REPUBLIKA HRVATSKA

UPRAVNI SUD U ZAGREBU

Zagreb, Avenija Dubrovnik 6

Poslovni broj: Us I-13/2024-9

U  I M E  R E P U B L I K E  H R V A T S K E

P R E S U D A

Upravni sud u Zagrebu, po sucu toga suda Tomislavu Krušlinu, uz sudjelovanje Valentine Lukinec Galović, zapisničarke, u upravnom sporu tužitelja IB iz [adresa] Dubice, [adresa], OIB: [osobni identifikacijski broj], zastupanog po opunomoćeniku MP, odvjetniku u [adresa], protiv tuženika Ministarstva unutarnjih poslova, [adresa], [osobni identifikacijski broj], kojeg zastupa NB, službena osoba, radi statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata, 17. veljače 2025.,

p r e s u d i o  j e

I. Odbija se tužbeni zahtjev za poništenje rješenja Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/II-560-01/23-01/48, URBROJ: 511-01-149-23-2 od 20. prosinca 2023., za poništenje rješenja ..., KLASA: UP/I-560-01/23-01/321, URBROJ: 511-10-05-23-1 od 11. srpnja 2023. i utvrđenje statusa hrvatskog branitelja u Domovinskom ratu za razdoblje od 30. svibnja do 15. listopada 1990.

II. Odbija se zahtjev tužitelja za naknadu troškova upravnog spora.

Obrazloženje

1. Osporenim rješenjem Ministarstva unutarnjih poslova, KLASA: UP/II-560- 01/23-01/48, URBROJ: 511-01-149-23-2 od 20. prosinca 2023. odbijena je žalba tužitelja izjavljena protiv točke I. izreke rješenja ..., KLASA: UP/I-560-01/23-01/321, URBROJ: 511-10-05-23-1 od 11. srpnja 2023. Navedenim prvostupanjskim rješenjem, pod točkom I. izreke, odbijen je zahtjev tužitelja za priznavanje statusa hrvatskog branitelja iz Domovinskog rata u razdoblju od 30. svibnja 1990. do 15. listopada 1990., dok je pod točkom II. izreke utvrđeno da je tužitelj sudjelovao u Domovinskom ratu kao hrvatski branitelj, pripadnik Ministarstva unutarnjih poslova, ..., u razdoblju od 16. listopada 1990. do 31. srpnja 1991.

2. Tužitelj u tužbi osporava rješenje tuženika, smatrajući da mu je trebalo utvrditi status branitelja iz Domovinskog rata u periodu od 30. svibnja 1990. do 15. listopada 1990. Poziva se na iskaz svjedoka ŽB i njegovu izjavu od 3. ožujka 2023. iz koje proizlazi da je od siječnja 1990. sudjelovao u noćnim stražama u Hrvatskoj Dubici s osobnim naoružanjem i da se u svibnju 1990. priključio pričuvnom sastavu policije, dok evidencije u navedenom turbulentnom razdoblju praktično nisu postojale. Uslijed okupacije Hrvatske Dubice, nije mogao pronaći iskaznicu o pripadnosti pričuvnom sastavu policije, koja je ostala u njegovoj kući koja je zapaljena. Predlaže poništiti osporeno rješenje, točku I. izreke prvostupanjskog rješenja i priznati mu braniteljski status u periodu od 30. svibnja do 15. listopada 1990.

3. Tuženik u odgovoru na tužbu osporava tužbene navode. Predlaže sudu da odbije tužbeni zahtjev.

4. Tužbeni zahtjev nije osnovan.

5. Tijekom postupka sud je izvršio uvid u sudski spis i spis tuženika dostavljen uz odgovor na tužbu te je održao raspravu 10. veljače 2025.

6. Člankom 3. stavkom 1. toč. a) Zakona o hrvatskim braniteljima iz Domovinskog rata i članovima njihovih obitelji („Narodne novine“ broj 121/17, 98/19 i 84/21; dalje: ZHB) propisano je da je hrvatski branitelj iz Domovinskog rata osoba koja je organizirano sudjelovala u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti odnosno suvereniteta Republike Hrvatske kao pripadnik Oružanih snaga Republike Hrvatske (Zbora narodne garde, Hrvatske vojske, ministarstva nadležnog za obranu, Policije, ministarstva nadležnog za unutarnje poslove i Hrvatskih obrambenih snaga).

