl. 148. st. 6. ZUS-a).
DN-a:
- opunomoćeniku tužitelja Vinku Samardžiću, odvjetniku u Splitu, Ruđera Boškovića 21
- opunomoćeniku tuženika Županijskom državnom odvjetništvu u Splitu, Gundulićeva 29a
- -
- tuženiku Ministarstvu hrvatskih branitelja, Zagreb, Trg Nevenke Topalušić 1 uz spis tuženog tijela KLASA: UP/ll-562-02/23-01/2379
- u spis