Prema članku 3. stavku 2. ZHB-a pod sudjelovanjem u obrani neovisnosti, teritorijalne cjelovitosti, suvereniteta Republike Hrvatske, odnosno vrijeme neposredne ugroženosti suvereniteta Republike Hrvatske (u daljnjem tekstu: obrana suvereniteta Republike Hrvatske), u smislu stavka 1. članka 3. ZHB-a, podrazumijeva se oružani otpor agresoru i djelovanje u izravnoj svezi s tim otporom (odlazak u postrojbu, na borbeni položaj i povratak te obuka i priprema za odlazak na bojište) u vremenu od 5. kolovoza 1990. do 30. lipnja 1996.

7. Sud najprije ukazuje da je u konkretnom slučaju, s obzirom na odredbe članka 3. stavka 1. toč. a) u svezi članka 3. stavka 2. ZHB-a, sporan period od 5. kolovoza 1990. do 15. listopada 1990. Naime, članak 3. stavak 2. ZHB-a izričito određuje početak perioda obrane suvereniteta s danom 5. kolovoza 1990.

8. Prema podacima spisa tuženika proizlazi da tužitelj u spornom periodu do 15. listopada 1990. nije bio evidentiran kao pripadnik pričuvnog sastava Ministarstva unutarnjih poslova, ..., i da je bio evidentiran u evidenciji osoba koje su zadužile stranačko oružje nakon spornog perioda, odnosno u razdoblju koje slijedi od 16. listopada 1991. pa do 31. srpnja 1991.

9. Tužitelj u svom iskazu tijekom upravnog postupka navodi da je bio pripadnik pričuvnog sastava policije u spornom periodu, da je imao na zaduženju kalašnjikov koji je zadužio kod ŽB kao satnijskog evidentičara i da je imao službenu iskaznicu pripadnika pričuvnog sastava policije. Držao je noćne straže i nalazio se u životno ugrožavajućim situacijama. Nije primao naknadu tijekom pripadnosti pričuvnom sastavu, jer je bio zaposlen.

10. Svjedok ŽB u svom iskazu tijekom upravnog postupka ostao je kod svoje izjave od 3. ožujka 2023. a u kojoj se navodi da je tužitelj od siječnja 1990. sudjelovao u noćnim stražama s osobnim naoružanjem, da se u svibnju 1990. priključio pričuvnom sastavu policije u kojem je svjedok bio satnijski evidentičar, da su u listopadu 1990. osnovali [obrt] gdje je sudjelovao i tužitelj, a potom u lipnju 1991. osnovali samostalnu satniju [obrt] pri [obrt] u kojoj je sudjelovao tužitelj, sve do odlaska u Austriju u srpnju 1991. kada je razdužio oružje (kalašnjikov).

11. Suprotno navodima tužitelja, sud smatra da su javnopravna tijela ispravno otklonila izjave tužitelja i svjedoka te prihvatile kao relevantne one podatke koji proizlaze iz službenih evidencija. Naime, tužitelj i svjedok svoje navode iznose s vremenskim odmakom od preko 30 godina, dok u svezi pričuvnog sastava ... u spornom periodu nema evidentirane pripadnosti tužitelja, s time da postoji i relevantna dokumentacija o zaduženju naoružanja, koja je u dotično vrijeme vođena i u kojoj nema podatka o tužitelju tijekom spornog perioda, a koji je opravdano očekivati ukoliko je tužitelj doista bio pripadnik pričuvnog sastava. U tom kontekstu, sud smatra paušalnim općenite navode tužitelje o manjkavim evidencijama u turbulentnim vremenima.

12. Sud nije smatrao potrebnim saslušavati tužitelja i svjedoka ŽB, s obzirom da su njihovi iskazi pribavljene tijekom upravnog postupka i zapisnici o njihovom ispitivanju prileže dostavljenom spisu upravnog postupka, zajedno s izjavom svjedoka ŽB od 3. ožujka 2023.

13. Slijedom navedenog, sud je ocijenio zakonitim osporeno rješenje tuženika i pod točkom I. izreke odbio tužbeni zahtjev, sve pozivom na članak 116. stavak 1. Zakona o upravnim sporovima („Narodne novine“, broj 36/24, dalje: ZUS). Pod točkom II. izreke odbijen je zahtjev za naknadu troškova upravnog spora jer tužitelj nije uspio u sporu (članak 147. stavak 1. ZUS).

U Zagrebu 17. veljače 2025.

Sudac

Tomislav Krušlin

Uputa o pravnom lijeku:

Protiv ove presude dopuštena je žalba Visokom upravnom sudu Republike Hrvatske. Žalba se podnosi putem ovog suda, u dovoljnom broju primjeraka za sud i sve stranke u sporu, u roku od 15 dana od dana dostave ove presude.

Dna:

1. MP, [adresa]

2. Ministarstvo unutarnjih poslova, [adresa]. u spis